Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-286/2021-3

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. h. d.o.o. – Podružnica Č., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici D. H. Ž., odvjetnici u Odvjetničkom društvu H. i p. d.o.o. Z., protiv tuženika Dom J. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku P. H., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Povrv-479/2020-9 od 26. studenog 2020., u sjednici vijeća 11. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana te se djelomično potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-479/2020-9 od 26. studenog 2020. u točki I. izreke u dijelu u kojem je održan na snazi plati nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. J. iz Z. broj Ovrv-34406/19 od 6. prosinca 2019. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 562,15 kn/74,52 eur[1] sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

-189,60 kn od 6. prosinca 2019. do isplate,

-372,55 kn od 6. prosinca 2019. do isplate.

II Djelomično se prihvaća žalba tuženika te se preinačava citirana presuda suda prvog stupnja u preostalom dijelu točke I. izreke i u točki III. izreke i sudi:

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. J. iz Z. broj Ovrv-34406/19 od 6. prosinca 2019. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 11.398,27 kn/1.511,10 eur[1] sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

-2.630,37 kn od 26. srpnja 2018. do isplate,

-876,79 kn od 25. kolovoza 2018. do isplate,

-876,79 kn od 26. rujna 2018. do isplate,

-876,79 kn od 27. listopada 2018. do isplate,

-876,79 kn od 27. studenog 2018. do isplate,

-876,79 kn od 25. prosinca 2018. do isplate,

-876,79 kn od 26. siječnja 2019. do isplate,

-876,79 kn od 26. veljače 2019. do isplate,

-876,79 kn od 26. ožujka 2019. do isplate,

-876,79 kn od 27. travnja 2019. do isplate,

-876,79 kn od 26. svibnja 2019. do isplate,

i u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 4.750,00 kn.

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.484,37 kn/196,86 eur[1] te trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.484,37 kn/196,86 eur[1] sve u roku od 15 dana, dok se preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. J. iz Z., broj Ovrv-34406/19 od 6. prosinca 2019. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 11.960,42 kn sa zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude.

2. Točkom II. izreke djelomično je ukinut platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 157,22 kn, zatezne kamate na iznos od 189,60 kn za razdoblje od 25. kolovoza 2018. do 5. prosinca 2019. i na iznos od 372,55 kn za razdoblje od 27. listopada 2018. do 5. prosinca 2019. te u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate po stopi u iznosu koji premašuje iznos stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i u tom dijelu je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

3. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 4.750,00 kn.

4. Protiv te presude u dosuđujućem dijelu u točkama I. i III. izreke žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 dalje- ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva te obveže tužitelja na naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak ili podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba je djelomično osnovana.

7. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba postupka.

8. Tuženik u žalbi neosnovano opisno ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje su u skladu sa stanjem u spisu i izvedenim dokazima, razlozi presude zbog kojih je sud djelomično prihvatio tužbeni zahtjev su jasni te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

9. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, budući da je prvostupanjski sud izveo sve predložene dokaze, dok je prema shvaćanju ovog suda materijalno pravo djelomično pogrešno primjenjeno kada je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično prihvaćen kao u točki I izreke te u odluci o naknadi parničnog troška u točki III. izreke.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 12.117,64 kn s pripadajućim kamatama na pojedine iznose koji tužitelj traži na ime odvoza komunalnog otpada po računima u razdoblju od travnja 2018. do travnja 2019.

11. U provedenom postupku je utvrđeno:

- da su stranke, tužitelj kao izvršitelj a tuženik kao naručitelj usluge 29. lipnja 2016. zaključile Ugovor broj .... o skupljanju, odvozu i odlaganju miješanog komunalnog otpada s početkom primjene od 10. svibnja 2016.; da se tim Ugovorom tužitelj obvezao vršiti usluge skupljanja, odvoza i odlaganja miješanog komunalnog otpada s lokacije J.; da će se odvoz vršiti iz dva spremnika od 1,1 m[3] ; da je čl. 4. ugovorena cijena usluge po jednom pražnjenju za spremnik od 1,1m[3] od 193,98 kn bez PDV-e, da je ugovoreno obavljanje usluge tri puta tjedno; da je čl. 6. regulirano da ukoliko naručitelj ne koristi ugovorne usluge tijekom mjeseca izvršitelj će primijeniti odredbu iz stavka 1. članka 6. Ugovora neovisno o evidenciji iz radnog naloga te nadalje ukoliko naručitelj otkaže ugovor uslijed prestanka poslovne djelatnosti (a pritom ostaje vlasnik/korisnik prostora) naplatiti će mu se trošak hladnog pogona prema cjeniku izvršitelja usluge, zatim da ukoliko naručitelj iz bilo kojeg razloga ne želi sklopiti ugovor naplatiti će mu se minimalno zaduženi volumen naveden u čl. 10. Općih uvjeta poslovanja s korisnicima,

