REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Poslovni broj: P-204/2022-5 Ex. Vojarna „Sv. Križ“ Dračevac

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Mislavu Poliću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice S. P., iz Š. 22, K. N., OIB:…, zastupanog

po punomoćniku V. D., odvjetniku u S. protiv tuženika J. J. iz

K. L., M. 28, OIB:…, zastupan po punomoćniku D. V.,

odvjetniku u K. K., radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana

30. lipnja 2022. u nazočnosti punomoćnika tužitelja te osobno tuženika i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu dana 10. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

1. "Dužan je tuženik J. J. iz K. L., M. 28, OIB: …u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju D. P. iz K. N.,

Š. 22, OIB: … kunsku protuvrijednost iznosa od 10.000,00 EUR-a (deset

tisuća eura), obračunato po srednjem tečaju H. n. b. na dan plaćanja,

zajedno sa kamatama koje na navedeni iznos teku od 01.11.2009. pa do 31. srpnja 2015. godine u visini eskontne stope H. n. b. koja vrijedi zadnjeg dana svakog polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za 5 postotonih poena, a od 01. kolovoza 2015. g. pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. Dužan je tuženik J. J. iz K. L., M. 28, OIB: …

u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju D. P. iz K. N., Š. 22, OIB: …, parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom

koja na navedeni iznos teče od dana presuđenja pa do konačne isplate, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 25.000,00 kuna / 3.318,07 EUR[1] uvećano za zakonske zatezne kamate počevši od dana presuđenja pa do isplate.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se ponavljanje pravomoćno okončanog postupka pred O. sudom

S., S. služba K. L., broj: P1-2739/10.

II. Ukida se presuda O. suda S., S. služba K. L., broj: P1-

2739/10 od dana 15. listopada 2012.godine.

III. Utvrđuje se da je tuženiku dostavljena tužba ranije naznačenog tužitelja D.

P. (sada S. P.) na odgovor.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj pred ovim sudom dana 24. svibnja 2010. godine, tužitelj navodi kako je s tuženikom dana 27.07.2009.godine sklopio ugovor o izvođenju građevinskih radova, ovjeren u potpisu kod javnog bilježnika J. D. S. u

K. S.. S. čl.3. tog U. da je tuženik obvezan isplatiti tužitelju ugovoreni

iznos za izvođenje predmetnih građevinskih radova. Tužitelj nadalje u tužbi navodi kako je on sve svoje ugovorne obveze izvršio no da tuženik do dana pisanja tužbe nije isplatio cjelokupan iznos ugovoren u čl.3. Ugovora. ukupan dug tuženika prema tužitelju iznosi 10.000,00 EUR-a plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju na dan plaćanja. zaključno, tužbom tužitelj zahtijeva od tuženika isplatu iznosa od 10.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti.

2. Dana 15. listopada 2012. godine, sud je donio P. zbog izostanka kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja uz nalog tuženiku na podmirenje parničnog troška prema tužitelju u iznosu od 4.375,00 kuna.

Navedena presuda iako je postala pravomoćna i ovršna, rješenjem Općinskog suda S., S. služba u K. L., ukinuta je klauzula pravomoćnosti i ovršnosti jer je utvrđeno kako dostava tužbe nije izvršena sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku te je u daljnjem tijeku postupka, tužba dostavljena tuženiku na odgovor.

3. U svom odgovoru na tužbu, tuženik navodi kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Isti ne spori postojanje Ugovora o izvođenju građevinskih radova od 27. srpnja 2007.godine, međutim ističe kako je u cijelosti ispunio sve svoje obveze koje proizlaze iz navedenog ugovora. predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

Tužitelj je podneskom predanim ovom sudu na raspravi od 29. svibnja 2018. godine konačno uredio tužbeni zahtjev na način kako stoji u izreci ove presude.

4. Nadalje, ovaj sud je dana 9. listopada 2018.g. donio presudu kojom se usvaja tužbeni zahtjev uz osudu tuženika na podmirenje parničnog troška prema tužitelju D. P., a koja presuda je po žalbi tuženika ukinuta rješenjem Ž. suda S.,

poslovni broj: Gž-1034/2019-2 od 28. travnja 2020.g.

5. Tužitelj je podneskom od 18. siječnja 2021., obavijestio ovaj sud kako je ranije naznačeni tužitelj D. P. umro 1. siječnja … pa je time sud donio rješenje o prekidu postupka, koji je nastavljen rješenjem suda od 27. prosinca 2021. na način da je kao nasljednica iza pok. D. P., njegova supruga S. P. nastavila postupak.

