REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Josipa Jelačića 3

43000 Bjelovar

Poslovni broj: REF 12: Pr-1603/2021-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Gordani Malvić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja K. L. iz D., S. S. K. …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. D., odvjetniku iz O. društva D. i partneri, odvjetnici iz Z., P. …, protiv tuženika D. zdravlja B.-bilogorske županije, iz B., J. J. 1…, OIB: …, radi isplate, nakon održane i zaključene, javne glavne rasprave 16. rujna 2022., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, primjenom odredbe čl. 335. st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 dalje: ZPP), dana 10. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku D. zdravlja B.-bilogorske županije, J. J. …, Bjelovar, OIB:… da tužitelju K. L. iz D., S. S. K. …, OIB: …, isplati bruto iznos od 22.034,70 kn/2.924,51EUR[1] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na bruto: na iznos od 291,49 kn od dana 16. travnja 2016.g. pa do isplate

na iznos od 268,81 kn od dana 16. svibnja 2016.g. pa do isplate

na iznos od 326,54 kn od dana 16. lipnja 2016.g. pa do isplate

na iznos od 272,53 kn od dana 16. srpnja 2016.g. pa do isplate

na iznos od 264,27 kn od dana 16. kolovoza 2016.g. pa do isplate

na iznos od 290,45 kn od dana 16. rujna 2016.g. pa do isplate

na iznos od 242,92 kn od dana 16. listopada 2016.g. pa do isplate

na iznos od 279,73 kn od dana 16. studenog 2016.g. pa do isplate

na iznos od 293,94 kn od dana 16. prosinca 2016.g. pa do isplate

na iznos od 556,30 kn od dana 16. siječnja 2017.g. pa do isplate

na iznos od 786,72 kn od dana 16. veljače 2017.g. pa do isplate

na iznos od 389,77 kn od dana 16. ožujka 2017.g. pa do isplate

na iznos od 440, 46 kn od dana 16. travnja 2017.g. pa do isplate

na iznos od 693,24 kn od dana 16. svibnja 2017.g. pa do isplate

na iznos od 375,05 kn od dana 16. lipnja 2017.g. pa do isplate

na iznos od 424,07 kn od dana 16. srpnja 2017.g. pa do isplate

na iznos od 558,05 kn od dana 16. kolovoza 2017.g. pa do isplate

na iznos od 577,07 kn od dana 16. rujna 2017.g. pa do isplate

na iznos od 535,73 kn od dana 16. listopada 2017.g. pa do isplate

na iznos od 451,91 kn od dana 16. studenog 2017.g. pa do isplate

na iznos od 468,73 kn od dana 16. prosinca 2017.g. pa do isplate

na iznos od 561,59 kn od dana 16. siječnja 2018.g. pa do isplate

na iznos od 438,43 kn od dana 16. veljače 2018.g. pa do isplate

na iznos od 316,41 kn od dana 16. ožujka 2018.g. pa do isplate

na iznos od 226,32 kn od dana 16. travnja 2018.g. pa do isplate

na iznos od 234,77 kn od dana 16. svibnja 2018.g. pa do isplate

na iznos od 353,60 kn od dana 16. lipnja 2018.g. pa do isplate

na iznos od 621,20 kn od dana 16. srpnja 2018.g. pa do isplate

na iznos od 432,64 kn od dana 16. kolovoza 2018.g. pa do isplate

na iznos od 535,76 kn od dana 16. rujna 2018.g. pa do isplate

na iznos od 769,74 kn od dana 16. listopada 2018.g. pa do isplate

na iznos od 460,15 kn od dana 16. studenog 2018.g. pa do isplate

na iznos od 556,69 kn od dana 16. prosinca 2018.g. pa do isplate

na iznos od 531,42 kn od dana 16. siječnja 2019.g. pa do isplate

na iznos od 383,67 kn od dana 16. veljače 2019.g. pa do isplate

na iznos od 704,42 kn od dana 16. ožujka 2019.g. pa do isplate

na iznos od 642,88 kn od dana 16. travnja 2019.g. pa do isplate

na iznos od 302,39 kn od dana 16. svibnja 2019.g. pa do isplate

na iznos od 653,91 kn od dana 16. lipnja 2019.g. pa do isplate

na iznos od 744,43 kn od dana 16. srpnja 2019.g. pa do isplate

na iznos od 637,42 kn od dana 16. kolovoza 2019.g. pa do isplate

na iznos od 480,80 kn od dana 16. rujna 2019.g. pa do isplate

na iznos od 540,31 kn od dana 16. listopada 2019.g. pa do isplate

na iznos od 427,38 kn od dana 16. studenog 2019.g. pa do isplate

na iznos od 334,34 kn od dana 16. prosinca 2019.g. pa do isplate

na iznos od 293,22 kn od dana 16. siječnja 2020.g. pa do isplate

na iznos od 291,80 kn od dana 16. veljače 2020.g. pa do isplate

na iznos od 456,95 kn od dana 16. ožujka 2020.g. pa do isplate

na iznos od 294,28 kn od dana 16. travnja 2020.g. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva u odnosu na zatezne kamate u odnosu na porez na dohodak i prirezu poreza na dohodak na dosuđene iznose toč. I. izreke presude.