-da je tužitelj prema dostavljenim računima tuženiku obračunao naknadu odvoza komunalnog otpada u razdoblju od travnja 2018. do travnja 2019. u minimalnom iznosu od 876,79 kn mjesečno, te po računu za srpanj 2018. da je obračunao zateznu kamatu u iznosu od 241,87 kn i po računu za rujan 2018. zateznu kamatu u iznosu od 477,50 kn; da tužitelj tužbeni zahtjev temelji na odredbi čl. 30. st. 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj 94/13, 73/17, dalje ZOGO) koja propisuje da je obveznik plaćanja vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine,

-da tužitelj u utuženom razdoblju uslugu odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada nije izvršio,

-da je tužitelj na temelju čl. 295. Zakona o obveznim odnosima, čl. 24. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača i čl. 6. Odluke o javnoj usluzi prikupljanja miješanog komunalnog otpada, biorazgradivog komunalnog otpada i odvojenog prikupljanja otpadnog papira, metala, stakla, plastike i tekstila te krupnog (glomaznog) komunalnog otpada u gradu Z. (Službeni glasnik Grada Z. 16/14) te sukladno Odluci od 28. studenog 2014. donio 2. ožujka 2015. Opće uvjete poslovanja s korisnicima (dalje Opći uvjeti) kojima su uređeni međusobni odnosi između davatelja usluge i korisnika usluge na području na kojem davatelj usluge obavlja javnu uslugu; da prema čl. 5. st. 16. Općih uvjeta u slučaju promjene korisnika usluge na nekretnini, dosadašnji korisnik usluge može raskinuti ugovor isključivo na temelju dostavljene dokumentacije o novom korisniku usluge prema davatelju usluge, da prema čl. 29. Općih uvjeta korisnik ne može otkazati ugovor osim na način propisan stavkom 16. čl. 5. Općih uvjeta te u slučaju prestanka postojanja građevine, odnosno zgrade korisnika usluge,

-da je Gradska skupština G. Z. 3. srpnja 2014. donijela Odluku o javnoj usluzi prikupljanja miješanog komunalnog otpada, biorazgradivog komunalnog otpada i odvojenog prikupljanja otpadnog papira, metala, stakla, plastike i tekstila te krupnog (glomaznog) komunalnog otpada u Gradu Z. (dalje Odluka), da je u čl. 4. Odluke regulirano da na području Grada Z. ovu djelatnost obavlja tužitelj Z. h. d.o.o., Podružnica Č. i/ili drugi davatelj usluge sukladno važećim zakonskim propisima,

-da je tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika osporio osnov i visinu tužiteljevog potraživanja te naveo da je ugovorio uslugu zbrinjavanja otpada s društvom E.-F. P. d.o.o. ugovorom od 5. veljače 2018., koji obavlja uslugu zbrinjavanja otpada o čemu da je tuženik obavijestio više puta tužitelja, a potom i raskinuo ugovor s tužiteljem dopisom (zahtjevom) od 27. veljače 2018.,

-da je tuženik 27. veljače 2018. tužitelju uputio zahtjev za raskid ugovora koji je tužitelj zaprimio 1. ožujka 2018. u kojem je naveo da raskida ugovor broj .... obzirom da je od 1. veljače 2018. pristupio razvrstavanju otpada te da sukladno tome moli dostavu spremnika za miješani otpad od 240 litara te istovremeni odvoz dva kontejnera od 1 100 litara (1,1 m[3] ) s lokacije tuženika s obzirom da mu isti spremnici više nisu potrebni,

-da je tužitelj u dopisu od 19. listopada 2018. obavijestio tuženika da ugovor nije moguće raskinuti, osim u situaciji reguliranoj čl. 5. st. 16. Općih uvjeta, a zbog kojeg razloga da tuženik u konkretnom slučaju ne traži raskid ugovora; da se tuženik očitovao na taj dopis tužitelja, te naveo da tužiteljev odgovor o nemogućnosti raskida ugovora nije u skladu sa Zakonom o obveznim odnosima,

-da tuženik utuženo potraživanje nije platio.

12. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da su stranke u ugovoru od 29. lipnja 2016., koji predstavlja dvostranoobvezujući ugovor regulirale međusobne odnose na način da se bez suglasnosti obiju stranaka ugovor ne može mijenjati te zauzeo daljnje stajalište da tuženik ne može zbog toga što tužitelj nije pristao na izmjenu ugovora u pogledu vrste i volumena spremnika jednostrano raskinuti ugovor. Osim toga, sud se pozvao i na odredbu čl. 5. st. 16. Općih uvjeta, sa kojima je tuženik bio upoznat, a prema kojoj odredbi korisnik ne može otkazati ugovorni odnos osim u slučaju promjene korisnika usluge na nekretnini, o čemu da se u konkretnom slučaju ne radi. Sud je dalje zaključio da je u takvim okolnostima, tuženik trebao tražiti izmjenu ili raskid ugovora putem suda u smislu odredbe čl. 369. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21- dalje ZOO), pa kako da tuženik na taj način nije postupio, zaključio je da opisane okolnosti zbog kojih tuženik traži raskid ugovora nisu takve naravi da bi opravdavale raskid ugovora ili njegov otkaz.

13. Stoga je zaključio da je tuženik u obvezi tužitelju platiti naknadu prema ispostavljenim računima, s time da je sud u odnosu na obračunatu kamatu prema računu za srpanj 2018. u iznosu od 241,87 kn, te prema računu za rujan 2018. u odnosu na obračunatu kamatu u iznosu od 477,50 kn utvrdio da je tuženik račun s dospijećem 23. listopada 2017. platio 8. ožujka 2018., a račun s dospijećem 23. studenog 2017. platio 7. kolovoza 2018. Cijeneći da stranke nisu predložile provođenje financijskog vještačenja na okolnost pravilnosti i visine obračunate zatezne kamate, prvostupanjski sud je na temelju svog stručnog znanja i primjenom kamatnog računa utvrdio da ukupan iznos uglavničene kamate na iznos glavnice od 7.014,32 kn iznosi 189,60 kn, a na iznos od 7.452,71 kn iznosi 372,55 kn, pa je te novčane iznose dosudio tužitelju sa procesnom kamatom od dana podnošenja ovršnog prijedloga, 6. prosinca 2019. do isplate u smislu odredbe čl. 31. st. 2. ZOO-a. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično prihvatio i održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika za iznos od 11.960,42 kn sa zateznom kamatom na pojedine iznose, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva, odnosno platni nalog ukinuo, te odbio preostali dio tužbenog zahtjeva kao u točki II. izreke koju tužitelj žalbom ne pobija, dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a.

14. Tuženik u žalbi osporavajući pravilnost i zakonitost pobijane presude navodi da je više puta obavijestio tužitelja da je uslugu zbrinjavanja otpada ugovorio s društvom E.-F. P. d.o.o. prema ugovoru od 5. veljače 2018, a potom i raskinuo ugovor broj 186/2016 od 29. lipnja 2016. zaključen s tužiteljem, te da u takvim okolnostima tužitelj neosnovano tužbenim zahtjevom traži isplatu utuženog novčanog iznosa za uslugu odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada, koju nije izvršio.

15. Opisani žalbeni navodi su djelomično osnovani.

16. Osnovno načelo javne usluge gospodarenja otpadom prema čl. 6. st. 1. toč. 1. ZOGO-a jest načelo "onečišćivač plaća" što znači da troškove snosi proizvođač otpada (posjednik otpada). Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da tužitelj u utuženom razdoblju uslugu odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada nije izvršavao, već da je prema ispostavljenim računima, tuženiku prema minimalno ugovorenoj dinamici odvoza otpada uz minimalno ugovoreni volumen spremnika, obračunao naknadu za odvoz i zbrinjavanje komunalnog otpada, iako tuženik nije koristio uslugu odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada.

17. Prema shvaćanju ovoga suda tužitelj ne može naplatiti uslugu od onih vlasnika nekretnine kojima ta usluga nije stvarno pružena, odnosno od osoba koje nisu onečišćivači, što je sukladno Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskog odjela županijskih sudova održanog 4. prosinca 2017. u Zagrebu pod brojem Su-IV-204/17-5.

18. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava te djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika dio tužbenog zahtjeva na isplatu iznosa od 11.398,27 kn sa zateznom kamatom na pojedine iznose kao u izreci ove presude trebalo odbiti kao neosnovan.