6. Tijekom postupka sud je izveo slijedeće dokaze: čitanje ugovora o izvođenju građevinskih radova sklopljen između tužitelja i tuženika od dana 27. srpnja 2009. godine, dopis tužitelja od 14. travnja 2010. godine, saslušanje svjedoka P. F., Ć.

B. i S. L., saslušanje stranaka te sučeljavanje parničnih stranaka i

svjedoka F. P..

7. Stranke su popisale parnični trošak.

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9.Među strankama nije sporno da su sklopili Ugovor o izvođenju građevinskih radova, da je tužitelj izvršio sve radove koji su navedenim ugovorom bili ugovoreni, da je predmet ugovora zgrada u K. L., M. 0, u vlasništvu tuženika, da su na toj nekretnini u svojstvu radnika radove izvodili upravo saslušani svjedoci u ovom postupku: P. F., Ć. B. i S. L.. Ugovorena vrijednost radova je iznosila 30.000,00

EUR-a, s tim da tužitelj ne spori da je tuženik osobno njemu isplatio ukupno 20.000,00 EUR- a.

10. Sporno je da li je i na koji način isplaćen iznos od 10.000,00 EUR-a po predmetnom ugovoru.

11. Parnične stranke su saslušane pred ovim sudom na raspravi od dana 25. rujna 2017. godine te iz iskaza tužitelja proizlazi kako se on kao izvođač obvezao tuženiku izvesti radove na izgradnji II. kata na njegovoj kući u K. L.. rok završetka radova da je bio 2-3 mjeseca i da su ugovorili cijenu od ukupno 30.000,00 EUR-a. tužitelj ističe kako mu je odmah prilikom sklapanja predmetnog ugovora, tuženik isplatio 15.000,00 EUR-a te da mu je nakon izvjesnog vremena dao još daljnjih 5.000,00 EUR-a. Nakon završetka radova jedne prigode u 2009. godini je došao do tuženika pitati ostatak novca od 10.000,00 EUR-a, međutim da ga nije našao kući, da su mu rekli da se isti nalazi u N. i da do podnošenja tužbe nije bio u mogućnosti s istim ostvariti kontakt. U odnosu na vrijeme izvođenja radova navodi da je tuženik svo vrijeme bio prisutan na gradilištu. Na pitanje punomoćnika tuženika istaknuo je kako je angažirao P. F. u svojstvu obrtnika da sa svojim ljudima izvrši ugovorene radove jer je tužitelj u to vrijeme bio prezaposlen. Nije mu poznato je li F. uzimao novac od tuženika, ali navodi da ga on nije ovlastio na to nego isključivo na izvođenje ugovorenih radova. Zaključno, navodi da građevinski dnevnik nije vođen jer je tuženik cijelo vrijeme bio na gradilištu i bio je upoznat sa radovima.

12. Tuženik u svom iskazu ne spori sklapanje ugovora kao navoda tužitelja da mu je platio prilikom ovjere Ugovora iznos od 15.000.00 EUR-a i 5.000,00 EUR-a naknadno odnosno nakon postavljanja ploče na gornjoj etaži. U odnosu na predmet postupka ističe kako je P. F. izvodio sve građevinske radove i da je na zahtjev tužitelja dao upravo P. F. iznos od 5.000,00 EUR-a nakon završetka rekonstrukcije krova. Nakon završetka svih ugovorenih radova da je F. isplatio daljnjih 5.000,00 EUR-a i to po naredbi tužitelja koji se u to vrijeme nalazio u Hercegovini pa je eksplicitno rekao tuženiku da preda taj iznos F.. Na poseban upit suca da li je moguće da je P. F.

primio novac od tuženika, tužitelj je izjavio da je sve moguće jer tko kome danas vjeruje i da su se oni u međuvremenu sprijateljili.

