Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Daruvaru

Daruvar, Radićeva 27

Poslovni broj REF. 20: P-194/2022-44

(Raniji broj: P-1091/2020)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u B. Stalna služba u D. po sutkinji toga suda D. G. J. kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja I. H., M. Z., A. M. 45a, OIB:… zastupanog po M. L., odvjetnici iz D., protiv tuženika R. H., OIB: …, zastupane po ODO B. Stalna služba u D., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 08. rujna 2022. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i zakonske zastupnice tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude dana 10. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

I Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj I. H., M. Z., A. M. 45A, OIB: … stekao pravo vlasništva, na nekretninama upisanim kod Općinskog suda u B., Zemljišnoknjižni odjel D., u z.k.ul.br. 1887 k.o. V. i to : - kčbr. 1239/124 - šuma M. s 1j140čhv (6258m2), što je tuženik R. H., zastupana po ODO B., SS D., Građansko-upravni odjel dužna priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime i vlasništvo tužitelja I. H., M. Z., A. M. 45A, OIB: …."

II Nalaže se tuženoj da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 10.375,00 kn/1.377,00 eur, sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude odnosno dana 10. listopada 2022. pa do isplate, u roku od 15 dana.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova preko dosuđenog iznosa od 10.375,00 kn/1.377,00 eur pa do ukupno potraživanih 10.843,75 kn/1.439,21 eur kao neosnovan.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

(Raniji broj: P-1091/2020)

Obrazloženje

1.Tužitelj I. H., M. Z., A. M. 45a, zastupan po M. L., odvjetnici iz D., podnio je kod ovog suda dana 8. prosinca 2020. godine tužbu protiv tužene R. H. radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama pobližih oznaka u izreci ove odluke.

2.U tužbi se navodi, da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u B., Zemljišnoknjižni odjel D., u z.k.ul.br. 1887 k.o. V. i to: - kčbr. 1239/124-šuma M. s 1j 140čhv (6258m2) kao vlasnik upisana R. H. Tužitelj posjeduje naprijed opisane nekretnine u cijelosti, sukladno ispravama koje prileže tužbi, u odnosu na koje ostvaruje i vlasnička prava. Naime, tužitelj je predmetne nekretnine stekao nasljeđivanjem i to iza svoga pok. djeda V. H., koji je umro 1973. godine, time da je rješenje o naknadno pronađenoj imovini u odnosu na spornu česticu doneseno kod Naslovnog suda dana 20.05.2019. godine, pod brojem: O- 399/2019-14. Pok. djed tužitelja V. H. umro je 1973. godine, u dobi od 72 godine, time da je predmetne nekretnine naslijedio još od svog oca, F. H. U posjedu predmetne nekretnine je sada tužitelj, koji uživa predmetne nekretnine cjelovito i u potpunosti, kao kvalificirani posjednik nekretnina, zajedno sa svojim pravnim prednicima u vremenskom razdoblju dužem od 80 godina. Slijedom navedenoga, evidentno je da je predmetna nekretnina u posjedu tužitelja i zakonitih pravnih prednika tužitelja u periodu dužem od 80 godina. Predmetne nekretnine u naravi predstavljaju poljoprivredno zemljište - šumu, koje uživa i posjeduje tužitelj u cijelosti, time da su i sve okolne nekretnine u naravi šuma u vlasništvu i posjedu privatnih osoba, u svezi kojih nekretnina se pred Naslovnim sudom vode istovrsni postupci radi utvrđenja prava vlasništva. Tužitelja nikada nitko nije smetao u posjedu predmetne nekretnine, niti mu ograničavao pravo vlasništva na istoj, kao niti pravnim prednicima tužitelja. Tužitelj i njegovi pravni prednici uživaju predmetne nekretnine, stvarni je vlasnik istih nekretnina i nikada ga nitko nije u tome smetao, niti polagao vlasnička, ili bilo koja druga prava na predmetne nekretnine. Tužitelj smatra da je dakle zakonit, istinit i pošten posjednik predmetnih nekretnina zajedno sa svojim pravnim prednicima, te da je na istima stekao pravo vlasništva dosjelošću. Tužitelj se je u smislu odredbe čl. 186 b Zakona o parničnom postupku obratio tuženiku R. H. radi mirnog rješenja spora, no tuženik je zahtjev tužitelja otklonio. Stoga, tužitelj predlaže sudu istoga presudom utvrditi vlasnikom predmetnih nekretnina.

