REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-780/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić kao predsjednika vijeća, Biljane Bojanić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Kristine Pavičić-Sirotić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. J. (OIB:…) iz P., zastupanog po punomoćniku I. P., odvjetniku u P., protiv tuženika: 1. N. S. (OIB:…) iz P., zastupanog po punomoćnici L. S., odvjetnici u P. i 2. P. J. H. (OIB:…) iz P., radi činidbe i uklanjanja štetnih imisija, odlučujući o žalbi 1. tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj: P- 2321/2019-46 od 01. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 10. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba 1. tuženika N. S. i preinačava presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj: P-2321/2019-46 od 01. travnja 2022., te se sudi:

"Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženicima S. N., OIB:… i P. J. H., OIB:…, promijeniti stanje svoje nekretnine na k.č.br. 389/9 u k.o. M., s koje potječu štetne imisije na nekretninu tužitelja F. J., OIB: …, označena kao k.č.br. 389/8 u k.o. M., na način da skrate 6 posađenih čempresa uz među između nekretnine tužitelja k.č.br. 389/8, k.o. M. i nekretnine tuženika k.č.br. 389/9, k.o. M., na visinu od 5 metara, a skeletne grane tih čempresa prvog i drugog stupnja na visinu od 4 metra, u roku od 15 dana, te im se nalaže ubuduće takvo stanje čempresa održavati kao zelenu ogradu i redovito obrezivati.

II. Dužni su tuženici solidarno tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu 12.700,30 kuna, u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu iznad dosuđenog zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška odbija."

II. Nalaže se tužitelju da 1. tuženiku N. S., naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kuna (497,71 euro[1] ) i trošak žalbe u iznosu od 1.962,50 kuna (260,47 eura[1] ), sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženicima N. S. i P. J. H. promijeniti stanje nekretnine na kč. br. 389/9 k.o. M. sa koje potječu štetne imisije na nekretninu tužitelja F. J. označena kao kč. br. 389/8 k.o. M. na način da skrate 6 posađenih čempresa uz među između nekretnine tužitelja kč. br. 389/8 k.o. M. i nekretnine tuženika kč. br. 389/9 k.o. M., na visinu od 5 m, a skeletne grane tih čempresa prvog i drugog stupnja na visinu od 4 metra, u roku od 15 dana, te im se nalaže ubuduće takvo stanje čempresa održavati kao zelenu ogradu i redovito obrezivati (toč. I.). Tuženicima je naloženo da solidarno tužitelju naknade parnični trošak u iznosu od 12.700,30 kuna u roku od 15 dana a u preostalom dijelu iznad dosuđenog zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška je odbijen (toč. II.).

2. Protiv navedene prvostupanjske presude 1. tuženik N. S. je podnio pravovremenu žalbu, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbom, u bitnome, navodi da prvostupanjska presuda nije zakonita jer ne sadrži valjanu pravnu osnovu a razlozi o odlučnim činjenicama su nejasno i nedovoljno određeni, obzirom na paušalne navode i proturječnosti, dok i proturječi sama sebi i razlozima presude. Ukazuje da nije moguće otkriti metodologiju, način i rezultate zaključivanja prvostupanjskog suda o relevantnim činjenicama i pravu koje je na njih trebalo primijeniti a time je i povrijeđena odredba čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. U odnosu na obrazloženje pobijane presude navodi, da je tuženik sporne čemprese posadio puno prije započete gradnje kuće od strane tuženika, pa je isti time znao, odnosno morao znati, kakav će imati utjecaj po njega i njegovu nekretninu obzirom su posađeni još 1999. godine. Prema raspoloživim podacima, povezano i za nalaz i mišljenje vještaka R. A., u odnosu i na alergijske reakcije, kao i mogućnost utjecaja peludi na osobe koje borave u zgradi i utjecaj čempresa na onečišćenje bazena, obzirom i sam tuženik na svojoj nekretnini ima bazen kojega koristi u svrhu turizma, nikada nije primijetio da ga čempresi onečišćuju, niti su se gosti ikada na to žalili, dok u odnosu na zasjenjivanje bazena od strane čempresa u satima prije zalaska sunca, zaključak prvostupanjskog je pogrešan jer isti ne utječu na zasjenjivanje bazena i pročelja, obzirom da je i na zamolbu tužitelja tuženik i uklonio 6 stabala prvotno posađenih od 12 stabala čempresa i prorijedio živu ogradu, između kojih sada prolaze nesmetano sunčeve zrake. Nadalje, cijeneći i nalaz vještaka zaključuje da čempresi ne zaklanjaju vidik nekretnine tužitelja, ne smanjuju prirodnu insolaciju nekretnine tužitelja, ne prave sjenu i ne onečišćuju nekretninu tužitelja na način koji prilazi uobičajenu mjeru, obzirom su zasađeni namjerom da štite kuću tuženika, odnosno terase koje su otvorene prema sjeveroistoku, kada i imaju pozitivan utjecaj na nekretninu 389/9 k.o. M. jer štite od utjecaja sjeveroistočnih vjetrova. Smatra da će provedbom pobijane presude za tuženika nastati velika i nenadoknadiva šteta, budući da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da takav zahvat ne garantira uspjeh jer je moguće sušenje pojedinih stabala zbog velikog šoka izazivanog drastičnim rezom.

