Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

OIB 77561654785

Poslovni broj: M5 O-1403/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Vinkovcima, po sucu Ivici Ragužu, kao sucu pojedincu, po prijedlogu sudske savjetnice Mije Mišić u ostavinskom predmetu iza pok. M. D., OIB: …, rođenog..., a umrlog …. u V.-S., SR Nj., dana 7. listopada 2022.

r i j e š i o  j e

I. Općinski sud u Vinkovcima oglašava se apsolutno nenadležnim za provođenje ostavinskog postupka.

II. Ukidaju se sve do sad provedene radnje u ovom ostavinskom postupku.

III. Odbacuje se prijedlog za provođenje ostavinskog postupka pred ovim sudom.

Obrazloženje

1. Ured V. je dana 18. veljače 2020. godine dostavio smrtovnicu ovome sudu radi pokretanja ostavinskog postupka iza pok. M. D., a koji je u vrijeme smrti živio, tj. imao uobičajeno boravište na adresi: V.-S. str. .., a formalno prijavljeno prebivalište na adresi V., ...

2. Ovosudnim Rješenjem od 19. veljače 2020. godine, posl. br. O-239/2020 postupak je povjeren javnom bilježniku, M. K. kao povjereniku suda.

3. Tijekom postupka među strankama je utvrđeno postojanje spornih činjenica o kojima ovisi nasljedno pravo te je postupak ovosudnim Rješenjem od 17. srpnja 2020. godine prekinut, a S. D., otac pokojnog M. D., upućen na pokretanje parničnog postupka radi utvrđivanja činjenica o kojima ovisi nasljedno pravo. Na navedeno rješenje se žalio otac pok. M. D., S. D. koji je i upućen u parnicu. Na žalbu nije odgovoreno. Sud u D. je dana 28. rujna 2022. donio rješenje pod posl. br. Gž- 1007/2020 kojim je ukinuto ovosduno rješenje od 17. srpnja 2020.

4. Sukladno članku 16. stavak 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, 70/19, dalje u tekstu: ZPP), a koji se temeljem čl. 175. st. 2. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19, dalje u tekstu: ZN) u ostavinskom postupku na odgovarajući način primjenjuje, kad sud u tijeku postupka, do pravomoćnosti odluke, utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud u RH, po službenoj dužnosti proglasit će se nenadležnim, ukinut će sve provedene radnje u postupku, i odbaciti tužbu, osim kad nadležnost suda u RH ovisi o pristanu tuženika, a tuženik je dao svoj pristanak. 5. Sukladno čl. 4. Uredbe (EU) br. 650/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršavanju odluka i prihvaćanju i izvršavanju javnih isprava u nasljednim stvarima i o uspostavi Europske potvrde o nasljeđivanju („Službeni list Europske unije“ broj L 201/107, dalje u tekstu: Uredba o nasljeđivanju), a koja se sukladno čl. 83. st. 1. navedene Uredbe u RH kao državi članici Europske unije primjenjuje na nasljeđivanje osoba koje umru 17. kolovoza 2015. godine ili nakon toga, sudovi države članice u kojoj je umrli imao svoje uobičajeno boravište u trenutku smrti imaju nadležnost odlučivati o nasljeđivanju u cijelosti, dok je čl. 5. iste Uredbe propisana mogućnost sporazuma o izboru suda pod uvjetom da je umrli izabrao pravo za uređivanje svojeg nasljeđivanja sukladno čl. 22. iste Uredbe. Budući da ovaj Sud nije obaviješten o izboru prava od strane pokojnog M. D., kao ni o sporazumu o izboru suda između stranaka, to se u ovom postupku primjenjuje odredba čl. 4. Uredbe o nasljeđivanju.

6. Točkom 23. Preambule Uredbe o nasljeđivanju propisano je da treba osigurati postojanje stvarne poveznice između nasljeđivanja i države članice u kojoj postoji nadležnost te da je zato opća poveznica za potrebe utvrđivanja nadležnosti i mjerodavnog prava u ostavinskom postupcima uobičajeno boravište umrlog u trenutku njegove smrti. Istom točkom je propisano da bi nadležno tijelo radi utvrđivanja uobičajenog boravišta umrlog u trenutku smrti trebalo izvršiti ukupnu procjenu životnih okolnosti umrlog tijekom posljednjih godina njegovog života i u uzimajući u obzir sve relevantne činjenične elemente, posebno trajanje trenutku smrti

i stalnost prisutnosti umrlog u dotičnoj državi te uvjete i razloge za tu prisutnost. Nadalje, točkom 24. navedene Uredbe propisano je da uobičajeno boravište umrlog u trenutku smrti može biti i u državi njegova podrijetla ako se tamo u trenutku smrti nalazilo središte interesa njegove obitelji i njegov društveni život.