3. U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ističe da se iz isprava priloženih uz tužbu ne može sa sigurnošću utvrditi, da je vlasništvo stečeno dosjelošću. Tuženik navodi da iz Uvjerenja o povijesti promjena Odjela za katastar nekretnina od 13. listopada 2020. proizlazi, da je pravni prednik tužitelja upisan kao posjednik 1961. godine, a tužitelj u tužbi navodi, da je istu nekretninu stekao temeljem rješenja o nasljeđivanju broj O-399/2019 nakon provedenog postupka naknadno pronađene imovine sve kako ista nekretnina nije bila obuhvaćena rješenjem o nasljeđivanju broj O-5/1974. S obzirom da je prednik tužitelja i dalje upisan kao posjednik predmetne nekretnine, iako je preminuo 1973. na temelju isprava priloženih uz tužbu ne može se sa sigurnošću utvrditi tko je bio u posjedu nekretnine u periodu od smrti prednika tužitelja 1973. do donošenja rješenja o naknadno pronađenoj imovini 2019. godine. Nadalje navodi, da je kao pravni prednik tuženika u zemljišnim knjigama bila upisana U. banka za kolonizaciju i parcelaciju d.d. u B., na temelju presude Sreskog suda u D. od 16. listopada 1933. godine, a provedeno pod brojem Z-390/34, te je za istu podnesen zahtjev za povrat oduzete imovine prema Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (N.N.92/96, 80/01, 80/02). Tužena smatra da ne postoje uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću jer posjed tužitelja nije zakonit, niti pošten. Tuženik je na pripremnom ročištu od 9. veljače 2021. predložio odrediti prekid postupka do donošenja

(Raniji broj: P-1091/2020)

odluke vezano za pokrenuti postupak za povrat imovine u kojemu je obuhvaćena predmetna čestica, time da je dao podatak, da se predmet vodi pod brojem 944-18-20- 01/48 Ur. broj:2103/1-12-20-2 kod Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove u B., Odsjek za imovinsko-pravne poslove.

4. Dana 03. studenog 2021. ovaj sud je donio presudu P-1091/2020-21 koja je povodom žalbe tuženika ukinuta rješenjem Županijskog suda u B. Gž-1509/2021-2 od 27. siječnja 2022., a predmet je vraćen ovom sudu na ponovno suđenje. Prema obrazloženju drugostupanjske odluke ovaj sud je u ponovnom postupku trebao prije svega utvrditi kada i na koji način je prednik tužitelja stupio u posjed predmetne nekretnine, te u kojem režimu vlasništva je bila predmetna nekretnina odnosno je li ista bila u privatnom vlasništvu, te je li i kada postala općenarodna imovina, kao i ponovno provjeriti je li u tijeku postupak radi povrata imovine vezano za predmetu nekretninu, i u tom kontekstu voditi računa o činjenici da se radi o šumi.

5. U postupku izvođenja dokaza sud je dodatno saslušao tužitelja i svjedoke: V. V., A. S. i F. Š. (list 177-179), te izvršio uvid u dokumentaciju koju čine preslike: neslužbene kopije zemljišno-knjižnog izvatka za zk.ul. broj 1887 k.o. V. (list 5-8), prijepisa posjedovnog lista broj 454 k.o.V. (list 9), Rješenja o naknadno pronađenoj ostavinskoj imovini O-399/19 Općinskog usuda u B. Stalne službe u D. (10-11), ispis sa stranica katastra (12), uvjerenje o povijesti promjena na katastarskim česticama od 9.12.2020. (list 18-19), zahtjev za mirno rješenje spora i očitovanja na isti (list 13-16), povijesni vlasnički list (list 30-39), izvod iz katastarskog plana (list 43), uvjerenje o povijesti promjena na predmetnoj katastarskoj čestici od 13.10. 2020. (list 45), očitovanje od 25.02.2021. Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-ravne poslove u B. Odsjek za imovinsko-pravne poslove, očitovanje i potvrdu od 26.04.2022. Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-ravne poslove u B. Odsjek za imovinsko-pravne poslove (list 121-122), povijesni zemljišno- knjižni izvadak (list 123-167).

