Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 4 Gž Ob-483/2020-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Andrine Raspor Flis, predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. J. iz Š., OIB: …, koju zastupa punomoćnik Ž. Č., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ž. Č., odvjetnik-D. Č., odvjetnik u Š., protiv I tuženika A. B. iz Š., OIB: … i II tuženika M. B. iz Š., OIB: …, koje zastupa punomoćnica I. K., odvjetnica u Odvjetničkom društvu B. & K. u Š., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P Ob-60/2017-50 od 22. travnja 2020., na sjednici vijeća održanoj dana 11. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba I tuženika A. B. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P Ob-60/2017-50 od 22. travnja 2020. u pobijanom dijelu pod točkom 1. izreke.

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P Ob-60/2017-50 od 22. travnja 2020. u pobijanom dijelu pod točkom 2. i 3. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II Odluka o troškovima postupka u povodu žalbe tužiteljice M. J. ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno.

„1. Utvrđuje se da je tužiteljica M. J. (ex B.), po osnovi bračne stečevine, suvlasnica kat.čest. 4690/14 , Z.U. 8340, k.o. Š. za 1/3 dijela, te suvlasnica kat. čest. 4690/9, Z.U. 8638, k.o. Š. za 1/3 dijela, pa je tužiteljica ovlaštena temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva na svoje ime za 1/3 dijela na nekretnini kat. označenoj kao čest.br. 4690/14 upisane u Z.U. 8340 k.o. Š., uz istovremeni izbris prava vlasništva s navedenog suvlasničkog dijela s imena A. B., OIB: …,

Š., te zatražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva na svoje ime za 1/3 dijela na nekretnini kat. označenoj kao čest.br. 4690/9 upisane u Z.U. 8638 k.o. Š., uz istovremeni izbris prava vlasništva s navedenog suvlasničkog dijela s imena A. B., OIB: …,

Š.

2. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev se odbija.

3. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.“

2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom 2. i 3. izreke žali se tužiteljica zbog pogrešno i nepotpuno potvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredbi Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.,70/19. i 80/22. - dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti a podredno, ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. I i II tuženici se u odgovoru na žalbu tužiteljice protive njezinim navodima i žalbu predlažu odbiti kao neosnovanu.

4. I tuženik se žali protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom 1. izreke (jer se na njega odnosi ovaj dio odluke) a I. i II. tuženici u dijelu pod točkom 3. izreke zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, apsolutno bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlažu prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu preinačiti ili ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

5. Žalba tužiteljice je osnovana dok je žalba 1. i 2. tuženika djelomično osnovana.

6. Predmet prijepora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da su nekretnine kupljene Ugovorom o prodaji od 7. rujna 2009. te 6. listopada 2010. bračna stečevina tužiteljice i I tuženika budući da je njihov brak trajao od 23. travnja 2005. pa do 1. kolovoza 2015. kada je faktično prestala bračna zajednica a obje nekretnine kupljene sredstvima stečenim radom tijekom bračne zajednice. Na kupljenim nekretninama je potom izgrađena kuća s uređenim stanom u prizemlju gdje su tužiteljica i I tuženik uselili u travnju 2011. a nakon prestanka bračne zajednice, kada je tužiteljica napustila bračnu zajednicu s djecom i pokrenula postupak obveznog savjetovanja pred Centrom za socijalnu skrb je I tuženik otuđio kč.br. 4690/9 upisanu u k.o. Š. tako, što je II tuženik podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva i ispravka uknjižbe protiv F. D. i I tuženika kao jedinih upisanih suvlasnika koji su pak priznali tužbu te je presudom na temelju priznanja 2. tuženik upisan kao vlasnik ove nekretnine.

7. Prvostupanjski sud ocjenom provedenih dokaza a imajući u vidu da je između stranaka nesporno kako su sve predmetne nekretnine stečene za vrijeme trajanja bračne zajednice tužitelja i I tuženika jer je zemljište na kojem je izgrađena kuća kupljeno u listopadu 2009. a drugo, u vidu dvorišta i parkirališta u rujnu 2010. te postojeće stanje zgrade bilo građevinski dovršeno do 23. travnja 2011. kada su stranke uselile u stan i prizemlju nakon čega se u nekretninu nije ulagalo, ocjenjuje kako bračnu stečevinu tužiteljice predstavlja njihova 2/3 dijela te odlučuje kao pod točkom 1. izreke pobijane presude.

8. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u tom dijelu kao i postupak koji joj je prethodio glede tog dijela, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, sve u svezi odredbe čl. 264. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj: 116/03., 17/04., 136/04., 107/07., 57/11., 61/11., 25/13., 75/14., 5/15. i 103/15.-dalje: ObZ) koji je važio u vrijeme stjecanja nekretnina.

9. Glede ovog dijela zahtijeva prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP a provedenih sukladno načelu iz odredbe čl. 10. st. 1. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

10. Tako prvostupanjski sud „u kontekstu" izvjesno utvrđene činjenice da su tereni kupljeni i kuća izgrađena za vrijeme trajanja bračne zajednice, pod zakonskom presumpcijom da su nekretnine bračna stečevina tužiteljice i I tuženika na jednake dijelove po sili zakona, s obzirom da stranke nisu ništa drugo ugovorile te ako se tome doda i činjenica kako je I tuženik preostale dvije godine kredita otplatio sam bez učešća tužiteljice nakon prestanka bračne zajednice u kolovozu 2015. zaključuje, s obzirom na procjenu vrijednosti nekretnine po vještaku, da je ova nekretnina bračne stečevina tužiteljice i I tuženika u omjeru od 2/3 dijela odnosno 1/3 dijela svakog a da je vrijednost uloženog posebna imovina I tuženika u omjeru 1/3 dijela s obzirom na opseg i visinu učinjenog darovanja II tuženika i drugih osoba, što u konačnici čini da je tužiteljica suvlasnica predmetnih nekretnina za 1/3 dijela po osnovi bračne stečevine.

11. Donoseći ovaj dio odluke prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 248. ObZ prema kojoj je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, bračna stečevina.

12. Bračna stečevina je dakle imovina koja je stečena radom pod kojim se smatra djelatnost bračnih drugova gdje oni ostvaruju prihode odnosno, pridonose povećanju svoje imovine što su primjerice prihodi ostvareni na temelju ugovora o radu, ugovora o djelu, prihodi iz obrta, poslova u domaćinstvu i poljoprivredi ili potječe iz takve imovine.

13. Kako bi se mogla točno utvrditi jasna granica između bračne stečevine i vlastite imovine ObZ je regulirao mogućnost ugovornog uređenja imovinskih odnosa bračnih drugova i odredio da bračni drugovi mogu sklopiti bračni ugovor kojim se uređuju odnosi na postojećoj ili budućoj imovini a ako nisu sklopili takav ugovor, bračni drugovi imaju i mogućnost tijekom trajanja braka ili nakon njegova prestanka također sporazumno urediti svoje imovinskopravne odnose sklapanjem ugovora o diobi bračne stečevine gdje će bračni drugovi također utvrditi i između ostalog, koja imovina predstavlja bračnu stečevinu ili vlastitu imovinu bračnih drugova.

14. Između stranaka nije sporno da tužiteljica i I tuženik nisu sklopili bračni sporazum prije, tijekom bračne zajednice niti nakon njezina prestanka kao prvu pretpostavku da bi postojala granica između bračne stečevine i vlastite imovine.

15. Suvlasništvo bračne stečevine u jednakim dijelovima (jer nisu drukčije ugovorili) imajući na umu odredbu čl. 249. st. 1. ObZ koja propisuju da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drukčije ugovorili, predstavlja neoborivu zakonsku pretpostavku, nakon koje se u sudskom postupku više ne utvrđuju doprinosi bračnih drugova u stjecanju bračne stečevine jer se u ovom slučaju radi o imovini stečenoj nakon 30. lipnja 1999. kada je prestao važiti Zakon o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“, broj: 11/78., 54/89. i 59/90.) prema kojemu je jedino bilo moguće utvrđivati različite doprinose u stjecanju bračne stečevina.

16. Ova neoboriva pretpostavka o jednakim suvlasničkim udjelima odnosi se samo na imovinu stečenu radom za vrijeme trajanja bračne zajednice a ne i imovinu koja je kupljena za vrijeme trajanja bračne zajednice vlastitom imovinom bračnog druga u kojem slučaju bi došlo do miješanja bračne stečevine i vlastite imovine bračnog druga. Glede iznijetog je pravilan i zakonit zaključak prvostupanjskog suda kojim je ocijenio provedene dokaze tako, da su tuženici tijekom postupka bili neodređeni i konfuzni u svojim tvrdnjama po kojoj pravnoj osnovi su sporne nekretnine njihovo vlasništvo zbog čega se nije moglo razabrati je li tvrde da su nekretnine vlastita imovina I tuženika koje bi stekao darovanjem od roditelja, tijekom brakorazvodnog postupka da bi se zaštitio od tužiteljičina eventualnog zahtjeva ili se pak radi o vlasništvu oba roditelja I tuženika koje je samo formalno upisano kao vlasništvo I tuženika.

17. Ovo s tim više što je II tuženik izrijekom potvrdio da nikada nije imao izravan razgovor ili dogovor vezano uz to čija će kuća biti vlasništvo, niti je sa tužiteljicom i I tuženikom potpisao ugovor ili sporazum vezan za predmetne nekretnine već je 2016., kada je vidio da brak tužiteljice i I tuženika dovodi do razvoda pa bi netko mogao dobiti na ovome dio koji ne zaslužuje i nije ga uložio, odlučio stvar riješiti tako da je podnio tužbu i dobio presudu kako je samo on vlasnik predmetnih zemljišta na što je I tuženik pristao.