III. Nalaže se tuženiku D. zdravlja B.-bilogorske županije, J. J. …, OIB …, da tužitelju K. L. iz D., S. S. K. …, OIB: …, nadoknadi parnični trošak u iznosu 8.750,00 kn/1.161,32 eura[1] sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 10. listopada 2022. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj K. L., kao radnik podnio je ovome sudu tužbu 14. travnja 2021., koja je zaprimljena kod ovoga suda dana 15. travnja 2021., protiv tuženika D. zdravlja B.- bilogorske županije, kao poslodavca radi isplate razlike plaće. U tužbi tvrdi da je u razdoblju od 1. ožujka 2016., do 1. travnja 2020. bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu medicinskog tehničara u sanitetskom prijevozu, kako to proizlazi iz obračuna plaća i Ugovora o radu na neodređeno vrijeme.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je u razdoblju od 1. ožujka 2016. do 1. travnja 2020., plaća tužitelja regulirana je, između ostalih propisa, odredbama Zakona o radu (NN 149/09; dalje: ZR/09), Zakona o radu (93/2014, 127/2017, 98/2019; dalje: ZR/14), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15; dalje: KU/13), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, 35/19, 92/19; dalje: KU/18), Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12; dalje: TKU/12) te Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 24/17, 47/2018 , 123/2019; dalje: TKU/17).

Dana 1. travnja 2020. stupio je na snagu Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 56/2020) kojim je u članku 2. reguliran način obračuna dodataka na prekovremeni rad.

Odredbe čl. 86. ZR/09 i čl. 94. ZR/14 propisuju da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Članak 51. KU/13 te članak 49. KU/18 propisuju da se radniku osnovna plaća uvećava za rad noću 40 %, za rad subotom 25 %, za rad nedjeljom 35 %, za prekovremeni rad 50 % te za rad u drugoj smjeni 10 %, ako radnik radi u smjenskom radu ili turnusima. KU/13 u čl. 57. kao i KU/18 u čl. 55., Dodatak II Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/2019) u čl. 21., propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću (sukladno Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak). KU/13 u čl.58. kao i KU/18 u čl. 56. kao i Dodatak II Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/2019) u čl. 2.propisuju da će se radnicima u zdravstvu plaća uvećati s osnove položajnog dodatka za postotke utvrđene u popisu koji se sastavni dio navedenih odredbi kolektivnog ugovora.

3. Nadalje navodi, KU/18 čl. 58 propisano je da i ostali zdravstveni radnici ostvaruju dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi u iznosu od 4% od osnovne plaće, odnosno u iznosu od 8% temeljem čl. 24. Dodataka II Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/2019). KU/13 čl. 60 propisuje da pravo na uvećanje osnovne plaće imaju radnici koji su u zdravstvenim ustanovama i Zavodu ostvarili radni staž i to, s navršenih 20 do navršenih 29 godina 4%, s navršenih 29 do navršenih 34 godine 8%, s navršenih 34 i više godina 10%. KU/13 u čl. 36. st.2. kao i KU/18 u čl. 34. st.2. propisuje da radniku čija narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosnom zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

ZR/09 u čl. 60 st.1. kao ZR/14 u čl. 81. propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad.)

TKU/12 u čl.59 kao i TKU/17 u čl. 58. st.1. propisuju da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, odnosno naknada u 100% iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu.

4. Tužitelj ističe da ima pravo na navedene dodatke na plaću i to kumulativno, za posebne uvjete rada te iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te položajni dodatak za sve odrađene sate uključujući i prekovremene sate. Smatra da niti iz jedne citirane odredbe KU i TKU ne proizlazi da radniku navedeni dodaci na plaću pripadaju samo za ostvarenu redovnu satnicu, ili da s uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i spomenuti dodaci na plaću međusobno isključuju. Navodi da rad u posebnim uvjetima, iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, položaj i radni staž, a gdje tužitelj sva ta 'svojstva' ima i kada radi u prekovremenom radnom vremenu. U utuženom razdoblju, dakle od 1. ožujka 2016. do 1. travnja 2020. tuženik tužitelju nije obračunavao, odnosno nije pravilno obračunavao plaću i naknadu plaće uzimajući u obzir i njegovo pravo na navedene dodatke na plaću kao da se isti imaju obračunavati i na prekovremeni rad.

5. Dana 1. travnja 2020., stupio je na snagu Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 56/2020) kojim je reguliran obračun dodataka na prekovremeni rad na sljedeći način: „Za svaki odrađeni sat u prekovremenom radu, radniku se u postotku od osnovne plaće isplaćuje dodatak s osnova posebnih uvjeta rada sukladno članku 55. ovoga Ugovora, dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi sukladno članku 57. odnosno članku 58. ovoga Ugovora te uvećanje plaće za znanstveni stupanj magistra znanosti odnosno znanstveni stupanj doktora znanosti određeno Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama.

