Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Poslovni broj 11 P-303/2021-17

Zadar, Dr. Franje Tuđmana

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, u pravnoj stvari tužitelja G. N. odvjetničko društvo d.o.o. sa sjedištem u Z., OIB: ……., protiv tuženika P. P. iz Z., OIB: …….., zastupanog po punomoćnici D. B., odvjetnici u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne i javne održane i zaključene rasprave 31. kolovoza 2022. u nazočnosti zastupnika po zakonu tužitelja A. G. i punomoćnice tuženika, na ročištu za objavu odluke 7. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "Utvrđuje se da je trgovačko društvo G. N. odvjetničko društvo d.o.o. sa sjedištem u Z., OIB: ……. steklo valjanu pravnu osnovu za uknjižbu prava vlasništva dijela nekretnine oznake kat. čest. 825/15 k.o. M. koji dio je na Geodetskom snimku izrađenom po G. d.o.o. označen likom i točkama A-B-C-D-A i narančastom bojom ukupne površine od 81.000 m2, a koji Geodetski snimak je sastavni dio ove presude, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužitelj temeljem ove presude, uknjiži kao vlasnik predmetne nekretnine, sve u roku od 8 dana."

II Odbija se kao neosnovan alternativni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: " Nalaže se tuženiku P. P. iz Z., OIB: ……….., da isplati tužitelju G. N. odvjetničko društvo d.o.o. sa sjedištem u Z., OIB: ……, iznos od 3.776.483,25 kuna/501.225,46 eura[1] zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 26. 12. 2019. do 31. 12. 2019. po stopi od 6,3 %, od 1. 1. 2020. do 17.

4. 2020. po stopi od 6,11 %, od 18. 4. 2020. do 18. 10. 2020. po stopi od 0,00 %, od 19. 10. 2020. do 31. 12. 2020. po stopi od 5,89 %, od 1. 1. 2021. do 30. 6. 2021. po stopi od 5,75%, od 1. 7. 2021. do 31. 12. 2021. po stopi od 5,61%, od 1. 1. 2022. pa do isplate po stopi od 5,49 %, a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena."

i

r i j e š i o  j e

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 25.000,00 kuna/3.318,07 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 19. prosinca 2019. navodi kako je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Zadru posl. br. P-29/2018, koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž- 1137/2019 vlasnikom dijela nekretnine oznake kat. čest. 825/15 k.o. M. utvrđen je P. P.. Tužitelj je s P. P. 24. kolovoza 2017. sklopio Ugovor o pružanju pravne pomoći predmet kojeg ugovora je vođenje postupka radi utvrđenja prava vlasništva P. P. (naprijed citirani predmet koji se vodio kod Općinskog suda u Zadru pod posl. br. P- 29/2018). Navedenim ugovorom je tužitelj preuzeo obvezu voditi parnični postupak radi utvrđenja prava vlasništva u korist P. P., te snositi sve pripadajuće troškove, s time da se P. P. kao protučinidbu za pružene odvjetničke usluge obvezao prenijeti u vlasništvo tužitelja dio utužene nekretnine u površini od 81.000 m2, za slučaj uspjeha u sporu. Tužitelj je svoju obvezu iz Ugovora o pružanju pravne pomoći ispunio i to trenutkom pravomoćnosti presude Općinskog suda u Zadru i temeljem tog ugovora je tužitelj stekao valjani pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva dijela nekretnine oznake kat. čest. 825/15 k.o. M.. Prvotno je tužitelj utužio i Republiku Hrvatsku, koja je bila raniji vlasnik predmetne nekretnine u cijelosti i tužena u predmetu Općinskog suda u Zadru, ali je ovaj sud rješenjem posl. br. P-278/2019-12 od 8. lipnja 2020. razdvojio postupak te je određeno da će se odvojeno raspravljati o tužbi protiv P. P. i protiv Republike Hrvatske.

2. U ovom je predmetu sud pod posl. br. P-212/2020-2 15. lipnja 2020. donio rješenje kojim se oglašava stvarno nenadležnim u ovoj pravnoj stvari, međutim, to je rješenje ukinuto rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-2981/2020-3 od 9. studenoga 2021. te je postupak nastavljen pred ovim sudom u odnosu na tuženika P. P., pod gornjim poslovnim brojem.

3. Tuženik u svom odgovoru na tužbu najprije ističe kako je vrijednost predmeta spora prenisko označena. Nadalje, istakao je kako se tužbi tužitelja protivi u cijelosti. Navodi kako je parcelacijom od kat. čest. 825/15 k.o. M. nastala čest. zem. 825/390 k.o. M., i to temeljem presude Općinskog suda u Zadru posl. br. P-29/2018 i rješenja DGU i ista je uknjižena u korist ovdje tuženika. Navodi, među ostalim, kako je Ugovor o pružanju pravne pomoći na kojeg se tužitelj poziva kao pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva ništetan pravni posao i kao takav ne proizvodi pravne učinke u svim svojim odredbama od početka. Tuženik je opunomoćio tužitelja za zastupanje u spomenutom parničnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Zadru i u tom je postupku utvrđeno da je tuženik stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva predmeta toga postupka. Isto tako, tužitelj, iako je zastupao tuženika u tom postupku, nije izvršio uknjižbu prava vlasništva tuženika (tamo tužitelja) na predmetnoj nekretnini, i to iz samo tužitelju poznatih razloga. Nadalje, prema odredbi točke 14. Kodeksa odvjetničke etike (Narodne novine br. 64/07, 72/08, 64/18; u daljnjem tekstu: Kodeks) odvjetnik ne smije ugovarati kao nagradu predmet ili dio predmeta iz spora koji mu je povjeren na zastupanje osim kada je to dopušteno tarifom. Pravni posao koji je protivan pozitivnom propisu, a što Kodeks i jest, ili moralu društva, je ništetan pravni posao. Nesporno je kako Ugovor o pružanju pravne pomoći ima kao predmet nagrade upravo dio predmeta postupka iz posl. br. P-29/2018 u kojem je tuženika zastupao tužitelj. Prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; u daljnjem tekstu: Tarifa) Tbr. 39. odvjetnik i stranka mogu ugovoriti visinu nagrade za odvjetnički rad, a ugovor je valjan ako je zaključen u pismenoj formi. Točkom 2. istog Tbr. postoji mogućnost ugovaranja nagrade na bazi satnice, točkom 3. je navedeno da odvjetnici mogu sa strankom pismeno ugovoriti nagradu za rad u razmjeru s uspjehom u postupku, odnosno u pravnim radnjama koje će za stranku poduzeti sa gornjom granicom ugovorenog postupka koji ne može prijeći 30% od ukupno ostvarenog uspjeha. Prije pokretanja ovoga postupka tužitelj, a i neka treća osoba po imenu T. G., pozvali su tuženika u nekoliko navrata i to pozivom na Ugovor o pružanju pravne pomoći od 24. kolovoza 2017. da sklopi ugovor o kupoprodaji uz dostavu tog ugovora, kojim ugovorom bi tuženik trebao prodati, a Š. N., A. G. (kao zastupnici po zakonu tužitelja) i T. G. kupiti 91.000 m2 čest. zem. 825/15 k.o. M., a koja nekretnina odgovara suvlasničkom udjelu od 91/560000 nekretnine oznake čest. zem. 825/390 k.o. M., ukupne površine 560000 m2 za ugovorenu cijenu od 100.000,00 kuna, a koji ugovor tuženik nije htio potpisati. Nakon toga je tužitelj tuženika 11. prosinca 2019. dostavio punomoć za zastupanje u postupku naplate parničnih troškova iz predmeta Općinskog suda u Zadru posl. br. P- 29/2018 koju punomoć je tuženik tužitelju potpisao i dostavio tužitelju 17. prosinca 2019., a nakon čega je tužitelj tuženiku ispostavio račun broj 408/1/1 od 17. prosinca 2019. sa datumom dospijeća 25. prosinca 2019. na iznos od 3.776.483,25 kuna, s pozivom na Tbr. 39. Tarife, za zastupanje u postupku P-29/2018, temeljem Ugovora o pružanju pravne pomoći od 24. kolovoza 2017. Tuženik je odbio platiti taj račun i putem punomoćnika je zatražio specifikaciju troškova po navedenom računu, budući da isti nije u skladu s pravnim poslom ni sa Tarifom. Nakon navedenoga tužitelj je tuženika 13. prosinca 2019. pozvao na sklapanje sporazuma o prijenosu prava vlasništva dijela čest. zem. 825/15 k.o. M. i prijenosa potraživanja radi naplate dosuđenog parničnog troška iz predmeta P-29/2018.

4. Kasnije u tijeku postupka tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da je kao nekretninu koja je predmet postupka sada naveo čest. zem. 825/329 k.o. M.. Naveo je kako je upravo na inicijativu tuženika došlo do sklapanja Ugovora o pružanju pravne pomoći to upravo na način i uz uvjete uz koje je isti sklopljen. Međutim, nakon pravomoćnog okončanja postupka tuženik, iako pisano poziva tužitelja da preuzme svoj dio predmetne nekretnine i ističe kako tužitelj ima svu pažnju i svu moguću zahvalu za učinjeno, otkazuje tužitelju daljnju punomoć za zastupanje 19. prosinca 2019. Ističe kako je upravo tuženik, prije sklapanja Ugovora o pružanju pravne pomoći, dostavio pisani ugovor koji također sadrži namjeru prijenosa prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na tužitelje za slučaj uspjeha u sporu pa tako tužitelj smatra da nikako ne bi moglo biti riječi o tome da je tužitelj iskoristio neukost tuženika i sebi dogovorio nepripadnu korist. U periodu nakon što je utvrđen vlasnikom predmetne nekretnine tuženik je tužitelju nudio da će osobno zastupnicima po zakonu tužitelja darovati predmetni dio nekretnine, da će ga darovati geodetu I. G. odnosno njegovoj supruzi T. G., ocu I. G., ocu zastupnika po zakonu tužitelja Š. N. i sl. Nadalje, tuženik je pred svjedokom I. G. nakon pravomoćnosti presude Općinskog suda u Zadru iznio ponudu tužitelju koju je tužitelj prihvatio, koja glasi - ukoliko prijenos vlasništva iz bilo kojeg razloga ne bude moguć ili ukoliko se odmah pronađe kupac za predmetnu nekretninu isplatiti tužitelju novčanu protuvrijednost dijela nekretnine kako je uglavljeno ugovorom. Slijedom svega iznesenoga, a temeljem Tbr. 39 Tarife, tužitelj je uz istaknuti tužbeni zahtjev istakao i alternativni kojim od tuženika potražuje, na ime novčane protuvrijednosti predmetne nekretnine, da tužitelju isplati iznos od 3.776.483,25 kuna, a budući da je upravo tako ugovoreno u prisutnosti svjedoka I. G..

5. Tuženik se usprotivio i alternativnom tužbenom zahtjevu, ističući, prvenstveno, kako je tužitelj naplatio sve dosuđene parnične troškove iz predmeta Općinskog suda u Zadru, temeljem punomoći koju mu je izdao tuženik 17. prosinca 2019. U odnosu na pozivanje tužitelja na Tbr. 39. Tarife i kako temeljem tog tarifnog broja ima pravo na iznos iz alternativnog tužbenog zahtjeva jer je tako bilo i dogovoreno s tuženikom, tuženik je istakao kako je Tbr. 38. Tarife propisano da takvi ugovori moraju biti u pisanom obliku, prijavljeni Hrvatskoj odvjetničkoj komori, a i moraju se odnositi na zastupanje u imovinskopravnim sporovima, a ne i u stvarnopravnim sporovima.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid te pročitao priloženu dokumentaciju i to: presuda Općinskog suda u Zadru posl. br. P-29/2018-19 od 30. travnja 2019. (l.s. 8-14), skice i fotografije lica mjesta (l.s. 15-17), presuda Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-1137/2019-2 od 4. srpnja 2019. (l.s. 18-20), Ugovor o pružanju pravne pomoći (l.s. 21-23), dopis – poziv na sklapanje sporazuma o prijenosu prava vlasništva (l.s. 24-25), Ugovor o kupoprodaji (l.s. 59-60), dopis o vraćanju računa b. 408/1/1 uz račun i dopis tužitelja (l.s. 61-63), punomoć tuženika tužitelju uz preslike naloga za isplatu (l.s. 64-65), dopis – opoziv punomoći(l.s. 66), rukom pisana dokumentacija uz izvod iz katastarskog plana (l.s. 103-108).

7. Prema odredbi čl. 219. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - u nastavku teksta ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

8. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a je propisano da su stranke dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

9. Sud nije prihvatio tužiteljeve dokazne prijedloge saslušanja stranaka, saslušanja svjedoka I. i N. G. te provođenja vještačenja po vještacima geodetske i građevinske struke, smatrajući iste neprikladnim dokazima u ovoj pravnoj stvari, čije bi izvođenje dovelo do neopravdanog odugovlačenja postupka, o čemu će nešto više riječi biti kasnije u ovoj presudi.

10. Nadalje, prema odredbi čl. 299. a ZPP-a stranka se može na navode protivne stranke pravodobno očitovati i bez poziva suda tako da njezin podnesak bude dostavljen sudu i protivnoj strani najkasnije osam dana prije sljedećeg pripremnog ročišta ili ročišta za glavnu raspravu. Podneske koji su predani nakon isteka roka iz stavka 1. članka ili protivno odredbi st. 2. članka sud neće uzeti u obzir. Iznimno, stranka može tražiti da ih sud uzme u obzir ako ih bez svoje krivnje nije mogla podnijeti pravodobno ili ako njihovo uzimanje u obzir ne bi dovelo do odugovlačenja postupka. U ovom slučaju, tužitelj je dostavio podnesak 26. kolovoza 2022. odnosno pet dana prije održavanja pripremnog ročišta (31. kolovoza 2022.) iz kojeg razloga nije uvažen taj podnesak, naročito budući da tužitelj ničim nije dokazao da su u podnesku iznesene okolnosti koje isti nije mogao bez svoje krivnje istaknuti ranije, to su okolnosti koje su tužitelju bile poznate od početka samoga postupka, i prije pokretanja istoga.

11. Nadalje, tuženik je podnio prigovor prenisko označenoj vrijednosti predmeta spora ističući kako bi ista trebala biti označena u visini vrijednosti predmetne nekretnine odnosno podredno u visini iznosa kojeg tužitelj potražuje od tuženika u alternativnom tužbenom zahtjevu. Sud je odbio prigovor tuženika označenoj vrijednosti spora, sukladno odredbi čl. 40. st. 3. ZPP-a, jer izvorno tužbeni zahtjev ne glasi na svotu novca i nije nužno a ni svrsishodno mijenjati vrijednost predmeta spora koju je u tužbi označio tužitelj.

12. Tužbeni zahtjev i alternativni tužbeni zahtjev tužitelja nisu osnovani.

13. Predmet ovog postupka je utvrđenje da je tužitelj stekao valjani pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva dijela nekretnine oznake kat. čest. 825/390 k.o. M.. Podredno, predmet alternativnog tužbenog zahtjeva je isplata iznosa od 3.776.483,25 kuna na ime naknade za zastupanje u parnici Općinskog suda u Zadru posl. br. P-29/2018.

14. Uvidom u Ugovor o pružanju pravne pomoći utvrđeno je kako je isti sklopljen između tužitelja i tuženika 24. kolovoza 2017. i tim ugovorom ugovorne strane suglasno navode da tuženik ovlašćuje tužitelja da ga zastupa u postupku rješavanja prava vlasništva na nekretnini oznake kat. čest. 825/15 k.o. M., kao i u postupku prodaje predmetne nekretnine trećim osobama za cijelo. Člankom 2. je određeno da se tuženik obvezuje da će se za pravne radnje koje će tužitelj poduzeti u postupcima opisanim člankom 1. Ugovora tužitelju, a isključivo za slučaj uspjeha u postupku rješavanja vlasništva kat. čest. 825/15 k.o. M. isplatiti naknadu za rad na način da će u vlasništvo prenijeti dio predmetne nekretnine u površini od 81.000 m2 i to onog dijela čija je fronta dužine 115 m položena uz prometnicu s time da će tužitelj podmiriti troškove geodetu. Ugovorne strane su suglasne da tužitelju pripadaju i priznati troškovi postupaka iz članka 1. ugovora koji budu dosuđeni tuženiku kao i iznos troškova sudskih pristojbi i vještačenja koje se obvezuje podmiriti tužitelj. Ugovor je ovjeren po javnoj bilježnici S. H. u Z., pod brojem Ov-7336/2019 8. studenoga 2019.