Žalbeni je prijedlog preinačenje pobijane presude i odbijanje tužbenog zahtjeva a podredno prihvaćanje žalbe i ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troška žalbe.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje ZPP).

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je osnovana.

6. Prvostupanjska presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. tog Zakona, kao što i bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a nije počinjena, obzirom da su navedene činjenice koje ne proturječe provedenim dokazima i razlozima. No, obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pogrešno je i primijenjeno materijalno pravo.

7. U ovom postupku tužitelj, kao vlasnik nekretnine kč. br. 389/8 k.o. M. koja u naravi predstavlja samostojeću obiteljsku kuću, prizemlje, kat i bazen u dvorištu, traži od 1. tuženika N. S. i 2. tužene P. J. H., kao suvlasnika susjedne nekretnine kč. br. 389/9 k.o. M. u naravi obiteljska kuća, bazen i dvorište, koje su omeđene žičanom ogradom da uklone uzroke štetnih imisija koje na nekretninu tužitelja dolaze iz posađenih čempresa uz među između nekretnina tužitelja i tuženika.

8. U postupku su utvrđene slijedeće činjenice:

-da nekretnina tužitelja kč. br. 389/8 predstavlja sagrađenu kuću sa okućnicom na adresi …., uz među tuženika na kč. br. 389/9 koja predstavlja kuću s okućnicom i da je ista omeđena žičanom ogradom, te s istočne strane graniči sa nekretninom tužitelja kč. br. 389/8 a sa sjeverne strane sa kč. br. 389/22;

-da je prema nalazu i mišljenju vještaka gospodarske struke i procjenitelja poljoprivrednog zemljišta R. A. utvrđeno, da cijeneći međnu granicu nekretnina, debla čempresa su udaljena oko 40 cm od međe sa nekretninom tužitelja, dok grane čempresa prelaze na nekretninu tužitelja kč. 389/8 na udaljenosti od cca 3,5 m, dok su na dijelu nekretnine tužitelja, prema zapadnoj granici nekretnine tuženika posađena stabla maslina na udaljenosti od cca 6 m od međne granice prema stablima čempresa a koje su stabla maslina mlađa od stabala čempresa, dok je i bazen izgrađen na nekretnini tužitelja kč. 389/8 nastavlja se na sjeveroistočni dio zgrade a zapadna granica je udaljena od debla čempresa cca 20 m, dok je ukupna dužina zelenog pojasa zasađenog čempresima od cca 35 m;

