Republika Hrvatska

Općinski prekršajni sud u Splitu

Split, Domovinskog rata 4

Broj: 8. Pp-8431/2021-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sutkinji Ingrid Buzdovačić Fiorentini, uz sudjelovanje zapisničarke Vernese Guć, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika G.Š., po optužnom prijedlogu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, II. policijske postaje, broj: 511-12-24-P-1- 357/2021, zbog prekršaja iz čl.22.st.2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17., 126/19. i 84/21), nakon glavne rasprave zaključene 6. listopada 2022. u nazočnosti okrivljenika i izočnosti predstavnika ovlaštenog

tužitelja,

10.

listopada

2022.

objavio i

p r e s u d i o  j e :

Okrivljenik: G.Š., sin pok. M. i K., rođen . . . , iz Ž., K. OIB: ..., dipl. inženjer strojarstva, VSS, razveden, otac dvoje punoljetne djece, državljanin Republike Hrvatske, nekažnjavan,

k r i v  j e

što je 25. lipnja 2021., u 18:00 sati, u Ž., K., počinio ekonomsko nasilje prema bivšoj supruzi E.G.(rođenoj . . . ) tako što je na ulaznim vratima garaže u prizemlju obiteljske kuće promijenio bravu i istoj onemogućio pristup i korištenje zajedničke imovine,

dakle, počinio ekonomsko nasilje u obitelji iz čl.10.t.5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, čime je počinio prekršaj kažnjiv po čl.22.st.1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji,

zbog čega na temelju čl.22.st.1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU 2.000,00 (dvije tisuće) kuna / 265,45 eura.

Na temelju čl.152.st.3. Prekršajnog zakona novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

Na temelju čl.139.st.3. i čl.138.st.2.t.3.a) Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu 1.000,00 (tisuću) kuna / 132,72 eura u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Splitsko-dalmatinska, II.policijska postaja, pod brojem: 511-12-24-P-1-357/2021, podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog prekršaja iz čl.22.st.2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

2. Okrivljenik se očitovao da se ne smatra krivim za prekršaj za koji si tereti.

3. U svojoj obrani okrivljenik je u bitnome izjavio da je 25.6.2021. pred njegovom kućom zatekao policijsku patrolu. Da se radi o tome da je navodno promijenio bravu na garažnim vratima, a koja se u optužnom prijedlogu naziva bravom na ulaznim vratima radionice u prizemlju i također na ulaznim vratima stubišta koje vodi u stan bivše supruge E.G. Da to nije točno jer je kuća u vlasništvu s p rem sudskoj presudi podjednako njegova i bivše supruge. Da tu kuću koriste u tristambene jedinice. Da je u jednoj stambenoj jedinici on kad povremeno boravi u S., da je u drugoj stambenoj jedinici njegova

bivša

supruga

i

u

trećoj

stambenoj jedinici njihov mlađi sin sa svojom obitelji. Da je stan njegove bivše supruge pod ključem kojeg samo ona ima i kojeg samo ona koristi. Da je stan mlađeg sina također zaključan jer on boravi u Nj. tako da je tu samo za vrijeme boravka u S. Da mu pristup u ta dva stana ničim nije omogućen, a niti je na tome inzistirao. S obzirom na građevinsku konstrukciju objekta, da je njegova bivša supruga imala mogućnost prolaska kroz njegovu stambenu

jedinicu,

ali

da

tu

mogućnost

nije

nikad

trebala jer je za izlaz i ulaz u njenu stambenu jedinicu koristila posebno novo stubište, a koje je za njega zatvoreno i nema pravo pristupa u njegovo suvlasništvo. Da istovremeno njegova bivša supruga može pristupiti i pristupa kroz to stubište do svog stana. Da za vrijeme njegovog godišnjeg odmora on promijeni bravu na garažnim vratima, a kako bi imao imao privatnost. Da po odlasku u Nj.ponovo vrati staru bravu, a kako bi njegov sin mogao koristiti garažu i njegov stan.

