REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž Ob-105/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Virne Sarvan kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. T. (OIB:…) iz O., a s boravištem u O., zastupanog po punomoćniku T. B., odvjetniku u O., protiv tuženice A. P. (OIB:…) iz V., zastupane po punomoćnicima iz ZOU D. Š. i dr., odvjetnicima u O., radi utvrđenja i podjele bračne stečevine, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: P Ob-346/2019-24 od 24. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 10. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice - i u cijelosti se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: P Ob-346/2019-24 od 24. veljače 2022.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troška žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

-u st. I., utvrđuje se da dug po kreditu od 06. prosinca 2010. broj … na dan 01. studeni 2010. između Banke d.d. i tužitelja je zajednički dug tužitelja i tuženice na jednake dijelove;

-u st. II., utvrđuje se da dug po kreditnim karticama Diners broj …, Mastercard broj … u Erstecard Clubu d.d. i kreditnoj kartici Mastercard broj … u Banci d.d., koji glase na ime D. T. s danom 01. studenim 2013. je zajednički dug tužitelja i tuženice na jednake dijelove;

-u st. III., utvrđuje se da Ugovor po kreditu broj … od 11. studenog 2013. između Banke d.d. i D. T. te A. T. je zajednički dug stranaka na jednake dijelove;

-u st. IV., nalaže se tuženici da na ime 1/2 podmirenih iznosa kredita broj … kod Banke d.d. Z. u razdoblju od 30. studenog 2013. do 11. veljače 2017. isplati tužitelju ukupan iznos 67.289,51 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine dijelove tog iznosa teče kako je pobliže naznačeno u izreci same odluke (prvi iznos od 69,25 kuna od 01. prosinca 2013. do isplate, posljednji iznos od 96,26 kuna od 12. veljače 2017. do isplate);

-u st. V., nalaže se tuženici da tužitelju nadoknadi parnični trošak isplatom iznosa od 10.610,25 kuna, u roku od 15 dana dok se s preostalim dijelom u iznosu od 19.136,50 kuna zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan;

-u st. VI., tuženica se odbija sa zahtjevom za naknadom parničnog troška kao neosnovanim.

2. Protiv te odluke pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tuženica po punomoćniku i to iz razloga pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, a osporava i odluku o parničnom trošku. Iz provedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da je tužitelj bio rastrošna osoba koja ima hobi, odnosno ovisnost igranja različitih video igrica te općenito korištenja tehničkih naprava koji unatoč protivljenju tuženice i bez njezinog pitanja kupovao najnovije tehničke stvari trošeći znatna sredstva i posuđujući za kupovinu istih novčana sredstva čime je zadovoljavao svoj hobi. Tijekom postupka nije utvrđeno da bi navedena novčana sredstva bila korištena za prehranu, za kupovanje odjeće ili za potrebe zajedničkog djeteta. Sud prvog stupnja nije pravilno primijenio odredbu čl. 221.a u vezi sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) jer nije ocijenio svaki dokaz pojedinačno i sve dokaze zajedno pa unatoč tome što je zaključio da je tužitelj bio pokretač iznadprosječnog trošenja i dizanja kredita pogrešno zaključio da bi tuženica bila dužna snositi troškove njegovog neracionalnog i iznadprosječnog trošenja.

2.1. Žalbeni je prijedlog tuženice da se prihvati žalba te preinači prvostupanjska presuda na način da se "odbije tužbeni zahtjev", odnosno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. ZPP-a ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22).

4. Odgovor na tu žalbu nije dostavljen.

5. Žalba tuženice nije osnovana.

6. Predmetna pravna stvar je po drugi put u žalbenom postupku. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj P Ob-246/2017-9 od 18. siječnja 2018. djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja koja je presuda povodom žalbi tužitelja i tuženice ukinuta - rješenjem ovog suda od 16. rujna 2019. pod poslovnim brojem: Gž

7. Presudom suda prvog stupnja "sada" prihvaćen je zahtjev tužitelja kojim se utvrđuje da je dug po kreditu broj … zajednički dug tužitelja i tuženice na jednake dijelove kao i dug po kreditnim karticama te po Ugovoru o kreditu broj … dignut kod Banke također predstavlja zajednički dug stranaka na jednake dijelove. Temeljem navedenog utvrđenja sud prvog stupnja nalaže tuženici - jer je tužitelj nesporno isplatio navedenu obvezu - da istome podmiri 1/2 isplaćenog iznosa od 67.289,51 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine dijelove tog iznosa teku kako je pobliže naznačeno u izreci odluke.

8. Žaliteljica ne upozorava na postojanje bitnih povreda odredaba procesnog prava, a ovaj sud postupajući po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a ne nalazi postojanje bitnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Odlučujući o tužbenom zahtjevu sud prvog stupnja je u bitnome utvrdio:

-da su parnične stranke bivši supružnici koji su sklopili brak 18. veljače 1995. u O., a da je do prestanka bračne zajednice došlo 01. studenog 2013.;

-da je brak stranaka razveden presudom od 30. ožujka 2015. pod poslovnim brojem P-87/2015 te da je zajedničko dijete stranaka povjereno na odgoj i čuvanje tužitelju uz obvezu tuženice, kao majke da za uzdržavanje djeteta isplaćuje mjesečni iznos od 1.000,00 kuna a koji iznos je postignut sporazumom roditelja a u skladu sa potrebama djeteta i mogućnosti roditelja;