-da prema predmetnom vještačenju, utjecaj peludi čempresa na alergijske reakcije stanara na kč. 389/8 se ne može sa sigurnošću utvrditi da isključivo pelud predmetnih stabala čempresa može utjecati na eventualne alergijske reakcije stanara te kuće jer ovisi o smjeru puhanja vjetrova u vrijeme cvatnje, dok je bitno za naglasiti da se u bližoj ili daljnjoj okolici zgrade tužitelja na kč. 389/8 nalaze brojna druga stabla ukrasnog bilja, voćaka i šumskog drveća, koji također otpuštaju peludna zrnca pa se stoga bez medicinskih testiranja osoba koje borave u prostoru zgrade tužitelja ne može utvrditi u kojoj mjeri cvatnje predmetnog čempresa, odnosno pelud utječu na osobe koje borave u zgradi;

-da na okolnost utjecaja čempresa na korištenje bazena na kč. 389/8 smatra da veći problem u odnosu na onečišćenje čine upravo biljke na kč. 389/4 nego čempresi na kč. 389/9 obzirom i na prikazanu ružu vjetrova, vidljivo je da glavnina vjetrova puše iz smjera sjeveroistoka i juga a ne zapada gdje se nalaze čempresi, dok je jasno i da prvenstveno iglica čempresa ali i pelud dolazi do bazena te ga može u određenoj mjeri onečistiti, dok se o takvom intenzitetu ne može posebno izjasniti;

-da u odnosu na okolnost zasjenjivanja bazena vezano da stambeni objekat tužitelja koji predstavlja apartmanski objekat koji se iznajmljuje, da je vidljivo da postoji određeno razdoblje zasjenjivanja zapadnog pročelja zgrade i to u satima prije zalaska sunca i ono počinje uvijek u prizemlju i u određenom razdoblju može dostići prvi kat ali nema zasjenjivanja drugog kata, dok u zimskim mjesecima ne dolazi do zasjenjivanja objekta od strane čempresa;

-da u odnosu na navode gnježdenja ptica u krošnji čempresa, bez posebnog promatranja lica mjesta sa sigurnošću se ne može utvrditi koje ptice eventualno obitavaju na predmetnim stablima ili se povremeno hrane dijelovima čempresa, dok u odnosu na utjecaj stabala čempresa na povećanu vlažnost i neugodne mirise na nekretninu tužitelja navodi, da su donje grane čempresa posjećene do visine 2-2,5 m što omoguće normalnu cirkulaciju zraka u površinskom sloju tla, te da se ne može bez usporednih mjerenja kroz duže vremensko razdoblje sa sigurnošću utvrditi da li čempresi utječu na povećanje vlažnosti na nekretnini tužitelja i u kojem intenzitetu, a zbog povećanog sadržaja eteričnih ulja oslobađaju se mirisne note i to posebno na višim temperaturama, dok eterično ulje čempresa koristi se u medicini i u proizvodnji parfema, dok prema literaturi miris eteričnih ulja čempresa pozitivno djeluje na zdravlje organizma, pa je pitanje o ugodnom ili neugodnom mirisu čempresa ovisan o osjećaju svake osobe posebno i ne može se generalizirati.

9. Prvostupanjski sud je naložio 1. i 2. tuženicima otklanjanje uzroka imisija da čempresi posađeni na nekretnini tuženika, zaklanjaju vidik s nekretnine tužitelja, smanjuju prirodnu insolaciju nekretnine tužitelja, prave sjenu i onečišćuju nekretninu tužitelja na način koji prelazi uobičajenu mjeru zbog čega tužitelj trpi smetnje koje nisu objektivno prihvatljive ako se ima u vidu da je nekretnina tužitelja sagrađena kuća u kojoj tužitelj boravi i u istoj pruža usluge smještaja, zbog čega su tuženici dužni otkloniti uzroke tih imisija i to osnovom odredbe čl. 110. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 – dalje ZV).

10. Takva odluka prvostupanjskog suda ne može se prihvatiti jer je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da se u ovoj pravnoj stvari radi o štetnim imisijama.

