REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj:7 Kž-1006/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sonje Brešković Balent kao predsjednice vijeća, te Mirjane Rigljan i Gordane Mihela Grahovac, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog T. Š., zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. i 3. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11) u vezi sa čl. 52. KZ/11, odlučujući o žalbi privatnog tužitelja P. B. G. d.o.o. iz Z., izjavljene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: K-107/2020 od 6. lipnja 2022., a objavljene 7. lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 11. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba privatnog tužitelja P. B. G. d.o.o. iz Z. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: K-107/2020 od 6. lipnja 2022., a objavljene 7. lipnja 2022., pod toč. I/ izreke, na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje: ZKP/08), okrivljeni T. Š. oslobađa se od optužbe da bi počinio kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 1. i 3. u vezi sa čl. 52. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude.
2. Temeljem odredbe čl. 149. st. 1. i 3. ZKP/08, privatni tužitelj P. B. G. d.o.o. dužan je nadoknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu 500,00 kuna, te nužne izdatke okrivljenika i nužne izdatke i nagradu njegova branitelja koji će se odrediti posebnim rješenjem po pravomoćnosti presude.
3. Protiv navedene presude pravovremeno je žalbu podnio privatni tužitelj P. B. G. d.o.o. sa sjedištem u Z., po punomoćniku S. L. iz O. G. & L. & L. d.o.o. iz Z., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te je predložio da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika proglasi krivim, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba privatnog tužitelja P. B. G. d.o.o. nije osnovana.
6. Iako žalitelj, tj. privatni tužitelj P. B. G. d.o.o. Z. u uvodu žalbe navodi da se žali zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a ne precizira o kojim povredama se radi, dok bi iz sadržaja njegove žalbe proizlazilo da je prvostupanjski sud dao pogrešnu ocjenu izvedenih dokaza, a slijedom toga i netočne zaključke u pogledu odlučnih činjenica, sadržajno razmatrajući predmetnu žalbu proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
6.1. Stog je ovaj drugostupanjski sud, postupajući u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, glede bitnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, tj. postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 1., 5., 6., 9. do 11. ZKP/08, iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 i je li rasprava protivno odredbama ovog zakona održana u odsutnosti okrivljenika i njegova branitelja, te je li na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon, utvrdio da niti jedna takva povreda, bilo formalne bilo materijalne naravi nije počinjena.
6.2. Isto tako, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Suprotno navedenim tvrdnjama žalitelja prvostupanjski sud je proveo dokazni postupak temeljem kojeg je donio pravilan zaključak u pogledu odgovornosti, ovdje konkretno neodgovornosti okrivljenika na način kako je to precizirano u izreci pobijane presude. Pri tome su zaključci prvostupanjskog suda jasni i neproturječni, te su zasnovani na ocjeni provedenih dokaza koji su pravilni i logični.
6.3. Naime, analizirajući kompletan dokazni postupak, i to kako navode istaknute u obrazloženju pobijane presude tako i navode istaknute u žalbi privatnog tužitelja, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da nije dokazano da bi okrivljenik počinio djelo prijevare na način kako ga se tereti.
6.4. Naime, okrivljeniku se stavlja na teret da je cit: "dana 22. i 28. kolovoza 2019. godine kao vlasnik vozila M1 marke BMW, serija 3 318D, godine proizvodnje 2016. broj šasije …. registarske oznake "ZG ….", izašao iz javne garaže u G. G. centru, na adresi u Z., Radnička cesta 50 bez plaćanja parkirnih karata i to na način da je koristio rampu koja je podignuta za vozača ispred sebe koji je uredno platio parkirnu kartu te time nanio štetu imovini privatnog tužitelja u visini 384 kune, dakle, da je s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist u iznosu od 384 kune, koliko iznose dvije dnevne karte za parkiranje u garaži G. G. centra, doveo u zabludu privatnog tužitelja lažnim prikazivanjem činjenica (da je platio parkirnu kartu), odnosno prikrivanjem činjenica (da nije platio) te na taj način nanio štetu imovini privatnog tužitelja u visini dvije dnevne parkirne karte, dakle, iz naprijed navedenog proizlazi da je počinio kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 1. i 3. u vezi sa čl. 52. KZ/11.
6.5. Prije svega, uvodno je nužno reći da kod kaznenog djela prijevare radnja počinjenja se sastoji od dovođenja drugih osoba u zabludu ili održavanja u zabludi lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica. Zabluda je pogrešna predodžba o nekoj okolnosti. Čl. 236. st. 1. KZ/11 ima u vidu zabludu o činjenicama. Dovođenje u zabludu znači stvaranje kod druge osobe pogrešne predodžbe o nekim činjenicama, dok održavanje u zabludi predstavlja da druga osoba već ima pogrešnu predodžbu o određenim činjenicama, a počinitelj je nekom svojom djelatnošću održava u zabludi. Dovođenje u zabludu i održavanje u zabludi može se vršiti činjenjem ili propuštanjem. Činjenica je nešto što je objektivno dano, a što se u skladu s tim, može dokazati. Obuhvaća sve dovođenje vanjskog i unutarnjeg svijeta (volju, cilj, motiv, namjeru) činjenica ne može biti neistinita jer bi se radilo o kontradikcio in objecto. Samo činjenično tvrđenje može biti neistinito. Prijevarno postupanje (obmana) objektivno mora biti podobna, neku osobu dovesti u zabludu i održavati u zabludi, te je potrebna uzročna veza između prijevarnog postupanja počinitelja i izravne ili podržavane zablude. dovođenje u zabludu ili održavanje u zabludi usmjerena na poticanje neke osobe na činjenje ili nečinjenje.