6. Sud nije izveo dokaz uviđaja radi identifikacije predmetnih nekretnina, jer su punomoćnici stranaka bili suglasni da isto nije potrebno.

7. Na temelju provedenih dokaza i njima utvrđenog činjeničnog stanja sud je ocijenio zahtjev tužitelja osnovanim, te ga kao takvog usvojio.

8. Među strankama nije bilo sporno da se tužena R. H. vodi upisana vlasnicom utužene nekretnine. Među strankama je bio sporan navod tužitelja iz tužbe, da se on zajedno sa pravnim prednicima nalazi u poštenom i samostalnom posjedu nekretnina preko 80 godina, pa da bi obzirom na kvalitetu posjeda i dužinu njegova trajanja bili ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

9. Sud je sukladno pozivanju tuženika na činjenicu, da je u odnosu na predmetnu nekretninu pokrenut postupak za povrat imovine, a isti je i priložio uz odgovor na tužbu potvrdu Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove u B., Odsjeka za imovinsko-pravne poslove od 30. listopada 2020. da je za predmetnu nekretninu podnesen zahtjev za povrat, izvršio provjeru kod nadležnog tijela, dopisom P-194/2022-35 od 21. travnja 2022., sve sa upitom kada je podnesen zahtjev za povrat oduzete imovine koju čini predmetna nekretnina, te pod kojim poslovnim brojem je taj zahtjev zaprimljen. Povodom toga dopisa nadležno tijelo se očitovalo 26. travnja 2022. i dostavilo potvrdu o tome da za predmetnu nekretninu nije podnesen zahtjev za povrat oduzete imovine sukladno Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, te je u svom očitovanju od 26. travnja 2022. naznačilo da se sudu, a na temelju nalaza i mišljenja geodetskog vještaka dostavlja ovo novo uvjerenje. Dakle, utvrđeno je da za predmetnu

(Raniji broj: P-1091/2020)

nekretninu nije podnesen zahtjev za povrat oduzete imovine sukladno Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine.

10. Sukladno članku 18. stavak 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. Teret dokaza nepoštenog posjeda je na onome tko poštenje osporava, a to je u predmetnom slučaju bio tuženik. 11. Iz uvjerenja o povijesti promjena na katastarskim česticama (list 18 i 41) izdanih od Odjela za katastar nekretnina D., predmetna nekretnina se od 1961. godine, kada je obavljena revizija katastarskih podataka (uspoređivanje podataka katastarskog opereta s podacima na terenu), dok ranijim podacima u katastru ne raspolažu, vodi upisana na H.

V., F. iz K. 166. H. V., F. iz K. je pravni prednik tužitelja što proizlazi iz Rješenja o naknadno pronađenoj ostavinskoj imovini O-399/2019 od 20.5.2021. Općinskog suda u B. Stalne službe u D., a kojim je predmetna nekretnina kao naknadno pronađena ostavinska imovina pokojnog V. H., preminulog 30.12.1973. uručena u cijelosti upravo tužitelju I. H. Iz navedenog rješenja te iskaza saslušanih svjedoka F. Š. i V. V. proizlazi, da je V. H. bio tužiteljev djed. Prema iskazima saslušanih svjedoka V. V. i A. S. obitelj H. nalazila se u posjedu predmetne zemlje još od 1971., a prema iskazu svjedoka F. Š. koji je stariji od prethodno spomenutih svjedoka, te je rođen 1949., obitelj H. bila je u posjedu predmetne zemlje već i 1957. kada je on imao 8 godina te se sjeća, da je predmetnu zemlju već tada radio tužiteljev djed. Tužiteljev djed se prema iskazu tužitelja zvao F. H., a isti je bio rođen 1878. i cijeli svoj životni vijek je proveo na području K. gdje je i bio rođen. Iz iskaza dodatno saslušane svjedokinje A. S. proizlazi, da predmetna nekretnina međaši sa nekretninom koja je bila u njezinom posjedu, jer ju je ona u međuvremenu prodala sada pok. M. B., a da su u njezin posjed još ranije došli njezin svekar i svekrva tako što su mijenjali neku svoju drugu zemlju za tu predmetnu zemlju, a koja je također glasila na U. banku, te je tako nakon što je ona prodala tu zemlju koja je susjedna predmetnoj nekretnini M. B., isti također vodio postupak za utvrđenje prava vlasništva, te je u toj parnici uspio. Saslušani svjedoci nisu imali saznanja o tome kada su točno i po kojoj osnovi pravni prednici tužitelja i to još njegov pradjed F. H., a poslije V. H., došli u posjed predmetne nekretnine, no prema iskazima saslušanih svjedoka ne proizlazi, da bi obitelj H. (pradjed tužiteljev F. H., a potom tužiteljev djed V. H.) odnosno pravni prednici tužitelja pa niti tužitelj ikada imali problema sa trećim osobama u smislu da bi im netko osporavao pravo na predmetnu nekretninu.

