REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž-1028/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Bartula Pereša iz Pule, 43. istarske divizije 7, OIB: 03256418533, kojeg zastupa punomoćnik Aleksandar Puh, odvjetnik u Puli, protiv tuženice OTP banke d.d., Zadar, Ulica domovinskog rata 3, OIB: 52508873833, koju zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Gorana Veljovića i dr., odvjetnici u Puli, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli- Pola, poslovni broj P-114/2022-31 od 25. svibnja 2022., na sjednici vijeća od 10. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-114/2022-31 od 25. svibnja 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji je glasio:

"Ovrha određena Rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola pod poslovnim brojem Ovr-506/13 od 25. siječnja 2018., na nekretninama označenim kao kč.br. 3259/5 pašnjak površine 191 m2, kč.br. 3259/6 vinograd površine 450 m2, kč.br. 3260/3 pašnjak površine 2773 m2, kč.br. 3352/3 pašnjak površine 180 m2, sve upisane u zk.ul. 870 k.o. Juršići, a koje su u vlasništvu Bartula Pereše iz Pule, 43. istarske divizije 7, OIB: 03256418533, proglašava se nedopuštenom.

Nalaže se tuženiku OTP banci d.d., Ulica domovinskog rata 3, OIB: 52508873833, da tužitelju naknadi trošak ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za referentno razdoblje koja prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv navedene prvostupanjske presude tužitelj je podnio pravovremenu žalbu iz svih žalbenih razloga. Ističe da je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev jer je rješenjem o ovrsi od 25. siječnja 2018. poslovni broj Ovr-506/2013 određena ovrha isključivo na novčanim sredstvima, a što je sud utvrdio jedino uvidom u dostavnu naredbu navedenog rješenja, a takav je zaključak neosnovan iz razloga što je sud odredio predloženu ovrhu, a uvidom u prijedlog ovrhovoditelja je razvidno da je ovrha između ostalog predložena i na nekretninama ovršenika, dakle iz dostavne naredbe se ne može utvrditi na kojem je sredstvu ovrha određena, već isključivo na temelju prijedloga i rješenja kojim je prijedlog prihvaćen. Zaprimanjem rješenja o ovrsi od 25. siječnja 2018. tužitelj je ukazao na činjenicu da je o ovrsi na nekretninama već riješeno, jer je ista pravomoćno obustavljena. Dakle, neosnovano prvostupanjski sud navodi da je bespredmetno odlučivati o tužbenom zahtjevu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe na nekretninama ovršenika, jer da se ovrha nije provodila na nekretninama. Također su stranke suglasno predložile odgodu ročišta radi postizanja dogovora, a prvostupanjski sud je propustio primijeniti čl. 116. Zakona o parničnom postupku, radi mirnog rješenja spora.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev tužitelja uz nalaganje tuženici naknade parničnog troška uključujući i trošak žalbe, a podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. 3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je po čl. 359. Zakona o parničnom postupku.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Prvostupanjski sud u donošenju presude nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, a niti je žalitelj konkretno, osim navođenja bitnih povreda kao žalbenih razloga, naveo koju bi to bitnu povredu postupka prvostupanjski sud počinio u donošenju presude.

7. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja sa utvrđenjem, u bitnome, da je tužitelj tražio proglašenje ovrhe nedopuštenom, i to one određene rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Ovr-506/2013 od 25. siječnja 2018., na nekretninama ovršenika, sa obrazloženjem, u bitnome, da tim rješenjem nije određena ovrha na nekretninama ovršenika, već na novčanim sredstvima ovršenika, a što je vidljivo iz dostavne naredbe, pošto je rješenje o ovrsi dostavljeno samo Financijskoj agenciji, dok je u pogledu ovrhe ne nekretninama ista obustavljena, jer nekretnine niti na drugoj javnoj dražbi nisu prodane. Osim toga, tužitelj u ovom postupku nije dokazao iz kojeg razloga ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da nije na temelju nje ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika, dakle da nisu ispunjeni zakonski razlozi za proglašenje ovrhe nedopuštenom.

8. Takva odluka prvostupanjskog suda da je tužbeni zahtjev neosnovan je donesena na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i pravilne primjene materijalnog prava.

9. Naime, u ovršnom postupku koji je prethodio ovom parničnom postupku, Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Ovr-506/2013, tamo ovrhovoditelj, ovdje tuženica je podnijela prijedlog za ovrhu 1. veljače 2013. i to na nekretninama, računima i mirovini tamo ovršenika, ovdje tužitelja, te je prvostupanjski sud 10. svibnja 2013. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-506/2013, kojim je odredio ovrhu na nekretninama ovršenika, ovdje tužitelja. Kako iste nisu prodane ni na drugoj javnoj dražbi, ovršni postupak je obustavljen rješenjem poslovni broj Ovr-506/2013 od 29. prosinca 2014., te je temeljem toga rješenja, u korist ovdje tuženice, upisano založno pravo u teretovnici predmetnih nekretnina pod brojem Z-11342/15.