4. U dokaznom postupku pročitana je presuda Općinskog suda u Splitu broj: P2- 4453/09 od 5. studenog 2015., pravomoćna 2. studenog 2019., a kojom je utvrđeno da je predmetna kuća s garažom i dvorom u Ž. bračna stečevina okrivljenika i bivše supruge E.G., koja je vlasnica jedne polovine dijela nekretnine,

5. U dokaznom postupku pročitan je podnesak okrivljenika od 11. travnja 2022. i obavljen uvid u priložene dokaze: tužbu za smetanje posjeda, izvadak iz zemljišne knjige, fotografije predmetne građevine, snimku izvedenog stanja i nacrte predmetne građevine.

6. Iz izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, katastarske općine Žrnovnica, broj: ZK uloška 7419, od 26. veljače 2018., proizlazi da na katastarskoj čestici 4841 u Ž. stambena zgrada i dvorišta, ukupne površine 400 m2, u vlasništvu su okrivljenika i K.M., koji imaju suvlasnički dio po 172/400 te Republike Hrvatske koja ima suvlasnički dio 56/400 te da je 24. travnja 2009. zabilježen spor u povodu tužbe u predmetu broj: P2-4453/09 radi utvrđenja prava vlasništva po tužbi E.Š. protiv okrivljenika.

7. Okrivljenik je izjavio da je sudu priložio vlasnički list iz kojeg je razvidno da su suvlasnici kuće njegova majka K.M. i on. Da E.G. ima pravomoćnu presudu po kojoj joj pripada polovina kuće, međutim, da je vlasnički list opterećen i s tužbom njegove majke koja na osnovu investiranja u tu kuću polaže pravo na svoj dio, tako su tih 50% E.G. upitni i da se ne mogu tretirati kao vlasništvo. Da je za tretiranje vlasništva mjerodavan vlasnički list. Da ovlašteni tužitelj nije ovaj dokument uzeo u obzir jer bi u protivnom optužni prijedlog bio apsurdan.

8. Na posebno pitanje suda okrivljenik je odgovorio da je s E.G. bio u bračnoj zajednici godinu dana od 1980. do 1981., a zatim od 1983. do 2008. uizvanbračnoj zajednici. Zatim je izjavio da od 2008. do danas s njom nema nikakav odnos, a da je s njene strane godinama izvrgnut nasilju.

9. U dokaznom postupku ispitana je svjedokinja-žrtva E.G. koja je izjavilada je obiteljska kuća u Ž. u K. bračna stečevina njenog bivšeg muža okrivljenika G.Š. i nje. Da u tom smislu postoji pravomoćna sudska odluka, a koju okrivljenik ne poštuje. Naime, svaki put kad iz Nj. dođe u Ž., da mijenja bravu na vratima garaže, a kroz koju vodi glavno stubište do svih stanova pa tako i do njenog, osim do jedne neuređene garsonijere na vrh zgrade, a za čije potrebe je izgrađeno posebno stubište koje također nije dovršeno i uređeno. Da je mijenjanjem brave na vratima garaže okrivljenik više od deset godina maltretira, da joj onemogućava korištenje njenog vlasništva i prisiljava je da koristi neuređeno stubište. Da je kritične prigode odlučila zatražiti intervenciju policije, a s obzirom da ju je ovaj čin okrivljenika uznemirio, da slobodno može reći da godinama živi pod stresom, u strahu kako će se on ponašati.

10.1. Na posebno pitanje svjedokinja-žrtva je odgovorila da u zgradi ne postoji radionica, da se radi o garaži, a koja je dovoljno široka da se tu mogu parkirati dva osobna vozila pa da u tom smislu koristi garažu da bi tu parkirala svoje vozilo. Da je kritične prigode okrivljenik oštetio i bravu na ulaznim vratima stana kojeg ona koristi i na taj način joj onemogućio da kroz ulazna vrata stana uđe u stan, prisilivši je da da u stan ulazi kroz balkonska vrata. Da na središnjoj etaži zgrade postoji kupatilo u koje se ulazi s glavnog stubišta, a koje je zaključala iz razloga što je okrivljenik koristio to kupatilo, državši bojler non stop uključen, a da nikada u posljednjih 14 godina nije podmirio svoj trošak struje. Da je on nogom "rumbao" vrata, za što nije bilo potrebe jer je sobna vrata mogao otvoriti bilo kojim sobnim ključem. Da je htio pokazati svoju silu i nju dodatno uznemiriti, a u čemu je i uspio. Da je na vratima oštetio štok i da su sa zida otpale pločice.

10.2. Na daljnje posebno pitanje svjedokinja-žrtva je odgovorila da se u međuvremenu situacija nije popravila, da je okrivljenik i ovo ljeto ponovo promijenio bravu na vratima garaže, a što je također prijavila policiji.

11. Okrivljenik je iznio primjedbe da je svjedokinja iznijela niz netočnih podataka. Da je prvo netočno da on godinama mijenja bravu na garaži. Da stambena jedinica koju koristi za vrijeme boravka u S. je: garaža, prizemlje, kuhinja i dnevni boravak i nameđukatu dvije sobe i banj. Otkako je prije tri godine utvrdio da E.G. vršlja po njegovom stanu, da je učinio sve što je u njegovoj moći da zaštiti svoju privatnost da može ostaviti stvari, mobitel, novčanik, kompjuter

i

da

može

mirno

boraviti

u

stanu kojeg koristi. Da nije točno da ona koristi pomoćne skale, a da joj je on onemogućio glavni ulaz. Da je stvar potpuno obrnuta. Da se iz uvida u projektnu dokumentaciju može konstatirati da od četiri stambene jedinice on jednu koristi za vrijeme svog boravka, a u ostale tri da mu je svjedokinja-žrtva onemogućila pristup, za što se vode sudski postupci. U odnosu na izjavu da on mijenja bravu da ju maltretira i da joj onemogući pristup njenom stanu, tako da je ona prisiljena pomoćnim stepeništem ulaziti u svoj stan, da navodi da je iz projektne situacije vidljivo da to što ona naziva pomoćnim stepeništem je glavno stepenište za ulaz u sve stambene jedinice. Da je jedina nesretna okolnost u svemu tome da staro stepenište prolazi kroz stambenu jedinicu dijela kuće koju on koristi. Što se tiče kupatila na središnjoj etaži, da je točno da je ona to zatvorila i njemu onemogućila pristup korištenja stana u kojem je kupatilo. Da možemo pretpostaviti da kad on dođe iz Nj. kasno navečer u svoj stan i nađe zaključano kupatilo, da je to njemu jedino kupatilo koje može koristiti jer kupatilo u prizemlju nema toplu vodu. Što se tiče tvrdnje da nije podmirio 14 godina trošak struje, da je to apsolutna laž. Da je unazad par godina ne samo troškove struje nego i troškove komunalija i troškove čistoće on plaćao. Da je prije dvije godine njihov sin preuzeo plaćanje struje jer ona koristi klima uređaje i od cijelog potroška godišnje struje, da je 90% troška njenog.

12. Na posebna pitanja okrivljenika svjedokinja-žrtva je odgovorila da nisu ni u kakvom odnosu od 2009. godine, a kada je podnijela sudu tužbu za utvrđenje bračne stečevine. Da ju je okrivljenik ostavio bez kune u novčaniku i da ona plaća sve svoje troškove. Da je policiji dokazala suvlasništvo nad nekretninom pravomoćnom sudskom presudom od 7. ožujka 2019.

13. Okrivljenik je izjavio da svjedokinja-žrtva nema nikakav legitimitet vlasnika objekta i da je obmanula policiju s pravomoćnim rješenjem o bračnoj stečevini. Da je uvidom u vlasnički list policija mogla elegantno utvrditi da su suvlasnici i legitimni vlasnici objekta G.Š. i K.M. Da je presuda o bračnoj stečevini na koju se poziva vjedokinja-žrtva postala pravomoćna prije četiri godine, a da do danas ona nije pokrenula postupak uknjižbe u zemljišniku. Da je 50% njenog suvlasništva upitno s obzirom da se vodi postupak na sudu od strane njegove majke koja traži svoj udio u toj kući. S obzirom da za stan kojeg on koristi, ključeve imaju i njegovi sinovi pa da u njegovom odsustvu mogu koristiti stan, da on uredno svaki put nakon boravka u S. vrati bravu na garažna vrata, a koja su njegov jedini ulaz u njegov stan.