Uvećanja, odnosno dodaci na plaću utvrđeni sukladno stavku 13. ovoga članka obračunavaju se na osnovnu plaću tako da se ista zbrajaju.“ S time, i sami poslodavac priznao je i prihvatio kako je navedeni način obračuna plaće jedini ispravan i pravedan s obzirom na prava radnika-zdravstvenog djelatnika, a sukladno važećim zakonskim i podzakonskim propisima, ugovoru o radu i ostalim aktima poslodavca.

Također, na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja je održana u ponedjeljak 9. prosinca 2019., VSRH zauzeto je slijedeće pravno shvaćanje:

"Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

6. Tužitelj je u razdoblju od 1. ožujka 2016. do 1. travnja 2020., radio prekovremeno, a neki od tih prekovremenih sati čak nisu obračunati u platnim listama pa time niti plaćeni kao uvećanje osnove plaće.

Također, u utuženom razdoblju, tuženik tužitelju nije obračunavao dodatke s osnove rad u posebnih uvjeta rada, iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, položaj i radni staž, na prekovremeni rad, a što je bio dužan.

Uz navedeno, tuženik je pogrešno obračunao i naknadu za korištenje godišnjeg odmora kao i eventualnog bolovanja tužitelja, a sve s obzirom da tužitelju, u mjesecima prije korištenja godišnjeg u utuženom razdoblju. Samim time, tužitelj je uskraćen za puni iznos naknade za korištenje godišnjeg odmora, koja sukladno gore citiranim pravnim normama predstavlja prosjek njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavlja naknadu za rad).

Na isti način tužitelju je uskraćeno i pravo na puni iznos naknade za privremenu odsutnost sa posla ili bolovanje do 42 dana, u utuženom razdoblju.

Dakle, tužitelj tvrdi da mu nisu obračunati i isplaćeni dodatak za prekovremeni rad ostvaren u neradne dane, državni blagdan ili praznik koji padaju u radni dana (ponedjeljak – petak) te dodaci po osnovi posebnih uvjeta rada i odgovornosti za život i zdravlje ljudi za prekovremene sate rada pa je posljedično tome nastala i razlika u naknadi plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.

7. Tužitelj ne raspolaže potrebnim stručnim znanjima da bi bez korištenja usluga vještaka financijsko knjigovodstvene struke sam mogao precizno izračunati ukupan iznos bruto plaće koju mu tuženik u utuženom razdoblju neosnovano nije isplatio, a taj se iznos u svakom slučaju ne može obračunati bez prethodne dostave dokumentacije kojom tužitelj ne raspolaže, i to svih Ugovora i Aneksa ugovora o radu sklopljenih s tužiteljem koji su se primjenjivali u razdoblju od 1. ožujka 2016. do 1. travnja 2020., sve platne liste tužitelja za razdoblje od siječnja 2016. do travnja 2020.; kao i evidenciju rada evidenciju radnog vremena i obračuna plaća za razdoblje od 1.prosinca 2015. do 1. travnja 2020.

Tužitelj obrazlaže kako smatra nužnim dostavu platnih lista počevši od siječnja 2016., odnosno evidencije rada počevši od 1. prosinca 2015., iz razloga što se za izračun naknade plaće za godišnji odmor ili bolovanje kao relevantnim smatra prosječna plaća ostvarena u protekla 3 mjeseca.

Tužitelj je sukladno odredbama Zakona o radu i Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima ovlašten dobiti na uvid obračune plaća i evidenciju radnog vremena.

Slijedom navedenog, tužitelj podnosi tzv. stupnjevitu tužbu iz čl. 186. b. st. 2. ZPP-a te predlaže da naslovni sud rješenjem naloži tuženiku da u roku od 15 dana dostavi u sudski spis svu gore navedenu dokumentaciju.

8. Nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja, tužitelj je podneskom zaprimljenim kod suda dana 17. svibnja 2022., u skladu s tim neosporenim obračunom, postavio određeni tužbeni zahtjev radi isplate, a podneskom od 14. rujna 2022., kojim je dopunio tužbeni zahtjev zahtijevajući isplatu bruto iznosa od 22.034,70 kn/2.924,51 eura[1] sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kao su pobliže navedeni pod točkom I. izreke i potražuje parnične troškove sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate (list 665-667, 670-672). Predlaže da se usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

9. U odgovoru na tužbu tuženik osporava navode tužbe, ističe da je tužitelju isplaćeno sve prema Ugovoru o radu i Kolektivnom ugovoru što je propisano tako da nema pravne osnove za podnošenje tužbe. Ne protivi se provođenju knjigovodstvenog vještačenja, smatra da je tužba nepotpuna, tužbeni zahtjev neodređen, pa da sud pozove tužitelja na ispravak tužbe, da tužbu odbaci, odnosno, da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

10. Radi razjašnjenja spornih, a za presuđenje odlučnih činjenica sud je tijekom postupka izveo dokaz uvidom u Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 26. ožujka 2018. (list 10-58), Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 13. svibnja 2020., (list 59), Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. i 7. prosinca 2017. (list 60-103), Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 2. prosinca 2013. (list 104-137), Dodatak I. ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 4. kolovoza 2015. (list 138-140), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 10. lipnja 2004., (list 188-190), obračune plaća (list 191-286), evidencija o radnom vremenu (list 287-610).