-da je između stranaka vođen postupak koji još nije pravomoćno okončan, a koji je pokrenut po tužbi tuženice protiv ovdje tužitelja 05. siječnja 2017. radi utvrđenja bračne stečevine i isplate temeljem kojega ista potražuje 1/2 iznosa koje je isplatila s osnovom kredita koji je podignut kod Banke d.d. 24. listopada 2012. u iznosu od 6.400,00 eura a koji da je služio za zatvaranje dugova po kreditnim karticama tuženika s kojima je isti kupovao stvari i opremu za kućanstvo, tehniku, informatičku opremu i sl. kao i polovicu vrijednosti vozila Volkswagen Caddy proizvedenog 2002. godine. Tuženik (ovdje tužitelj) je priznao dugovanje do iznosa od 3.500,00 kuna dok se u preostalom dijelu protivio zahtjevu ali ne i suvlasništvu nad automobilom;

-da je prema sadržaju nalaza i mišljenja financijskog vještaka na kojega stranke nisu imale primjedbi utvrđeno da je tužitelj podigao kredit kod Banke 22. studenog 2013. za koji mu je tuženica bila sudužnik, a kojim kreditom su zatvorene obveze po kreditu koji je podignut kod iste banke, nadalje da su se podmirila dugovanja po kreditnim karticama u ukupnoj visini od 41.300,86 kuna (iznosi sa kreditnih kartica datiraju iz 2012. godine u vrijeme dok je bračna zajednica između stranaka postojala), zatvoren dug po tekućem računu tužitelja te vraćen dug fizičkim osobama;

-da su stranke bile 18 godina u braku za koje je vrijeme tužitelj radio cijelo vrijeme odnosno većim dijelom sa ispodprosječnim primanjima, tuženica da je imala minimalna primanja međutim da su unatoč takvim primanjima "trošili znatno više nego što privrede", da su obje stranke funkcionirale na način da su trošili sredstva koja nemaju, dizale kredite zatvarajući ranije te pokrivajući obveze po kreditnim karticama.

10. Temeljem utvrđenja da je kredit kod Banke od 22. studenog 2013. koji je podigao tužitelj, a za koji Ugovor o kreditu je tuženica bila sudužnik i kojim su isplaćene obveze, odnosno dugovanja koja su preuzeta radi potreba obiteljske zajednice tužitelja, tuženice i njihovog djeteta (jer su istim zatvarani raniji krediti i vraćene obveze po kreditnim karticama te vraćeni novac posuđen od fizičkih osoba), a za koje u smislu odredbe čl. 44. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj: 103/15 i 98/19 – dalje ObZ) odgovaraju oba bračna druga na jednake dijelove prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava prihvatio tužbeni zahtjev i obvezao tuženicu da tužitelju na ime duga nastalog za vrijeme trajanja bračne zajednice vrati tužitelju 1/2 iznosa kredita koji je isti otplatio.

11. Naime, odredba čl. 44. ObZ-a propisuje da za obveze koje je jedan bračni drug preuzeo radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice, kao i za obveze koje su bračni drugovi preuzeli zajednički u vezi sa bračnom stečevinom, odgovaraju oba bračna druga solidarno bračnom stečevinom i vlastitom imovinom (st. 1.). Smatra se da su bračni drugovi za obvezu iz st. 1. odgovorni u jednakim dijelovima, ako nisu drugačije ugovorili (st. 3.).

12. Kako iz provedenih dokaza proizlazi da je predmetni kredit tužitelj podignuo radi zatvaranja ranijeg kredita i dugovanja po kreditnim karticama, dugovanja koja su učinjena od fizičkih osoba a da se radi o iznosima radi podmirenja obveza koja su teretila bračnu zajednicu tužitelja i tuženice (pa makar kao što to navodi sud prvog stupnja kupovao stvari koje nisu neophodne i koje prelaze granice njihovih primanja) radi se o obvezama koje su stranke kao bivši bračni drugovi preuzeli zajednički u vezi sa bračnom stečevinom.

12.1. Upravo radi toga je tuženica u obvezi isplatiti tužitelju polovicu navedenog iznosa, a njezine tvrdnje iznesene u žalbi da su iznosi trošeni samo za potrebe tužitelja nisu ničim konkretno dokazane. Iz provedenih dokaza nadalje proizlazi da su u obiteljskoj zajednici tužitelja i tuženice osim njihovog maloljetnog djeteta živjele i druge osobe koje su bile bez primanja, tako primjerice nećak tužitelja, odnosno brat tuženice pa proizlazi da je uzdržavanje takve zajednice trebalo imati određena financijska sredstva a u situaciji kada je tužitelj imao ispodprosječna primanja, a tuženica u određeno vrijeme nije ni radila - očito je dogovor između stranaka bio da se sredstva ostvare kreditiranjem za namirenje tekućih (a i inih) potreba takve zajednice.

12.2. Tuženica se unatoč svojoj tvrdnji da je tužitelj bio rasipan nije tome izričito protivila, uostalom sama je u svojem iskazu navela "da je novce koje je zaradila stavljala na jedno mjesto i tužitelj je s istim raspolagao po svom nahođenju bez posebnih dogovora" a i činjenica da je istome bila sudužnik za kredit kod Banke u situaciji kada je već faktička bračna zajednica između stranaka prestala upućuje, kako to pravilno navodi i sud prvog stupnja, na zaključak da je ista znala za razlog podizanja navedenog kredita odnosno za činjenicu da će sredstva iz tog kredita biti potrebna za zatvaranje ranijeg kredita i drugih dugovanja.

13. Odluka o parničnom trošku valjana je kako po osnovu (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a i odredbe Odvjetničke tarife).

14. Slijedom svega iznijetog valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženice te potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu. Kako je odbijena žalba tuženice valjalo je odbiti i njezin zahtjev za naknadom troškova žalbenog dijela postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a).

U Puli - Pola 10. listopada 2022.

Predsjednik vijeća

Alenka Paus