13. Na sporne okolnosti saslušani su svjedoci na raspravi od dana 2. studenoga 2017. godine.

14. Svjedok P. F. navodi da poznaje parnične stranke, tužitelja jer su zajedno surađivali prilikom izvođenja građevinskih radova. Tuženika da je upoznao 2009. godine kada su se izvodili radovi na njegovoj kući u K. L.. Po pitanju izvođenja radova nabraja da su isti obuhvaćali rušenje postojećeg krova, izgradnje nove etaže te novi krov, sve u grubim radovima sa žbukanjem i fasadom. Poznato mu je od strane tužitelja da mu je tuženik isplatio avans od 15.000,00 EUR-a i ta sredstva su se odnosila na nabavku građevinskog materijala. Preostalih 15.000,00 EUR-a se trebalo isplatiti tužitelju odnosno njemu za plaćanje radnika i za njegove usluge. Potvrđuje navode obiju parničnih stranaka da je daljnji iznos od 5.000,00 EUR-a isplaćen osobno tužitelju nakon dovršene prve etaže dok isti svjedok tvrdi da je ostatak iznosa od 10.000,00 EUR-a isplaćen osobno njemu i to u dva navrata, prvi put nakon završetka novog krova, drugi put nakon završetka kompletnih radova. Navodi da je po primitku zadnje uplate uredno obavijestio tužitelja koji se u to vrijeme nalazio u H. i da nije imao nikakvih primjedbi. Također, ističe kako su on i tužitelj nastavili poslovnu suradnju na gradilištu u T. i da se nikada nisu spominjali nekakvi novčani repovi. Dapače, napominje da su on i tužitelj dugogodišnji prijatelji i da nikada nije bilo spora.

15. Svjedok Č. B. je u svom iskazu potvrdio da je radio kao zaposlenik P.

F. na gradilištu u K. L.. Opisuje radove na jednak način kao i same stranke

te svjedok F.. Navodi da je osobno bio prisutan kada je tužitelj rekao tuženiku da sav novac koji je dogovoren slobodno može dati P. F. jer je taj novac bio namijenjen za isplatu radnika koji su bili na predmetnom gradilištu. Nastavio je raditi za P. F.,

ali nikada nije čuo za bilo kakve novčane repove.

16. Svjedok S. L. također poznaje obje parnične stranke i to sa gradilišta u K. L.. Iskazuje kako je u svojstvu zaposlenika sudjelovao u radovima na predmetnoj kući te kako je P. isplaćivao njih radnike za radove na toj nekretnini. Pošto tužitelj nije bio prisutan radnici su potpisali priznanice da su primili novce i to na zahtjev tuženika.

17. Na raspravi od dana 28. ožujka 2018. godine izveden je dokaz sučeljavanjem parničnih stranaka te svjedoka F. P.. Na traženje suda, tužitelj je pozvan da potvrdi ili opovrgne tvrdnju da je upravo P. F. ovlastio da za njega i njegov račun izvrši isplatu radnicima za izvođenje građevinskih radova na nekretnini iz tužbe, a koji novac je dobio od tuženika i to za one radove koje je ugovorio sa tuženikom, tužitelj je potvrdio kako je ovlastio P. F. da izvrši isplate radnicima, ali ne za radove koji su bili ugovoreni između parničnih stranaka već za naknadno ugovorene radove. Takvu konstataciju svjedok F. nije mogao potvrditi već je naveo kako ga je tužitelj ovlastio da izvrši isplate radnicima i to za radove koje je tuženik ugovorio sa tužiteljem, a ne za naknadno ugovorene radove. Tužitelj je negirao da bi znao da je svjedok F. primio iznos od 10.000,00 EUR-a niti mu se ikada žalio na probleme sa tuženikom. Tuženik je na naveo kako je konačan obračun napravio sa svjedokom F. jer je isti bio voditelj radova i ovlaštena osoba.

18. U naprijed citiranom rješenju Ž. suda S., stoji sljedeće: “Sporno je da li je tužitelj, u smislu odredbe članka 164. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) odredio P. F. kao osobu kojoj tuženik može ispuniti obvezu”. Radi navedenog, sud je odredio ponovno saslušati imenovanog svjedoka na sporne okolnosti pa je tako P. F. na raspravi od 30. lipnja 2022. naveo kako u cijelosti ostaje kod ranijeg iskaza pred ovim sudom, dodao je da je sa sada pokojnim D. P. ostao u korektnim odnosima I nakon izvođenja radova na kući u vlasništvu tuženika. Nakon što mu je predočena od strane suda izjava od 6.11.2014., navodi da je moguće kako ju je on potpisao, ali da se zbog proteka vremena ne sjeća. U izjavi stoji kako je J. J. isplatio D. P. kao izvođaču radova iznos od 30.000,00

EUR-a. Svjedok dodatno pojašnjava kako je čuo od D. P. da mu je ovdje tuženik isplatio iznos od ukupno 15.000,00 EUR-a na ime nabave materijala, a ostatak iznosa od 15.000,00 EUR-a koji su bili namijenjeni za radove I radnike je tuženik platio preko njega I da su nakon toga radnici uredno isplaćeni.

