Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj 17 Gž R-140/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sucu Goranu Škugoru, u pravnoj stvari tužitelja I. M. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici S. M., odvjetnici iz Odvjetničkog društva M. i J. iz O., protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Z., Z., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-12911/2021-22 od 14. srpnja 2022., 10. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Kliničkog bolničkog centra Z. i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-12911/2021-22 od 14. srpnja 2022. pod točkom I. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Kliničkog bolničkog centra Z. za naknadom troška žalbenog postupka u iznosu od 400,00 kn.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Z., Z., OIB: …, da tužitelju I. M. iz Z., OIB: …, isplati razlike manje isplaćenih plaća u iznosu 4.885,85 kuna bruto zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom:

- za listopad 2018. godine, na iznos od 174,28 kuna od 15.11.2018. godine,

- za studeni 2018. godine, na iznos od 364,33 kune od 15.12.2018. godine,

- za prosinac 2018. godine, na iznos od 320,46 kuna od 15.01.2019. godine,

- za siječanj 2019. godine, na iznos od 331,46 kune od 15.02.2019. godine,

- za veljaču 2019. godine, na iznos od 169,38 kune od 15.03.2019. godine,

- za ožujak 2019. godine, na iznos od 394,96 kune od 15.04.2019. godine,

- za travanj 2019. godine, na iznos od 194,42 kuna od 15.05.2019. godine,

- za svibanj 2019. godine, na iznos od 302,22 kune od 15.06.2019. godine,

- za lipanj 2019. godine, na iznos od 237,08 kuna od 15.07.2019. godine,

- za srpanj 2019. godine, na iznos od 138,24 kuna od 15.08.2019. godine,

- za kolovoz 2019. godine, na iznos od 285,64 kuna od 15.09.2019. godine,

- za rujan 2019. godine, na iznos od 375,07 kuna od 15.10.2019. godine,

- za listopad 2019. godine, na iznos od 377,23 kune od 15.11.2019. godine,

- za studeni 2019. godine, na iznos od 125,02 kuna od 15.12.2019. godine,

- za prosinac 2019. godine, na iznos od 435,69 kune od 15.01.2020. godine,

- za siječanj 2020. godine, na iznos od 116,44 kune od 15.02.2020. godine,

- za veljaču 2020. godine, na iznos od 543,93 kuna od 15.03.2020. godine, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, sve do isplate,

te parnični trošak ovoga postupka u iznosu od 5.125,00 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od 14. srpnja 2022. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog."

2. Protiv navedene presude pod točkom I. izreke žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbeni navodi u bitnome se svode na osporavanje pravnog stava prvostupanjskog suda da se dodaci na plaću obračunavaju uz osnovnu plaću i na radne sate ostvarene u prekovremenom radu. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu te odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje i trošak žalbenog postupka u iznosu od 400,00 kn.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu bruto iznosa od 4.885,85 kn na ime neisplaćene razlike plaće i to s osnova neisplaćenog dodatka za prekovremeni rad, otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve odrađene sate, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve odrađene sate, te neisplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje.

5. Kako se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kn, radi se o sporu male vrijednosti, sukladno odredbi čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22

– dalje: ZPP).

6. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga žalbeni razlozi koji se odnose na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nisu cijenjeni, jer za to ne postoji zakonska osnova.

7. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije ostvarena navedena bitna povreda zakona. Presuda naime, ima jasne razloge o odlučnim činjenicama koje ne proturječe izvedenim dokazima te ne sadrži nejasnoće i proturječnosti zbog kojih se ne može ispitati.

8. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.

9. Na utvrđeno činjenično stanje, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da tužitelju pripada pravo na isplatu dodatka za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve odrađene sate, dakle i na sate odrađene u prekovremenom radu njegovog radnog mjesta. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodataka po navedenim osnovama budući da tužitelj, i kada radi prekovremeno također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada uz posebnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, u smislu odredbe čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 88/13 i 143/13 - dalje: KU/13) i čl. 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 29/18, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20 – dalje: KU/18).

10. S obzirom da tužitelju nisu isplaćeni utuženi dodaci, pravilno je sud prvog stupnja tužitelju dosudio razliku na ime neisplaćenog dijela naknade plaće za otežane uvjete rada. Takvo je pravno shvaćanje (na koje se osnovano pozvao prvostupanjski sud) zauzeto i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019. koje glasi: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("NN", br. 143/13 i 96/15, dalje KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

11. Prema odredbi čl. 91. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje: ZR) pod plaćom se podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad. Prema odredbi čl. 94. ZR radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća, koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno za otežane uvjete rada.

12. Osnovano je prvostupanjski sud u smislu odredaba čl. 81. ZR uz primjenu odredba čl. 36. st. 1. KU/13 i čl. 34. KU/18 dosudio zatraženi iznos naknade s naslova godišnjeg odmora i temeljem odredbe čl. 59. TKU s naslova bolovanja, što paušalnim žalbenim navodima tuženika nije dovedeno u sumnju.

13. Odluka o zateznim kamatama ispitana je u skladu s čl. 365. st. 2. ZPP i ocijenjena je pravilnom i zakonitom u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

14. Žalbu u pogledu odluke o trošku tuženik obrazlaže navodeći kako je prvostupanjski sud neosnovano priznao tužitelju trošak sastava podneska kojim se

. Kako iz sadržaja odgovora na tužbu tužitelj očitovao na njegov odgovor na tužbu

proizlazi kako je istim tuženik opširno obrazložio razloge zbog kojih je osporio u cijelosti potraživanje tužitelja, to je prvostupanjski sud u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP pravilno zaključio kako je navedeni podnesak bio potreban za okončanje ovog postupka i tužitelju dosudio trošak istoga.

15. Zbog svega navedenog, jer nisu osnovani žalbeni razlozi koje iznosi tuženik, a ne postoje ni oni na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu na način kako je i odlučeno pod točkom I. izreke ove drugostupanjske presude.

16. Temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe, jer tuženik sa žalbom nije uspio.

17. U nepobijanom dijelu pod točkom točke II. izreke, prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 10. listopada 2022.

Sudac

Goran Škugor, v.r.