14. Na posebno pitanje suda svjedokinja-žrtva je izjavila da je ovo ljeto (2022.) okrivljenik zaista vratio staru bravu prije nego je otišao u Nj., a zbog čega nije odnijela tužbu za smetanje posjeda.

15. U dokaznom postupku obavljen je uvid u prekršajnu evidenciju Ministarstva pravosuđa, a iz koje proizlazi da okrivljenik nije kažnjavan.

16.1. Prijedlog okrivljenika da se izađe na lice mjesta i provjeri iskaz svjedokinje- žrtve nije prihvaćen, a s obzirom da je stanje stvari dovoljno utvrđeno.

16.2. Prijedlog okrivljenika da se spoji ovaj postupak i postupak koji se vodi protiv E.G. pred ovim sudom nije prihvaćen jer je isto protivno načelu ekonomičnosti.

16.3. Prijedlog okrivljenika da se u svojstvu svjedoka ispita policijski službenik S.B. nije prihvaćen jer isti nema neposrednih saznanja o predmetnom događaju.

17. U završnom govoru okrivljenik je u bitnome izjavio da na lažne izjave da već godinama maltretira svjedokinju-žrtvu može predložiti saslušanje nekoliko svjedoka koji mogu potvrditi suprotno. Da je ekonomsko nasilje oduzimanje prava na ekonomsku neovisnost. Da je iz svega razvidno da on nije počinio nikakvo ni ekonomsko niti drugo nasilje. Da zakonodavac u zakonskoj regulativi uglavnom predviđa zaštitu žene i da je vrlo teško steći predodžbu da jedna osoba zbog ljubomore i zavisti kao žensko može činiti nasilje nad muškarcem. Da je ovo egzaktan primjer takvog slučaja. Da policija daje navodnoj žrtvi svesrdnu pomoć. Da on ovakav način reagiranja policije osobno interpretira kao sustavni progon njega osobno. Je li ovdje svjedokinja-žrtva zloupotrebljena od strane policije ili je ona sama zloupotrijebila policiju, da je to otvoreno pitanje za koje ovaj sud treba donijeti odluku. Da se toplo nada da će daljnja zloupotreba suda u odnosu na njega biti zaustavljena.

18. Ocjenom obrane okrivljenika i izvedenih dokaza utvrđeno je da je okrivljenik počinio prekršaj činjenično opisan i pravno označen u izreci ove presude zbog čega ga je trebalo proglasiti krivim i kazniti ga propisanom i primjerenom kaznom.

19. Nesporno je da su okrivljenik i svjedokinja-žrtva bivši bračni i izvanbračni drugovi pa na temelju čl.8.st.2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji predstavljaju osobe na koje se primjenjuje Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji.

20. Nesporno je da se predmetni događaj zbio u obiteljskoj kući u Ž. Nesporno je da su zemljišnoknjižni suvlasnici ove kuće okrivljenik, njegova majka K.M . i Republika Hrvatska, a kako proizlazi iz izvatka iz zemljišne knjige. Nesporno je da je ova kuća bračna stečevina okrivljenika i svjedokinje-žrtve, a kako proizlazi iz pravomoćne sudske presude.

21. Za ovaj prekršajni postupak nije od značaja što svjedokinja-žrtva nije upisana ka suvlasnica obiteljske kuće u Ž. u zemljišne knjige i što nije određen njen suvlasnički udio. Svjedokinja-žrtva je u naravi suvlasnica i posjednica ove obiteljske kuće.

22. Suvlasništvo je vlasništvo više osoba na istoj fizički nepodijeljenoj stvari po dijelovima koji su idealno (alikvotno) podijeljeni, pri čemu je dio svakog suvlasnika idealni dio cijele stvari. U tom smislu i okrivljenik i svjedokinja-žrtva imaju pravo posjedovati i koristiti čitavu stvar, ako time ne smetaju druge suvlasnike. U konkretnom slučaju, svjedokinja-žrtva ima pravo, između ostalog, posjedovati i koristiti garažu koja se nalazi u sklopu obiteljske kuće.

