Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1389/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu pojedincu mr. sc. Ivanu Tironiju, u pravnoj stvari tužitelja pod 1) P. D. ud. I. iz Z., OIB: ..., pod 2) J. D. pok. I. iz Z., OIB: ...., pod 3) M. D. pok. I. iz Z., OIB: ...., pod 4) M. B., pok. I. iz S., OIB: ...., svi zastupani po unomoćniku Z. V., odvjetniku u S., protiv tuženika M. D. pok. J. iz Z., OIB: ...., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku u Z. odvjetničkom uredu M. B. i N. B. iz S., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju, poslovni broj: Psp-98/16 od 9. lipnja 2022., dana 11. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju, poslovni broj: Psp-98/16 od 9. lipnja 2022., osim u dijelu u kojem je u točki 2. izreke rješenja tuženiku zapriječeno novčanom kaznom.

II. Djelomično se uvažava žalba tuženika te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju, poslovni broj: Psp-98/16 od 9. lipnja 2022., u dijelu pod točkom 2. izreke i to baš u dijelu u kojem je tuženiku zapriječeno novčanom kaznom, na način da se u ovom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio rješenje slijedećeg sadržaja:

"1.Utvrđuje se da je tuženik M. D. iz Z., OIB: ...., smetao tužitelje ad 1. do 4. u njihovom posljednjem mirnom i faktičnom posjedu nekretnine označene kao čest. zem. 1763/1, 1763/2 i 1764 Z.U. 88 k.o. S., zvana R. površine 1802 m2, na način da je 09. svibnja 2016. godine na predmetnoj nekretnini posjekao šest stabala jasena i hrasta.

2. Zabranjuje se tuženiku takvo ili bilo kakvo slično smetanje tužitelja od 1. do 4. u posjedovanju predmetne nekretnine pod prijetnjom novčane kazne.

3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima od 1. do 4. troškove ovog parničnog postupka u visini od 4.018,80 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 9. lipnja 2022. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tuženik je podnio žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, razloga koji su predviđeni odredbama članka 353. stavak 1., točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19. i 80/22., dalje ZPP), u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a. Tuženik predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno podredno da ukine rješenje i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Tužitelji nisu podnijeli odgovor na žalbu tuženika.

4. Žalba tuženika djelomično nije osnovana, a djelomično je osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest smetanje posjeda tj. je li tuženik zasmetao tužitelje u njihovom posljednjem mirnom faktičnom posjedu/suposjedu predmetne nekretnine – zemljišta, na način da je na toj nekretnini posjekao 6 stabala jasena i hrasta.

6. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da su tužitelji pod 1) P. D., pod 2) J. D., pod 3) M. D. i pod 4) M. B., bili u posljednjem mirnom faktičnom suposjedu nekretnine – zemljišta zvanoj R. položene u k.o. S., a koje je zemljište u posjedovnom listu i zemljišnim knjigama označeno kao čest. zem. 1763/1, 1763/2 i 1764, sve k.o. S., ukupne površine 1802 m2,

- da je tuženik 9. svibnja 2016., na predmetnom zemljištu neovlašteno posjekao 6 stabala jasena i hrasta,

- da je predmetna tužba radi smetanja posjeda/suposjeda podnesena 6. lipnja 2016.

7. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud zaključio kako je tuženik sječom stabala na predmetnom zemljištu zasmetao tužitelje u njihovom posljednjem mirnom faktičnom posjedu/suposjedu sporne nekretnine. Slijedom navedenog prvostupanjski je sud usvojio tužbeni zahtjev pruživši na taj način tužiteljima posjedovnu zaštitu, pozivajući se pri tome na odredbe članaka 21. i 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09.,143/12., 152/14. dalje ZVDSP).

8. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a. Tuženik drugačijom interpretacijom dijela činjenične građe i drugačijom ocjenom dijela izvedenih dokaza nije uspješno doveo u pitanje pravilnost navedenih činjeničnih utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda, baš kao što ničim nije osnovano doveo u pitanje ni pravilnu primjenu materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda, osim u dijelu u kojem je prvostupanjski sud zaprijetio tuženiku novčanom kaznom.