12. Imajući dakle u vidu, da je u posjedu predmetne nekretnine već bio tužiteljev pradjed F. H., a nakon njega njegov sin V. H. tužiteljev djed, kojega je potom i tužitelj naslijedio, a da prema iskazu najstarijeg saslušanog svjedoka u ovom postupku F. Š. proizlazi da je još on 1957. vidio tužiteljevog djeda da obrađuje predmetnu zemlju, to nedvojbeno proizlazi da se obitelj H. u posjedu predmetne zemlje nalazila još i prije 1957. i da se je predmetna nekretnina obrađivala i bila dakle oranica, iako iz povijesnih podataka za predmetnu nekretninu proizlazi da se u zemljišnim knjigama vodila kao šuma (list 124 spisa).

13. Uvidom u povijesne podatke dostavljene od strane zemljišno-knjižnog odjela, a vezano za predmetnu nekretninu (list 123-167) utvrđeno je, da je predmetna nekretnina bila u vlasništvu U. banke d.d. i to od 1934. godine pa tako sve do 1997. godine kada je prešla u vlasništvo R. H. temeljem prijedloga Državnog pravobraniteljstva R. H. Nije utvrđeno da bi ista ikada postala općenarodna imovina. U katastru se predmetna nekretnina na dan 07. prosinca 2020. vodila većim dijelom kao oranica (5755 m2), a jednim dijelom kao šuma (504 m2). Tuženik u odgovoru na tužbu, a niti tijekom postupka nije isticao da bi predmetna nekretnina bila obuhvaćena osnovom gospodarenja H. šuma, odnosno isticao da bi H. šume poduzimale bilo kakve aktivnosti u istoj.

(Raniji broj: P-1091/2020)

