Poslovni br. 18 Povrv-393/2021-17

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu Augustinu Jalšovec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GRADNJA d.o.o. Osijek (ranije: INGOTEH d.o.o.), Ulica Martina Divalta 195, OIB: 80617411375, kojeg zastupa punomoćnica Biljana Bandić Lutonski, odvjetnica u Osijeku, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo znanosti i obrazovanja, OIB: 49508397045, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku,radi isplate iznosa od 86.577,80 kn, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 12. rujna 2022. u nazočnosti tužiteljeva punomoćnika i tuženikovog zastupnika po zakonu, na ročištu za objavu sudske odluke dana 10. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Darje Bošnjak iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv- 127/2019 od 12. studenog 2019., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo znanosti i obrazovanja, OIB: 49508397045, platiti tužitelju GRADNJA d.o.o. Osijek (ranije: INGOTEH d.o.o.), Ulica Martina Divalta 195, OIB: 80617411375, iznos od 86.577,80 kn (slovima: osamdesetšesttisuića- petstosedamdesetsedamkunaiosamdesetlipa) / 11.490,85 eura[1] (slovima: jedanaesttisućačetristodevedeseteuraiosamdesetpetcenti), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 9.619,75 kn / 1.276,76 eura od 16.7.2018.

- 19.239,50 kn / 2.553,52 eura od 1.11.2018.

- 4.809,88 kn / 638,38 eura od 3.12.2018.

- 4.809,88 kn / 638,38 eura od 3.1.2018.

- 4.809,88 kn / 638,38 eura od 2.2.2018.

- 4.809,88 kn / 638,38 eura od 4.3.2018.

- 4.809,88 kn / 638,38 eura od 1.4.2018.

- 4.809,88 kn / 638,38 eura od 2.5.2018.

- 4.809,88 kn / 638,38 eura od 2.6.2018.

- 4.809,88 kn / 638,38 eura od 2.7.2018.

- 9.619,75 kn / 1.276,76 eura od 31.8.2019.

- 4.809,88 kn / 638,38 eura od 1.10.2019.

- 4.809,88 kn / 638,38 eura od 31.10.2019.

po stopi koja se određuje prema članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, te da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.557,23 kn (slovima: tisućupetstopedesetsedamkunaidvadesettrilipe) / 206,68 eura[1] (slovima: dvjestošesteuraišezdesetosamcenti)zajedno sa zakonskim zateznim kamatamapo stopi koja se određuje prema članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, tekućim od dana 12. studenog 2019., do isplate, a sve u roku od osam dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Darje Bošnjak iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv- 127/2019 od 12. studenog 2019., za predvidivi trošak ovršnog postupka sa pripadajućim kamatama u iznosu od 91,50 kn (slovima: devedesetjednakunai- pedesetlipa) / 12,14 eura[1] (slovima:dvanaesteuraičetrnaestcenti), pa se tužbeni zahtjev u tome dijelu odbija.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.966,00 kn (slovima: četiritisućedevetstošezdesetšestkuna) / 659,10 eura[1] (slovima:šestopedesetdeveteuraidesetcenti) u roku osam dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj podnio protiv tuženika, kao ovršenika prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate iznosa od 86.577,80kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima. Javni bilježnik Darja Bošnjak iz Zagreba donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj 127/2019 od 12. studenog 2019. Po prigovoru tuženika postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

2. Tužitelj u tužbi i daljnjem tijeku postupka navodi kako je sa tuženikom bio u poslovnom i ugovornom odnosu, a temeljem ugovora o javnim radovima i dodatku ugovora o javnim radovima. Ističe kako se potraživanje tužitelja u ovom postupku odnosi na najam ograde na gradilištu Obrtničke škole u Sisku i to za razdoblje od svibnja 2018. do listopada 2019. u iznosu od 4.809,88 kn mjesečno. Nadalje, budući da je tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi osporio aktivnu legitimaciju tužitelja, u sudski spis i za protivnu stranu je na ročištu održanom 1.06.2022 predao rješenje Trgovačkog suda u Osijeku iz kojeg je vidljivo da se tužitelj 3.6.2019. pripojio subjektu INGOTEH d.o.o., da je promijenio poslovnu adresu, te ističe kako je INGOTEH promijenio ponovno ime u GRADNJA, Također, u sudski spis i za protivnu stranu na istom ročištu je predao račune na temelju kojih je sastavljen prijedlog za ovrhu. Također, predlaže da se sukladno članku 221.bZPP-a tuženik očituje da li je za utužene račune koji su dostavljeni u sudski spis koristio pravo na odbitak pretporeza, a da za račun 802/PP1/1 koji je izdan na iznos od 19.239,50 kn sud pozove poreznu upravo da dostavi podatak da li je korišteno pravo na odbitak pretporeza po tom računu. U odnosu na prijedlog tuženika za saslušanjem Petra Šokića istom se načelno protivi, budući da je predmet ovoga spora najam ograde, a ukoliko sud prihvati prijedlog tuženika za saslušanjem istoga, tada predlaže i saslušanje Davora Mandura, direktora tužitelja i Domagoja Batinić, oba sa adrese tužitelja, a na okolnost saznanja tuženika o postavljenoj ogradi, te na okolnost saznanja tuženika o naplaćivanju najma iste. Tužitelj također ističe kako je o postavljenoj ogradi tuženik bio obaviješten, što je vidljivo iz dokaza u spisu, odnosno tužitelj je obavijestio tuženika da će unatoč tomu što je izvršio primopredaju gradilišta, ostaviti ogradu koju će naplaćivati u mjesečnom najmu tuženiku, te mu je za to izdao račune, a koje tuženik tužitelju nikada nije niti osporio niti vratio, a niti je na navedene dopise odgovorio da se ne slaže sa ostavljanjem ograde na gradilištu. Nadalje, tužitelj predlaže i financijsko-knjigovodstveno vještačenje na okolnost visine duga i knjiženja računa od strane tuženika.

3. Na ročištu održanom dana 12.07.2022, tužitelj ističe da je iz računa tuženika koje je izdao Klem Security vidljivo je da ono započinje od 11. mjeseca 2018. godine, a utuženo razdoblje započinje od petog mjeseca 2018. godine tako da nisu točni navodi da je tuženik za cijelo utuženo razdoblje angažirao zaštitarsku službu. Kako bi sud i protivna stranka dobila uvid u veličinu tog objekta, tužitelj je za sud i protivnu stranu predao izvadak iz katastra.hr iz kojeg se može usporedbom sa drugim objektima utvrditi veličina samog objekta te da isti ne može čuvati jedan zaštitar kako proizlazi iz određenih dokaza tuženika odnosno računa Klem Security, u ostalom tuženik nije obavijestio tužitelja kako je angažirao drugu zaštitarsku službu za čuvanje predmetnog objekta. U travnju 2018. godine, dakle prije utuženog razdoblja, provedeno je osiguranje dokaza na tom objektu na kojem su sudjelovali predstavnici tužitelja i tuženika i ponovno su pozvani na primopredaju objekta, ali isto nisu htjeli tada odraditi. Primopredaja koja je napravljena u travnju 2018. godine nije standardna primopredaja na koju se poziva tuženik sukladno Posebnim uzancama o građenju jer se tu radi o jednostranoj primopredaji dok je druga strana odbijala potpisati taj primopredajni zapisnik i preuzeti svu dokumentaciju. Formalna primopredaja je učinjena 25. listopada 2019. godine za što je tužitelj predao dokumentaciju sudu i suprotnoj strani iz koje je vidljivo da se tom primopredajom predaje glavni projekti, izvedbeni projekti, radnička dokumentacija, građevinski dnevnici i ključevi objekta te je ta primopredaja iz listopada 2019. godine potpisana od obje strane u ovom postupku. Isto tako sukladno Zakonom u gradnji, gradilište mora biti osigurano i ograđeno radi sigurnosti prolaznika i sprječavanja nekontroliranog pristupa ljudi na gradilište. Tužitelj u spis predaje i e-mail od predloženog svjedoka od stane tužitelja Petra Šokića iz kojeg je vidljivo da Ministarstvo znanosti i obrazovanja nije dozvolilo odnošenje ograde. Ističe da je do sada nesporno da je tuženik bio obaviješten o mjesečnoj naplati najma ograde kojoj se nije protivio, da je primao račune u periodu od godine i pol dana, te da niti jedan račun nije bio vraćen u zakonskom roku od 15 dana od dana primitka istog, čime se samo dokazuju tvrdnje tužitelja iz tužbenog zahtjeva.

4. Također ističe da su na prošlom ročištu priloženi računi na kojima se temelji kartica partnera, a na navedene račune nikada nije prigovoreno niti su osporavani. Nisu točni navodi tuženika da je način i izbor osiguranja gradilišta na tuženiku. Ovo iz razloga jer je takav navod u suprotnosti sa zakonskim odredbama. Obveza tužitelja, kao izvođača radova, je bila osigurati osigurati gradilište između ostalog. To što je ugovorni odnos raskinut, ne oslobađa tužitelja obveze osiguranja gradilišta dokle god gradilište nije predano naručitelju. Raskidom ugovornog odnosa tužitelj više nije smio izvoditi radove na gradilištu što nije niti činio, ali je gradilište moralo biti osigurano do primopredaje koja je učinjena tek u listopadu 2019. godine te nakon tog razdoblja tužitelj nije niti ispostavljao račune za najam ograde jer je tek tada i mogao ogradu maknuti.

5. Na ročištu održanom 12.09.2022, tužitelj se usprotivio prijedlogu tuženika, da sud pozove izravno tuženika na očitovanje da li je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženim računima manjim od 10.000 kn jer je zakonom uređena ovakva situacija, odnosno presumpcija da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza. U odnosu na vrijeme primitka tužitelj ističe da je tuženik svakako bio u obvezi dostaviti navedenu dokumentaciju u roku od 15 dana od dana kada mu je to naloženo, a naloženo mu je 12.7.2022. Ne samo da to tuženik nije učinio po proteku od 15 dana, što bi bilo do kraja mjeseca srpnja, već to nije učinio ni protekom slijedećih mjesec i pol dana, odnosno do održavanja ročišta 12.09.2022. Pun. tužitelja se protivi saslušanju predloženog svjedoka od strane tuženika, jer se pravni osnov ne dokazuje svjedocima u slučaju kada za isto postoje materijalni dokazi, no ukoliko sud usvoji prijedlog za saslušanjem navedenog svjedoka, tada ostaje kod prijedloga za saslušanjem svjedoka Davora Mandora i Domagoja Batinića. U odnosu na očitovanje tuženika da je za pretpostaviti da tuženik nije koristio odbitak pretporeza niti za ostale račune, navodi da se radi samo o pukim nagađanjima, bez ikakvih materijalnih dokaza, jer Zakon propisuje zakonsku presumpciju upravo sukladno članku 221.b ZPP-a. Nadalje, protivi se navodima punomoćnika tuženika kada iskazuje da nije bila u obvezi dostaviti traženu dokumentaciju sa ročišta od 12.7.2022. iz razloga jer se radi o profesionalnom zastupanju stranke, na koji je kao savjetnica županijskog državnog odvjetništva u obvezi zastupati. Protivi se i prijedlogu da sud direktno od tuženika zatraži pribavu dokumentacije kako je navedeno u rješenju zapisnika od 12.7.2022. iz razloga jer se radi o novom dokaznom prijedlogu koji je stavljen nakon zaključenja prethodnog postupka, a koji prijedlog se mogao staviti i na prošlom ročištu, ukoliko je smatrano da za istu dokumentaciju sud treba naložiti dostavu direktno tuženiku, a što nije učinjeno.

6. Tuženik se u prigovoru protiv rješenja o ovrsi protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kako u pogledu osnove tako i visine potraživanja, te osporava nastale i predvidive troškove ovršnog postupka. Ističe prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije. Također ističe kako tužitelj nije dokazao visinu svojeg potraživanja, odnosno da je potraživani iznos pravilno izračunat, kao niti datum dospijeća. Nadalje ističe također i prigovor zastare potraživanja, te ističe stvarnu nenadležnost Općinskog suda u Zagrebu kojem je prvotno bio upućen ovaj predmet.

7. Nadalje, u daljnjem tijeku postupka tuženik ističe prigovor promašene mjesne nadležnosti obzirom da je prema odredbi članka 48. stavak 3. Zakona o parničnom postupku za suđenje u sporovima protiv Republike Hrvatske općemjesno nadležan sud na čijem području tužitelj ima prebivalište odnosno sjedište. Obzirom da tužitelj ima sjedište u Osijeku to se predlaže da se Trgovački sud u Zagrebu oglasi mjesno nenadležnim i predmet ustupi mjesno nadležnom Trgovačkom sudu u Osijeku. Nadalje, ističe kako su Ministarstvo znanosti i obrazovanja (ranije: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta) kao Naručitelj i GRADNJA d.o.o. Osijek, kao Izvođač zaključili dana 15. travnja 2013. godine (Klasa: 404-03/08- 01/00248, Urbroj: 530-18-12-0026) Ugovor o javnim radovima kojim je ugovorena usluga izvođenja građevinskih, obrtničkih, instalaterskih i ostalih radova na izgradnji građevine Obrtničke škole u Sisku te Dodatak I. Ugovoru o javnim radovima na izgradnji građevine Obrtničke škole u Sisku od dana 12. kolovoza 2015. Naručitelj je zatražio od Zagrebačke banke d.d. naplatu garancije za dobro izvršenje posla na javnim radovima na izgradnji Obrtničke škole u Sisku, broj 1504006437, u iznosu od 3.680.512,61 kune nad tvrtkom GRADNJA d.o.o. Osijek zbog neizvršavanja obveza po Ugovoru o javnim radovima sklopljenim između Naručitelja i Izvoditelja, a čija naplata je izvršena na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske dana 14. ožujka 2018.godine. Nadalje, Naručitelj je dopisom od dana 14. veljače 2018. godine obavijestio Izvođača (koji je prethodno zatražio produljenje roka dovršetka radova do 15. srpnja 2018. godine zbog nedostatka građevinskih radnika na tržištu rada) o raskidu Ugovora o javnim radovima na izgradnji građevine Obrtničke škole u Sisku od 15. travnja 2013. i Dodatka ugovoru od dana 12. kolovoza 2015. godine, a u odnosu na članak 19. Ugovora te članak 6.1. Dodatka ugovoru, budući da je Izvođač prekoračio rokove po pojedinim fazama utvrđenima u Terminskom planu za više od 20 (dvadeset) dana te nije izveo radove do 15. lipnja 2016. godine. Raskidom predmetnog Ugovora i Dodatka ugovoru prestala su sva međusobna prava i obveze između Naručitelja i Izvoditelja. Tvrtka GRADNJA d.o.o. Osijek je dopisom, broj: 2576/18 od 20. travnja 2018. godine obavijestila Ministarstvo znanosti i obrazovanja kako će pristupiti odvozu materijala sa gradilišta te pozivajući Ministarstvo na žurno organiziranje i čuvanje građevine, pritom naglašavajući kako će osoba ispred spomenute tvrtke GRADNJA d.o.o. Osijek biti prisutna na objektu za cijelo vrijeme odvoza materijala, a najdulje do 15. svibnja 2018. godine. U privitku spomenutog dopisa priložen je Zapisnik o primopredaji građevine od dana 17. travnja 2018. godine u kojemu Izvođač izjavljuje kako na dan 17. travnja 2018. godine smatra kako je građevina Obrtničke škole u Sisku predana Investitoru na korištenje i upravljanje te da istovremeno prestaju sve Izvođačeve obveze i odgovornost u svezi osiguranja i čuvanja građevine. Ovom izjavom Izvoditelj je potvrdio da će na predmetnom gradilištu biti do 15. svibnja 2018. godine., nakon čega će se udaljiti sa preostalim ljudstvom, uz napomenu kako s danom 17. travnja 2018. godine više neće osiguravati gradilište. Tvrtka GRADNJA d.o.o. Osijek dopisom, broj: 3099/18 od dana 18. svibnja 2018. godine jednostranom izjavom ističe kako će od svibnja 2018. godine obračunavati mjesečni najam za ostavljenu ogradu na gradilištu. Daljnjim dopisom, broj: 4234/18 od 28. rujna 2018. godine spomenuta tvrtka ponovno naglašava kako više nije u obvezi niti snosi odgovornost u svezi čuvanja i osiguranja gradilišta, uz navod da je ograda tvrtke i dalje na gradilištu. U odnosu na navedeno, napominje kako Ministarstvo znanosti i obrazovanja nije niti jednom narudžbenicom ili drugim pravnim poslom ugovorilo sa spomenutom tvrtkom osiguravanje gradilišta nakon raskida predmetnog ugovora. Nadalje, Ministarstvo znanosti i obrazovanja je dopisom od dana 15. listopada 2018. godine dalo suglasnost Sisačko-moslavačkoj županiji da preuzme ključeve objekta od dosadašnjeg izvođača radova, tvrtke GRADNJA OSIJEK d.o.o., čime je dozvolio osnivaču odnosno Županiji da uđe u objekt. Sisačko - moslavačka županija je dopisom od dana 10. lipnja 2019. godine izvijestila Ministarstvo znanosti i obrazovanja kako je Strukovna škola Sisak ugovorila čuvanje gradilišta, a da je Županija kroz sustav riznice platila račune za spomenute usluge čuvanja. U prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelj - tvrtka INGOTEH d.o.o. Osijek potražuje isplatu tražbine po osnovi računa dospjelih dana 15. srpnja 2018., 31. listopada 2018., 2. prosinca 2018., 2. siječnja 2019., 1. veljače 2019., 3. ožujka 2019., 31. ožujka 2019., 1. svibnja 2019.,1. lipnja 2019., 1. srpnja 2019., 30. kolovoza 2019., 30. rujna 2019. te dana 30. listopada 2019. godine. Iz dokumentacije uz rješenje o ovrsi od 12. studenoga 2019. godine, Kartice partnera - Otvorene stavke na dan 11. studenoga 2019. godine, razvidno da se tražbine po računima, počevši od dana 2. prosinca 2018. godine pa sve do 1. svibnja 2019. godine preklapaju s računima koje ie podmirila Sisačko-moslavačka županija za zaštitarske usluge tvrtke Klemm d.o.o. za zaštitarske usluge na predmetnoj nekretnini odnosno gradilištu, u istome razdoblju. Također, u cijelosti se prigovara i visini postavljenog zahtjeva obzirom da nije razvidno temeljem čega je vršen obračun za isti i temeljem koje izvršene usluge. Isto tako, Ministarstvo znanosti i obrazovanja nakon raskida Ugovora i Dodatka ugovoru nije dodatno angažiralo tvrtku GRADNJA d.o.o. Osijek za osiguranje gradilišta ogradom odnosno najam iste, kao niti za zaštitarske usluge. S obzirom da je Ministarstvo znanosti i obrazovanja dana 14. veljače 2018. godine raskinulo je Ugovor o javnim radovima na izgradnji građevine Obrtničke škole u Sisku od 15. travnja 2013. godine te I. Dodatak ugovoru od 12. kolovoza 2015. godine s izvođačem radova GRADNJA d.o.o. Osijek, čime je došlo do obustave radova na izgradnji predmetne građevine i naplatilo garanciju banke za uredno ispunjenje ugovora, time su prestale sve međusobne obveze između Naručitelja i Izvođača. Izvođač je izričito izjavio da ostaje na gradilištu do 15. svibnja 2018. godine, nakon kojega roka će se udaljiti s gradilišta s preostalim ljudstvom, kao i da s danom 17. travnja 2018. godine više neće osiguravati gradilište, a čime potvrđuje svoje jednostrano postupanje bez pristanka Ministarstva da osigurava nekretninu.

8. Nadalje, na ročištu održanom 1. lipnja 2022. zastupnik po zakonu tuženika usprotivio se korištenju podnesaka i isprava tužitelja predanih na istom ročištu, budući da je ZPP-om određeno da se podnesci dostavljaju u roku od 8 dana prije održavanja ročišta i to u elektroničkom obliku, a tužitelj je obveznik dostavljanja podnesaka eKomunikacijom.

9. Također ističe kako tužitelj i tuženik nikada nisu zaključili najamni ugovorni odnos, kojim bi uredili najam predmetne ograde, kao niti visinu najamnine za predmetnu ogradu, te smatra kako ne postoji pravni osnov na kojem tužitelj temelji svoje potraživanje, s obzirom da je raniji ugovor koji je bio zaključen između tužitelja i tuženika raskinut ranije. Također smatra kako tužitelj nije dokazao niti visinu svoga potraživanja i na temelju čega je obračunavao najamninu u iznosu za kojeg tereti tuženika. Da tužitelj i tuženik nisu zaključili najamni ugovorni odnos vezano za predmetnu ogradu, proizlazi i iz računa zaštitarske tvrkte Klemm d.o.o. s kojim je tuženik zaključio ugovorni odnos radi čuvarskih usluga na predmetnom gradilištu upravo za period od 2.12.2018. pa sve do 1.5.2019., a za koji period tužitelj potražuje tražbinu u ovom postupku. Također ističe kako je tužitelj napravio zapisnik o primopredaji izvedenih radova, te smatra kako sukladno članku 107. Posebnih uzanci o građenju, tužitelj više nije bio u obvezi osigurati objekt i radove na predmetnom gradilištu, s obzirom da je člankom 109. Posebnih uzanci o građenju propisano kako je tužitelj u obvezi osigurati izvedene radove do predaje radova naručitelju. U odnosu na predloženog svjedoka Petra Šokića, voditelja službe za kapitalne investicije u Ministarstvu znanosti i obrazovanja, a koji je imao i ima neposredna saznanja o provedbi predmetnog ugovora, predlaže da se isti sasluša na okolnost ostavljanja predmetne ograde od strane tuženika na gradilištu Industrijsko-obrtničke škole, da li je tuženik onemogućio tužitelja da odveze predmetnu ogradu, kao i da li je tuženik tražio od tužitelja da predmetnu ogradu ostavi na gradilištu, odnosno da li je s tužiteljem ugovorio najam predmetne ograde za potrebe gradilišta.

10. U odnosu na navod tužitelja na ročištu održanom 12.07.2022 navodi da iz računa zaštitarske tvrtke Klem Security proizlazi kako se isti ne odnosi na vremensko razdoblje osiguranja predmetnog gradilišta za koje je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu, te da tužitelj potražuje naknadu za najam predmetne ograde za razdoblje od svibnja 2018. godine do listopada 2019. godine, a što je razvidno iz Rješenja o ovrsi javnog bilježnika Darje Bošnjak iz Zagreba broj Ovrv-127/2019 od 12. studenog 2019. godine kao i iz kartice partnera otvorenih stavaka na dan 11. studeni 2019. godine, koja prileži predmetnom Rješenju o ovrsi. Nadalje ističe kako je bez obzira na veličinu objekta te navod tužitelja kako predmetni objekt nije mogla osiguravati jedna osoba, odnosno jedan zaštitar, na tuženiku bio način i izbor osiguranja predmetne građevine od 17. travnja 2018. godine pa nadalje s obzirom da je nakon zapisnika o primopredaji objekta, a koji je sačinjen upravo 17. travnja 2018. godine, sukladno čl. 107. Posebnih uzanci o građenju prestala obveza tužitelja za osiguranja predmetnog objekta.