10. Zaključkom poslovni broj Ovr-506/2013 od 31. prosinca 2014. prvostupanjski je sud pozvao tuženicu da se očituje da li ustraje na provedbi ovrhe na novčanim sredstvima i na mirovini ovršenika, na što se tuženica očitovala da ustraje na tome, pa je stoga prvostupanjski sud rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-506/13 od 25. siječnja 2018. odredio predloženu ovrhu na računima tužitelja, dok ovrha na mirovini nije određena s obzirom da je sud već prethodno rješenje o ovrsi od 10. svibnja 2013. dostavio na provedbu HZMO-u. U tom rješenje o ovrsi od 25. siječnja 2018. u dostavnoj naredbi je naznačeno da se isto dostavlja samo strankama i FINA-i ali ne i zemljišnoknjižnom odjelu, iz čega proizlazi da je tim rješenjem određena ovrha samo na novčanim sredstvima, ali ne i na nekretninama tužitelja.

11. Rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-506/13 od 20. srpnja 2018. upućen je ovršenik, ovdje tužitelj, da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti istog, pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. U navedenom je rješenju naznačeno da je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-506/2013 od 25. siječnja 2018. određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika, da je u pravodobno izjavljenoj žalbi ovršenik istakao da ovrhovoditelj ne može tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, zato jer je između istih stranaka već pravomoćno riješena ovršna stvar, rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Ovr-506/2013 od 10. svibnja 2013., pa je prvostupanjski sud iz žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20) po kojem ovršenik može izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, uputio istog u parnicu.

12. Žalitelj u žalbi ističe da je neosnovan stav prvostupanjskog suda da je ovrha određena rješenjem o ovrsi Ovr-506/13 od 25. siječnja 2018. određena samo na novčanim sredstvima, a ne i na nekretninama ovršenika. Međutim taj žalbeni razlog nije osnovan, s obzirom da se u ovršnom postupku ne primjenjuju odredbe o presuđenoj stvari ili litispendenciji, s obzirom da je čl. 5. Ovršnog zakona propisano da sud određuje ovrhu onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u ovršnom prijedlogu. Ako je predloženo više sredstava ili više predmeta ovrhe, sud će na prijedlog ovršenika ograničiti ovrhu samo na neke od tih sredstava, odnosno predmeta, ako su dovoljni za ostvarenje tražbine.

13. Ono što je odlučno u ovoj pravnoj stvari je da ovdje tuženica ima ovršnu ispravu protiv tužitelja, da njeno potraživanje nije podmireno, da je tuženica pokušavala ovrhu provesti i na nekretninama i na novčanim primanjima tužitelja, da je navedeno ostalo bezuspješno, da je ovrha na nekretninama obustavljena iz razloga što iste nisu prodane niti na drugoj javnoj dražbi, pa sve i da je ovrha određena ponovno na nekretninama, kako to žalitelj navodi, isto ne bi bilo razlogom za prihvaćanje tužbenog zahtjeva tužitelja kojim traži proglašenje ovrhe nedopuštenom.

14. Naime, žalitelj u žalbi ne ističe niti jedan razlog zbog kojeg ovrha u predmetnoj pravnoj stvari ne bi bila dopuštena, s obzirom da za nedopuštenost ovrhe moraju biti ostvareni žalbeni razlozi propisani čl. 50. st. 1. Ovršnog zakona.

15. Žalitelj je upućen u parnicu radi proglašena ovrhe nedopuštenom iz žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona, kojim je propisan kao žalbeni razlog da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika.

16. Potraživanje tuženice prema tužitelju temelji se na ovršnoj ispravi – trasiranoj mjenici, koja je dospjela za naplatu 19. prosinca 2002. , protestirana 23. prosinca 2002. te je na temelju iste doneseno više pravomoćnih rješenja o ovrsi, koja nisu rezultirala namirenjem tražbine ovrhovoditeljice, ovdje tuženice, te stoga nije ostvaren žalbeni razlog da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave odnosno nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, jer je ovrhovoditelj ovlašten na temelju ovršne isprave tražiti ovrhu protiv ovršenika sve dok njegovo potraživanje ne bude namireno, i to na predmetima i sredstvima ovrhe po izboru ovrhovoditelja. Dakle, neosnovano je tužitelj zatražio proglašenje ovrhe nedopuštenom, jer za to nije postojao niti jedan zakonom propisani razlog.

17. Žalitelj kao drugi žalbeni razlog ističe da je prvostupanjski sud propustio primijeniti čl. 116. Zakona o parničnom postupku i dati strankama mogućnost mirnog rješenja spora, koji žalbeni navod nije osnovan iz razloga što je prvostupanjski sud dao strankama mogućnost mirnog rješenja spora pa je tako na ročištu 21. veljače 2019. dodijeljen strankama rok od 30 dana radi pokušaja mirnog rješenja spora. Nadalje su stranke suglasno predložile odgodu pripremnog ročišta od 10. travnja 2019. radi pokušaja mirnog rješenja spora, što je prvostupanjski sud prihvatio, te je 9. listopada 2019. odredio zastoj ovog postupka na rok od mjesec dana radi pokušaja mirnog rješenja spora, a podneskom od 9. veljače 2021. tužitelj je obavijestio sud da predlaže nastavak postupka. Pripremno ročište i glavna rasprava održani su 13. travnja 2022. pa su prema tome stranke od kolovoza 2018. do zaključenja glavne rasprave 13.travnja 2022. imale dovoljan rok kako bi u istom mirno riješili spor, što uostalom mogu i nakon donošenja ove presude.

18. Slijedom navedenoga je žalba žalitelja odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena, temeljem čl. 368. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

U Puli-Pola 10. listopada 2022.

Predsjednica vijeća:

Biljana Bojanić