14. Imajući sve naprijed utvrđeno u vidu, predmetna nekretnina je u vrijeme kada su pravni prednici tužitelja stupili u njen posjed bila u privatnom vlasništvu i predstavljala oranicu. U vrijeme kada su u posjedu već bili pravni prednici tužitelja i to prvo njegov pradjed F. H., pa djed V. H., primjenjivao se Opći građanski zakonik prema odredbama Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 06.04.1941. godine sve do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima, koji je stupio na snagu 01. rujna 1980. godine. U razdoblju primjene Općeg građanskog zakonika počeo je teći rok dosjelosti pravnim prednicima tužitelja sukladno Paragrafu 1468. koji je propisivao rok za stjecanje vlasništva dosjelošću 30 godina. Budući je u posjedu predmetne nekretnine viđen još pradjed tužitelja F. H., za kojega nije bilo moguće utvrditi po kojoj osnovi i točno kada je stupio u posjed, ali je iza istoga posjed nastavio djed tužitelja V. H., sigurno od 1957., V. H. se je morao smatrati poštenim posjednikom (savjesnim), a po ocjeni ovog suda, budući da prema okolnostima slučaja nije imao razloga posumnjati u to da mu ne bi pripadalo pravo na posjed, budući je prije njega to zemljište posjedovao njegov otac F. H. Stoga se treba smatrati, da su pravni prednik tužitelja V. H. i tužitelj pošteni posjednici sigurno od 1957. Stoga, od 1957. godine pa nadalje počelo je vrijeme poštenog posjeda koje ulazi u vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću te su tako još V. H. do svoje smrti 1973., a nakon njega tužitelj, bili u poštenom posjedu i na dan 01. rujna 1980. godine, kada je stupio na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, te je do tog vremena proteklo 23 godine. Člankom 28. stavak 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima bio je propisan kraći rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u odnosno na vrijeme propisano Paragrafom 1468. OGZ-a, i to u trajanju od 20 godina, te je ta pretpostavka u korist tužitelja bila ispunjena na dan stupanja na snagu toga zakona (01. rujna 1980.), jer je u to vrijeme tužitelj sa pravnim prednikom V. H. bio u poštenom posjedu već 23 godine. Obzirom na navedeno te činjenicu da je i nakon toga tužitelj nastavio posjedovati predmetnu nekretninu, a da tuženik nije dokazao niti se uopće pozivao na to da bi na bilo koji način nakon što se upisao vlasnikom u zemljišnim knjigama na predmetnoj nekretnini, od 1997. ikada raspolagao sa istom, to sud cijeni da odredba članka 130. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarima pravima ne može biti zapreka tužitelju za utvrđenje te je stekao pravo vlasništva dosjelošću i da to svoje pravo upiše u zemljišne knjige. Stoga, imajući u vidu sve naprijed izloženo sud je ocijenio zahtjev tužitelja osnovanim i kao takvog ga usvojio.

15. Budući je tužitelj uspio u predmetnoj parnici, tuženik nema pravo na naknadu parničnih troškova, dok je tuženik temeljem članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. Zakona o parničnom postupku, a imajući u vidu Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u ukupnom novčanom iznosu od 10.375,00 kn/1.377,00 eur, a čine ga nagrade punomoćniku tužitelja za sastav tužbe 750,00 kn, za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 750,00 kn, sastav obrazloženog podneska od 26.1.2021. u iznosu od 750,00 kn, zastupanje na tri raspravna ročišta (9.2., 17.3. i 28.9. sve 2021. godine) po 750,00 kn po ročištu, te obračunatog PDV-a na te nagrade u iznosu od 1.125,00 kn. Tužitelju pripada sukladno Zakonu o sudskim pristojbama naknada sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 400,00 kn, te na presudu 400,00 kn (v.p.s je 10.000,00 kn), dakle ukupno 800,00 kn na ime sudskih pristojbi. Sud nije priznao punomoćniku tužitelja potraživane nagrade u troškovniku od 28. rujna 2021. za sastav podnesaka od 10.12.2020. te 16.2.2021. jer je do istih došlo propustom punomoćnika tužitelja što nije sve obuhvatio tužbom za koju mu je priznata nagrada (dostava uvjerenja o posjedu i podataka za predložene svjedoke), stoga isto ne može ići na teret tuženika. Tužitelj je u nastavku postupka nakon ukinute prvostupanjske presude imao daljnji trošak i to na ime nagrade za sastav odgovora na žalbu s PDV-om u iznosu od 937,50 kn, sastav obrazloženog podneska od 14.4.2022. koja zajedno s obračunatim PDV-om iznosi 937,50 kn, na ime nagrade za zastupanje na ročištima održanima na dan 21.4. i 8.9. sve 2022. godine, sa iznosom od 937,50 kn po ročištu, kao i na ime sudske pristojbe na odgovor na žalbu u iznosu od 200,00 kn. Sud je stoga dosudio tužitelju

(Raniji broj: P-1091/2020)

troškove postupka u iznosu od 10.375,00 kn/1.377,00 eur dok je preko toga iznosa pa do ukupno potraživanih troškova od 10.843,75 kn/1.439,21 eur sud odbio zahtjev za naknadu kao neosnovan.

16. Imajući u vidu naprijed izloženo, odlučeno je kao u izreci odluke.

U D., 10. listopada 2022.

Sutkinja

D. G. J.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od uručenja otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. Odvjetnica M. L., D.

2. ODO B. Stalna služba D., na broj P-DO-2012/2022