11. Naime, čl. 110. ZV-a definiran je pojam štetnih imisija, kao utjecaj fizičkih smetnji koji slučajno ili po prirodnim silama dospio na tuđu nekretninu, a koji su plinovite, krute ili tekuće stvari što dolaze s jedne nekretnine i imaju na korištenje susjedne nekretnine, odnosno radi se o dimu, neugodnim mirisima, čađi, otpadnim vodama, potresima, buci i ako su te imisije prekomjerne, obzirom na namjenu kakva je primjerena toj nekretnini, te obzirom na mjesto i vrijeme, ili koje izazivaju znatniju štetu ili su nedopuštene na temelju odredaba posebnog zakona. Dakle, zaštita se pruža oštećenoj osobi od nedopuštenih imisija, dok se sve imisije koje su dopuštene moraju trpjeti. Pelud, sjemenke, pupovi, suho lišće i ostalo što pada sa krošnji drveća ne može se podvesti pod pojam "štetne imisije" u smislu čl. 110. st. 1. ZV-a već se radi o prirodnoj pojavi koja je uobičajena u određeno vrijeme u godini i stoga ne daje pravo tužitelju da traži od tuženika da navedena stabla posiječe na određenu razinu i time ukloni takve uzroke jer se oni i ne mogu podvesti pod neuobičajene niti pod prekomjerne, a niti pod štetne u smislu naprijed navedene zakonske odredbe.

12. Ukoliko tužitelja smetaju grane čempresa, sama ta činjenica ne daje mu pravo da zahtjeva od tuženika da se stabla posijeku, odnosno smanje na određenu razinu jer da bi tako mogao svatko tražiti da se stabla koja zbog peludi, smeća ili nekog drugog razloga smetaju, posijeku, a za navedeno ne postoji zakonsko uporište u ranije citiranim odredbama. Ono na što tužitelj ima pravo je samo propisano čl. 105. istoga Zakona odnosno ima pravo posiječi grane čempresa tuženika koji zadiru u njegov zračni prostor, dakle, koje prelaze preko međe, međutim, nema nikakvog zakonskog osnova potraživati uklanjanje navedenih čempresa koji predstavljaju prirodnu pojavu i o ničemu se ne mogu definirati kao imisije koje bi bile štetne (dapače, drveće se smatra korisnim iz mnogo razloga), a niti navedeni produkti čempresa ne mogu se smatrati prekomjernim, obzirom da su oni uobičajeni, a niti se može smatrati da izazivaju znatniju štetu, sve u okviru definicije imisija koje daje zakon. Svjetlost na nekretnini tužitelja umanjuje se zalaskom sunca u ljetnom razdoblju samo na prvom katu, dok u zimskom ne dolazi do umanjenja svjetlosti ali i u odnosu na te navode ne radi se o štetnim imisijama. Obzirom se ne radi o podijeljenoj nekretnini tuženika već o zajedničkoj stvari u suvlasništvu, a da se zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak način prema tuženicima, isti predstavljaju jedinstvene suparničare, pa obzirom 2. tužena ni jednom radnjom nije sudjelovala u postupku, učinak poduzetih radnji 1.tuženika proteže se i na one koji tu radnju nisu poduzeli (čl.210. ZPP-a u vezi sa čl. 42. ZV-a).

13. Iz navedenog razloga je, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo prihvatiti žalbu tuženika i preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se tužitelj odbije sa tužbenim zahtjevom jer je isti neosnovan.

14. Tuženiku je priznat zatraženi trošak prvostupanjskog postupka i to za ročišta održana 18. prosinca 2020., 16. rujna 2021. (očevid) i 15. veljače 2022. (na kojem je zaključana glavna rasprava) po 100 bodova uz priznanje PDV-a, odnosno ukupno 3.750,00 kuna. Priznata je i obzirom da je uspio u žalbenom postupku sukladno čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a priznat je i trošak žalbe u iznosu od 1.562,50 kuna uz plaćenu pristojbu na žalbu od 400,00 kuna, odnosno ukupno 1.962,50 kuna.

15. Iz navedenog razloga, temeljem čl. 373. st. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Puli - Pola 10. listopada 2022.

Predsjednik vijeća

Nataša Babić, v.r.