9. Tuženik u žalbi posebno ističe kako sud u pobijanoj odluci navodi 3 oznake zemljišta iako da je tijekom postupka utvrđeno kako se u konkretnom slučaju radi o jednom zemljištu. Žalitelj nadalje ističe kako su sporne brojčane oznake predmetne nekretnine, te da "bez usklađenja katastra i zemljišne knjige nije moguće izvršiti identifikaciju." Također, tuženik u žalbi osporava valjanost ocjene dokaza saslušanja pojedinih svjedoka od strane prvostupanjskog suda, ističući pored ostalog da sud bez valjanog obrazloženja nije kao vjerodostojne prihvatio iskaze svjedoka D. D. i M. H.

10. Ispitujući pravilnost pobijanog rješenja kao i postupak koji je prethodio njegovom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbi članka 354. stavak 2. točke: 2., 4., 8., 9., 10., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede drugostupanjski sud pazi i po službenoj dužnosti, a na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a.

11. Razmatrajući žalbene razloge tuženika kao i sadržaj pobijanog rješenja, te rezultate dokaznog postupka, za reći je slijedeće.

12. Pravo na zaštitu posjeda ima onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, a ovo u suglasju sa odredbom članka 21. stavak 1. ZVDSP-a. Aktivna legitimacija za tužbu radi smetanja posjeda pripada, načelno govoreći, samo posljednjem mirnom posjedniku.

13. Odredbom članka 22. stavak 1. ZVDSP-a, propisano je kako je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan, ovlašten svoj posjed štiti putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegovog posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. U parnici zbog smetanja posjeda pasivno su legitimirani: osoba koja je izvršila smetanje tuđeg posjeda uznemirivši ili oduzevši ga, osoba koja je dala nalog za smetanje, osoba u čiju je korist smetanje učinjeno, a on se od toga nije ogradio, kao i pomoćnik u posjedovanju.

14. U svezi konkretnih žalbenih razloga tuženika za reći je slijedeće:

15. Iz rezultata dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi kako je predmetna nekretnina – zemljište položena u k.o. S. te da je poznata pod nazivom R. To što je ista u tužbenom zahtjevu, a potom i u pobijanom prvostupanjskom rješenju, navedena sa 3 zemljišnoknjižne odnosno katastarske oznake i to baš čest. zem. 1763/1, 1763/2 i 1764, sve k.o. S., ne upućuje ni na kakvu nelogičnost ili pak kontradiktornost.

16. U parnicama radi smetanja posjeda kada je isto izvršeno na nekretnini, konkretno zemljištu, uopće nije potrebno, makar može biti korisno, u tužbenom zahtjevu navoditi zemljišno knjižnu odnosno katastarsku oznaku nekretnine. Potrebno je tek označiti ili opisati predmetnu nekretninu na način da bude jasno na kojoj je nekretnini smetanje posjeda izvršeno. To primjerice može biti i na način da se navede mjesto ili katastarska općina gdje se nekretnina nalazi te njezin naziv po kojem je poznata, naravno ako ga ima. U konkretnom slučaju prvostupanjski je sud utvrdio kako predmetna nekretnina predstavlja zemljište naziva R. koja se nalazi u mjestu Z., a položeno u k.o. S. Nije kontradiktorno da se ovo zemljište prostire na 3 zemljišnoknjižne odnosno katastarske čestice kako to u žalbi sugerira tuženik.

17. Nadalje, u svezi žalbenog navoda da vještak mjernik prilikom izvođenja dokaza uviđajem na licu mjesta nije mogao identificirati predmetnu nekretninu za reći je slijedeće. Zaista, na ročištu od 7. listopada 2019. prvostupanjski je sud izveo dokaz uviđajem na licu mjesta uz nazočnost vještaka – mjernika D. B. On je tom prilikom iskazao kako ne može izvršiti identifikaciju stoga jer da je prethodno potrebno izvršiti usklađenje u katastru kao i u zemljišnoj knjizi, da stanje bude identično. No, i bez usklađenja o kojem je govorio vještak B., predmetna nekretnina – zemljište, je dovoljno i jasno određena, što je već obrazloženo.

18. U odnosu na žalbene navode tuženika u kojima osporava valjanost ocjene dokaza saslušanjem svjedoka za reći je slijedeće. U hrvatskom procesnom pravu vrijedi načelo slobodne ocjene dokaza tako da sud kod ocjenjivanja dokaza u pravilu nije vezan ni za kakva zakonska pravila o dokaznoj vrijednosti izvedenih dokaznih sredstava. Posebno kod ocjene izvedenih dokaza saslušanjem svjedoka i stranaka dolaze do izražaja osobni dojam suca, njegovo poznavanje životnih prilika i sposobnost logičkog zaključivanja, pa su ove okolnosti odlučujuća osnova za utvrđivanje istine odnosno pravilne ocjene izvedenih dokaza. Sama okolnost da bi prema rezultatima dokazivanja bila eventualna moguća i druga utvrđenja ili da postoje pojedini rezultati dokazivanja koji govore u prilog tuženiku nije prema tome dovoljna da bi ukazivala na nepravilnu ocjenu dokaza od strane prvostupanjskog suda.

19. Prvostupanjski je sud u točki 2. izreke pobijanog rješenja odlučio: „Zabranjuje se tuženiku takvo ili bilo kakvo slično smetanje tužitelja od 1. do 4. u posjedovanju predmetne nekretnine pod prijetnjom novčane kazne.“

20. Međutim iako je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je u točki 1. i 2. izreke rješenja utvrdio čin smetanja posjeda/suposjeda tužitelja od strane tuženika na način da je sječom stabala zasmetao tužitelje u posljednjem mirnom faktičnom posjedu predmetnog zemljišta, te istom zabranio takvo ili slično smetanja posjeda/suposjeda, prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo u dijelu u kojem je tuženiku zaprijetio novčanom kaznom. Naime odredbom članka 22. stavak 1. ZVDSP-a je propisano kako je posjednik ovlašten zahtijevati da se utvrdi čin smetanja njegovog posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u trenutku smetanja (naravno ako je to moguće), te zabrani takvo ili slično smetnje ubuduće. ZVDSP ne sadržava odredbu koja se odnosi na prijetnju novčanom kaznom u slučaju da tuženik ne postupi prema rješenju suda. Stoga je u tom dijelu trebalo žalbu tuženika uvažiti te prvostupanjsko rješenje djelomično preinačiti te odlučiti kao u točki II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja, a ovo na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a.

21. Prvostupanjski je sud odluku o parničnom trošku iz točke 3. izreke rješenja donio na temelju odredbe članaka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a. No, u konkretnom slučaju tužiteljima je trebalo dosuditi parnični trošak na temelju odredbe članaka 154. stavak 5. ZPP-a i 155. ZPP-a jer nisu uspjeli samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva (u svezi sa zahtjevom za novčanim kažnjavanjem tuženika), a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Međutim, ovo nije utjecalo na valjanost odluke o parničnom trošku jer je tužiteljima svakako trebalo dosuditi ukupni parnični trošak od 4.018,00 kuna kako je to i učinio prvostupanjski sud. Iz tog razloga nije bilo potrebe donositi novu odluku o parničnom trošku, jer je prvostupanjska odluka preinačena tek u neznatnom dijelu.

22. Slijedom navedenog u ovom obrazloženju trebalo je žalbu tuženika djelomično odbiti kao neosnovanu te djelomično potvrditi prvostupanjsko rješenje u dijelu kako je to navedeno u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja, a u suglasju sa odredbom članka 380. točka 2. ZPP-a.

U Splitu 11. listopada 2022.

Sudac:

mr. sc. Ivan Tironi, v. r.