Broj: Ppž-7809/2022.

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluke i Mirjane Margetić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Martine Bastić, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog P. Ć., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/11., 55/89., 5/90.-pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94.), odlučujući o žalbi okrivljenog P. Ć., podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 15. travnja 2022., broj: Pp- 11866/2021., u sjednici vijeća održanoj 11. listopada 2022.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljenog P. Ć. osnovanom i ukida prvostupanjska presuda u odnosu na odluku o oduzimanju predmeta – jednog prijenosnog zvučnika marke „JBL“, model „Xtreme3“, maskirne vojne boje, serijskog broja xxxx, te se u odnosu na navedeno predmet vraća prvostupanjskom sudu radi odlučivanja sukladno članku 76.a stavku 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18).

p r e s u d i o  j e

II. U ostalom dijelu žalba okrivljenog P. Ć. odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

III. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c) u vezi sa člankom 139. stavkom 3. Prekršajnog zakona, okrivljeni P. Ć. dužan je naknaditi troškove žalbenog postupka u € (dvadeset šest eura i pedeset paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna/26,54

četiri centa)[1] , u roku od 15 dana računajući od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim zbog počinjenja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci iste, te mu je, na temelju istog propisa, izrečena novčana kazna od 570,00 kuna što je protuvrijednost domaće valute od 150 DEM-a, odnosno odgovarajućeg iznosa EUR-a, s time da će se kazna smatrati u cijelosti plaćenom ukoliko okrivljenik plati dvije trećine izrečene kazne u roku koji mu je određen.

1.1. Istom presudom, na temelju članka 76.a stavka 1. Prekršajnog zakona od okrivljenika je oduzet predmet - jedan prijenosni zvučnik marke „JBL“, model „Xtreme3“, maskirne vojne boje, serijskog broja xxxxx, te je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna.

2. Protiv te presude okrivljenik je podnio žalbu, navodeći da ju podnosi zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, odluke o izrečenoj kazni i odluke o oduzimanju predmeta. Okrivljenik pojašnjava da je bitna povreda odredaba prekršajnog postupka počinjena jer presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama jer da se nigdje u obrazloženju ne navode razlozi zbog čega sud smatra da je djelo počinjeno na javnom mjestu, a takav nedostatak je zapravo posljedica pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Okrivljenik smatra kako je odluka o izrečenoj sankciji također pogrešna jer je kažnjen previsokom kaznom budući da je neosuđivan, da je mlađe životne dobi, visoko obrazovan, a izrazio je i kajanje. Okrivljenik smatra da sud sve navedene okolnosti nije dovoljno cijenio te da bi se svrha kažnjavanja postigla i blažom sankcijom – opomenom, tim više što se radi o potpuno bezopasnom i gotovo beznačajnom djelu. Nadalje, okrivljenik smatra da je mjera oduzimanja predmeta potpuno pogrešno i neargumentirano primijenjena jer da sud prilikom ove odluke nije vodio računa o načelu razmjernosti jer oduzeti uređaj višestruko premašuje po svojoj vrijednosti izrečenu kaznu, a o tome sud nije vodio računa. U prilog takvoj svojoj tvrdnji okrivljenik se poziva na odluke Europskog suda za ljudska prava te odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske. Zbog svih iznesenih žalbenih razloga, okrivljenik predlaže da se pobijana presuda preinači na način da mu se izrekne sudska opomena i oduzeti predmet vrati, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu pred drugim sucem.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje okrivljenik navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

5. U odnosu na dio odluke kojim se odbija žalba okrivljenika i potvrđuje prvostupanjska presuda navodi se kako je prvostupanjski sud u potpunosti i točno utvrdio sve činjenice relevantne za odluku o krivnji okrivljenika kojeg je osnovano proglasio krivim zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a za svoju odluku je dao valjano i potpuno obrazloženje. U prvom redu se ističe kako je okrivljenik priznao počinjenje prekršaja, očitujući se na način da se smatra krivim za isti. Iznoseći obranu, okrivljenik opisuje kako se inkriminirane zgode nalazio sa društvom vani, na ulici, točnije na balotaškom igralištu, gdje su slavili rođendan i reproducirali glazbu. Navodi da se do trenutka nailaska policijskih službenika skupilo društvo od njih stotinjak, a da su, osim njegovog zvučnika, tu bila dva do tri druga zvučnika.

5.1. Člankom 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano je da navedeni prekršaj čini onaj tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir.

5.2. Tijekom prvostupanjskog postupka sud je utvrdio sve činjenice koje su relevantne za postojanje spomenutog prekršaja. Inkriminirani događaj se zbio na javnom mjestu i to na neograničenom javnom mjestu tj. na ulici, točnije balotaškom igralištu, kako sam okrivljenik precizira, na koje mjesto je u svakom trenutku moguć pristup svakome. Budući da se radi o takvom mjestu potrebno je da se svatko kloni ponašanja kojim bi se na bilo koji način narušio red i mir javog mjesta. To tim više što se radilo o kasnom noćnom dobu (iza ponoći). Utvrđenje svega navedeno nije dovedeno u pitanje žalbenim navodima, a osim toga, za svoju odluku prvostupanjski je sud dao razloge, pa između ostalog i obrazloženje o elementu javnosti koji mora biti zadovoljen da bi se radilo o počinjenju prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (točka 5. obrazloženja).

6. Što se tiče kazne izrečene okrivljeniku, ističe se kako je za prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisana novčana kazna u protuvrijednosti od 50 do 200 DEM odnosno odgovarajućeg iznosa EUR, te kazna zatvora u trajanju do 30 dana. U konkretnom slučaju okrivljeniku je izrečena blaža vrsta kazne – novčana kazna, koja po visini odgovara težini počinjenog prekršaja i svim drugim okolnostima relevantnim za izbor i odmjeravanje kazne u smislu članka 36. Prekršajnog zakona. Pri tome je prvostupanjski sud cijenio činjenicu okrivljenikove nekažnjavanosti, i njegovo priznanje kao olakotno, bez utvrđenih otegotnih okolnosti.

6.1. U odnosu na žalbeni navod okrivljenika u kojem predlaže da se umjesto izrečene kazne primijeni mjera upozorenja - opomena, treba istaknuti da se u skladu s člankom 43. Prekršajnog zakona, opomena kao prekršajnopravna sankcija može prema počinitelju prekršaja primijeniti samo za onaj prekršaj za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna u visini do 5.000,00 kuna, pa stoga niti nije bilo zakonskih mogućnosti za primjenu opomene.

6.2. Po ocjeni ovog Suda, izrečena novčana kazna nije previsoka, primjerena je i dostatna okolnostima počinjenog prekršaja, ličnosti okrivljenika i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te će se upravo ovako izrečenom novčanom kaznom ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona.

6.3. Također, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci pobijane presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

7. Ispitujući odluku o troškovima prekršajnog postupka, određenim okrivljeniku u paušalnom iznosu od 200,00 kuna, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud, pravilno i zakonito, na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezao okrivljenika na platež navedenih troškova, a koji troškovi su određeni sukladno trajanju i složenosti postupka te njegovom imovinskom stanju. Osim toga, treba istaknuti da okrivljenik uz svoju žalbu nije dostavio nikakve dokaze, iz kojih bi bilo vidljivo da navedene troškove ne bi mogao platiti bez štete za svoje uzdržavanje, kao i za uzdržavanje svoje obitelji, te da bi se iz tog razloga isti eventualno oslobodio od plaćanja dosuđenih mu troškova postupka.

8. U odnosu na dio odluke kojim se prihvaća žalba okrivljenika i djelomično ukida prvostupanjska presuda, ovaj Sud nalazi da provedenim postupkom nisu utvrđene bitne činjenice na temelju kojih bi se mogao donijeti zaključak da je u konkretnom slučaju nužno oduzeti predmet u vlasništvu okrivljenika.

8.1. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo da je svoju odluku donio na temelju članka 76.a Prekršajnog zakona, a da je predmetni zvučnik oduzeo s obzirom da je isti namijenjen za počinjenje prekršaja, a njegovo oduzimanje sud smatra razmjernim težini počinjenog prekršaja.

8.2. Člankom 76.a stavkom 1. Prekršajnog zakona, između ostalog, je propisano da će se predmeti prekršaja oduzeti ako postoji opasnost da će se ponovno uporabiti za počinjenje prekršaja.

8.3. Za oduzimanje predmeta mora, dakle, postojati opasnost da će se isti ponovno uporabiti za počinjenje prekršaja. Međutim, prvostupanjski sud nije utvrdio okolnosti iz kojih proizlazi takva opasnost, a niti je primijenio načelo razmjernosti prilikom oduzimanja imovine, odnosno ustavni i konvencijski zahtjev za postizanje pravedne ravnoteže između općeg interesa društva i zaštite imovinskih prava pojedinca, na što se okrivljenik pravilno i opravdano poziva u svojoj žalbi.

8.4. Obveza je sudova slučajeve koji pred njih dolaze prosuđivati "kroz odredbe Ustava Republike Hrvatske te mjerodavne odredbe konvencijskog prava, a radi postizanja tražene poštene ravnoteže između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva za zaštite temeljnih prava pojedinaca" (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-195/2006 od 18. lipnja 2008, "Narodne novine"broj 78/08).

8.5. Tako je Europski sud za ljudska prava u predmetu Boljević protiv Hrvatske istaknuo slijedeće :

"41. Jedino pitanje koje ostaje Sudu za utvrditi jest pitanje je li postojao razuman odnos razmjernosti između sredstava koje su primijenile vlasti za postizanje tog cilja i zaštite podnositelja zahtjeva na mirno uživanje vlasništva. Sud mora posebice ispitati je li miješanje postigla potrebnu pravičnu ravnotežu između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva zaštite prava vlasništva podnositelja zahtjeva, uzimajući u obzir slobodu procjene koja je ostavljena tuženoj državi ovaj u tom području (... ) Potrebna ravnoteža neće biti postignuta ako je podnositelj zahtjeva snosio pojedinačni prekomjerni teret (...)

8.6. Iz navedenih razloga trebalo je prihvatiti žalbu okrivljenika i prvostupanjsku presudu ukinuti u dijelu odluke o oduzimanju predmeta, te u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

8.7. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će utvrditi postojanje razloga za oduzimanje predmeta u smislu svega naprijed rečenog te će o privremeno oduzetom predmetu, sukladno članku 76. a stavku 1. Prekršajnog zakona, odlučiti posebnim rješenjem.

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.

10. Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

Zagreb, 11.listopada 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Martina Bastić, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka - za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.