11. Izveden je dokaz knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku I. Š. koja je dostavila pisani nalaz i mišljenje od 9. svibnja 2022. (list 626-658).

12. Izvedeni dokazi ocijenjeni su u smislu odredbe čl. 8. ZPP.

13. Tužbeni zahtjev je osnovan.

14. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu plaće za utuženo razdoblje s naslova dodataka na plaću zbog posebnih uvjeta rada temeljem odredbe članka 57. st.1 i 2 Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 143/13 i Kolektivnim ugovorom Narodne novine 29/18) kojima je određeno da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću i to za vrijeme prekovremenog rada, za dodatak za plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenta, temeljem odredbe članka 59. KU/2013 kojim je određeno da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi tužitelj ostvaruje dodatak na plaću i to za vrijeme prekovremenog rada te zahtjev za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i za vrijeme privremene nesposobnosti za rad te u utuženom razdoblju od 1. ožujka 2016., do 1. travnja 2020.

15. Između stranaka nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju od 1. ožujka 2016., do 1. travnja 2020., bio zaposlen kod tuženika i to neprekidno na radnom mjestu medicinskog tehničara u sanitetskom prijevozu, a što proizlazi iz navoda stranaka, obračuna plaće, evidencija radnog vremena i Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 10. lipnja 2004.

16. Prema ocjeni suda, tužitelju na njegovom radnom mjestu u utuženom pripada dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini od 20% od osnovne plaće za razdoblje od 1. ožujka 2016. do 31. kolovoza 2019., od 1. rujna 2019., do 1. travnja 2020., u visini od 23%, dok dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi za razdoblje od 1. ožujka 2016. do 31. kolovoza 2019., u visini od 4%, a od 1. rujna 2019. do 1. travnja 2020., u visini od 8%, kako to i proizlazi iz prihvaćenog nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka I. Š..

Tužitelj je kod tuženika zaposlen na radnom mjestu medicinski tehničar u timu sanitetskog prijevoza i to od 08. studenog 2003. godine kako je vidljivo iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme Broj:….

Na radnom mjestu medicinski tehničar u timu sanitetskog prijevoza, tužitelj je zaposlen kroz cijelo utuženo razdoblje. Tijekom utuženog razdoblja mijenjalo se je mjesto rada. Mjesto rada iz D. je ugovoreno u B., na istim poslovima medicinskog tehničara u timu sanitetskog prijevoza.

Tuženik je tužitelju obračunavao plaću medicinskog tehničara u timu sanitetskog prijevoza.

Na osnovnu plaću za prekovremeni rad tuženik nije tužitelju obračunavao posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi.

17. Dodatkom I Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 143/2013) u članku 3 , navedeno je da "U tabeli radnih mjesta II., III. I IV vrste točka 8. mijenja se i glasi: "zdravstveni radnik u sanitetskom prijevozu i vozač sanitetskog prijevoza 20%". Navedeni dodatak od 20% tuženik je primjenjivao od početka utuženog razdoblja, sukladno čl. 10. Dodatka Kolektivnog ugovora na osnovnu plaću ostvarenu u redovnom radnom vremenu, a sve do prelaska tužitelja na drugo radno mjesto.

Prema čl. 5 Dodatka Kolektivnog ugovora dodan je članak 59.a, Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja kojim je propisano: "Iznimno od članka 59. ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće".

Međutim, iz nalaza i mišljenja proizlazi da tužitelju kao medicinskom tehničaru u timu sanitetskog prijevoza nije primjenjivan taj dodatak od 4%.

Tužitelju je kako je vidljivo iz obračuna plaće za mjesec ožujak i travanj 2018. godine obračunat dodatak 4% i na obračunu plaće prikazan kao posebni uvjeti rada, a u nalazu su ti iznosi uključeni u dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi, međutim iza travnja 2018. godine tužitelju nije obračunavan dodatak za odgovornost i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za redovan rad a niti za prekovremen rad. Nadalje, Zaključkom broj 163 sa 27. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 14. veljače 2017. navedeno je: "Medicinske sestre/tehničari u sanitetskom prijevozu ostvaruju pravo na dodatak od 4% zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje, a vozači u sanitetskom prijevozu ostvaruju pravo na dodatno uvećanje od 4% s osnova posebnih uvjeta rada.

Obzirom na navedeno, proizlazi da medicinski tehničar u timu sanitetskog prijevoza ostvaruje pravo na dodatno uvećanje od 4% za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i prije utuženog razdoblja, jer je Zaključak zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora od 14. veljače 2017., obvezujući.

