REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:7 Kž-981/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sonje Brešković Balent kao predsjednice vijeća, te Mirjane Rigljan i Gordane Mihela Grahovac, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. M., zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. st. 2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11) i kaznenog djela povrede dužnosti u slučaju gubitka, prezaduženosti i nesposobnosti za plaćanje iz čl. 626. st. 1. toč. 2. Zakona o trgovačkim društvima, a sve u vezi čl. 51. KZ/11, odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj KO-DO-3570/2020 od 13. srpnja 2022. i oštećenog Uslužni obrt R.-M-F." iz R., izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Splitu broj: K-850/2019 od 9. lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 11. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

r i j e š i o  j e

II. Odbacuje se žalba oštećenog R. M. kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Splitu broj: K-850/2019 od 9. lipnja 2022., na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje: ZKP/08), okrivljeni M. M. oslobađa se od optužbe da bi počinio kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom pobijane presude pod toč. I., i kaznenog djela povrede dužnosti u slučaju gubitka, prezaduženosti ili nesposobnosti za plaćanje iz čl. 626. st. 1. i 2. Zakona o trgovačkim društvima, činjenično opisano izrekom te presude pod toč. II.

2. Temeljem čl. 158. st. 3. ZKP/08 oštećeni R-M-F. upućuje se sa svojim imovinsko- pravnim zahtjevom u parnicu.

3. Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08, troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

4. Protiv navedene presude pravovremeno je žalbu podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i to, kako u odnosu na kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju tako i na kazneno djelo povrede dužnosti u slučaju gubitka, prezaduženosti ili nesposobnosti za plaćanje, činjenično opisano izrekom pobijane presude pod I. i II., te je predložilo da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4.1. Žali se i oštećeni R. M., vlasnik uslužnog obrta R-M-F. iz R. ne navodeći žalbeni osnov, ali iz sadržaja njegove žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te je predložio da se, a što također proizlazi iz sadržaja žalbe, pobijana presuda ukine i vrati na ponovno suđenje.

5. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je okrivljeni M. M. po branitelju N. I., odvjetniku iz O. I. & partneri d.o.o. iz S., nalazeći da su navodi žalbe pogrešni i neargumentirani, te je predložio da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

6. Prije sjednice vijeća u smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

7. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana, dok žalba oštećenika nije dopuštena.

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika

8. Nije u pravu žalitelj, tj. državni odvjetnik kada tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, te je temeljem tako pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja donio i pogrešan zaključak u pogledu odgovornosti okrivljenika za terećena mu kaznena djela.

8.1. Naime, ovaj žalitelj tvrdi da je temeljem provedenih dokaza valjalo okrivljenika proglasiti odgovornim i krivim za oba kaznena djela za koja se isti tereti.

8.2. Okrivljenik poriče počinjenje djela, te u svojoj obrani, između ostalog, u bitnome navodi da je u inkriminiranom razdoblju bio direktor i odgovorna osoba društva E. d.o.o. (te u odnosu na djelo pod toč. I. izreke), tvrdi da nije kontaktirao sa oštećenim R. M., te slijedom toga od njegovog obrta nije naručio bilo kakvu robu. Smatra da je u biti on prevaren jer, iako je potpisao predmetnu zadužnicu koja se nalazi na listu 20 spisa, pojašnjava da je u više navrata radi potrebe posla ovjeravao takve bjanko zadužnice, pa tako i ovu predmetnu, u javnobilježničkom uredu B. K. u S., ali da nikada nije preuzeo predmetnu robu niti je potpisao preuzimanje robe. Uz to, tvrdi da nikakav ugovor nije zaključio sa oštećenikom niti je od njega preuzeo robu, pa smatra da je takvim krivotvorenjem on ustvari oštećen od njemu nepoznate osobe. Također tvrdi da u to vrijeme nije imao zaposlenike, pa tako niti osobu po imenu Igor Brekalo kojeg u svom iskazu spominje oštećenik i tvrdi da mu se ta osoba predstavila. Što se tiče djela pod toč. II. izreke dodaje da je krajem 2014., a što je razvidno iz dostavljenih dopisa pokušavao skinuti blokadu sa svoje tvrtke te pokušavao dogovoriti suradnju sa vjerovnicima njegovog trgovačkog društva, ali da nije uspio.

8.3. Kada navedenu obranu okrivljenika prvostupanjski sud dovede u vezu sa ostalim provedenim dokazima (pobrojani pod toč. 3. obrazloženja pobijane presude), tada pravilno zaključuje da nije moguće sa potpunom izvijesnošću zaključiti da je dokazano da bi okrivljenik počinio djela za koja ga se tereti.

8.4. Naime, da bi se radilo o kaznenom djelu prijevare počinitelj mora u trenutku zaključenja pravnog posla postupati prijevarno, tj. lažno prikazivati neke činjenice da bi doveo oštećenika u zabludu, tako da ovaj na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini, a to počinitelj kaznenog djela čini isključivo s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist.

8.5. U ovdje konkretnom slučaju vezano za djelo pod toč. I. izreke valja istaknuti da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da analizom obrane okrivljenika i iskaza oštećenika je jedino moguće donijeti zaključak kako nema dokaza da je okrivljenik ili pak neki njegov zaposlenik preuzeo klima-uređaje koji su isporučeni u mjestu Z. pored Z., a kada su iste isporučene te nisu plaćene, da je pokušao ponovo stupiti u kontakt sa B., ali mu se tada nitko nije javljao na telefon. Naime, oštećenik u svom iskazu potvrđuje da nije slao bilo kakav e-mail o mjestu isporuke na adresu tvrtke E., već je sve o tome dogovorio s I. B. Tijekom postupka je provedeno vještačenje potpisa osobe koja je preuzela robu, na listu 25 spisa – lista pošiljaka za isporuku, te je po dostavljenom vještačenju razvidno kako M. M., tj. okrivljenik nije ispisao sporni potpis na predmetnom dokumentu, a temeljem dostavljenog materijala nije bilo osnove za utvrđenjem autentičnosti spornog potpisa pečata društva E. d.o.o.

8.6. Uz to je i svjedok S. B. naveo kako je kao vozač u tvrtki I. angažiran za prijevoz klima-uređaja te je predmetne klima-uređaje preuzeo i dostavio u Z. u mjesto N. Č., a tamo je zatekao tri muške osobe, ali da među njima nije prepoznao ovdje okrivljenika. Kako osoba koja je preuzela klima-uređaje je imala pečat tvrtke, on se nije angažirao oko utvrđivanja identiteta osobe koja je potpisala preuzimanje pošiljke, a prethodno je na telefon nazvala osobu koja je došla na mjesto susreta, te joj je zbog toga isporučio predmetne klima-uređaje.

8.7. Prema tome, iz raspoloživog dokaznog postupka nije moguće sa potpunom sigurnošću utvrditi da je dokazano da je okrivljenik počinio terećeno mu kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju na način kako je to precizirano u izreci pobijane presude pod toč. I., pa je jedino bilo moguće osloboditi istog u nedostatku dokaza.

8.8. Za sva svoja utvrđenja u odnosu na navedeno djelo prvostupanjski sud je dao detaljno i argumentirano obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud pa se zbog nepotrebnog ponavljanja upućuje žalitelja na isto.

8.9. Isto to odnosi se i na kazneno djelo pod toč. II. izreke pobijane presude gdje prvostupanjski sud analizira da je žiro-račun trgovačkog društva bio u neprekidnoj blokadi od 20. listopada 2014., a na dan 21. svibnja 2015. taj račune je blokiran na iznos do oko 400.000,00 kuna, pa iz provedenog proizlazi da okrivljenik nije u vremenu zakonom predviđenom podnio prijedlog za otvaranje stečajnog postupka. Međutim, prvostupanjski sud je analizirao raspoložive dokumente, te utvrdio da je okrivljenik prema vjerovnicima svog društva pokušao podmiriti obveze što proizlazi iz dopisa i to od dana nastupa blokade krajem 2014. poduzimao radnje vezane za blokadu društva i rješavanje iste, pa je iz navedenog nesporno da okrivljenik nije imao namjeru počiniti navedeno kazneno djelo. Prema tome, sukladno utvrđenom činjeničnom stanju, a i koje je u skladu sa ranijom uputom višeg suda, prvostupanjski sud je analizirao obranu okrivljenika i utvrdio da su poduzimane radnje od strane okrivljenika vezano za predmetnu blokadu i rješavanje iste, pa nije dokazana namjera za počinjenje ovdje kaznenog djela. Stoga je i u odnosu na ovo djelo činjenično stanje pravilno utvrđeno.

9. Dakle, u kontekstu provedenog dokaznog postupka, analize iskaza saslušanih svjedoka te obrane okrivljenika, kao i navoda istaknutih u žalbi, te dovođenjem u vezu svih tih dokaza kako međusobno tako i analizirajući svaki dokaz pojedinačno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i donio valjane zaključke koji zaključci u kontekstu cjelokupnih radnji i postupanja okrivljenika su takve naravi da ih ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća, budući da analiza izvedenih dokaza tvori valjanu podlogu za konačne zaključke koji su iznijeti u pobijanoj presudi. Ono što žalitelj zamjera činjeničnim utvrđenjima sadržanim u presudi prvostupanjskog suda se ustvari svodi na neprihvaćanje zaključaka te presude i u subjektivnom stavu prema tim zaključcima. Kako je prvostupanjski sud u svojoj odluci iznio, a to je već ukazano od strane ovog drugostupanjskog suda posve dostatne te životno i logički utemeljene razloge, valja zaključiti da je pravilno utvrdio sve one okolnosti koje su bile odlučne u pogledu odgovornosti, u ovdje konkretnom slučaju neodgovornosti okrivljenika za inkriminirana mu kaznena djela prijevare u gospodarskom poslovanju i kaznenog djela povrede dužnosti u slučaju gubitka, prezaduženosti i nesposobnosti za plaćanje.

10. Zbog svega navedenog presuđeno je kao u izreci pod I.

U odnosu na žalbu oštećenika

11. Odredba čl. 464. ZKP/08 u st. 1. propisuje da žalbu mogu podnijeti stranke, branitelj i oštećenik, a u st. 4. decidirano je navedeno cit: "Oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinsko-pravnom zahtjevu, ali ako je državni odvjetnik preuzeo progon od oštećenika kao tužitelja oštećenik može podnijeti žalbu zbog svih osnova zbog kojih se presuda može pobijati.".

11.1. Prema tome, iz navedenog proizlazi da se oštećenika ograničava na usporavanje presude samo u odnosu na odluku o troškovima kaznenog postupka i odluku o imovinsko-pravnom zahtjevu jer u ovdje konkretnom slučaju ne postoji iznimka da je državni odvjetnik od oštećenika preuzeo progon.

11.2. Kako je ovdje oštećenik podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a na istu nije imao pravo jer je u postupku stranka državni odvjetnik (koja je također izjavila žalbu), to je žalbu oštećenika valjalo odbaciti kao nedopuštenu, a sve u smislu čl. 481. st. 2. ZKP/08.

12. Zbog svega naprijed navedenog, a kako žalba državnog odvjetnika nije osnovana, to je temeljem čl. 482. ZKP/08 valjalo presuditi kao u izreci pobijane presude, a žalba oštećenika nije dopuštena to je temeljem čl. 481. st. 2. ZKP/08 istu valjalo odbaciti rješenjem jer je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena na podnošenje žalbe.

U Zagrebu 11. listopada 2022.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Sonja Brešković Balent, v. r.