19.Na temelju čl. 620. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05,40/08,125/11,78/15, dalje ZOO): "Ugovorom o građenju izvođač se obvezuje prema određenom projektu izgraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu, ili na takvom zemljištu, odnosno na postojećoj građevini izvesti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to određenu cijenu. Prema stavku 2. istog članka stoji kako se ugovor o građenju mora sklopiti u pisanom obliku. Odredbom čl. 65. ZOO-a propisano je da je vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika ispunjenje obveze, a dužnik je dužan u cijelosti prihvatiti je.

Prema odredbi čl. 164. st.1. ZOO-a, obveza se mora ispuniti vjerovniku ili osobi određenoj zakonom, sudskom odlukom, ugovorom između vjerovnika i dužnika ili onoj koju odredi vjerovnik.

20. Pomno analizirajući sve dokaze pojedinačno, na temelju rezultata čitavog dokaznog postupka, zaključak ovog suda je da tužitelj nije uspio dokazati da tuženik nije ispunio svoju obvezu u cijelosti, a sve kako je ugovoreno Ugovorom o izvođenju građevinskih radova. Naime, kako je prethodno u ovoj presudi navedeno, a i što same stranke ne spore, tuženik je isplatio 15.000,00 EUR-a osobno tužitelju prilikom sklapanja predmetnog ugovora, a što stoji u čl. 3.istog Ugovora. Iako u spisu ne prileži dokaz o isplati daljnjeg iznosa od 5.000,00 EUR-a od strane tuženika prema tužitelju takva činjenica nije bila osporavana od samih parničnih stranaka pa sud nije imao potrebe izvoditi posebne dokaze na tu okolnost.

S obzirom da je tuženik tvrdio kako je ostatak od 10.000,00 EUR-a isplatio svjedoku P. F., sve po nalogu samog tužitelja, a i dogovora između tužitelja i svjedoka F.

u tom smislu su saslušane zasebno parnične stranke pa nakon toga i svjedoci da bi se u daljnjem tijeku postupka ukazala potreba za sučeljavanjem svjedoka P. F. i samih parničnih stranaka.

U odnosu na iskaz svjedoka P. F. sud istoga smatra vjerodostojnim, istinitim,

sadržajno iscrpnim, imajući u vidu način iskazivanja, neposredni je očevidac svih spornih činjenica u ovom postupku, posebice u dijelu u kojem navodi da ga je osobno tužitelj ovlastio na primitak iznosa od 10.000,00 EUR-a. Naime, tužitelj i navedeni svjedok ne spore da su višegodišnji suradnici da predmetno gradilište nije bilo ni prvo ni jedino na kojem su surađivali. Istini za volju, tužitelj je u pravu kada ističe kako ne postoji pisani ugovor između njega i P. F. o naplati tj. primitku spornog iznosa od strane tuženika, međutim za primijetiti je kako ne postoji ni pisana potvrda o naplati iznosa od 5.000,00 EUR-a, a koji iznos je tuženik nesporno podmirio prema tužitelju. Navedeno proizlazi iz iskaza tuženika I sada pok. D. P., ranijeg tužitelja.

21. Kada se uzme u obzir iskaz I dopuna iskaza svjedoka F. koji detaljno opisuje koji su se radovi izvodili na predmetnoj nekretnini, na što se koji dio ugovorene cijene odnosio, uzimajući u obzir da je tužitelj bio u navedeno vrijeme zauzet drugim poslovima, da je angažirao obrtnika F. i njegove radnike za izvođenje radova iz predmetnog ugovora, sasvim je opravdan zaključak kako je ostatak iznosa od utuženih 10.000,00 EUR- a bio određen za isplatu radnicima koji angažirani od strane P. F., a on od strane tužitelja. Sud je uzeo u obzir i tvrdnje tužitelja kako je i nakon navedenog posla nastavio surađivati sa P. F. i kako među njima nije bilo nikakvih financijskih repova, što ide u prilog tvrdnjama tuženika i svjedoka saslušanih u ovom postupku. Svjedoci B. i L. su naveli da su angažirani od strane F. i da su bili prisutni kada je tuženik predao u ruke P. F. utuženi iznos. Sud nema razloga ne vjerovati im s obzirom da tužitelj nije ni sporio predaju utuženog iznosa P. F. od strane tuženika. Pravilan je zaključak tužitelja kako nije on osobno angažirao radnike na predmetnoj nekretnini, međutim taj rad je naručitelj u ovom slučaju tuženik trebao podmiriti i prema već navedenim utvrđenjima nije nelogično da je radnike platio onaj tko ih je izravno angažirao, a u ovom slučaju to je njihov poslodavac P. F. kojeg je angažirao D. P.-tužitelj. Uostalom, tužitelj nije tijekom postupka obrazložio koji iznos bi po njemu se odnosio na cijenu radova koje su izveli radnici dok je samo obrazložio koji iznos je bio određen i potrošen za nabavu građevinskog materijala na kući tuženika. S druge strane, u nedostatku pisanih dokaza, a s obzirom na iskaze svjedoka i stranaka sud je zaključio kako su stranke i svjedok F. postigli usmeni dogovor o isplati ostatka cijene na način da je tužitelj zbog opterećenosti poslom, neprisustvom na gradilištu ovlastio F. da primi navedeni iznos od tuženika, a o tome je i tuženik bio uredno obaviješten te je shodno tome i postupio. Po pitanju navoda tužitelja kako je tuženik vršio isplate svjedoku F. za naknadno ugovorene radove, sud o istima nije mogao donijeti takav zaključak budući da tužitelj navedeno nije uspio dokazati samo svojim iskazom, a s druge strane i svjedok F. i J. J. su osporili takvu tvrdnju.