18. I slijedom iznijetog je pravilan zaključak prvostupanjskog suda koji je ocjenom izvedenih dokaza, usporedno sa stranačkim iskazima ocijenio da predmetne nekretnine nisu vlasništvo II tuženika već suvlasništvo tužiteljice i I tuženika po osnovi bračne stečevine.

19. Zbog toga nije ostvaren žalbeni razlog I i II tuženika koji ukazuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje iznošenjem vlastite ocjene provedenih dokaza što je međutim isključiva ovlast suda. Tako svojom opširnom interpretacijom provedenog dokaznog postupka ne mogu dovesti u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjskog dijela odluke pod točkom I. izreke.

20. Imajući na umu označene odredbe ObZ, ne umanjujući utvrđenu činjenicu da je II tuženik pomagao u stjecanju predmetnih nekretnina ali tako, da ih u trenutku njihova stjecanja nije darovao isključivo I tuženiku s time, da je prvostupanjski sud jasno i razložno ocijenio sve provedene dokaze, kako svaki za sebe tako i u njihovoj ukupnosti, pri čemu je valjano utvrdio koje dokaze prihvaća a koje ne i zašto, tuženici svojom vlastitom ocjenom dokaza ne mogu dovesti u sumnju pravilnost ovoga dijela prvostupanjske presude.

21. Slijedom iznijetog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba I i II tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom 1. izreke.

22. U odnosu na „preostali“ dio tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud zaključuje da je vrijednost onoga što je napravio i uložio II tuženik sa svojom obitelji dar I tuženiku (iako je u dijelu razloga za svoju odluku ocijenio upitnim ovo darovanje isključivo I tuženiku) kao i sredstva za dvije godine otplate kredita bez učešća tužiteljice, vlastita imovina I tuženika u smislu odredbe čl. 253. st. 2. ObZ.

23. Suprotno zaključku prvostupanjskog suda, neotplaćeni iznos kredita nakon prestanka bračne zajednice predstavlja teret te zajednice kojeg snose tužiteljica i I tuženik na jednake dijelove a u smislu odredbe čl. 249. st. 1. ObZ, budući da nisu drugačije ugovorile. Stoga su stranke u obvezi vratiti dugove na temelju sklopljenog ugovora o zajmu utrošenog za stjecanje predmetne imovine a plaćene nakon prestanka njihove bračne zajednice u jednakim dijelovima. Naime, neovisno o tomu tko je od bračnih drugova otplaćivao dospjele rate za kupnju nekretnina, otplata rata predstavlja zajedničku obvezu pa prestanak zajednice ne mijenja odnose koji potječu iz te obveze.

24. Tako ona strana koja je umjesto druge isplatila dug, ima pravo obveznopravnim zahtjevom tražiti od druge strane namiriti joj ono što je ona bila dužna učiniti, čime se ne mijenja stvarnopravni odnos, niti dolazi do povećanja udjela u zajedničkoj imovini pa je prvostupanjski sud pogrešno primijenio označeno materijalno pravo s obzirom na činjenicu da je dio kredita tužiteljice i I tuženika otplaćivao I tuženik preostale dvije godine kredita i to ocijenio kao njegov veći omjer u stjecanju bračne stečevine.

25. Naime, sredstva koja je I tuženik dobio ostvarenjem kredita za vrijeme bračne zajednice ne mogu se smatrati njegovom vlastitom imovinom već i dalje predstavljaju zajedničku imovinu stranaka s obzirom da ispunjenjem svoje obveze I tuženik, isplatom prema vjerovniku, dolazi u mogućnost tražiti od tužiteljice povrat 1/2 dijela kredita koji predstavlja njezinu obvezu sukladno odredbi čl. 91. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.).

26. I naposljetku, donošenjem ovog dijela odluke pod točkom 2. izreke, gdje prvostupanjski sud „u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbija“ počinjena je bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer se radi o izreci, kao jedino obvezujućem dijelu presude koji se ne može ispitati. Naime, u smislu odredbe čl. 338. st. 3. ZPP izreka mora sadržavati odluku suda o prihvaćanju ili o odbijanju pojedinih zahtjeva koji se tiču glavne stvari ili sporednih traženja što ovaj dio izreke prvostupanjske presude ne sadrži potpuno određeno u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev.

27. S obzirom na naprijed iznijeto, prvostupanjska se presuda u dijelu pod točkom II. izreke ne može ispitati čime je počinjenja bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP te je u tom dijelu prvostupanjsku presudu valjalo ukinuti sukladno odredbi čl. 369. st. 1. ZPP, što se odnosi i na odluku o parničnom trošku sadržanu pod točkom III. izreke (čl. 380. toč. 3. ZPP) a o kojemu je moguće odlučiti tek kada bude poznat omjer uspjeha stranaka u ovoj parnici.

28. Odluka o troškovima u povodu žalbe tužiteljice donijeta je sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 11. listopada 2022.

Predsjednica vijeća:

Andrina Raspor Flis, v.r.