11. U odnosu na navode tužitelja kako tuženik nije obavijestio tužitelja da je angažirao zaštitarsku tvrtku koja će osiguravati predmetno gradilište ističe kako tuženik nije bio u obvezi obavijestiti tužitelja o istom s obzirom da je raniji ugovorni odnos između tužitelja i tuženika raskinut, nije zaključen novi ugovorni odnos vezan za najam predmetne ograde i osiguranje gradilišta, te kako je već navedeno sukladno odredbama Posebnih uzanci o građenju tužitelj više nije bio u obvezi osiguravati predmetno gradilište. Nadalje, vezano za navode tužitelja u kojima insinuira "o jednostranoj primopredaji i formalnoj primopredaji" ističe kako je iz Zapisnika o primopredaji kao i samog podneska tužitelja od 20. travnja 2018. godine vidljivo kako je i sam tužitelj smatrao da je primopredaja objekta izvršena sastavljanjem Zapisnika o primopredaji građevine od 17. travnja 2018. godine. Također navodi da je iz predanog podneska, odnosno dopisa od 25. listopada 2019. godine vidljivo kako je dana 11. listopada 2019. godine izvršena samo dostava dokumentacije o građenju, a sukladno ranijoj primopredaji iz travnja 2018. godine. Nadalje na ročištu održanom 12. rujna 2022. zakonski zastupnik tuženika predlažio je sudu da sud direktno pozove tuženika da dostavi, sukladno članku 221.b ZPP-a, podatak da li je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženim računima koji su manji od 10.000,00 kn,

12. Na ročištu održanom 12. rujna 2022., na upit suda da li je zakonski zastupnik tuženika sukladno raspravnom rješenju od 12.7.2022. dostavio isti zapisnik tuženiku, zz tuženika izjavio je da jest, međutim o točnom datumu se nije mogao očitovati. Vezano za zaprimljeni dopis Ministarstva financija od 2.9.2022. iz kojeg je vidljivo kako tuženik za račun broj 802/PP1/1 od 1.10.2018. nije koristio pravo na odbitak pretporeza i to uz naznaku jer isti smatra neutemeljenim, smatra kako s obzirom da tuženik nije koristio pravo na odbitak pretporeza za navedeni račun, za pretpostaviti je kako nije koristio pravo na odbitak pretporeza ni za ostale račune koji su predmet ovoga spora i to upravo iz razloga što ne postoji pravni osnov na temelju kojeg bi tužitelj imao ovakvo potraživanje prema tuženiku. U odnosu na dostavu podataka da li je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza za ostale račune koji su manji od 10.000,00 kn, ističe kako zakonski zastupnik tuženika raspravnim rješenjem od 12.7.2022. nije obvezan da direktno od tuženika zatraži navedene podatke, te sukladno tome predlaže da sud neposredno sukladno odredbi čl. 221. b st. 4. ZPP-a pozove tuženika da dostavi predmetne podatke sudu u zakonom predviđenom roku. Ostao je kod prijedloga da se u daljnjem tijeku postupka sasluša svjedok Petar Šokić sa adrese tuženika, te smatra kako je istog potrebno saslušati upravi kako bi se utvrdilo da li postoji pravni osnov na temelju kojeg tužitelj temelji predmetno potraživanje u ovom sporu.

13. Naposljetku tuženik smatra da materijalnim dokazima tužitelj nije dokazao kako postoji pravni osnov predmetnog potraživanja, s obzirom da je raniji ugovor o javnim radovima između tužitelja i tuženika raskinut 14.2.2018., a tužitelj nije dostavio materijalnu dokumentaciju iz koje je vidljivo da su tužitelj i tuženik nakon raskida navedenog ugovora zaključili ugovor o najmu predmetne ograde na kojem bi se onda eventualno moglo temeljiti predmetno potraživanje tužitelja.

14. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u kartice partnera – otvorene stavke na dan 11.11.2019. (str. 7 i 8 spisa), Ugovor o javnim radovima na izgradnji građevine Obrtničke škole u Sisku od dana 15. travnja 2013. godine, Dodatak 1. Ugovoru o javnim radovima na izgradnji građevine Obrtničke škole u Sisku od dana 12. kolovoza 2015. godine, Dopis Ministarstva znanosti i obrazovanja od 7. veljače 2018. godine (KLASA: 404-03/08- 01/00248, URBROJ: 533-27-17- 0193), uz izvadak o uplati garancije u državni proračun RH, Dopis Ministarstva znanosti i obrazovanja od 14. veljače 2018. godine (KLASA: 404-03/08- 01/00248, URBROJ: 533-27-17-0192), Dopis tvrtke GRADNJA d.o.o. Osijek, broj: 2576/18 od 20. travnja 2018. godine, uz Zapisnik o primopredaji građevine od dana 17. travnja 2018. godine, Dopisi tvrtke GRADNJA d.o.o. Osijek, broj: 3099/18 od dana 18. svibnja 2018. godine te broj: 4234/18 od 28. rujna 2018. godine, Dopis Ministarstva znanosti i obrazovanja od dana 15. listopada 2018. godine (KLASA: 404-03/08- 01/00248, URBROJ: 533-02-18-0213), Dopis Sisačko-moslavačke županije od 10. lipnja 2019. godine (KLASA: 023-01/19-01/13, URBROJ: 2176/01-06-18-122), - Računi tvrtke KLEMM SIGURNOST d.o.o. od 21. studenoga 2018., 30. studenoga 2018., 31. prosinca 2018., 31. siječnja 2019., 28. veljače 2019., 31. ožujka 2019. i 30. travnja 2019. godine (str. 26 do 66 spisa i 184 do 210 spisa), izvadak iz sudskog registra (str. 77 spisa), u račune tužitelja (str. 93 do 105 spisa), u rješenja sudskog registra ovoga suda (str. 106 do 110 spisa), u izvadak iz sudskog registra (str. 157 do 169 spisa), u preslik izvatka iz katastra (str. 174 spisa), tehničku dokumentaciju za Obrtničku školu Sisak (str. 175 do 180 spisa), dopis Porezne uprave (str. 211 spisa).

15. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatu ukupnog iznosa od 86.577,80 kn prema više računa koji su ispostavljeni tuženiku za najam ograde u razdoblju od svibnja 2018. godine do listopada 2019. godine u iznosu od 4.809,88 kn mjesečno. Cijeneći izvedene dokaze, te imajući u vidu pravila o teretu dokazivanja, kao i da je riječ o sporu koji se vodi pred trgovačkim sudom, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

16. Naime, među strankama je nesporno da su iste bile u poslovnom odnosu jer su Ministarstvo znanosti i obrazovanja (ranije: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta) kao Naručitelj i GRADNJA d.o.o. Osijek, kao Izvođač zaključili dana 15. travnja 2013. godine (Klasa: 404-03/08-01/00248, Urbroj: 530-18-12-0026) Ugovorom o javnim radovima te Dodatkom I. Ugovora o javnim radovima od dana 12. kolovoza 2015. ugovorili i uslugu izvođenja građevinskih, obrtničkih, instalaterskih i ostalih radova na izgradnji građevine Obrtničke škole u Sisku. Među strankama tijekom postupka je postala nesporna aktivna legitimacija tužitelja, te je nakon odluke Visokog trgovačkog suda u Zagrebu od 10. siječnja 2022.postala je nesporna stvarna i mjesna nadležnost Trgovačkog suda u Osijeku za ovaj postupak. Nadalje tijekom postupka je postala nesporna i činjenica da su 14.02.2018. raskinuti ranije navedeni ugovori, te da je 17.04.2018. izvršena primopredaja gradilišta.

17. Nadalje, među strankama je sporna pravna osnova budući da tuženik smatra da nakon raskida samog ugovora o izgradnji građevine, odnosno primopredaje gradilišta tužitelj nije bio u obvezi osiguravati gradilište ogradom i za tu uslugu izdavati tuženiku račune, dok je tužitelj tvrdi da je isti bio dužan osiguravati gradilište ogradom iz razloga da ne dođe do štete na građevini, te je stoga ostavio ogradu i za to izdavao račune tuženiku koji te račune nije osporavao, te je sporna i visina tužbenog zahtjeva. Također je sporno da li je nastupila zastara tužiteljeva potraživanja i pasivna legitimacija tuženika, budući da isti tvrdi da su pasivno legitimirani ustanova, koja odgovara sukladno članku 59. Zakona o ustanovama za obveze cijelom svojom imovinom, te osnivač ustanove.

18. Člankom 219. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP) određeno je da je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok je člankom 492.a određeno je da će u postupku pred trgovačkim sudovima sud odlučne činjenice utvrditi na temelju isprava. Nadalje, člankom 299.st.1 ZPP-a, određeno je da su stranke dužne već u tužbi i u odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima stranke. Također člankom 221.b st.1. ZPP-a određeno je ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrati će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno, dok je stavkom 4. istoga članka određeno da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza ako u roku od 15 dana po pozivu suda ne dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza.

19. Valja istaknuti kako je tužitelj na pripremnom ročištu održanom 1. lipnja 2022 uručio sudu i protivnoj strani isprave i predložio odgovarajuće dokaze radi utvrđivanja osnovanosti tužbenog zahtjeva. U odnosu na istaknuti prigovor tuženika da je sukladno Zakonu o parničnom postupku te podneske tužitelj trebao dostaviti elektronskim putem u roku od 8 dana prije održavanja ročišta te da se slijedom toga ti podnesci ne mogu koristiti u daljnjem tijeku postupka, sud je stava kako je čl.299. a ZPP-a, određeno da se taj navod tuženika odnosi na podneske, no ne i dokaze koje je tužitelj predao sudu i tuženiku na pripremnom ročištu u skladu sa ranije citiranom odredbom čl.299.st.1. ZPP-a. Slijedom iznijetoga predmetni dokazi dostavljeni od strane tužitelja na pripremnom ročištu održanom 1.06.2022 mogu se koristiti u ovome postupku.

20. Nadalje, u odnosu na istaknuti prigovor zastare tužiteljeva potraživanja sud je uvidom u naprijed navedene račune (str. 93 do 105 spisa) utvrdio kako su isti izdani za razdoblje od svibnja 2018. godine do listopada 2019. godine, a kako je tužitelj dana 11.11.2019. podnio prijedlog za ovrhu javnom bilježniku, time je prekinuo zastaru svoga potraživanja, te je stoga razvidno također da nije prošao niti zastarni rok od tri godine određen člankom 228., odnosno 229. Zakona o obveznim odnosima. Slijedom iznijetoga, tuženikov istaknuti prigovor zastare tužiteljeva potraživanja nije osnovan. Također, sud je stava da istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije također nije osnovan, budući da je predmet ovoga postupka najam ograde gradilišta, na kojemu je tuženik bio investitor, a također iz provedenih dokaza proizlazi kako je upravo tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza za dio utuženih računa.

21. U odnosu na spornu visinu tužiteljeve tražbine tužitelj je visinu tužbenog zahtjeva i dokazao izvodom iz otvorenih stavaka te utuženim računima, budući da visina tužbenog zahtjeva odgovara zbroju utuženih računa u ovom postupku, a osnovanost visine proizlazi iz činjenice da je tuženik za dio utuženih računa koristio pravo na odbitak pretporeza, te da je imao saznanja o visini najma ograde koju mu tužitelj obračunava mjesečno.

22. Budući da je među strankama sporna i osnovanost tužbenog zahtjeva valja istaknuti kako je tužitelj pravovremeno predložio, a sud prihvatio prijedlog istoga da se osnovanost tužbenog zahtjeva utvrdi sukladno čl. 221 b. ZPP-a. Slijedom toga sud je na ročištu održanom pozvao tuženika da dostavi podatak da li je isti po utuženim računima koji su manji od 10.000 kn koristio pravo na odbitak pretporeza, dok je za račun koji je veći od 10.000 kn zatražio taj podatak od nadležne porezne uprave. Podneskom od 05.09.2022 nadležna Porezna uprava dostavila je podnesak iz kojega je razvidno kako tuženik nije koristio pravo na odbitak pretporeza po računu 802/ PP1/1 od 01.10.2018. Nadalje kako do dana održavanja ročišta za glavnu raspravu (12.9.2022.) sud nije zaprimio očitovanje tuženika da li je za ostale utužene račune (sve ostale koji su manji od 10.000,00 kn) koristio pravo na odbitak pretporeza, sud smatra kako je tuženik sukladno čl. 221.b. st.4 koristio pravo na odbitak pretporeza na te račune, te da slijedom toga u skladu sa čl. 221.b.st.1.postoji tražbina u iznosu od 67.338,30 koliko čini zbroj utuženih računa manjih od 10.000,00 kn. Ovdje valja istaknuti kako je zastupnik po zakonu tuženika na ročištu održanom 12. rujna 2022. predložio sudu da pozove izravno tuženika na očitovanje da li je isti koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženi računima manjim od 10.000,00 kn. 23. Člankom 138.st.1 ZPP-a određeno je da kad stranka ima zakonskog zastupnika odnosno punomoćnika dostava se obavlja zakonskom zastupniku, odnosno punomoćniku ako u ovome zakonu nije što drugo određeno. Slijedom iznijetoga, kako je na ročištu održanom 12. srpnja 2022. sud donio rješenje kojim se tuženik poziva da u roku od 15 dana dostavi očitovanje da li je koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženim računima manjima od 10.000,00 kn, te da je na upit suda zastupnik po zakonu tuženika na ročištu održanom 12. rujna 2022. izjavio da je predmetni zapisnik dostavio tuženiku, ali se nije mogao očitovati o točnom datumu dostave, sud je stava kako je u skladu sa gore ranije navedenim zakonskim normama članka 138. st. 1. ZPP-a i 221. b st. 4. ZPP-a tuženik bio upoznat da je dužan dostaviti očitovanje iz čl. 221.b.st.3., u roku od 15 dana od 12. srpnja 2022., no kako se isti niti do glavne rasprave održane 12. rujna 2022. o toj činjenici nije očitovao sud je stava kako je tražbina u iznosu od 67.338,30 kn, a koja čini zbroj utuženih računa koji su manji od 10.000,00 kn, osnovana odnosno dokazana.

24. Nadalje u odnosu na ostatak tražbine u iznosu od 19.239,50 kn sud je stava kako je ista također osnovana. Naime, ta se tražbina odnosi na račune za najam ograde za mjesece srpanj,kolovoz, rujan i prosinac 2018. Sud je stava kako se u odnosu na te račune( kao i druge utužene račune ) imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima iz. čl. 1111.st.1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 u daljnjem tekstu ZOO) Naime, nesporno je da je ugovorni odnos između stranaka prestao 14.02.2022 kada su raskinuti ugovori o izgradnji obrtničke škole u Sisku, te da je 17.04.2018. godine izvršena primopredaja gradilišta. Međutim budući da je člankom 134.st.1 Zakonom o gradnji ("Narodne novine" broj: 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19) određeno da gradilište mora biti osigurano i ograđeno radi sigurnosti prolaznika i sprečavanja nekontroliranog pristupa ljudi na gradilište, dok je stavkom 5. istoga članka određeno da je u slučaju prekida građenja investitor dužan poduzeti mjere radi osiguranja građevine, susjednih građevina, zemljišta i drugih stvari, sud je stava kako iz dokaznog postupka proizlazi kako tuženik nije odmah nakon raskida ugovora i primopredaje gradilišta u travnju 2018. osigurao predmetno gradilište ogradom već naprotiv iz dokaza proizlazi kako je tek u studenom 2018. angažirao tvrtku Klem sigurnost d.o.o. i to za uslugu tjelesne zaštite u razdoblju od studenog 2018. do travnja 2019., dakle ne za cijelo utuženo razdoblje i ne za uslugu ograđivanja gradilišta koju je pružio tužitelj.