Također nije životno logično da bi tuženik platio naknadno ugovorene radove, a da prethodno nije podmirio prvotno ugovorene radove i da ni radnici ni njihov poslodavac ne bi zahtijevali isplatu tog iznosa od tužitelja ili tuženika nego bi ugovarali dodatne radove.

22. Svakako se uz navedeno skreće pozornost kako punomoćnik tužitelja nije uredio tužbeni zahtjev uslijed smrti ranije označenog tužitelja D. P. iako je rješenjem ovog suda određeno da se postupak nastavlja i da je supruga S. P. preuzela postupak,

što je navedeno I podneskom tužiteljice od 28. prosinca 2021., međutim kako je uređenje tužbenog zahtjeva izostalo, tužbeni zahtjev pored toga što nije osnovan, isti nije podoban ni za raspravljanje.

23.Stoga nakon ovako provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

24.U odnosu na rješenje valja istaknuti sljedeće:

Tuženik je dana 2. prosinca 2014.g. podnio sudu zahtjev za ukidanje klauzule pravomoćnosti I ovršnosti na presudu O. suda S., S. služba K. L. u predmetu P1-2739/10 od 15. listopada 2012.g. Kako je u rješenju ovog suda od dana 21. prosinca 2016.g. obrazloženo, sud je utvrdio kako je zahtjev osnovan, pozivajući se na primjene odredbi čl.143.st.1. Zakona o parničnom postupku (Urednički pročišćeni tekst, “Službeni list”, broj: 4/77, 36/77, 6/80, 36/80, 43/82, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, “Narodne novine”, broj 35/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01-čl.50. Zakon o arbitraži, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, dalje ZPP) te je utvrđeno kako iz stanja spisa proizlazi da tuženiku dostava tužbe nije izvršena u skladu sa odredbama čl.1141,142 i 143. ZPP-a.

25.Međutim, iz ukidne odluke Ž. suda S., broj: Gž-1034/2019-2 od dana

28. travnja 2020., proizlazi kako je ovaj sud propustio donijeti odluku o prijedlogu za ponavljanje pravomoćno okončanog postupka iako iz stanja u spisu proizlazi da je prijedlog dopušten, prije svega imajući u vidu da je tuženiku dostavljena tužba na odgovor te je sud iz ranijeg postupanja odlučio prihvatiti ponavljanje postupka te u konačnici donijeti odluku i o glavnoj stvari, ovdje presudom, a sve sukladno odredbi čl.427.st.5. Zakona o parničnom postupku.

26.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. i 155.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj:53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, u daljnjem tekstu ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, u daljnjem tekstu Tarifa), kao i činjenici da je tuženik uspio u cijelosti u ovom postupku pa mu je priznat trošak postupka i to za: podnošenje zahtjeva za ukidanjem klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, sastav odgovora na tužbu, zastupanje na ročištima od 9.6.2017.,25.9.2017., 2.11.2017., 11.12.2017., 6.2.2018., 28.3.2018., 29.5.2018., 1.12.2020., 3.3.2022., 30.6.2022, podnesci od 20.6.2017., 5.9.2017., 24.10.2017., 14.11.2017., 27.12.2017., 21.3.2018., 24.5.2018.,9.10.2020., što po svakoj radnji iznosi po 1000,00 kuna, što sve zbrojeno daje iznos od 20.000,00 kuna uvećano za 25% PDV-a, ukupno daje iznos od 25.000,00 kuna. Preostali, a zatraženi trošak tuženiku nije obistinjen, jer nije bio potreban za vođenje postupka.

27. Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. II. Izreke ove presude.

Split, 10. listopada 2022.

SUDAC

Mislav Polić,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis