Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Osijek

Poslovni broj: 98 Pr-58/2020-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, u pravnoj stvari tužiteljice H. M. L., OIB: . . . , iz G., zastupane po punomoćnicama M. H., M. D. B., I. B. i S. S., dipl. pravnicama u sindikatu Republike.Hrvatske, Z., protiv tužene R. H., OIB: . . . , za ministarstvo, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u O., radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 6. rujna 2022. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice I. B., dipl. iur. i punomoćnika tužene A. J., zamjenika Općinskog državnog odvjetnika u O., odjela, po objavi 7. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženoj R. H., OIB: . . . , za ministarstvo financija, isplatiti tužiteljici H. M. L., OIB: . . . , iz G., bruto iznos od 5.461,33 kn (slovima: pet tisuća četiri stotine šezdeset jedna kuna trideset tri lipe) / 724,84 EUR[1] (slovima: sedam stotina dvadeset četiri eura osamdeset četiri centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

- na iznos od 780,19 kuna / 103,55 EUR od 16. kolovoza 2018.,

- na iznos od 780,19 kuna / 103,55 EUR od 16. rujna 2018.,

- na iznos od 780,19 kuna / 103,55 EUR od 16. listopada 2018.,

- na iznos od 780,19 kuna / 103,55 EUR od 16. studenog 2018.,

- na iznos od 780,19 kuna / 103,55 EUR od 16. prosinca 2018.,

- na iznos od 780,19 kuna / 103,55 EUR od 16. siječnja 2019.,

- na iznos od 780,19 kuna / 103,55 EUR od 16. veljače 2019.,

osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim pojedinačnim bruto-iznosima, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 10. veljače 2020. navodi da je 30. srpnja 2019. Općinskom državnom odvjetništvu u O. uputila zahtjev za mirno rješenje spora radi uvećanja osnovne plaće za 8% za znanstveni stupanj u razdoblju od 1. lipnja 2018. do 30. lipnja 2019. te da se Općinsko državno odvjetništvo u O. očitovalo na podneseni zahtjev na način da je navelo da nema uvjeta za mirno rješenje spora. Dalje navodi da je zaposlena kao državna službenica u ministarstvu, Poreznoj upravi, Područnom uredu O., Ispostavi Đ. te da je 6. travnja 2009. završila poslijediplomski specijalistički studij "Upravljanje ekonomskim razvojem" na Ekonomskom fakultetu u O., sveučilištu u Osijeku. Člankom 53. stavkom 12. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi ("Narodne novine" broj 61/18.) propisano je da će se osnovna plaća zaposlenika uvećati za 8% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj magistra znanosti (preddiplomski ili diplomski sveučilišni studij, poslijediplomski specijalistički studij – mag., sveuč. mag. mr. spec.). Člankom 109. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 112/17., 12/18. i 2/19. – Dodatak I) propisano je da su ugovorne strane suglasne, ako Vlada Republike Hrvatske sa sindikatom javnih službi, ugovori materijalna prava povoljnije od ugovorenih za državne službenike i namještenike, jednako će se primjenjivati i na državne službenike i namještenike. Tužiteljica se 9. siječnja 2019. obratila ministarstvu , upravi, Područnom uredu O., Službi za opće poslove sa zahtjevom za uvećanje plaće po osnovi završenog poslijediplomskog specijalističkog studija, te je 1. travnja 2019. zaprimila odluku ministarstva, uprave, Središnjeg ureda, klasa: 120- 01/19-01/21, ur. broj: 513-07-21-08-19-2 od 22. ožujka 2019. kojom je odbijen njen zahtjev za uvećanje plaće po osnovi završenog poslijediplomskog specijalističkog studija s obrazloženjem da je 3. siječnja 2019. između Vlade RH s jedne strane i Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske te Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, s druge strane, potpisan Ispravak Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi, koji je objavljen u "Narodnim novinama" broj: 3/19., 9. siječnja 2019. i kojim se ispravlja odredba članka 53. stavka 12. na način da se iza riječi: "znanosti" brišu riječi "(preddiplomski ili diplomski sveučilišni studij, poslijediplomski specijalistički studij – mag., sveuč. mag. mr. spec,)". Dana 8. siječnja 2019. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi je dalo tumačenje članka 53. stavka 12. tog kolektivnog ugovora prema kojem završetkom poslijediplomskog specijalističkog studija zaposlenici ostvaruju pravo na uvećanje osnovne plaće od 8%. Člankom 12. stavkom 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi je propisano da tumačenja Povjerenstva, uključujući i tumačenje neutralnog stručnjaka, imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora. Slijedom navedenog, a budući da je tužiteljica završetkom poslijediplomskog specijalističkog studija stekla akademski naziv sveučilišna specijalistica upravljanja ekonomskim razvojem, pripada joj pravo na uvećanje osnovne plaće za 8% temeljem članka 53. stavka 12. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi. Člankom 35. stavkom 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike propisano je da je osnovna plaća umnožak koeficijenta složenosti poslova radnoga mjesta na koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Koeficijent za izračun plaće tužiteljice je određen rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Središnjeg ureda, klasa: UP/I-112-01//17- 01/185, ur. broj: 513-07-21-08/17-103 od 1. rujna 2017. i iznosi 1,697. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže sudu donijeti presudu kojom će naložiti tuženoj da joj na ime uvećanja osnovne plaće za 8% radi završenog poslijediplomskog specijalističkog studija za razdoblje od 1. lipnja 2018. do 30. lipnja 2019. isplati bruto iznos koji će biti utvrđen nakon pribavljene potrebne dokumentacije od tužene i provedenog financijsko – knjigovodstvenog vještačenja. Podneskom od 12. svibnja 2022. tužiteljica je postavila tužbeni zahtjev na način da od tužene potražuje ukupan iznos od 5.461,33 kn za razdoblje od srpnja 2018. pa do siječnja 2019. zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16-tog u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, izuzev zakonskih zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak. Pojašnjava da potražuje razliku plaće za razdoblje rodiljnog dopusta (28 dana prije očekivanog poroda i 6 mjeseci nakon poroda) za koje razdoblje je, sukladno propisima o rodiljnim naknadama, imala pravo na naknadu plaće u 100% iznosa, bez limita. Nadalje navodi da se ona, tražeći isplatu uvećanja osnovne plaće za 8% radi završenog poslijediplomskog specijalističkog studija, ne poziva ni na koju zakonsku odredbu, već na tumačenje Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi, koje tumačenje ima snagu kolektivnog ugovora, a prema kojem tumačenju završetkom poslijediplomskog specijalističkog studija zaposlenici ostvaruju pravo na uvećanje osnovne plaće od 8%. Poziva se na odredbu članka 12. stavka 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi kojim je propisano da tumačenja Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora kao i na činjenicu da je Ispravak Kolektivnog ugovora stupio na snagu danom njegova potpisa, 3. siječnja 2019., a da je Zajedničko povjerenstvo dalo svoje tumačenje 8. siječnja 2019., dakle nakon što je Ispravak stupio na snagu, pa smatra da se može zaključiti da je intencija ugovaratelja i nakon potpisivanja Ispravka bila da se osnovna plaća zaposlenika uveća za 8% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj sveučilišnog specijaliste kako bi se na taj način nagradili oni zaposlenici koji su se za obavljanje poslova svojih radnih mjesta dodatno obrazovali, a da im to nije bio uvjet za radno mjesto.

2. Tužena u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan. U odnosu na činjenične navode tužbe i zahtjev tužiteljice ukazuje da je Odlukom ministarstva, uprave, Središnjeg ureda, klasa: 120-01/19- 01/21 od 22. ožujka 2019. odbijen zahtjev tužiteljice kao više upravne savjetnice za utvrđivanje poreza i doprinosa na dobit i dohodak u ministarstvu, upravi, Područnom uredu O., Ispostavi Đ., Odjelu za poduzetnike – dobit i dohodak, za uvećanje plaće za 8% po osnovi završenog poslijediplomskog specijalističkog studija. Protiv navedene odluke tužiteljica je 16. travnja 2019. podnijela zahtjev za zaštitu prava. Odredbom članka 109. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj: 112/17., 12/18. i 2/19.) propisano je da ako Vlada RH sa Sindikatom javnih službi ugovori materijalna prava povoljnije od ugovorenih za državne službenike i namještenike, jednako će se primjenjivati i na državne službenike i namještenike. Člankom 53. stavkom 12. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi ("Narodne novine" broj: 61/18.) propisano je da će se osnovna plaća zaposlenika uvećati za 8% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj magistra znanosti (preddiplomski ili diplomski sveučilišni studij, poslijediplomski specijalistički studij – mag., sveuč. mag., mr., spec.), odnosno za 15% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj doktora znanosti. Budući je između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, te Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, 3. siječnja 2019., potpisan Ispravak Kolektivnog za djelatnost socijalne skrbi, a koji je objavljen u "Narodnim novinama" broj: 3/19. 9. siječnja 2019. i kojim se ispravlja odredba članka 53. stavka 12. na način da se iza riječi: "znanosti" brišu riječi: "(preddiplomski ili diplomski sveučilišni studij, poslijediplomski specijalistički studij mag., sveuč., mag., mr., spec.)" službenica ne ostvaruje pravo na uvećanje plaće od 8% po osnovi završenog poslijediplomskog specijalističkog studija. Slijedom navedenoga tužena predlaže da sud tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice odbije u cijelosti kao neosnovanim uz naknadu prouzročenog parničnog troška. U podnesku od 6. travnja 2022. navodi da je tužiteljica u razdoblju od 8. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. bila privremeno nesposobna / spriječena za rad zbog bolesti i komplikacija u svezi s trudnoćom i porođajem, dok je u razdoblju od 1. srpnja 2018. do 28. srpnja 2019. bila privremeno nesposobna / spriječena za rad zbog korištenja rodiljnog dopusta.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, ovaj sud je pročitao Zahtjev za mirno rješenje spora od 29. srpnja 2019. (stranica 5-7 spisa), odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora od 1. listopada 2019. (stranica 8 spisa), rješenje ministarstva, uprave, Središnjeg ureda od 1. rujna 2017. (stranica 9 spisa), diplomu od 3. srpnja 2010. (stranica 11 spisa), zahtjev od 9. siječnja 2019. (stranica 19 spisa), odluku ministarstva, uprave, Središnjeg ureda od 22. ožujka 2019. (stranica 20 spisa), zapisnik Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi od 8. siječnja 2019. (stranica 21-22 spisa) i obračun plaća (stranica 48-51 spisa).

4. Kako se tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 5.461,33 kn, radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19. i 80/22.).

5. Nesporno je među strankama:

- da je tužiteljica počevši od 1. rujna 2017. bila zaposlena na radnom mjestu više upravne savjetnice za utvrđivanje poreza i doprinosa na dobit i dohodak u ministarstvu, upravi, Područnom uredu O., Ispostavi Đ.,

- da je tužiteljica od 8. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. bila privremeno nesposobna / spriječena za rad zbog bolesti i komplikacija u svezi s trudnoćom i porođajem, dok je u razdoblju od 1. srpnja 2018. do 28. srpnja 2019. bila privremeno nesposobna / spriječena za rad zbog korištenja rodiljnog dopusta,

- da je tužiteljica 6. travnja 2009. završila poslijediplomski specijalistički studij - Upravljanje ekonomskim razvojem i ostvarila 90 ECTS bodova te stekla akademski naziv sveučilišna specijalistica upravljanja ekonomskim razvojem (univ. spec. oec.),

- da je tužiteljica 9. siječnja 2019. podnijela ministarstvu, upravi, Područnom uredu O., Ispostavi Đ., zahtjev za uvećanje plaće po osnovi završenog poslijediplomskog studija,

- da je ministarstvo financija, uprava, Područni ured O., ispostava Đ., 2. ožujka 2019. odbilo zahtjev tužiteljice od 9. siječnja 2019.,

- da je tužiteljica podnijela Zahtjev za mirno rješenje spora, koji je nadležno Državno odvjetništvo odbilo kao neosnovano.

Sve navedeno proizlazi i iz spisu priležeće dokumentacije.

6. Spornim se ukazuje imaju li tužiteljica pravo na uvećanje osnovne plaće za 8% radi završenog poslijediplomsko specijalističkog studija u razdoblju od srpnja 2018. godine do siječnja 2019. godine.

7. Odredbom članka 38. stavka 5. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 112/17., 12/18. i 2/19. – dalje u tekstu: KU) propisano je da će se osnovna plaća uvećat

– ako službenik ima znanstveni stupanj magistra znanosti za 8%,

– ako službenik ima znanstveni stupanj doktora znanosti za 15%.

8. Člankom 109. KU propisano je da su ugovorne strane suglasne, ako Vlada Republike Hrvatske sa sindikatom javnih službi, ugovori materijalna prava povoljnije od ugovorenih za državne službenike i namještenike, jednako će se primjenjivati i na državne službenike i namještenike.

9. Odredbom članka 53. stavka 12. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi („Narodne novine“ broj: 61/18.), kao javne službe, propisano je da će se osnovna plaća zaposlenika uvećati za 8% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj magistra znanosti (preddiplomski ili diplomski sveučilišni studij, poslijediplomski specijalistički studij – mag., sveuč. mag. mr. spec.) odnosno 15% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj doktora znanosti.

10. Obzirom na citirane odredbe Kolektivnih ugovora proizlazi da je za tužiteljicu kao državnu službenicu pravo na povećanje osnovne plaće za 8% povoljnije uređeno Kolektivnim ugovorom za djelatnost socijalne skrbi koji to pravo daje i zaposlenicima koji imaju završen poslijediplomski specijalistički studij.

11. Međutim, 3. siječnja 2019. Vlada Republike Hrvatske i Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske te Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske potpisali su Ispravak Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi (dalje u tekstu: Ispravak Kolektivnog ugovora) u kojem je navedeno da se ispravlja članak 53. stavak 12. u kojem su omaškom iza riječi »znanosti« napisane riječi: »(preddiplomski ili diplomski sveučilišni studij, poslijediplomski specijalistički studij – mag., sveuč. mag. mr. spec.)«, na način da se iste brišu te članak 53. stavak 12. glasi: »12. Osnovna plaća zaposlenika uvećat će se za 8% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj magistra znanosti odnosno za 15% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj doktora znanosti.« Ispravak je objavljen u Narodnim novinama 9. siječnja 2019.

11.1. Nastavno na učinjeni Ispravak Kolektivnog ugovora spornim se ukazuje od kada se taj ispravak primjenjuje, da li retroaktivno ili u buduće. Pošto u Ispravku Kolektivnog ugovora od 3. siječnja 2019. nije navedeno od kada se isti ima primijeniti, to se na njega primjenjuju opći propisi obveznog prava. Pa kako za sklapanje ugovora vrijedi pravilo da isti obvezuje stranke potpisnice od dana potpisivanja istog, to i u ovom slučaju valja uzeti da se Ispravak Kolektivnog ugovora primjenjuje od dana kada su ga ugovorne stranke potpisale, dakle od 3. siječnja 2019.