Iz navedenog je vidljivo da tužitelj ostvaruje pravo na dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi od 4% u cijelom utuženom razdoblju, a sve kako je i navedeno Zaključkom sa 27. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 14. veljače 2017.

18. Odredbom čl. 55 KU 29/18 navedeno je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću.

Postotak povećanja osnovne plaće uvećati će se radnicima na koji su navedeni u popisu radnih mjesta zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak. U popisu radnih mjesta II, III i IV vrste pod točkom 8 naveden je zdravstveni radnik u sanitetskom prijevozu i vozači saniteta s postotkom dodatka od 20%. Člankom 58. je navedeno da iznimno od članka 57. ovoga Ugovora ( čl. 57 - Zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće), zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.

Iz navedenog je vidljivo da se na zdravstvene radnike u sanitetskom prijevozu primjenjuje pravo na uvećanje dodatka zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, od 4% od osnovne plaće od početka utuženog razdoblja.

Dana 27. rujna 2019. godine zaključen je II Dodatak Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja s primjenom od 01. rujna 2019. godine.

Člankom 21 II. Dodatka izmijenjen je članak 55 KU i glasi: “Radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji obavlja poslove na radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću".

19. Osnovna plaća, uvećat će se radnicima koji obavljaju poslove na sljedećim radnim mjestima i poslovima navedenim u Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak. Člankom 24 II Dodatka KU (NN 92/2019) navedeno je da u čl. 58 iznimno od članka 57. ovoga Ugovora ( čl. 57 - Zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 16% od osnovne plaće), zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici (med. sestre i tehničari) koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 8% od osnovne plaće. Dana 05. svibnja 2020. zaključen je III. Dodatak Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja s primjenom od 01. travnja 2020. Člankom 2 III. Dodatka navedeno je da u Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 29/18, 35/19, 78/19 i 92/19, u daljnjem tekstu: Ugovor), u članku 49. iza stavka 12. dodaju se stavci 13., 14. i 15. koji glase: "Za svaki odrađeni sat u prekovremenom radu, radniku se u postotku od osnovne plaće isplaćuje dodatak s osnova posebnih uvjeta rada sukladno članku 55. ovoga Ugovora, dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi sukladno članku 57. odnosno članku 58. ovoga Ugovora te uvećanje plaće za znanstveni stupanj magistra znanosti odnosno znanstveni stupanj doktora znanosti određeno Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Uvećanja, odnosno dodaci na plaću utvrđeni sukladno stavku 13. ovoga članka obračunavaju se na osnovnu plaću tako da se ista zbrajaju. "Način izračuna jednoga sata prekovremenog rada nalazi se u Prilogu ovoga Dodatka III. i čini njegov sastavni dio." Tuženik je tužitelju od 01. travnja 2020. primijenio navedeni III. Dodatak KU, te je obračun dodatka s osnova posebnih uvjeta rada obračunat i isplaćen na osnovnu plaću ostvarenu u prekovremenom radu počevši od plaće za mjesec travanj 2020.

20. Nesporno je da su u evidencijama radnog vremena i obračunima plaća točno evidentirani svi sati rada tužitelja kako u redovnom, tako i u prekovremenom radu. U razdoblju od 01. ožujka 2016., pa do 01. travnja 2020., isplaćene plaće s osnova, rada, prekovremenog rada, rada blagdanom, praznikom (neradnim danom), naknadama plaće za godišnji odmor, blagdane, plaćeni dopust, bolovanje po mjesecima, ali samo na redovni mjesečni fond sati rada, dok mu nije taj dodatak obračunao ni isplatio na prekovremene sate rada.

21. Nije sporno da je tuženik tužitelju isplatio naknade plaće za godišnji odmor, no bilo je sporno postoji li razlika u visini tih naknada za slučaj da se tužitelju drugačije obračunaju prosječne plaće na temelju kojih se radi izračun naknade plaće za godišnji odmor. Iz navoda stranaka tijekom postupka proizlazi nespornim da je podatak o radnom mjestu, te postotak i visina dodatka na plaću za posebne uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi vidljiva iz svakog pojedinog obračuna plaće. Obračuni plaće i evidencije radnog vremena za tužitelju dostavljeni su po tuženiku pa je nesporno da je sva ta dokumentacija vjerodostojna, jer je dostavljena iz službenih programskih evidencija tuženika, a koju vjerodostojnost iste tužitelj nije osporavao pa proizlazi da je ista nesporna za obje stranke.

22. Tijekom postupka nesporno je utvrđeno da je tuženik tužitelju za cijelo utuženo razdoblje isplatio sve dodatke na osnovnu plaću za redovne sate rada, sporno je pripada li tužitelju dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i u odnosu na prekovremene sate rada, te je li tuženik tužitelju pravilno obračunao i isplatio naknadu plaće za iskorišteni godišnji odmor, te je bila sporna i visina potraživanja tužitelja.