19. Preostali dio tužbenog zahtjeva koji je prvostupanjski sud usvojio, a radi se o iznosu od 562,15 kn odnosi se na obračunate zatezne kamate u apsolutnom iznosu prema računu za srpanj 2018. koje je tužitelj obračunao u iznosu od 241,87 kn na iznos od 7.014,32 kn koji je plaćen sa zakašnjenjem (dospio je 23. listopada 2017., a plaćen je 8. ožujka 2018.) te po računu za rujan 2018. po kojem je tužitelj obračunao kamatu u iznosu od 477,50 kn koja je obračunata na iznos od 7.452,71 kn koji je dospio 23. studenog 2017., a plaćen je 17. kolovoza 2018.

20. Sud je, budući da stranke nisu predložile provođenje knjigovodstvenog vještačenja radi pravilnosti obračunate zatezne kamate u apsolutnom iznosu, smatrajući da za to posjeduje potrebno stručno znanje te primjenom kamatnog računa uz važeću kamatnu stopu, utvrdio da pravilno obračunata zatezna kamata u apsolutnom iznosu na iznos od 7.014,32 kn iznosi 189,60 kn, a na iznos od 7.452,71 kn iznosi 372,55 kn.

21. Žalbeni navodi tuženika o pogrešnoj primjeni materijalnog prava u odnosu na ovaj dio zahtjeva nisu osnovani jer u situaciji kada je tuženik, navedene iznose glavnog duga platio sa zakašnjenjem, tužitelj je imao pravo obračunati zateznu kamatu u apsolutnom iznosu na spomenute iznose i na uglavničene zatezne kamate potraživati procesnu kamatu od dana podnošenja zahtjeva, odnosno u konkretnom slučaju ovršnog prijedloga 6. prosinca 2019.

22. Žalbeni navodi tuženika da sud nema potrebno stručno znanje za utvrđenje visine tužbenog zahtjeva po ovom osnovu, nisu osnovani, jer je sud mogao na temelju svog stručnog znanja te primjenom kamatnog računa izvršiti obračun uglavničenih zateznih kamata pri čemu je sud pravilno utvrdio da uglavničena zatezna kamata iznosi 189,60 kn, odnosno 372,55 kn, kako je to naprijed obrazloženo, pa je u odnosu na ovaj dio prvostupanjsku presudu u točki I. izreke žalbu tuženika trebalo odbiti kao neosnovanu, te odlučiti kao u izreci ove presude.

23. Budući da je zbog djelomičnog uvaženja žalbe tuženika prvostupanjska presuda djelomično preinačena, te je sada u konačnici pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za ukupan iznos od 11.555,49 kn, trebalo je odlučiti o troškovima cijelog postupka u skladu s odredbom čl. 166. st. 2. ZPP-a.

24. Kako je tužitelj tužbenim zahtjevom tražio isplatu ukupnog iznosa od 12.117,64 kn, a pravomoćno mu je dosuđen iznos od 562,15 kn, a pravomoćno odbijen za iznos od 11.555,49 kn proizlazi da uspjeh tuženika u parnici iznosi 95,36%, a tužitelja 4,64%. Kada se od tuženikovog uspjeha odbije tužiteljev uspjeh u parnici proizlazi da je tuženik uspio u parnici u omjeru od 91%, pa tuženik ima pravo na naknadu parničnog troška u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a.

25. Primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a tuženiku treba priznati trošak prvostupanjskog postupka i to za sastav odgovora na tužbu primjenom Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 - dalje Tarifa) iznos od 1.000,00 kn te za zastupanje na ročištu po punomoćniku odvjetniku od 12. listopada 2020. primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife također 1.000,00 kn, za PDV 500,00 kn ili sveukupno 2.500,00 kn te tuženiku razmjerno njegovom uspjehu u parnici treba dosuditi parnični trošak u iznosu od 2.275,00 kn.

26. Tuženik je djelomično uspio sa žalbom, pa ima pravo na naknadu žalbenog troška u razmjernom dijelu u iznosu od 1.484,37 kn primjenom Tbr. 10. toč. 1. Tarife.

27. Slijedom svega obrazloženog odlučeno je kao u izreci ove presude na temelju odredbi čl. 368. st. 1., čl. 373. toč. 3. i čl. 166. st. 2. ZPP-a.

28. Prvostupanjska presuda u točki II. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 11. listopada 2022.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić