Republika Hrvatska

Poslovni broj: 11 P-304/2021-8

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, u pravnoj stvari tužiteljice R. H., OIB: …….., zastupane po Ž. državnom odvjetništvu u Z., protiv tuženice O. R., R., OIB: ……, zastupane po punomoćnici I. B., odvjetnici u Z., radi isplate, nakon glavne i javne održane i zaključene rasprave 8. rujna 2022. u nazočnosti zastupnice po zakonu tužiteljice S. B. i zamjenice punomoćnice tuženice D. B.-S., na ročištu za objavu odluke 7. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se Općinskom sudu u Zadru, Zemljišnoknjižnom odjelu ispraviti upis prava vlasništva na kč.br. 724 k.o. R. upisanoj u zk. ul. 7337 iste k.o., kč.br. 1593/1 k.o. R. upisanoj u zk. ul. 7340 iste k.o., kčbr. 1766 k.o. R. upisanoj u zk. ul. 7345 iste k.o. kčbr. 1774 k.o. R. upisane u zk. ul. 7346 iste k.o. kčbr. 1785 k.o. R. upisane u zk. ul. 7347 iste k.o. i izbriše to pravo u korist tuženice O. R., uz istovremeni upis tog prava vlasništva u korist tužiteljice R. H., sve u roku od 15 dana, dok se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem ista nalaže Općinskom sudu u Zadru, Zemljišnoknjižnom odjelu ispraviti upis prava vlasništva na kčbr. 1657/1 i 1657/2 sve k.o. R. upisane u zk. ul. 7342 iste k.o. kčbr. 1736 k.o. R. upisane u zk. ul. 7344 k.o. R..

i

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici trošak parničnoga postupka u iznosu od 1.950,00 kuna/258,81 euro[1] , sve u roku od 15 dana, dok se zahtjev tužiteljice za naknadom troška postupka za preostali iznos od 5.550,00 kuna/736,61 eura odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj ovom sudu 14. prosinca 2021., u bitnome, navodi kako je u postupku obnove zemljišne knjige za k.o. R. upisano na kč. br. 724, 1593/1, 1657/1, 1657/2, 1736, 1766, 1774 i 1785 pravo vlasništva u korist tuženice, a prigovori ovdje tužiteljice na taj upis odbijeni su odlukama zemljišnoknjižnog suda na raspravama za ispravak 30. kolovoza 2021. Sve predmetne nekretnine nastale su od matične čestice 78/329 k.o. R., koja je 1987. nastala od matične čestice 78/1 iste k.o., a koja je bila obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem zadarskog užeg područja krša 1982- 1991. Navedena nekretnina se smatra šumom i šumskim zemljištem koje se na dan 16. listopada 1990. nalazilo u šumsko gospodarskoj osnovi pa stoga predstavlja isključivo vlasništvo tužiteljice temeljem čl. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (Narodne novine br. 41/90). Predmetne nekretnine su u staroj zemljišnoj knjizi bile upisane kao društveno vlasništvo, a tuženica je ishodila brisanje tog upisa i upis svog prava vlasništva na temelju potvrde nadležnog tijela da su se u vrijeme stupanja na snagu ZID Zakona o šumama i Zakona o poljoprivrednom zemljištu nalazile u građevnoj zoni. Nekretnina oznake 78/1 k.o. R., stare izmjere, kao i nekretnina 78/329 iste k.o. stare izmjere prije stupanja na snagu Zakona o šumama predstavljale su društveno vlasništvo. Šume i šumsko zemljište, sukladno Zakonu o šumama predstavljaju vlasništvo tužiteljice, bez obzira jesu li se nalazile unutar ili izvan građevne zone pa su tako predmetne nekretnine postale vlasništvo tužiteljice temeljem samoga zakona, jer za iste nije nikada izvršeno izdvajanje iz šumsko gospodarske osnove, a kako je to bilo predviđeno čl. 17. Zakona o šumama. Tek s pravomoćnošću rješenja o izdvajanju nekretnine u šumsko-gospodarskoj osnovi i nakon plaćanja naknade za izdvojenu šumu ili šumsko zemljište, takva nekretnina stječe status građevinskog zemljišta. Slijedom svega iznesenoga, a budući da smatra kako je temeljem zakona stekla pravo vlasništva predmetnih nekretnina, tužiteljica od suda traži da utvrdi kako je upis vlasništva tuženice na predmetnim nekretninama u postupku obnove nezakonit te da naloži ispravak istog upisa uz uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama u korist tužiteljice.

2. Tuženica je u svom odgovoru na tužbu, dostavljenom ovom sudu 20. siječnja 2022., najprije navela kako je ista podnesena po proteku prekluzivnog roka iz čl. 205. Zakona o zemljišnim knjigama te predlaže sudu tužbu odbaciti. Nadalje, tuženica se u cijelosti protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu. Najprije prigovara vrijednosti predmeta spora koja je previsoko određena, jer se radi o predmetu ispravka koji je po svojoj naravi neprocjenjiv, a i mahom se radi o malim nekretninama pa tako vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari ne bi smjela biti veća od 50.000,00 kuna. Tuženica također ističe kako tužiteljica pokušava obmanuti sud navodeći kako je proveden postupak mirenja, međutim, isti nije proveden, već je tužiteljica doista pokrenula postupak mirnog rješenja spora, ali sa bitno drugačijim tužbenim zahtjevom, odnosno sa tužbenim zahtjevom na utvrđenje, a ne na ispravak – kako glasi predmetni. Tuženica ističe kako tužiteljica svoj tužbeni zahtjev temelji na Potvrdi o uključenosti katastarske čestice u šumskogospodarski plan izdanoj od Hrvatskih šuma d.o.o. 1. srpnja 2021., međutim, tuženica osporava točnost te Potvrde budući da ista sadrži podatke o kojima njihov izdavatelj uopće ne vodi evidenciju, a njezin sadržaj bitno je drugačiji od potvrda kojih je isti izdavatelj ranije izdavao istom tražitelju za istu katastarsku česticu. Ističe kako je usporedba katastarske evidencije stare i nove katastarske izmjere u isključivoj nadležnosti DGU. Također, citirana Potvrda eksplicitno navodi da stara čestica 78/329 k.o. R. nije bila obuhvaćena programom gospodarenja šuma, dok izdavatelj te Potvrde nagađa o mogućim cijepanjima iz obuhvaćene čestice 78/1, što nije ovlašten. Predmetno je područje većim dijelom izgrađeno, susjedne kuće su izgrađene prije 1968., o predmetnoj nekretnini Hrvatske šume nisu nikada vodile brigu, i to upravo zato što ista nije bila obuhvaćena planom gospodarenje i zato što u naravi ne predstavlja šumu već neizgrađeno građevinsko zemljište. U odnosu na Potvrdu o uključenosti katastarske čestice u šumskogospodarski plan tužiteljica prilaže Uvjerenje DGU, Z. iz kojega u bitnom proizlazi da je stara kat. čest. 78/329 nastala cijepanjem od stare k. č. 78/1 još 1987,. pa je nejasno kako tužiteljica zaključuje da je stara k. č. 78/329 bila u području obuhvaćenom programom gospodarenja šuma i šumskim zemljištem na dan 16. listopada 1990. kada ista u tom programu nije navedena premda je formirana više od 3 godine prije tog dana. Tuženica smatra kako činjenica da je čest. zem. 78/329 formirana od matične stare k. č. 78/1 nije od znatnog utjecaja na ovaj postupak prvenstveno iz razloga što je parcelacija očito provedena s razlogom. Nadalje, u odnosu na čest. zem. 1593/1 k.o. R. tuženica ističe kako istu presijeca put koji je po ZID Zakonu o cestama NN 92/14 neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave, u konkretnom slučaju tuženice. Tužiteljica je, ukoliko je smatrala da joj pripadaju dijelovi te nekretnine trebala označiti nekretninu na način da se odvoje svi putovi u zasebne nekretnine, odnosno odcijepiti dijelove za koje drži da ima osnov stjecanja. Odlučna je činjenica da je predmetna nekretnina koja u svojim katastarskim granicama sadrži i put – nerazvrstanu cestu – neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave, te čak i da je ista nekada i bila vlasnik predmetne nekretnine, njezino pravo vlasništva bi prestalo kasnijim originarnim stjecanjem prava vlasništva predmetne nekretnine od strane tuženice temeljem ZID Zakona o cestama NN 92/14. U odnosu na katastarske čestice 1657/1, 1657/2 i 1736 k.o. R. tuženica ističe kako nije istinit navod da bi iste nastale isključivo od stare katastarske čestice 78/329 k.o. R., a što je vidljivo iz Zapisnika Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel br. Z-8276/2010/7335 od 21. kolovoza 2015., sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. R.. Iz tog Zapisnika je vidljivo kako je matična čest. zem. 1657 nastala od katastarskih čestica 78/329 k.o. R. i č. zgr. 230 k.o. R., a katastarska čestica 1736 k.o. R. je nastala dijelom od stare katastarske čestice 78/329 i 78/45 k.o. R.. Čestica zgrade 230 prema prirodi stvari nije bila obuhvaćena planom gospodarenja šuma, što je vidljivo iz preslika samog plana gospodarenja šumama kojeg je dostavila tužiteljica, a ista zasigurno nije nastala ni od matične čestice 78/1 uzimajući u obzir njenu numeraciju. U odnosu na staru katastarsku česticu 78/45 tužiteljica nije navela niti jedan osnov po kojem bi stekla istu. Ista se ne nalazi u planu gospodarenja šumama. Za naglasiti je kako su stare katastarske čestice 78/329, 78/45 i zgr. 230 k.o. R. prije provođenja nove izmjere bile upisane na tuženicu. Stare kat. čest. 78/329 i 78/45 k.o. R. tuženica je stekla temeljem Odluke komisije Vlade RH za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županije od 1. srpnja 1996. od svoje prednice, upisane vlasnice Općine Zadar.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid te pročitao priloženu dokumentaciju i to: povijest upisa za zk. ul. 291 k.o. R., Povijest posjedovanja za čest. zem. 69, 92, 301, 314, 326, 336, 345/1, 444, 448, 481, 483/1, 483/2 i 695 k.o. R., Prigovor RH upisu prava vlasništva u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. R. od 19. siječnja 2018., Potvrdu Hrvatskih šuma d.o.o. o uključenosti katastarske čestice u šumskogospodarski plan od 1. srpnja 2021. i od 4. rujna 2017., Program gospodarenja šumama i šumskim zemljištima zadarskog užeg područja krša za razdoblje 1982.-1991., Uvjerenje Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove zadarske županije, Sjedište Z. od 1. srpnja 2021., Zapisnik Općinskog suda u Zadru sastavljen u povodu prigovora RH pod posl.br. Z-23368/2021 od 30. kolovoza 2021., Zahtjev za mirno rješenje spora od 15. rujna 2021., Potvrdu DGU Područnog ureda za katastar Z. od 23. listopada 2017., Odluku Komisije Vlade Republike Hrvatske za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županija od 1. srpnja 1996.