6.6. Ono što je bitno za djelo je da se ispuni i drugi uvjet predviđen čl. 236. st. 1. KZ/11, je postojanje specijalne namjere da se dovođenjem drugoga u zabludu ili održavanjem u zabludi sebi ili drugome pribavi protupravna imovinska korist uz istodobni nastanak imovinske štete oštećeniku ili drugoj osobi. Za postojanje kaznenog djela potrebno je da počinitelj već pri uspostavljanju poslovnog odnosa sa drugom osobom ima namjeru ne ispuniti preuzetu obvezu.
6.7. Primjenjujući naprijed navedeno, u širem smislu i u užem, nije moguće izvući prijevarnu namjeru opisanu u odnosu na okrivljenika u ovdje predmetnom kaznenom postupku, te povezujući isto sa obrazloženjem pobijane presude, i to između ostalog, u dijelu koje je precizirano u toč. 9. i 10. obrazloženja, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je pravilno prvostupanjski sud zaključio da nije dokazano da je okrivljenik počinio kazneno djelo prijevare na način kako ga se tereti.
6.8. Naime, nesporno je, a kako to pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud, zaključeno da analizirajući rezultate cjelokupnog provedenog dokaznog postupka proizlazi da je jedino sa sigurnošću u ovom postupku utvrđeno da je okrivljenik vlasnik vozila koje je 22. i 28. kolovoza 2019. izlazilo iz javne garaže trgovačkog centra G. G. i bez plaćanja parkirnih karata koristio rampu koja je podignuta za automobil neposredno ispred njega. Iz snimki kamere video nadzora nije bilo moguće utvrditi koja osoba upravlja predmetnim vozilom, odnosno je li to okrivljenik, dok je isti poricao da bi on tada upravljao svojim vozilom. Naime, okrivljenik u obrani navodi da je automobil u svom vlasništvu posuđivao i drugim osobama, pa sama okolnost da je vlasnik vozila i da je zaposlen u blizini predmetne javne garaže ne predstavlja siguran i pouzdan dokaz da je upravo on bio osoba koja je predmetne zgode upravljala tim vozilom, a ni jedan drugi provedeni dokaz u postupku tome nije išao u prilog.
7. Uzimajući u obzir sve naprijed navedeno, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da u ovdje konkretnom slučaju, nije bilo moguće sa potpunom sigurnošću utvrditi da je okrivljenik upravljao predmetnim vozilom, da je prilikom odluke o kaznenoj odgovornosti okrivljenika sve činjenice koje su odlučne za utvrđivanje odgovornosti valja utvrditi sa potpunom sigurnošću, pa kako to u ovdje konkretnom slučaju nije učinjeno to je primjenom čl. 453. toč. 3. ZKP/08, tj. da nije dokazano da je okrivljenik počinio djelo, valjalo istog osloboditi od optužbe.
7.1. Za sva svoja utvrđenja prvostupanjski sud je dao detaljno i argumentirano obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud pa se zbog nepotrebnog ponavljanja na iste upućuje žalitelja.
7.2. Na navode žalbe koji u bitnome preocjenjuje provedene dokaze od strane prvostupanjskog suda i analizira navedene dokaze, valja reći da se radi o subjektivnom stavu žalitelja koji ničim nije doveo u pitanje pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda.
7.3. Dakle, u kontekstu provedenog dokaznog postupka, analize iskaza saslušanih svjedoka te obrane okrivljenika, kao i navoda istaknutih u žalbi, te dovođenjem u vezu svih tih dokaza kako međusobno tako i analizirajući svaki dokaz pojedinačno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i donio valjane zaključke koji zaključci u kontekstu cjelokupnih radnji i postupanja okrivljenika su takve naravi da ih ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća, budući da analiza izvedenih dokaza tvori valjanu podlogu za konačne zaključke koji su iznijeti u pobijanoj presudi. Ono što žalitelj zamjera činjeničnim utvrđenjima sadržanim u presudi prvostupanjskog suda se ustvari svodi na neprihvaćanje zaključaka te presude i u subjektivnom stavu prema tim zaključcima. Kako je prvostupanjski sud u svojoj odluci iznio, a to je već ukazano od strane ovog drugostupanjskog suda posve dostatne te životno i logički utemeljene razloge, valja zaključiti da je pravilno utvrdio sve one okolnosti koje su bile odlučne u pogledu, ovdje konkretno neodgovornosti okrivljenika za inkriminirano mu kazneno djelo prijevare.
8. Zbog svega navedenog valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu, te temeljem čl. 482. ZKP/08 presuditi kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
U Zagrebu 11. listopada 2022.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Sonja Brešković Balent, v. r.