25. Sud je stava kako iz cjelokupnog dokaznog postupka proizlazi kako je tuženik bio upoznat sa činjenicom da tužitelj nije u utuženom razdoblju odnio ogradu kojom je ograđeno gradilište, te je bio upoznat i sa činjenicom da mu za to razdoblje tuženik obračunava najam ograde po cijeni od 4.809,88 kn mjesečno. Uostalom ta činjenica da je tuženik bio upoznat sa računima koje mu izdaje tužitelj na ime najma ograde proizlazi i iz činjenice što je isti koristio pravo na odbitak pretporeza za utuženo razdoblje od 01.lipnja 2018., te 01.01.2019-01.10.2019. Nadalje tuženik čiji je teret dokaza bio nije niti dokazao niti da je predmetne račune osporavao ili da ih je vratio tužitelju kao neosnovane. Naprotiv upravo iz materijalne dokumentacije dostavljene od strane tuženika (str. 187, 200 i 201 spisa) proizlazi kako je tužitelj podnescima od travnja 2018. nakon raskida ugovora o izgradnji predmetne građevine obavijestio tuženika da će isti pristupiti odvozu materijala sa gradilišta, te je pozvao tužitelja da žurno organizira osiguranje i čuvanje građevine, da je obavijestio tužitelja da nije demontirao postojeću ogradu sa gradilišta, a sve sa ciljem sprječavanja eventualnih šteta na izvedenim radovima, te da će ovdje tužitelj počevši od svibnja 2018. za ostavljenu ogradu obračunavati mjesečni najam. Uvidom u naprijed navedene podneske sud je utvrdio kako je tuženik kao investitor zaprimio sve naprijed navedene podneske, te je slijedom iznijetoga sud stava kako je tuženik kao investitor bio upoznat da će mu tužitelj obračunavati najam ograde u razdoblju od svibnja 2018. pa nadalje. Sud je stava kako je tuženik pisanim dokazima bio dužan dokazati da je osporio predmetne račune, ili da je tražio od tužitelja da predmetnu ogradu ukloni sa gradilišta, međutim kako to isti nije učinio već je predložio saslušanje svjedoka Petra Šokića na okolnost utvrđivanja osnovanosti tražbine,sud je odbio takav prijedlog tuženika iz razloga što osnovanost proizlazi iz materijalne dokumentacije u ovome postupku, te stoga nije bilo provoditi personalne dokaze i saslušavati predloženog svjedoka.

26. Iz istoga razloga sud je također odbio i prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedoka Davora Mandora i Domagoja Batinić. Također sud je odbio i prijedlog tužitelja za financijskim vještačenjem na okolnost visine duga i na okolnost da li je tuženik predmetne račune knjižio, budući je ta činjenica utvrđena sukladno čl.221. b.ZPP-a.

27. U odnosu na navode tuženika da je tuženik u utuženom razdoblju koristio usluge tvrtke KLEM SIGURNOST d.o.o. za čuvanje gradilišta, sud je uvidom u račune za te usluge (str. 204 do 210 spisa) utvrdio kako se radi o uslugama tjelesne zaštite u razdoblju od studenog 2018. do travnja 2019., te slijedom toga razvidno je kako usluge od te tvrtke ne pokrivaju zaštitnu ogradu koju je tuženik kao investitor dužan imati na gradilištu sukladno čl. 134.st.1 Zakona o gradnji, a niti te usluge ne pokrivaju čitavo razdoblje u ovome postupku.

28. Slijedom iznijetoga sud je stava kako je tuženik imao korist od ostavljene ograde od strane tužitelja, budući da je svakako temeljem članka 134. stavak 1. Zakona o gradnji bio dužan imati ograđeno gradilište, te da je tužitelj imao trošak postavljene ograde u mjesečnom iznosu od 4.809,88 kn, u razdoblju od svibnja 2018. do listopada 2019., a koji mu je trošak bio dužan podmiriti tuženik kao investitor, te je stoga isti dužan sukladno članku 1111.st.1 i st.2 i čl. 1115. ZOO-a vratiti ono što je stečeno bez osnove zajedno sa zateznim kamatama i to od dana stjecanja, budući da je sud stava kako je tuženik bio upoznat sa činjenicom postavljene ograde, a koji trošak tuženik tužitelju nije platio.

29. Slijedom iznijetoga, budući da je činjenica visine i osnovanosti tražbine te postojanja poslovnog odnosa između stranaka utvrđena na temelju isprava dostavljenima od strane stranaka, a člankom 9. Zakona o obveznim odnosima određeno da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran za njezino ispunjenje, dok je člankom 1115. određeno da se vraća sve ono stečeno bez osnove zajedno sa zateznim kamatama i to ako je stjecatelj bio nepošten od dana stjecanja, pa se stoga tužbeni zahtjev ukazuje osnovanim u ovom dijelu i valjalo ga je prihvatiti te primjenom odredbe čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku i platni nalog iz rješenja o ovrsi u tome dijelu održati na snazi kao u točki I. izreke presude. Sud je ujedno tužitelju priznao i zatezne kamate na temelju odredbe čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a i čl. 1115. ZOO-a od dospijeća kako je to u računima navedeno pa da isplate, te nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.557,23 kn, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

30. Tužitelju nije priznat predvidivi trošak ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 91,50 kn, iz razloga što je tuženik na rješenje o ovrsi izjavio prigovor te radnje predvidivog troška ovrhe specificirane u predmetnom rješenju o ovrsi, nisu niti obavljene, te je stoga odlučeno kao u točki II. izreke.

31. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155.st.1. i st.2. ZPP-a. Visina troškova odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12 dalje: OT), kao i na Uredbi o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 118/18).

32. Sud je tužitelju priznao i parnični trošak u cjelokupnom ukupnom iznosu od 4.966,00 kn, a koji se odnosi za pristup ročištu od 1.6.2022. u iznosu od 1.250,00 kn s PDV-om (Tbr.9.t.1. OT), za pristup ročištu od 12.7.2022. iznosu od 1.250,00 kn s PDV-om (Tbr.9.t.1. OT), za pristup ročištu od 12.9.2022. iznosu od 1.250,00 kn s PDV-om (Tbr.9.t.1. OT), te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 1.216,00 kn.

33. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku 10. listopada 2022.

S U D A C

Augustin Jalšovec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovoga suda, pismeno u 4 primjerka u roku od 15 dana od dana objave.

Broj zapisa: eb312-ee26c

Kontrolni broj: 0278f-3e543-71193

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=AUGUSTIN JALŠOVEC, L=OSIJEK, O=TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.