7. Važno je napomenuti i da se uobičajenim boravištem osobe smatra mjesto u kojem fizička osoba ima središte svojih životnih interesa te se utvrđivanje istoga mora temeljiti na posebnim okolnostima svakog pojedinog slučaja. Međutim, ono što je ključno za svaki pojedini slučaj jest da osoba boravi u određenoj državi, a da taj boravak ima kriterij redovitosti. U svakom slučaju, kraći odlasci u inozemstvo ne utječu na promjenu uobičajenog boravišta, primjerice odlasci radi odmora ili polaženja određenog tečaja (tako i Sud Europske unije u predmetu Mercredi, C- 497/10 PPU). Pravna teorija drži da su za odraslu osobu kao kriteriji procjene uobičajenog boravišta svakako relevantne činjenice stalnog zaposlenja u određenoj državi, najma stana na dulji rok kao i korištenja sustava socijalne i zdravstvene skrbi. Uz navedene objektivne elemente, svakako je važan i subjektivni element, tj. namjera boravka na određenom području. Oba elementa se u ostavinskim predmetima mogu utvrđivati samo s obzirom na prošlost, ali ne i budućnost.

8. Iz spisa ovog predmeta proizlazi da je pokojni M. D. imao prebivalište u RH, na adresi: … Vinkovci, ali iz spisa predmeta također proizlazi da uobičajeno boravište pokojnog M. Dr. u trenutku njegove smrti nije bilo u RH nego u SR Nj. Naime, pokojni M. D. je preminuo u gradu V.-S., SR Nj. gdje je živio sa svojim sinom, maloljetnim M. D.. Također, iz spisa predmeta je vidljivo da je sam ostavitelj kao tužitelj prilikom podnošenja tužbe radi razvoda braka 2019. godine u tužbi naveo da sada živi u SR Nj., na adresi V.-S., W. str. 76 te da na navedenoj adresi živi sa svojim sinom maloljetnim M. D. o kojem skrbi i brine (list 12 spisa). Nadalje, iz zapisnika od 8. lipnja 2020. godine kojim je utvrđeno rodoslovlje ostavitelja vidljivo je da je ostavitelj živio sa svojim maloljetnim sinom u Nj. te da sin ostavitelja maloljetni M. D. pohađa školu u Nj. (list 27 spisa), da je ostavitelj uzimao dječji doplatak u SR Nj., (list 28 spisa). Također iz spisa je vidljivo da protiv ostavitelja pokrenut ovršni postupak u SR Nj., da je protiv ostavitelja izdan kazneni nalog od strane Općinskog suda V. S. da je isti kažnjen zbog nemarne vožnje u pijanom stanju također u SR Nj. kao i zbog nemarne/nesavjesne vožnje auta na javnim cestama od strane Amtsgericht Vi.-S., zatim da je Državno odvjetništvo Konstanz (Staatsanwaltschaft Konstanz) pokrenulo postupak protiv ostavitelja, pok. M. D. također u Nj. (listovi 33-50 spisa). Sve navedeno navedena upućuje na trajnost boravka ostavitelja SR NJ., iako je formalno imao prebivalište u RH.

8. Uzimajući u obzir sve gore navedeno, ovaj sud zaključuje da je središte životnih, društvenih i poslovnih interesa pokojnog M. D. u trenutku njegove smrti bilo u SR N. budući da je u istoj živio sa svojim maloljetnim sinom M. D., da je u istoj uzimao dječji doplatak, bio kažnjavan, kao i da je tamo skrbio o maloljetnom sinu, koji u SR Nj pohađa osnovnu školu (tako i Županijski sud u Šibeniku, Gž-465/2016-2, Županijski sud u Splitu Gž 2067/2019-2).

9. Nadalje, činjenica posjedovanja državljanstva određene države kao i nekretnine u toj državi ne podrazumijeva i posjedovanje uobičajenog boravišta u određenoj državi (tako i Sud Europske unije u predmetu E.E., C-80/19). Stoga je ovaj sud utvrdio da je uobičajeno boravište pokojnog M. D.u SR Nj., a da je RH država njegova podrijetla, država čije državljanstvo ima, država u kojoj je imao prijavljeno prebivalište te u kojoj ima nekretninu, ali sve to nije dovoljno za zasnivanje nadležnosti ovoga suda u ovom ostavinskom predmetu.

10. Budući da su sudovi države članice uobičajenog boravišta umrlog u trenutku smrti nadležni odlučivati o nasljeđivanju u cijelosti, to ovaj sud drži da je sud u SR Nj. nadležan odlučivati kako o sastavu ostavinske mase tako i o nekretnini koja se nalazi u RH, a sve u skladu s čl. 4. Uredbe o nasljeđivanju.

11. Jednako tako, ovaj sud drži da su sudovi SR Nj. sudovi najbliže veze u ovom ostavinskom predmetu. Naime, sve činjenice relevantne za sastav ostavinske mase kao i za utvrđivanje nasljednog prava lakše će utvrditi njemački sudovi budući da sin ostavitelja, maloljetni M. D. i dalje živi u SR Nj. sa svojom majkom, da je ostavitelj preminuo u SR Njemačkoj gdje mu je imenovan i skrbnik, da su tamo vođeni svi postupci protiv njega, kao i da je tamo ostvarivao prava koja proizlaze iz socijalnog osiguranja. Sve navedeno govori u prilog činjenici da je ostavitelj imao stabilnu vezu s SR Nj. i njezinim pravnim poretkom, a što je ključ utvrđivanja uobičajenog boravišta ostavitelja.

12. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Vinkovcima, 7. listopada 2022.

Sudac:

Ivica Raguž v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovoga rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest dana od dana prijema ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje drugostupanjski sud.

Dostaviti:

1. Odvjetnica V. Š., V.

2. Odvjetnik S. K., V.