23. Nesporno je, a kako proizlazi iz izričitih suglasnih izjava okrivljenika i svjedokinje- žrtve, da je okrivljenik na vratima garaže promijenio bravu i na taj način onemogućio svjedokinji- žrtvi korištenje zajedničke imovine, a čime je počinio ekonomsko nasilje u obitelji definirano u materijalnoj odredbi čl.10.st.5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

24. Napominje se da ono što ovlašteni tužitelj u optužnom prijedlogu naziva radionicom u prizemlju, u naravi predstavlja garažu pa da je u tom smislu intervenirano u činjenični opis optužbe, ne dirajući pri tom u njen identitet.

25. Iz izjava okrivljenika i svjedokinje-žrtve ne proizlazi da je okrivljenik na ulazni vratima stubišta koje vode u stan kojeg koristi svjedokinja-žrtva promijenio bravu pa su ove činjenice, koje bi također predstavljale ekonomsko nasilje, kao nedokazane izostavljene iz izreke ove presude.

26. Iz izjava okrivljenika i svjedokinje-žrtve proizlazi da je svjedokinja-žrtva zaključala vrata samostalne kupaonice i na taj način je ona onemogućila okrivljenika u korištenju iste, pa činjenice što je okrivljenik nasilno otvorio ulazna vrata kupaonice ne predstavljaju ekonomsko nasilje u smislu definicije istog iz čl.10.t.5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Naime, u optužnom prijedlogu se navodi da je okrivljenik na ulaznim vratima kupaonice oštetio metalni sklop u predjelu brave, međutim, okrivljenik time nije zabranio ili onemogućio svjedokinji-žrtvi korištenje zajedničke imovine, a iz čega proizlazi da u tom smislu nije počinio ekonomsko nasilje pa su ove činjenice također izostavljene iz izreke presude.

27. Iz prekršajne evidencije proizlazi da okrivljenik do sada nije kažnjavan pa je neosnovana tvrdnja ovlaštenog tužitelja da je okrivljenik ponovio ekonomsko nasilje u obitelji i počinio prekršaj kažnjiv po čl.22.st.2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. U tom smislu okrivljenik je ovom presudom proglašen krivim za blaži prekršaj kažnjiv po čl.22.st.1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

28. Prekršajnom odredbom čl.22.st.1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je da tko počini nasilje iz čl.10. ovoga Zakona, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 2.000,00 kuna ili kaznom zatvora do 90 dana.

29. Pri izboru vrste i mjere kazne okrivljeniku, uzete su obzir sve okolnosti iz čl.36.st.1. i 2. Prekršajnog zakona koje utječu na izbor vrste i mjere kazne počinitelju. Pri tome su kao olakotne cijenjene okolnosti što okrivljenik do sada nije kažnjavan pa mu je izrečena alternativno blaže propisana novčana kazna odmjerena u minimalnom iznosu, a koja se smatra primjerenom stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja te imovinskom stanju okrivljenika.

30. Okrivljenik je upozoren da će se na temelju čl.152.st.3. Prekršajnog zakona novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom ovom presudom.

31. Budući da je okrivljenik proglašen krivim, na temelju čl.139.st.3.Prekršajnog zakona obvezan je naknaditi troškove prekršajnog postupka iz čl.138.st.2.t.3.a)istog Zakona, a koji predstavljaju paušalni iznos troškova ovog suda, koji je na temelju čl.138.st.3. istog Zakona određen u okvirima određenim posebnim propisom s obzirom na složenost i trajanje postupka i imovno stanje okrivljenika.

Split, 10. listopada 2022.

Zapisničarka:

Sutkinja:

Vernesa Guć (v.r.)

Ingrid Buzdovačić Fiorentini (v.r.)

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude ovlašteni tužitelj i okrivljenik imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, u roku od 8 dana od dostave presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u 2 primjerka bez pristojbe.

Presudu dostaviti: ovlaštenom tužitelju, okrivljeniku i žrtvi

Za točnost otpravka ovlaštena službenica Vernesa Guć