11.2. Stoga se odredba članka 53. stavka 12. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi („Narodne novine“ broj: 61/18.), kojom je propisano da će se osnovna plaća zaposlenika uvećati za 8% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj magistra znanosti (preddiplomski ili diplomski sveučilišni studij, poslijediplomski specijalistički studij – mag., sveuč. mag. mr. spec.), ima primjenjivati od 21. lipnja 2018. do 3. siječnja 2019., pa na osnovu istoga i tužiteljica koja je završila poslijediplomski specijalistički studij ima u utuženom razdoblju od srpnja 2018. do siječnja 2019. pravo na uvećanje osnovne plaće za 8%.

12. Iako je tužiteljica u utuženom razdoblju bila privremeno nesposobna / spriječena za rad zbog bolesti i komplikacija u svezi s trudnoćom i porođajem, odnosno spriječena za rad zbog korištenja rodiljnog dopusta, i za koje razdoblje joj je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje isplaćivao naknadu plaće, to ne dira u legitimaciju tužene u ovom postupku, budući se radi o pravu tužiteljice koje joj je uskratio upravo poslodavac – R. H., ministarstvo.

13. Obzirom na iznijeto ovaj sud nije ulazio u razmatranje tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi od 8. siječnja 2019.

14. Što se tiče visine potraživanja ona među strankama nije sporna, uostalom i temelji se na izračunu kojeg je sačinila tužena, pa je tužbeni zahtjev, a kako je postavljen podneskom od 12. svibnja 2022. valjalo u cijelosti usvojiti i odlučiti kao u izreci presude.

15. Na dosuđeni iznos tužiteljici pripada zakonska zatezna kamata na pojedine mjesečne iznose počam od 16-tog u mjesecu za prethodni mjesec, a ovo u smislu odredbe članka 92. stavka 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14. i 127/17.

– dalje u tekstu ZR) kojim je propisano da se plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu, i članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 121/11., 78/15. i 29/18.), osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće od 5.461,33 kn, kako je to tužiteljica ispravno potraživala. Naime, odredbom članka 91. stavak 3. ZR-a, je propisano da se pod plaćom podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad, dok je člankom 92. istoga Zakona propisano da se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada, da su plaća i naknada plaće, u smislu ovoga Zakona, plaća i naknada plaće u bruto iznosu. Nadalje odredbom članka 45. stavka 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/11., 144/12., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14. i 136/15.), je propisano da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava, obustavlja i uplaćuje prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Dakle, plaća koju poslodavac isplaćuje radniku obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a u to spadaju i porez i prirez na dohodak, koji uz ostalo čine bruto plaću radnika, a koji se međutim obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju prilikom svake isplate, a prema propisima koji važe na dan isplate. Dakle, obveza uplate poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijevaju tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa naknade plaće radniku, te prije toga (prije isplate plaće) takva obveza poslodavca nije dospjela. Zatezna kamata po svojoj pravnoj naravi je sankcija zbog zakašnjenja u ispunjenju određene novčane obveze što znači da vjerovnik ima pravo potraživati zateznu kamatu na pripadajuću mu novčanu obvezu od dužnika tek nakon što je ova dospjela. U situaciji kao što je konkretna, kada obveza tužene kao dužnika da isplati porez i prirez na porez na dohodak na dodatak na plaću tužitelju dospijeva tek trenutkom isplate tog iznosa, onda je jasno da tužena nije došla u zakašnjenje s ispunjenjem te novčane obveze, zbog čega tužiteljici ne pripada ni potraživati zateznu kamatu na taj iznos, a koji čini dio bruto plaće tužiteljice (takvo shvaćanje zauzeto u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Revr-1229/16 od 4. travnja 2016.).

16. O troškovima postupka sud nije niti odlučivao, obzirom tužiteljica, koja je uspjela u postupku, nije imala trošak.

U Osijeku 7. listopada 2022.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP).

O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavljeno:

1. Sindikat, Z.

2. Općinsko državno odvjetništvo u O. – upravni odjel, na broj P-DO-29/2020

Broj zapisa: eb312-d885a

Kontrolni broj: 009a3-2f21c-4a04b

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=LJILJANA JAKŠA, L=OSIJEK, O=OPĆINSKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.