23. Sud smatra neosnovanim prigovor nedopuštenosti podnošenja stupnjevite tužbe tužitelja i prijedloga da se ista odbaci. Naime, između stranaka nije bilo ni sporno da se prije podnošenja ove tužbe tužitelj nije obratio tuženiku za dostavom potrebite dokumentacije za potrebe ovog postupka kako bi nakon provedenog vještačenja postavio određeni tužbeni zahtjev.

24. Nije propisano odredbom čl., 186. b. ZPP-a da će sud odbaciti stupnjevitu tužbu ako tužitelj prije podnošenja nije zatražio dokumentaciju na temelju koje bi tek nakon knjigovodstvenog vještačenja bilo utvrđeno da je tuženik propustio isplatiti tužitelji po osnovu radnog odnosa ,a što mu pripada, a u slučaju da je tu dokumentaciju tužitelj zatražio, a da mu tuženik nije dostavio, tužitelj i bez provođenog knjigovodstvenog vještačenja ne bi mogao utvrditi i postaviti tužbeni zahtjev za sporno potraživanje, sve i pod uvjetom da je eventualno tuženik samoinicijativno dostavio obračun, koji nesporno nije. Stoga, po mišljenju ovoga suda podnošenje stupnjevite tužbe tužitelja, a obzirom na okolnosti konkretnog slučaja te vrstu novčanog potraživanja i pravni osnov istog, ista je dopuštena, neovisno o tome što odredba čl. 186.b. st. 3 ZPP-a, upućuje na podnošenja takove tužbe u slučaju u kojem tužitelj ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podatka koje mu tuženik ne želi dati, premda iste posjeduje i raspolaže.

25. Također, neosnovano tuženik tvrdi da je tužba tužitelju nepodobna za raspravljanje, jer je tužitelj u tužbi jasno odredio razdoblje od 1. ožujka 2016., do 1. travnja 2020., jasno odredio osnov svoga potraživanja tj. utuženi dodaci na plaću na one sate rada za koje joj dodaci nisu plaćeni tj. na prekovremene sate rada te razliku plaće za iskorišteni godišnji odmor. Tužitelj je u tužbi naveo da će zahtjev određeno postaviti nakon dostave dokumentacije od strane tuženika i nakon provedenog vještačenja, a se sukladno čl. 186.b ZPP-a, što njegovu tražbinu čini urednom i odredivom. Kako je tužitelj određeni tužbeni zahtjev u smislu čl. 186.b ZPP postavila odmah nakon knjigovodstvenog vještačenja, to je po ocjeni suda tužba uredna i postavljena u skladu s odredbama ZPP-a.

26. Odredbom čl. 47. KU NN 143/13, čl. 45 KU 29/18 i 92/19, definiran je pojam plaće, pa tako plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Tom odredbom definirano je da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža; time da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Niti iz jedne odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ne proizlazi da tužitelju, kojemu nesporno pripada dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u cijelom utuženom razdoblju, ti dodaci pripadaju samo u odnosu na ostvarenu redovnu satnicu rada, a ne i na prekovremene sate rada, niti da bi se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanja plaće po osnovi tih dodataka međusobno isključivali.

27. Tužitelju pripadaju dodaci na posebne uvjete rada, kako je prethodno gore i obrazloženo, jer ukoliko postoje posebni uvjeti rada za vrijeme redovnih sati rada, isti postoje i za vrijeme prekovremenih sati rada. Isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo na dodatak za posebne uvjete rada na prekovremene sate rada, jer tužitelj i onda kad radi prekovremeno, radi u posebnim uvjetima rada, kao i za vrijeme kada odrađuje redovne sate rada.

28. Temeljem čl. 60. ZR NN 149/09, čl. 81. ZR NN 93/14, odnosno čl. 36. st. 2. KU NN 143/13, čl. 34. st. 2. KU NN 29/18, kao i čl. 59. TKU NN 141/12, čl. 58. TKU NN 24/17 i čl. 58. TKU NN 128/17 radnik za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj KU, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u naravi i novcu koja predstavljaju naknadu za rad; odnosno i naknadu plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje u trajanju do 42 dana.

29. Iz obračuna plaća za tužitelja razvidno je da je tuženik tužitelju obračunavao dodatak za posebne uvjete rada (ne i na prekovremene sate rada). Upravo iz tih obračuna koji su nesporno vjerodostojni vidljivo je da su neosnovani navodi tuženika da se utuženi dodaci obračunavaju na osnovnu plaću bez obzira na odrađene sate rada i da bi ti dodaci bili nepromjenjivi (jer bi u tom slučaju na obračunima plaće bio po jedan fiksni iznos za svaku vrstu dodatka za svaki mjesec), već je iz obračuna plaća vidljivo da su ti dodaci svakog mjeseca obračunati na onoliko redovnih sati koliko ih je odrađeno, dakle po satima rada (ali niti na jedan prekovremeni sat rada).

30. Prema čl. 5. st. 1. u vezi čl. 7. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) važećeg do 7. kolovoza 2014. poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću. Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo. Sadržajno su predmetna prava i obveze propisani i u čl. 7. st. 1. u vezi čl. 9. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17) važećeg u razdoblju od 7. kolovoza 2014. pa nadalje.

31. Da tužitelj ima pravo na dodatak za posebne uvjete rada koji se obračunavaju na prekovremene sate rada, stav je zauzela sudska praksa u presudi Vrhovnog suda RH broj Revr-206/12 od 2. travnja 2014. iz koje proizlazi da ako tužitelju prema KU ima pravo na određene dodatke na plaću, dodaci na plaću odnose se kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad. Isti stav zauzet je i u presudama brojnih Županijskih sudova u RH, pa tako npr. Županijski sud u Zagrebu Gž R-461/18 od 13. prosinca 2018., Županijski sud u Rijeci Gž R-427/2018 od 18. rujna 2018., Županijski sud u Splitu broj Gž R-293/2018 od 8. travnja 2019., Županijski sud u Osijeku broj Gž R-407/2018 od 9. svibnja 2019. Konačno, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

32. Radi utvrđivanja visine potraživanja sud je proveo dokaz knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku I. Š. koja je dostavila pisani nalaz i mišljenje od 9. svibnja 2022., kojem pisanom nalazu stranke nisu prigovorile, a kojeg prihvaća i ovaj sud kao stručan i objektivan, dan prema pravilima struke, a temeljem dokumentacije dostavljene po tuženiku.

33. Iz pisanog nalaza i mišljenja proizlazi da je tuženik tužitelju isplaćivao kada je radio prekovremeno naknadu u korist tužitelja. Za sve sate rada na blagdan tuženik je u obračunu plaće rad na blagdan uvećao 1,5 puta bez obzira da li je tužitelj radio prekovremeno ili redovno radno vrijeme. Tužitelj je radio na blagdan i neradni dan 120 sati u redovno radno vrijeme i 70 sati prekovremeno. Za rad u dane blagdana i neradnih dana tužitelju je ukupno isplaćeno 16.635,43 kn, a po izračunu na način da se obračuna naknada plaće za blagdan samo za osam sati za koliko dobiju i radnici koji taj dan ne rade, iznos za rad u dane blagdana i neradnih dana iznosi 14.123,80 kn. Za rad u dane blagdana radnik ima pravo na naknadu plaće za neradni dan ili blagdan i na plaću uvećanu 50% za sve sate rada plus ostala uvećanja plaće. Budući da je tužitelj tuženiku isplaćivao naknadu plaće za sve sate rada na blagdan, više je isplaćeno ukupno 2.511,63 kn i tužitelj za rad u dane blagdana i neradnih dana nije oštećen. Navedeno prikazano u tabeli broj 9 (list 652 spisa, stranica 26 nalaza).

34. Tužitelju po osnovi pripadajućeg dodatka na plaću za posebne uvjete rada za svaki efektivno odrađen sat rada tužitelja (redovni i prekovremeni), u razdoblju od 01. ožujka 2016. do 01. travnja 2020., ukupno uvećanje osnovne plaće iznosi 57.543,34 kn, isplaćeno je 48.023,15 kn i razlika iznosi 9.522,19 kn, tabelarni prikaz u tabeli broj 10 (list 653 spisa, odnosno, list 27 nalaza).

Tužitelju po osnovi pripadajućeg dodatka na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi za svaki efektivno odrađen sat rada tužitelja (redovni i prekovremeni), u razdoblju od 01. ožujka 2016. pa do 01. travnja 2020., iznosi 13.078,12 kn, isplaćeno je 3.504,44 kn i razlika iznosi 9.573,68 kn, tabelarni prikaz u tabeli 12 (list 655 spisa, odnosno, list 29 nalaza).

35. Tužitelju su ukupno isplaćene naknade za godišnji odmor iznosi 48.401,04 kn. Obračunate naknade plaće za godišnji odmor, budući da tužitelju nisu izvršene sve isplate posebnih uvjeta rada i dodatka zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi na sate prekovremenog rada i redovnog rada, iznose 50.684,83 kn, te razlika iznosi 2.283,79 kn.

U utuženom periodu tužitelj je bio na bolovanju na teret poslodavca – bolovanje do 42 dana. Ukupno isplaćene naknade za bolovanje do 42 dana iznose 13.968,15 kn. Obračunate naknade plaće za bolovanje do 42 dana, budući da tužitelju nisu izvršene sve isplate posebnih uvjeta rada i dodatka zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi na sate prekovremenog rada i redovnog rada, iznose 14.623,19 kn, te razlika iznosi 655,04 kn. Razlike su navedene u tabeli 7 (list 657 spisa, odnosno list 31 nalaza).