15. Uvidom u presudu Općinskog suda u Zadru posl. br. P-29/2018-19 od 30. travnja 2019. utvrđeno je kako je istom usvojen tužbeni zahtjev tužitelja (ovdje tuženika) zastupanog po punomoćnicima iz društva koje je ovdje tužitelj. Presudom je utvrđeno da je P. P. stekao valjanu pravnu osnovu za uknjižbu prava vlasništva dijela nekretnine oznake kat. čest. 825/15 k.o. M., koji dio je na skici sudskog očevida od 25. rujna 2018. izrađenoj po stalnom sudskom vještaku T. Ć. označen točkama A- B-C-D-A i žutom bojom ukupne površine 560.000,00 m2, što je Republika Hrvatska (tužena u citiranom sporu) dužna priznati i trpjeti da se tužitelj (P. P.) temeljem te presude uknjiži kao vlasnik opisanog dijela nekretnine, sve u roku od 15 dana. Također je naloženo Republici Hrvatskoj da P. P. naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 25.070,00 kuna uvećano za zakonske zatezne kamate. Presudom Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-1137/2019-2 od 4. srpnja 2019. je potvrđena u cijelosti naprijed citirana presuda i rješenje o trošku.

16. Iz Računa br. 408/1/1 od 17. prosinca 2019. s dospijećem plaćanja 25. prosinca 2019. proizlazi kako isti izdaje ovdje tužitelj tuženiku za zastupanje u parničnom postupku posl. br. P-28/2018, temeljem Ugovora o pružanju pravne pomoći od 24. 8. 2017., temelji se na Tbr. 39 i glasi na iznos od 3.776.483,25 kuna.

17. Izvršen je uvid i u punomoć koju je izdao tuženik tužitelju radi ovrhe Republike Hrvatske radi naplate dosuđenog troška temeljem presude Općinskog suda u Zadru posl. br. P-29/2018 i to 11. prosinca 2019., a i u dopis tuženika kojim isti dostavlja, preporučenom poštom, tužitelju opoziv punomoći ( u čijem je prilogu bila punomoć za naplatu dosuđenog troška), uz napomenu – što se tiče dogovora vezano za naplatu parničnih troškova ustupom dijela čest. zem. 825/390 k.o. M., dostavlja se izjava sa označenom lokacijom pa ukoliko ima interesa za realizaciju toga dogovora, potrebno je izvršiti parcelaciju tako određenog dijela o trošku tužitelja uz obvezno tuženikovo sudjelovanje.

18. Prema odredbi čl. 14. Kodeksa odvjetničke etike odvjetnik ne smije ugovoriti kao nagradu predmet ili dio predmeta iz spora koji mu je povjeren na zastupanje osim kada je to dopušteno Tarifom.

19. Nadalje, prema odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21; u daljnjem tekstu: ZOO) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Nadalje, odredbom čl. 324. st. 1. ZOO-a je propisano da ništetnost neke odredbe ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

20. Odredbom Tbr. 39. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 37/22; u daljnjem tekstu: Tarifa) određeno je da odvjetnik i stranka mogu ugovoriti visinu nagrade za odvjetnički rad. Ugovor je valjan samo ako je zaključen u pismenoj formi. Ugovor ne obvezuje sud kod dosuđivanja troška stranci koja je uspjela u sporu. U imovinskopravnim predmetima odvjetnici mogu sa strankom pismeno ugovoriti nagradu za rad na bazi satnice koja može biti veža, ali ne i manja od naknadi iz Tbr. 34. U imovinskopravnim predmetima odvjetnici mogu sa strankom pismeno ugovoriti nagradu za rad i u razmjeru s uspjehom u postupku odnosno u pravnim radnjama koje će za stranku poduzeti. Gornja granica ugovorenog postotka ne može prijeći 30% od ukupno ostvarenog uspjeha. Iz odredbe Tbr. 34. Tarife proizlazi ako pojedinim tarifnim odredbama, prema kojima se određeni poslovi naknađuju po utrošenom satu, nije drugačije određeno, naknada za utrošeni sat iznosi 25 bodova.

21. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno te rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, utvrđeno je da tužitelj nije dokazao osnovanost svojih navoda na kojima temelji tužbeni zahtjev niti onih na kojima temelji alternativni tužbeni zahtjev, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

22. Naime, a u odnosu na tužbeni zahtjev za istaći je kako je nesporno da je između tužitelja i tuženika postojao ugovor o zastupanju i taj je ugovor u potpunosti realiziran u postupku pred Općinskim sudom u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva. Međutim, ovaj sud se priklonio stavu tuženika prema kojem bi odredba ugovora o zastupanju koja za nagradu punomoćniku, ovdje tužitelju, predviđa dio nekretnine koja je predmet postupka Općinskog suda u Zadru i čije se vlasništvo utvrđuje u tom predmetu, bila ništetna. Nasuprot stavu tuženika, sud smatra kako ništetnost te odredbe ne bi nužno povlačila za sobom i ništetnost cijelog ugovora, on kao takav može opstati, nesporno je tužitelj zastupao tuženika u postupku, dosuđen mu je i trošak uslijed usvojenog tužbenog zahtjeva, a koji je trošak temeljem specijalne punomoći tužitelj u cijelosti i naplatio. Dakle, primjenom odredbe čl. 322. i 324. ZOO- a ovaj sud zaključuje kako je između tužitelja i tuženika postojao ugovor o zastupanju i isti je realiziran, međutim, budući da je odredba Kodeksa odvjetničke etike izričita po pitanju zabrane ugovaranja kao nagrade predmet iz spora koji je punomoćniku povjeren na zastupanje, sud smatra kako je ta odredba ništetna i tužitelj nema pravo temeljem iste zahtijevati utvrđenje da je stekao valjani pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine. U ovom konkretnom slučaju ne procjenjuje se i nije relevantna tuženikova eventualna volja da na tužitelja prenese predmetnu nekretninu, a što je tužitelj isticao i pokušavao dokazati dodatnim dokaznim prijedlozima, jer neovisno o njegovoj volji – ugovorna odredba je protivna pozitivnom propisu, kao takva je ništetna i ne obvezuje ugovorne strane.

23. U odnosu na alternativni tužbeni zahtjev tužitelj ističe kako iz Tbr. 39. Tarife proizlazi da stranke u imovinskopravnim sporovima mogu pismeno ugovoriti nagradu za rad i u razmjeru s uspjehom u postupku odnosno u pravnim radnjama, koje će za stranku poduzeti. U skladu s time, tužitelj je istakao kako je tuženik naknadno pred svjedokom I. G. iznio ponudu tužitelju ukoliko prijenos vlasništva iz bilo kojeg razloga ne bude moguć ili ukoliko se odmah pronađe kupac za tu nekretninu, tuženik će isplatiti tužitelju novčanu protuvrijednost dijela nekretnine, a kako je to i uglavljeno ugovorom o pružanju pravne pomoći.

24. Budući da iz Tbr. 39. Tarife proizlazi kako nedvojbeno da je moguće ugovoriti nagradu za rad veću od one predviđene Tarifom, ali takav ugovor mora biti u pisanom obliku, sud smatra i alternativni zahtjev tužitelja neosnovanim. Naime, svjedoci predloženi na okolnost postojanja dogovora o naplati nagrade veće od one predviđene Tarifom ne mogu dokazati postojanje pisanoga ugovora, a koji jedini može biti temelj za određivanje takve, više naknade. Isto tako, sud nije dalje ni provodio građevinsko odnosno geodetsko vještačenje na okolnosti utvrđenja vrijednosti predmetne nekretnine, budući da smatra kako tužitelj nije dokazao ni osnovu alternativnog tužbenog zahtjeva.

25. Slijedom svega navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci presude i odbiti i glavni i alternativni tužbeni zahtjev tužitelja.

26. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a i Tarifi, pa je tuženiku, s obzirom na vrijednost predmeta spora te obzirom na uspjeh u parnici trebalo kao osnovan priznati zatraženi trošak i to za sastav odgovora na tužbu i podneska od 1. lipnja 2022. od po 500 bodova (Tbr. 8. toč. 1.) te za zastupanje na ročištima održanim 25. svibnja 2022. i 31. kolovoza 2022. od po 500 bodova (Tbr. 9. toč. 1.) prema vrijednosti predmeta spora, uz važeću vrijednost boda u iznosu od 10,00 kuna što uz pripadajući PDV od 25% ukupno iznosi 25.000,00 kuna.

27. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja.

U Zadru 7. listopada 2022.

Sutkinja

Katarina Zdunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa iste, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, pismeno, u 3 istovjetna primjerka.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave.

DNA:

- Tužitelju uz poziv za plaćanje sudske pristojbe za presudu u iznosu od 5.000,00 kuna/663,61 eura

- Tuženiku po pun.