4. Prema odredbi čl. 219. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - u nastavku teksta ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

5. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a je propisano da su stranke dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

6. Sud nije provodio dokaz očevidom na licu mjesta budući da je navedeni dokaz bio predložen od strane tuženice na okolnost utvrđenja da bi jedna od predmetnih nekretnina i to ona oznake čest. zem. 1593/1 k.o. R. u jednom dijelu predstavljala nerazvrstanu cestu, a to da bi se utvrdilo budući da samu nekretninu u stvarnosti presijeca put, međutim, ovaj sud kao takav nije ovlašten ni stručan na uviđaju neposrednim opažanjem utvrditi predstavlja li ili ne neka nekretnina nerazvrstanu cestu. Također se nije u ovom postupku provodio ni dokaz pribavom spisa Hrvatskih šuma niti saslušanjem stranaka i svjedoka, a koje dokaze je također predlagala tuženica, i to iz razloga što navedenim dokazima nije moguće dokazati činjenice odnosno okolnosti na čije dokazivanje su ti dokazi predloženi. Sud smatra kako je dokumentacijom koja je priložena spisu činjenično stanje dovoljno razjašnjeno pa bi tako izvođenje ovih dokaza kao, prvenstveno, neprikladnih, bilo usmjereno odugovlačenju postupka odnosno bilo protivno načelu ekonomičnosti postupanja.

7. Tužbeni zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.

8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za ispravkom zemljišnoknjižnog upisa, koji je ista sudu istakla u okviru tužbe za ispravak sukladno odredbama Zakona o zemljišnim knjigama i to u odnosu na nekretnine oznake čest. zem. 724, 1593/1, 1657/1, 1657/2, 1736, 1766, 1774 i 1785 k.o. R..

9. Tuženica je ponajprije istakla prigovor previsoko označenoj vrijednosti predmeta spora. Taj prigovor je neosnovan.

10. Naime, prema odredbi čl. 40. ZPP-a ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota. St. 2. istoga članka je određeno u drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio. St. 3. je određeno ako je u slučaju iz st. 2. tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora.

11. U ovoj pravnoj stvari, unatoč prigovoru tuženice, koji po stavu suda nije bio ničim potkrijepljen, sud nije smatrao da bi bile ispunjene pretpostavke iz čl. 40. st. 3. ZPP-a pa je tako važećom ostala vrijednost predmeta spora iz tužbe.

12. Nadalje, tuženica je prigovorila i prekludiranosti tužiteljice navodeći kako je ista predmetnu tužbu podnijela izvan roka od 30 dana od dana donošenja rješenja povodom prigovora u postupku preoblikovanja zemljišne knjige, a sve sukladno odredbama Zakona o zemljišnim knjigama. Taj prigovor tuženice je također neosnovan.

13. Naime, prema odredbi čl. 197. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine br. 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13., 108/17., 63/19.; u daljnjem tekstu: ZZK/96) koji se ovdje primjenjuje sukladno odredbi čl. 241. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine br. 63/19; u daljnjem tekstu: ZZK) zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugoga postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku odnosno osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku zemljišnoknjižni sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati. Pravo tužbom zahtijevati ispravak prestaje protekom rokova određenih ovim Zakonom za podizanje brisovne tužbe, s tim da trogodišnji rok počinje teći od časa provedbe spornoga upisa, odnosno otkad je dostavljeno rješenje o odbijanju prijave ili prigovora. Iz svega navedenoga proizlazi kako je predmetna tužba, na koju se primjenjuju odredbe ZZK/96 jer se radi o postupku koji proizlazi iz postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. R. koji je pokrenut prije stupanja na snagu ZZK, podnesena unutar zakonskoga roka i na nju se ne primjenjuje prekluzivni rok od 30 dana od dana donošenja rješenja po prigovoru.

14. Prigovor tuženice o tome kako tužiteljica nije provela postupak mirnog rješenja spora u odnosu na predmet ovoga postupka, budući da zahtjev iz mirnog rješenja spora ne odgovara zahtjevu iz tužbe, nije osnovan odnosno ne utječe na procesnu dopuštenost predmetne tužbe. Naime, prema odredbi čl. 186. a st. 1. ZPP- a osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv R. H. dužna se je prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv R. H., osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. St. 8. istoga članka je određeno da će se odredbe prethodnih stavaka primjenjivati na odgovarajući način i u slučajevima u kojima R. H. namjerava tužiti neku osobu s prebivalištem ili sjedištem u R. H.. Ovaj prigovor tuženice, je, dakle, neosnovan, iz razloga što se odredbe o obvezi prethodnog podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora u konkretnom slučaju ne primjenjuju, jer se radi o tužbi vezanoj za rokove prema odredbama zemljišnoknjižnog prava koje uređuju brisovnu tužbu.

15. Uvidom u Potvrdu DGU Područnog ureda za katastar Z. od 23. listopada 2017. utvrđeno je kako je čest. zem. 78/329 k.o. R. nastala parcelacijom od matične čest. zem. 78/1 k.o. R. 1987. godine.

16. Nadalje, uvidom u Zapisnik Općinskog suda u Zadru sastavljen u povodu prigovora RH pod posl.br. Z-23368/2021 od 30. kolovoza 2021. uz priložene Popisne listove broj 6607 proizlazi kako je:

- čest. zem. 724 nastala od dijela stare čest. zem. 78/329 k.o. R. uknjižene kao vlasništvo O. R. za cijelo

- čest. zem. 1593/1 nastala od dijela stare čest. zem. 78/329 k.o. R. uknjižene kao vlasništvo O. R. za cijelo

- čest. zem. 1657 nastala od dijela stare čest. zem. 78/329 k.o. R. uknjižene kao vlasništvo O. R. za cijelo i od čest. zgr. 230 k.o. R. uknjižene kao društveno vlasništvo s pravom korištenja O. Z.

- čest. zem. 1736 nastala od dijela stare čest. zem. 78/329 k.o. R. uknjižene kao vlasništvo O. R. za cijelo i dijela stare čest. zem. 78/45 uknjižene kao općenarodna imovina a kao organ upravljanja Mjesni narodni odbor R. - čest. zem. 1766 nastala od dijela stare čest. zem. 78/329 k.o. R. uknjižene kao vlasništvo O. R. za cijelo

- čest. zem. 1774 nastala od dijela stare čest. zem. 78/329 k.o. R. uknjižene kao vlasništvo O. R. za cijelo

- čest. zem. 1785 nastala od dijela stare čest. zem. 78/329 k.o. R. uknjižene kao vlasništvo O. R. za cijelo.

