Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 78 Gž-3158/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, po sucu pojedincu toga suda Jadranki Matić, u pravnoj stvari tužitelja M. V. iz D., OIB: …, kojega zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u P., protiv tuženika I. D. iz V., OIB: …, kojega zastupa punomoćnik V. G., odvjetnik u P., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-331/21-9 od 3. lipnja 2022., dana 7. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika I. D. iz V. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-331/21-9 od 3. lipnja 2022. te se odbija zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju 5.193,05 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedine od ukupno navedenog iznosa na način kako je pobliže određeno izrekom te presude (točka I. izreke) i naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kn (točka II. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu te zahtjeva naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Sud prvoga stupnja odlučio je kao u izreci pobijane presude u bitnome obrazlažući da između stranaka nije sporno da su 14. rujna 2018. sklopile ugovor o najmu prema kojem je tuženik tužitelju bio dužan plaćati najamninu u iznosu od 500,00 kn mjesečno najkasnije do svakog 25. u mjesecu, a da tuženik nije osporio činjenične navode tužbe i iskaz tužitelja da je usmeno postignut sporazum da najamnina iznosi 1.000,00 kn mjesečno, već je samo osporio svoju pasivnu legitimaciju jer da u utuženom periodu nije stanovao u nekretnini koju je uzeo u najam od tužitelja. Isto tako utvrđuje da je prema ugovoru u o najmu tuženik bio dužan tužitelju davati i novac za režije, a što da tuženik, kao ni visinu tog dijela tužbenog zahtjeva nije osporio pa shodno tome, pozivom na čl. 536. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.,126/21., dalje: ZOO) prihvaća tužbeni zahtjeva za isplatu glavnice s pripadajućim zateznim kamatama, dok odluku o troškovima parničnog postupka temelji na čl. 154. st. 1. ZPP.

5. Ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske presuda ovaj je sud ocijenio da u postupku pred sudom prvoga stupnja nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP na koju se poziva žalitelj. Suprotno tim navodima pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih ju se ne bi moglo ispitati u smislu te zakonske norme, a u postupku pred sudom prvoga stupnja nisu počinjene ni druge povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. toga Zakona.

6. Kako se u ovom parničnom predmetu, s obzirom na visinu tužbenog zahtjeva, radi o sporu male vrijednosti (čl. 458. st. 1. u vezi s čl. 459. ZPP), a u sporovima takve vrste žalba se ne može podnijeti zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. točka 2. ili 354. st. 1. ZPP, kako je to propisano čl. 467. st. 1. toga Zakona to navodi žalbe kojima se osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i ističe povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP nisu u ovoj, žalbenoj fazi, postupka ni razmatrani niti su od utjecaja na odluku o žalbi.

7. Imajući stoga na umu činjenice koje je utvrdio sud prvoga stupnja na temelju navedenog u ugovoru o najmu i iskaza tužitelja (sklopljen je ugovor o najmu, usmeno je ugovoren iznos najma veći od onog iz ugovora o najmu, tim je ugovorom preuzeta obveza davanja novca na ime režija), kao i držanje tuženika tijekom postupka pred sudom prvoga stupnja (odgovorom na tužbu protivio se tužbenom zahtjevu samo jer da u utuženom periodu nije stanovao u kući tužitelja, zbog čega je istaknuo i prigovor nedostatka pasivne legitimacije, dok ni jedan drugi prigovor nije istaknuo), ovaj sud je stava da je sud prvoga stupnja donio zakonitu odluku. Naime, i prema shvaćanju ovoga suda, činjenica da tuženik, možda, i nije koristio nekretninu koju ima u najmu nije okolnost koja bi tuženika oslobodila ugovorne obveze plaćanja najamnine i troškova režija (visinu čega nije osporio u postupku pred sudom prvoga stupnja). Ovo jer tuženik nije ni tvrdio niti dokazivao da je bilo postojao dogovor s tužiteljem da za period u kojem ne koristi nekretninu ne plaća najam i ne daje novac za režije bilo da je ugovor prestao, a nije ni tvrdio i dokazivao da je svoju obvezu ispunio. Uz to nije bilo ni zakonske zabrane da se najamnina usmeno među strankama ugovori i u većem iznosu od onog koji je ugovoren, a na tuženiku je bila obveza da u postupku pred sudom prvoga stupnja prigovori da tvrdnje tužitelja u tom dijelu nisu istinite, što je također propustio učiniti. Stoga je, u takvim okolnostima predmetnog slučaja, odluka pravilna u smislu čl. 9., čl. 166. st. 1., čl. 173. st. 1., čl. 550. i čl. 563. st. 1. ZOO.

8. Odluka o zateznim kamatama pravilna je u smislu čl. 29. st. 2. ZOO.

9. Odluka o troškovima postupka nije obrazloženo pobijana pa ju ovaj sud nije posebno ni ispitivao imajući na umu sadržaj čl. 365. st. 2. ZPP prema kojem ovaj sud više ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti kada se radi o odluci o troškovima postupka te je odluka u tom dijelu potvrđena na temelju čl. 380. točka 2. ZPP.

U Zagrebu 7. listopada 2022.

Sudac:

Jadranka Matić, v.r.