Republika Hrvatska

Poslovni broj: Gž-1007/2022-2

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sucu tog suda Dragici Samardžić, kao sucu pojedincu, na temelju nacrta odluke kojeg je sastavila viša sudska savjetnica-specijalist Maja Kristić, u pravnoj stvari B. I., Z., OIB …, koga zastupa punomoćnica P. K., odvjetnica u Z., protiv tuženika N. T. d.o.o. Z., OIB …, koga zastupa punomoćnik V. Š., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv odluke o trošku sadržane u presudi Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Povrv-1057/21-8 od 30. ožujka 2022., 10. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba te se potvrđuje odluka o trošku sadržana u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Povrv-1057/21-8 od 30. ožujka 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom održan je djelomično na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika K. H. iz Z., Ovrv-8859/2020 od dana 18. prosinca 2020. i to u dijelu u kojem se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na pojedinačne iznose kako je to precizirano pod točkom I. izreke dok je citirani platni nalog ukinut u dijelu za iznos od 16.875,00 kn, kao i za više traženu stopu zatezne kamate. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.310,93 kn sa zateznom kamatom tekućom od 30. ožujka 2022. do isplate.

2. Odluku o trošku, pod točkom III. izreke prvostupanjske presude, pobija tuženik zbog svih razloga koje predviđa članak 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 , 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP-a).

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. U postupku koji je prethodio donošenju presude i pobijane odluke o trošku nakon donošenja rješenja o ovrsi tuženik je uplatama od 16. prosinca 2020. i 24. prosinca 2020. podmirio glavnicu od ukupno 16.875,00 kuna. Tužitelj je na pripremnom ročištu održanom 18. veljače 2020. ustrajao sa zahtjevom da se platni nalog održi na snazi u dijelu zakonske zatezne kamate i ovršnog troška te trošak ročišta. Tuženik nije pristao na sniženje tužbenog zahtjeva te je zatražio trošak navedenog ročišta.

6. Na temelju takvog stanja u spisu, prvostupanjski je sud o trošku riješio kao pod pobijanom toč. III. izreke s obrazloženjem da tužitelj u ovom postupku ( budući je tuženik nakon utuženja podmirio glavnicu ) nije uspio samo u malom dijelu zbog kojeg nisu nastali nikakvi posebni troškovi. Stoga mu je dosuđen trošak temeljem čl. 154. st. 3. i čl. 155. ZPP-a. Za vrijednost predmeta spora, sud prvog stupnja uzeo je iznos od 16.875,00 kuna jer se tuženik protivio smanjenju tužbenog zahtjeva.

7. U žalbi tuženik ističe da je zbog pogrešnog pravnog shvaćanja neosnovano dosudio tužitelju trošak postupka usprkos tomu što tužitelj nije uspio u postupku sa svojim zahtjevom za isplatom glavnice u visini od 16.875,00 kuna za koji iznos je platni nalog ukinut. U takvoj situaciji da je trebalo odbiti zatražene troškove, a usvojiti u cijelosti trošak tuženika.

8. Prema mišljenju ovog žalbenog suda pravilna je odluka o troškovima postupka i žalba tuženika nije dovela u sumnju zakonitost iste. Žalitelju se ističe kako smanjenje tužbenog zahtjeva po svojoj pravnoj prirodi ima značaj povlačenja tužbe u smislu odredbe čl. 193. ZPP-a. U konkretnom slučaju se tuženik protivio smanjenju (povlačenju) tužbenog zahtjeva pa pri odmjeravanju troškova postupka prvostupanjski sud nije mogao primijeniti odredbu čl. 158. ZPP-a već je o troškovima postupka odlučivao u smislu odredbe čl. 154. st. 3. ZPP-a, u svezi s čl. 156. st. 1. ZPP-a.

9. Naime, da se tuženik nije protivio smanjenju tužbenog zahtjeva trošak održanog ročišta trebalo bi priznati upravo tuženiku. To stoga jer povlačenje nije uslijedilo odmah po udovoljavanju tužbenom zahtjevu. Kako se tuženik istomu protivio to se izvrgnuo riziku da se takva njegova procesna dispozicija po njega negativno odrazi jer je trošak tog ročišta prvostupanjski sud obistinio tužitelju i to pravilnom primjenom odredbi čl. 40. i čl. 155. ZPP-a u zatraženom iznosu od 312,50 kuna. Budući je tuženik tražbinu podmirio nakon utuženja (donošenja rješenja o ovrsi), tužitelju je svakako valjalo obistiniti trošak koji mu je nastao u ovršnom postupku, ukupno 1.935,93 kuna.

10. Zbog navedenog, pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 3. ZPP-a, žalba se ukazuje neosnovanom te je riješeno kao u izreci.

U Splitu 10. listopada 2022.

Sutkinja:

Dragica Samardžić, v. r.