17. Iz Povijesti posjedovanja za čest. zem. 69, 92, 301, 314, 326, 336, 345/1, 444, 448, 481, 483/1, 483/2 i 695 k.o. R. u bitnome proizlazi kako je čest. zem. 78/1 k.o. R. bila evidentirana kao posjed P. općine R., a od 1955. je evidentirana kao općenarodna imovina. 1978. ta je nekretnina evidentirana kao šumsko gospodarstvo Z.. 1987. dolazi do parcelacije navedene nekretnine te nastaje čest. zem. 78/329 k.o. R. i to na osnovu rješenja o razgraničenju šumskog od građevinskog zemljišta.

18. Uvidom u Program gospodarenja šumama i šumskim zemljištima zadarskog užeg područja krša za razdoblje 1982.-1991. utvrđeno je kako je kat. čest. 78/1 k.o. R. uvrštena u isti.

19. Iz Potvrde Hrvatskih šuma d.o.o. o uključenosti katastarske čestice u šumskogospodarski plan od 1. srpnja 2021. proizlazi kako je prema podacima s kojima raspolažu kat. čest. 78/329 k.o. R. stare izmjere nastala 1987. od kat. čest. 78/1 k.o. R. stare izmjere koja je bila obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima zadarskog užeg područja krđa za razdoblje od 1982.

– 1991. odnosno na dan 16. listopada 1990. kad je stupio na snagu ZID Zakona o šumama. Nadalje, kat. čest. 78/45 i čest. zgr. 230 k.o. R. stare izmjere nisu obuhvaćena tim Programom. Za čestice nove izmjere, predmetne čestice, je navedeno kako nisu obuhvaćene Programom gospodarenja gospodarskom jedinicom R. " s planom upravljanja područjem ekološke mreže za razdoblje od 1.1.2018. do 31. 12. 2027.

20. U Potvrdi Hrvatskih šuma d.o.o. o uključenosti katastarske čestice u šumskogospodarski plan od 4. rujna 2017. koju je u spis dostavila tuženica stoji kako čest. zem. 78/329 k.o. R. prema staroj izmjeri nije obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima zadarskog užeg područja krša za razdoblje od 1982. – 1991. Tim Programom je obuhvaćena čest. zem. 78/1 k.o. R. pa je potrebno utvrditi je li čest. zem. 78/329 nastala od 78/1.

21. U postupku je utvrđeno upravo naprijed navedeno odnosno činjenica da je čest. zem. 78/329 k.o. R. nastala parcelacijom od čest. zem. 78/1 k.o. R..

22. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno te rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka utvrđeno je kako je tužbeni zahtjev djelomično osnovan i to u dijelu koji se odnosi na ispravak upisa prava vlasništva u odnosu na čest. zem. 724, 1593/1, 1766, 1774 i 1785 k.o. R., dok je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan u dijelu koji se odnosi na ispravak upisa prava vlasništva u odnosu na čest. zem. 1657/1, 1657/2 i 1736 k.o. R..

23. Naime, šume i šumsko zemljište koje se na dan stupanja na snagu ZID Zakona o šumama odnosno 16. listopada 1990. nalazilo u društvenom vlasništvu neovisno o tome je li se nalazilo unutar ili izvan granica građevinskog područja postalo je temeljem samog zakona vlasništvo R. H..

24. U konkretnom slučaju, predmetne nekretnine odnosno nekretnine oznake 724, 1593/1, 1766, 1774 i 1785 k.o. R. nastale su, nesporno od čest. zem. 78/329 k.o. R. stare izmjere, a ova parcelacijom od čest. zem. 78/1 k.o. R. stare izmjere. Čest. zem. 78/1 k.o. R. nalazila se u šumskogospodarskoj osnovi, a nikada nije proveden postupak izdvajanja nekretnine iz šumskogospodarske osnove, sukladno odredbi čl. 17. Zakona o šumama( tako i u odlukama VSRH Rev 2053/2010) i to tuženica nije niti dokazivala. Činjenica na koju se tuženica poziva, a to je da je 1987. došlo do parcelacije čest. zem. 78/1 i nastanka čest. zem. 78/329, koja je tada postala građevinsko zemljište pa da tako ni predmetne nekretnine ne mogu biti vlasništvo tužiteljice nije osnovana iz naprijed navedenih razloga koji se odnose na činjenicu da je nekretnina matična predmetnima po sili zakon 16. listopada 1990. postala vlasništvo tužiteljice i iz tog razloga je valjalo u tom dijelu usvojiti tužbeni zahtjev i naložiti ispravak zemljišnoknjižnog upisa u tom dijelu.

