Broj: Ppž-5354/2022.
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sutkinja – Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluke i Mirjane Margetić kao članica vijeća, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog D. J., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. i stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ( „Narodne novine broj 70/17., 126/19., 84/21.), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja – Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, III. policijske postaje Zagreb, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, od 4. travnja 2022., broj: Pp-1295/2022., u sjednici vijeća održanoj 11. listopada 2022.
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba ovlaštenog tužitelja – Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, III. policijske postaje Zagreb osnovanom, ukida se pobijana presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom, na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.), okrivljeni D. J. je oslobođen od optužbe zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci.
1.1. Istom presudom određeno je da troškovi prekršajnog postupka, na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona, padaju na teret proračunskih sredstava sud.
2. Protiv te presude je ovlašteni tužitelj – Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka, III. policijska postaja Zagreb pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Podnositelj žalbe, u bitnom, tvrdi kako je prvostupanjski sud imao dovoljno dokaza na temelju kojih je okrivljenika trebao proglasiti krivim pa tako spominje činjenicu da je oštećena P. J. na licu mjesta zatečena uplakana i u strahu, sa vidljivim ozljedama po tijelu u vidu krvi i ogrebotine na podlaktici, dok je oštećena S. B. zatečena u velikom strahu i uplakana, dok je okrivljenik zatečen sa vidljivom ozljedom lijeve ruke u predjelu podlaktice.
3. Žalba je osnovana.
4. Razmotrivši predmet, te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) je utvrdio, da u prvostupanjskom postupku činjenično stanje nije u potpunosti i pravilno utvrđeno.
4.1. Naime, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi da nije mogao isključiti verziju događaja koju okrivljenik dosljedno izlaže tijekom cijelog postupka, a provedenim dokazima nije utvrđeno suprotno. Sud navodi da nije bilo moguće utvrditi što je uzrok, a što posljedica prepirki i međusobnih uvreda za koje sud drži da ih je bilo između okrivljenika i njegove bivše supruge, a da je ona, prilikom dolaska policije, odbila ponuđenu liječničku pomoć pa se nikako ne može utvrditi da bi okrivljenik prema njoj primijenio fizičku silu, kao što nije utvrđeno da je okrivljenik prema svojoj punici S. B. primijenio fizičku i psihičku silu, a ona je i sama priznala da je okrivljenika ugrizla. Sud u obrazloženju također analizira iskaze svjedoka A. M. i F. M. za koje, u bitnom, navodi kako nemaju neposrednih saznanja o predmetnom događaju osim što je svjedok F. M. iskazivao kako je vidio da su se okrivljenik i punica međusobno naguravali i to istim intenzitetom i da je ona njega tjerala iz kuće van.
5. Takva odluka je preuranjena.
6. Kao što to opravdano tužitelj u svojoj žalbi ističe, prvostupanjski sud je, uz već izvedene dokaze, na raspolaganju imao i druge dokaze koje je bilo potrebno izvesti prije nego donese odluku kojom okrivljenika oslobađa po načelu „in dubio pro reo“. Primjerice, prvostupanjski sud je na okolnosti stanja zatečenog po izlasku policije prema dojavi, mogao ispitati policijske službenike o tome u kakvom stanju su zatečene oštećenice, odnosno, je li bilo ikakvih tragova nasilja, a to zbog toga jer okrivljenik poriče da bi bio fizički nasilan prema oštećenoj P. J. Okrivljenik navodi kako nema govora da bi P. vukao za nogu niti da je imala ogrebotine na podlaktici, dok iz Izvješća o pruženoj intervenciji proizlazi da su na tijelu oštećene P. J. uočene određene ozljede. Osim toga, iz iskaza obje oštećenice proizlazi da je tijekom sukoba od 10. listopada 2019. oštećena S. B. telefonom kontaktirala okrivljenikovu sestru, odnosno, iz iskaza svjedokinje B. proizlazi da bi čak okrivljenikova sestra A. zvala policiju iz čega proizlazi da okrivljenikova sestra ima određenih saznanja o predmetnom događaju što je prvostupanjski sud trebao ispitati. Što se tiče svjedoka A. i F. M., oboje iskazuju kako je oštećena P. vrištala ispred kuće, tražeći pomoć.
7. Prema mišljenju ovog Suda, u konkretnom slučaju dokazni je postupak trebalo provesti temeljitije, a izvedene dokaze također potom temeljitije ocijeniti. Okrivljenikovo je pravo braniti se na način za koji ocijeni da će biti povoljniji za postizanje konačnog cilja, a taj je u pravilu – oslobađajuća presuda. Osporavanje činjenica relevantnih za odluku o njegovoj krivnji je jedan od načina obrane okrivljenika, a na sudu je da takve osporene činjenice utvrđuje tijekom postupka kojim upravlja sud, a ne stranke ili drugi sudionici postupka. Tako nije jasno što se točno dogodilo tijekom suočenja između okrivljenika i svjedokinje S. B., odnosno je li se okrivljenik uistinu ponašao kako to svjedokinja B. navodi tj. da joj namiguje i da joj se smije. Tijekom suočenja je upravo važno na koji način se suočene osobe ponašaju, tako da sud osim onoga što iskazuju, ocjenjuje i držanje suočenih osoba. U konkretnom slučaju, iz zapisnika je vidljiva opaska svjedokinje B., ali je izostao osvrt suda na istu, pa je nejasno na koji način se okrivljenik tijekom suočenja ponašao, i je li uistinu svjedokinja B. odbila sudjelovati u daljnjem suočenju zbog takvih postupaka okrivljenika. Međutim, kako god, suočenje nalaže sud, njime upravlja sud i osobe koje su suočene obavezne su u suočenju sudjelovati, odnosno, i njihovo odbijanje suočenja sudu može poslužiti prilikom ocjenjivanja vjerodostojnosti iskaza te osobe.
8. S obzirom na sve navedeno, valjalo je prihvatiti žalbu ovlaštenog tužitelja, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja provesti novi postupak u kojem će ispitati okrivljenika, i svjedoke P. J., S. B., A. M. i F. M., policijske službenike koji su izašli po dojavi na lice mjesta te okrivljenikovu sestru koju spominje svjedokinja B., a izvest će i druge dokaze koji se ukažu potrebnim, na način kako je to propisano relevantnim zakonskim odredbama, a nakon toga će ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
9. Iz navedenih razloga, na temelju odredbe članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 11. listopada 2022.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Martina Bastić, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.