36. Razlika pripadajuće naknade plaće i pripadajućih naknada u bruto iznosu iznosi 22.034,70 kn i to na ime dodatka na plaću posebne uvjete rada obračunato na redovan i prekovremeni rad iznosi 9.522,19 kn, dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi obračunato na redovni i prekovremeni rad iznosi 9.573,68 kn, razlika naknade za korištenje godišnjeg odmora 2.283,79 kn i na razliku naknade za vrijeme bolovanja do 42 dana u iznosu od 655,04 kn. Ukupne razlike u bruto iznosu navedene su u tabeli 12 (list 658 spisa, odnosno list 32 nalaza). Iz navedenog ukupna pripadajuća razlika naknade plaće iznosi 22.034,70 kn.

37. Odredbom čl. 433a st. 1 ZPP-a, kad se utužuju novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik je dužan utužiti u tom iznosu. Ako je utužio novčane tražbine po osnovi radnog odnosa ne navodeći da zahtjeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto iznos, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

38. Stoga je valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u toč. I. izreke presude, a na dosuđene iznose plaće dosuditi i zateznu kamatu prema čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, tekuću od 16. u mjesecu za razliku plaće za prethodni mjesec jer je i plaća tužiteljice dospijevala do 15. u mjesecu za prethodni mjesec, u skladu s čl. 92. st. 3. ZR, što između stranaka nije sporno.

39. Tužitelju ne pripada zatezna kamata na porez i prirezu na dohodak sadržanih u bruto plaći na iznose toč. I. izreke presude. U skladu sa odredbom čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, br; 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14, 136/15, dalje: ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istoga Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Sukladno čl. 45. st. 4. i 5. ZPD i čl. 16. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine, br; 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14, dalje: Pravilnik) predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. toga Zakona i čl. 11., 12. i 15. toga Pravilnika. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno sa isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku. Stoga porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće, dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa se na te iznose kamate ne obračunavaju, slijedom čega je u tom dijelu i valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, kako je presuđeno pod toč. II. izreke presude (tako i u presudi Županijskog suda u Splitu broj Gž R-45/2017 od 9. srpnja 2018., Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-909/18-2 od 5. srpnja 2018., Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-160/2018-2 od 25. rujna 2018. i Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-10/2018-2 od 26. rujna 2018.).

40. Sud je prihvatio pisani nalaz i mišljenje, kako je prethodno obrazloženo i presuđeno pod točkom I. izreke presude, osim za zakonske zatezne kamate tekuće na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u tim bruto iznosima. Za svaki pojedini mjesec za razdoblje od 1. ožujka 2016., do 1. travnja 2020., a koji su pobliže označeni pod toč. I. izreke presude, time da na svaki mjesečni bruto iznos dodatka tužitelju pripada i zakonska zatezna kamata tekuća od 16. u mjesecu na dodatke za prethodni mjesec pa do isplate, jer je temeljem čl. 92. st. 2 Zakona o radu (Narodne novine, 93/14, 127/17, 98/19) tuženik bio tužitelju dužan plaću (zajedno s pripadajućim dodacima) isplaćivati do 15. u mjesecu za prethodni mjesec, a sve u vezi čl. 29. st. 1. u vezi st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, 41/08, 125/11, 78/15).

41. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155 ZPP. Kako tužitelj u parnici uspio u cijelosti, to mu je tuženik u obvezi u cijelosti nadoknadi parnične troškove. Parnični troškovi tužitelja sastoji se od (ukupni vps. 22.034,70 kn/2.924,51eura[1] ) troška sastava tužbe od 14. travnja 2021., u iznosu 1.000,00 kn, sastava obrazloženog podneska od 19. kolovoza 2022., kojim se očituje na navode odgovora na tužbu (Tbr.8. toč.1.Tarife) u iznosu 1.000,00 kn, zastupanje na pripremnom ročištu dana 28. listopada 2021., zastupanje na drugom pripremnom ročištu dana 16. rujna 2021., na kojem je zaključen prethodni postupak, za svaku u iznosu od 1.000,00 kn, sastava obrazloženog podneska od 17. svibnja 2022., kojim se očituje na nalaz i mišljenje i postavlja konačni i određeni tužbeni zahtjev u iznosu 1.000,00 kn (tbr. 8 t. 1), troška PDV-a na sve navedene radnje po stopi 25% u iznosu od 1.250,00 kn, predujam za knjigovodstveno vještačenje u iznosu od 2.500,00 kn, odnosno sveukupno 8.750,00 kn/1.161,32 eura[1] na koje mu pripada i zakonska zatezna kamata tekuća od 10. listopada 2022. kao dana donošenja ove presude pa do isplate (toč. II. izreke presude).

Tužitelju nisu priznati za sastav podneska od 14. rujna 2022., jer je postupio po zahtjevu suda.

42. Svi parnični troškovi odmjereni tužitelju bili su u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a potrebni za vođenje ove parnice, a odmjereni su u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u granicama postavljenog određenog zahtjeva za naknadom parničnih troškova.

43. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Bjelovaru, 10. listopada 2022.

Sudac

Gordana Malvić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ove presude, nadležnom županijskom sudu, putem ovoga suda, pisano u tri istovjetna primjerka.