25. Sud ne smatra osnovanim navode tuženice u kojima ona osporava istinitost i valjanost iznesenoga u Potvrdi Hrvatskih šuma i to pozivajući se na pozitivne zakonske odredbe prema kojima tijelo ne može davati podatke o činjenicama o kojima ne vodi evidenciju, a nesporno je kako Hrvatske šume ne vode evidenciju o parcelacijama nekretnine. Naime, u naprijed citiranoj Potvrdi nije ni navedeno da Hrvatske šume vode evidenciju o parcelacijama, čak, štoviše, u odnosu na neke nekretnine kao npr. čest. zem. 78/45 k.o. R. ističu kako je potrebno provjeriti je li ista nastala parcelacijom od čest. zem. 78/1 k.o. R.. Nesporno je kako Hrvatske šume spisu priležećim potvrdama samo daju podatke o evidencijama koje one vode (obuhvaćenost programom gospodarenja šumama i šumskim gospodarstvima) dok su im podaci o oznakama nekretnina i parcelacijama dostavljeni u okviru upita.

26. Sud ne smatra osnovanim ni navode tuženice u pogledu nekretnine oznake čest. zem. 1593/1 k.o. R. u kojim navodima tuženica ističe da ta nekretnina ne može biti vlasništvo tužiteljice, jer preko iste prelazi nerazvrstana cesta. Naime, tuženica je navedenu okolnost morala dokazati određenim popisom nerazvrstanih cesti ili na drugi prikladni način, što ista nije učinila pa tako sud smatra da je tužiteljica dokazala osnovanost tužbenog zahtjeva i u pogledu te nekretnine. Dokazni prijedlog očevida na licu mjesta ovaj sud ne smatra prikladnim dokaznim sredstvom za dokazivanje te činjenice budući da sud nema stručna znanja a ni ovlasti utvrđivati neposrednim opažanjem predstavlja li neka nekretnina ili dio neke nekretnine nerazvrstanu cestu.

27. Zaključno, sud smatra kako je valjalo odbiti zahtjev tužiteljice u pogledu nekretnina oznake čest. zem. 1657/1, 1657/2 i 1736 k.o. R. budući da je u postupku nesporno kako te nekretnine ne odgovaraju samo nekretnini oznake čest. zem. 78/329 k.o. R. stare izmjere (u odnosu na vlasništvo koje nekretnine je ranije objašnjen stav suda) već i nekretninama oznake čest. zgr. 230 kao i čest. zem. 78/45 k.o. R. za koje, po stavu suda, tužiteljica nije dokazala pravo vlasništva, odnosno ista nije dokazala iz kojeg razloga bi upis prava vlasništva tuženice na istima bio nevaljan, a tužiteljica nije tužbenim zahtjevom eventualno osporavala upis prava vlasništva tuženice na točno određenom dijelu tih nekretnina.

28. Slijedom svega navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude, usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem sud smatra dokazanima razloge za ispravak upisa prava vlasništva tuženice, odnosno odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem sud ne smatra dokazanim razloge za ispravak prava vlasništva tuženice.

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 163. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; u daljnjem tekstu: Tarifa) pa je tako tužiteljici priznat trošak sastava tužbe od 250 bodova (Tbr. 8. toč. 1.) i trošak zastupanja na ročištima održanim 21. lipnja 2022. i 8. rujna 2022. od po 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1.) što uz važeću vrijednost boda od 10,00 kuna, ukupno iznosi 7.500,00 kuna.

30. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, budući da je tužiteljica uspjela u postupku u 63 % (jer je sud usvojio tužbeni zahtjev za 5 nekretnina, a odbio za 3 nekretnine), a tuženica, prema tome, u 37 %, valjalo je oduzeti manji od većeg postotka te tužiteljici dosuditi 26 % priznatih troškova odnosno 26 % od 7.500,000 kuna što iznosi 1.950,00 kuna.

31.Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja.

U Zadru 7. listopada 2022.

Sutkinja

Katarina Zdunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa iste, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, pismeno, u 3 istovjetna primjerka.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave.

DNA:

- Tužiteljici po ŽDO Zadar

- Tuženiku po pun.