Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 8. Gž R-2732/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Vlaste Horvat-Mataić, predsjednice vijeća, Ivice Veselića, suca izvjestitelja i člana vijeća, i Tihane Marije Miladin, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. V. iz A., OIB. …, kojeg zastupa punomoćnica I. K., odvjetnica u V., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 za ministarstvo, Z., OIB: …, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u V., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Pr-46/2019-16 od 27. siječnja 2017., dana 11. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

Uvažava se kao osnovana žalba tužene, preinačava presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Pr-46/2019-16 od 27. siječnja 2017. i sudi:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I Nalaže se tuženiku RH ministarstvo, Z., OIB:… na ime naknade štete u vidu razlike plaće za razdoblje od 01. siječnja 2013. godine pa do 31. ožujka 2014. godine isplatiti tužitelju J. V., A., OIB:… iznos 21.086,53 kune sa zateznom kamatom po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to:

- na iznos od 1.317,57 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. veljače 2013. godine,

- na iznos od 782,45 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. ožujka 2013. godine,

- na iznos od 1.738,82 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. travnja 2013. godine,

- na iznos od 1.378,20 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. svibnja 2013. godine,

- na iznos od 1.595,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. lipnja 2013. godine,

- na iznos od 1.494,40 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. srpnja 2013. godine,

- na iznos od 1.374,49 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. kolovoza 2013. godine,

- na iznos od 1.451,29 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. rujna 2013. godine,

- na iznos od 1.445,51 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. listopada 2013. godine,

- na iznos od 1.416,57 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. studenog 2013. godine,

- na iznos od 1.393,98 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. prosinca 2013. godine,

- na iznos od 1.512,63 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. siječnja 2014. godine,

- na iznos od 1.382,68 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. veljače 2014. godine,

- na iznos od 1.376,76 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. ožujka 2014. godine,

- na iznos od 1.425,68 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. travnja 2014. godine,

sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku RH ministarstvo, Z., OIB:… da tužitelju J. V., A., OIB: naknaditi parnični trošak u iznosu 15.000,00 sa zateznom kamatom od 20. srpnja 2022. do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 8.250,00 kuna/1.094,96 eur[1] u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja tužena je obvezana isplatiti tužitelju novčani iznos 21.086,53 kune s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose, kako je pobliže navedeno u točki I. izreke te je naloženo tuženoj naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 15.000,00 kuna (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tužena zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troška žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 21.086,53 kuna sa zateznim kamatama na ime razlike naknade plaće, jer da je nezakonitim rasporedom na radno mjesto policijskog službenika za graničnu kontrolu u Policijskoj upravi V.-s. Postaji granične policije B. istom isplaćivana manja plaća od one koja bi mu pripadala za radno mjesto njegovog policijskog zvanja, a za vremensko razdoblje od 1. siječnja 2013. do 31. ožujka 2014.

5. U provedenom je postupku utvrđeno:

- da je tuženik 28.07.2012. donio rješenje poslovne oznake 511-01-157- 41568/407 kojim je tužitelja rasporedio sa 01.08.2012. u postaju granične policije B. na radno mjesto policijski službenik za graničnu kontrolu,

- da je Odbor za državnu službu donio rješenje posl. oznake UP/II-112-07/12- 01/1567 dana 14.02.2014. kojim se poništava rješenje MUP-a poslovne oznake 511- 01-157-41568/407 od 28.07.2012. , te je predmet dostavljen prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje,

- da je tuženik rješenjem od 11. travnja 2014. tužitelja rasporedio u postaji prometne policije V. na radno mjesto policijski službenik vođa ekipe za očevide u cestovnom prometu,

- da je tuženik 28.07.2012. donio rješenje kojim je utvrdio mjerila za isplatu plaće tužitelju na radnom mjestu policijski službenik za graničnu kontrolu,

- da je tuženik rješenjem od 22.08.2012., 27.09.2012., 02.11.2012., i 04.12.2012. odredio mjerila za isplatu plaće tužitelju prema radnom mjestu vođa grupe za obradu kriminaliteta,

- da je tuženik 19.03.2013. i 12.06.2013. rješenjem odredio mjerila za isplatu plaće tužitelju za radno mjesto policijski službenik za graničnu kontrolu koja se po tom rješenju obračunava od 01.03.2013., a istovjetno rješenje tuženik je donio 12.06.2013. sa primjenom od 07.05.2013.

- da je tuženik rješenjem od 20.05.2013. promaknuo tužitelja u zvanje policijski narednik,

- da je tužitelj potpisao izjavu o pristanku na raspored na radno mjesto policijski službenik za graničnu kontrolu 25.07.2012.

6. Polazeći od utvrđenja da je Odbor za državnu službu svojim rješenjem od 14. veljače 2018. poništio rješenje od 28. srpnja 2012. kojim je tužitelj bio raspoređen na slabije plaćeno radno mjesto, sud prvog stupnja utvrđuje da ne egzistiraju pravni učinci navedenog (poništenog) rješenja, i to kroz cijelo razdoblje u kojem je to rješenje bilo na snazi, posljedično čemu da je nezakonito umanjenje plaće tužitelja (zbog rasporeda na slabije plaćeno radno mjesto) te da tužitelju pripada nastala razlika plaće, visina koje među strankama nije prijeporna, a u dosuđenom iznosu od 21.086,53 kn sa zateznim kamatama na svaki pojedini dospjeli mjesečni iznos, pobliže navedeno točki I. izreke citirane presude.

7. Pri tome, sud prvog stupnja ne nalaz odlučnim što se tužitelj neprijeporno nije žalio na rješenje od 28. srpnja 2012. (kojim mu je bila utvrđena plaća za radno mjesto policijski službenik za graničnu kontrolu), kao što se neprijeporno nije žalio niti na kasnija pojedinačna rješenja o plaći.

8. Prvostupanjski sud smatra da kako je rješenje od 28. srpnja 2012. kojim je tužitelj bio raspoređen na slabije plaćeno radno mjesto, poništeno da bi tužitelj po „redovnom tijeku stvari trebao ostvarivati plaću radnog mjesta službenika za suzbijanje prekograničnog kriminaliteta“. Dakle, sud prvog stupnja smatra da neovisno o rješenjima o plaći za to radno mjesto (službenik za graničnu kontrolu), tužitelj da ima pravo na razliku plaće do visine plaće radnog mjesta s kojeg je nezakonito bio preraspoređen.

9. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje ZPP), ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka.

10. Međutim, donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo.

11. Za rješenje ove pravne stvari odlučno je pravno pitanje ima li policijski službenik pravo na isplatu razlike plaće u situaciji kad je po njegovoj žalbi poništeno rješenje o rasporedu na novo – "niže" radno mjesto, iako nije pobijao i posebno doneseno rješenje o plaći za radno mjesto na koje je raspoređen.

12. Radi osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni Vrhovni sud Republike Hrvatske je o navedenome zauzeo pravni stav u svojoj presudi poslovni broj Revr-668/2018-2 od 23. srpnja 2019., u kojoj se navodi:

"Predmet spora valja raspraviti primjenom:

- odredbe čl. 1. st. 3. Zakona o policiji („Narodne novine“, broj: 34/11), prema kojoj: „Na pitanja radnopravnog položaja policijskih službenika koja nisu uređena ovim Zakonom ili propisima donesenim na temelju ovoga Zakona primjenjuju se propisi o državnim službenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima“,

- odredaba čl. 63. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“, broj: 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, dalje: ZDS-a), prema kojima: (stavak 1.) „Odlučivanje o rasporedu na radno mjesto te drugim pravima i obvezama državnih službenika, kao i prestanku državne službe upravna je stvar“, (stavak 2) „U upravnom postupku u kojem se odlučuje o upravnoj stvari iz stavka 1. ovoga članka postupa čelnik tijela ili službena osoba u čijem je opisu poslova vođenje tog postupka ili rješavanje o upravnoj stvari, sukladno propisima o ustrojstvu državnog tijela“,

- odredbe čl. 64. ZDS-a, prema kojoj: „Protiv rješenja iz članka 63. stavka 1. ovoga Zakona može se izjaviti žalba Odboru za državnu službu u roku od 15 dana od dana dostave rješenja“,

- odredaba čl. 67. ZDS-a, prema kojima: (stavak 1.) „Odbor za državnu službu odlučuje o žalbama protiv rješenja o prijamu u državnu službu i rješenja kojima se odlučuje o pravima i obvezama državnih službenika“, (stavak 2.) „Protiv rješenja Odbora za državnu službu državno tijelo i državni službenik imaju pravo pokretanja upravnog spora u roku od 30 dana od dana primitka rješenja“, te

- odredbe čl. 8. Uredbe o plaćama policijskih službenika („Narodne novine“, broj: 129/11 i 82/12), prema kojoj: „ministar ili osoba kojoj je u opisu poslova donošenje rješenja sukladno propisima o ustrojstvu ministarstva, donosi rješenje o plaći“.

Sukladno tim odredbama, rješenje o plaći tužitelja kao policijskog službenika (list 23. i 24. spisa) predstavlja upravni akt (kojim je odlučeno o njegovom pravu na plaću i načinu njezina obračuna) - i protiv takvog je tužitelj bio ovlašten podnijeti pravni lijek: žalbu Odboru za državnu službu u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

Valja pritom primijetiti da je tužitelj o tome pravu bio i upoznat tim rješenjem: danom mu uputom o pravnom lijeku.

Budući da tužitelj nije iskoristio (taj) zakonom mu osigurani put pravne zaštite - protiv posebno donesenog i samostalnog upravnog akta, taj je upravni akt (rješenje o plaći) postao pravomoćan i izvršan te tužitelja vezuje tom svojom pravomoćnošću: on je ostao egzistentan, sa učincima iz njegova sadržaja - pa tužitelj ne može ostvariti glede plaće veća prava od onih koja su mu tim upravnim aktom priznata.

Revidentu je kod toga za ukazati da smisao toga shvaćanja proizlazi iz više odluka revizijskog suda, pa tako i:

- odluke posl. br. Revr 1640/12-2 od 2. rujna 2014., prema kojoj se „pravilnost i zakonitost“ upravnog akta „ne može ispitivati u parnici“, ali i

- odluke posl. br. Revr 73/10-2 od 22. prosinca 2010., prema kojoj:

„...Državni službenik dakle može, u smislu odredbe čl. 76. st. 1. u vezi s čl. 80. st. 1. i 2. ZDS, te u smislu odredbe čl. 96. u vezi s čl. 102. ZDSN po potrebi službe biti premješten na drugo radno mjesto u istom ili drugom državnom tijelu, u istom ili drugom mjestu rada, pod uvjetima uređenim tim zakonom, i u tom slučaju ima pravo na plaću koja je za njega povoljnija, ali se o njegovim pravima mora odlučiti rješenjem.

Ovo zato što se pravo na isplatu plaće državnog službenika ne stječe po samom zakonu. To je osobno imovinsko pravo državnog službenika koje rješenjem utvrđuje nadležno tijelo, dospijeće iznosa plaće nastupa donošenjem rješenja o pravu na plaću i visini plaće, a tim se rješenjem određuje i dan početka isplate plaće na temelju priznatog prava.

Imajući u vidu navedene razloge odgovor na postavljeno pitanje glasi:

Policijski službenik koji je privremeno raspoređen na drugo radno mjesto na temelju usmenog naloga nadređenog službenika nema pravo na isplatu povoljnije plaće radnog mjesta za poslove koje stvarno privremeno obavlja na temelju usmenog naloga nadređenog službenika dok ne ishodi rješenje o premještaju u kojemu će se utvrditi visina plaće koja mu pripada za poslove koje stvarno privremeno obavlja.

S obzirom na to da tužitelj nije ishodio potrebno rješenje kojim se utvrđuje pravo na povoljniju plaću i iznos te plaće, drugostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo odbivši tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće do visine povoljnije plaće radnog mjesta za poslove koje stvarno privremeno obavlja u odnosu na plaću koju prima po osnovi rješenja o rasporedu ...“.

13. Sukladno navedenom i ovdje je za zaključiti da policijski službenik nema pravo na isplatu razlike plaće u situaciji kada je poništeno rješenje o njegovom rasporedu na novo („niže“) radno mjesto, a da pritom zasebno rješenje o njegovoj plaći nije niti pobijano (pa time ovo nije niti poništeno).

14. Suprotan bi stav dovodio sud u situaciju da određuje plaću policijskom službeniku, i to čak i pored još važeće i pravomoćne odluke (upravnog akta) kojom mu je ona određena u upravnom postupku, one odluke koju ne pobija i nije pobijao iako ima pravno značaj samostalne odluke - a sud takvu ovlast nema."

15. Stoga, a jer i u okolnostima konkretnog slučaja tužitelj nije pobijao zasebno rješenje o plaći povodom rasporeda na niže radno mjesto, nema pravo na isplatu razlike plaće iako je poništeno rješenje o njegovom rasporedu na to - niže radno mjesto.

16. Iz ovih je razloga presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu preinačena i na temelju odredbe iz čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

17. S obzirom na ishod ovog žalbenog postupka valjalo je sukladno odredbi iz čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka.

18. Tuženoj je priznat trošak sastava odgovora na tužbu prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje Tarifa) i označenoj vrijednosti predmeta spora od 10.850,00 kn, u iznosu od 1.000,00 kn, zastupanje na ročištima 16. listopada .2015., 24. studenoga 2015., 16. prosinca 2016., 17. travnja 2019. i 23. lipnja 2022., svi prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife, svi po 1.000,00 kn, zastupanje na ročištu 25. listopada 2016. prema Tbr. 9. t. 2. 500,00 kuna, zastupanje na ročištu za objavu 20. srpnja 2022. prema Tbr. 9.t. 3. 500,00 kuna, sastavak odgovora na tužbu prema Tbr. 8. t. 1. 1000,00 kuna, sastava žalbe prema Tbr. 10.t. 1. 1.250,00 kuna, ukupno 8.250,00 kuna, kako je odlučeno u točki II. izreke ove presude.

19. Na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a tuženoj nije priznat trošak zastupanja na ročištu od 28. studenoga 2016. godine, koje ročište nije održano na taj dan u ovoj parnici. Također, tuženoj nisu priznati troškovi sastavaka podnesaka, budući nije određeno navela za koje podneske potražuje trošak.

U Zagrebu 11. listopada 2021.

Predsjednica vijeća:

Vlaste Horvat-Mataić, v.r.