Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 13 Gž-2989/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Sabini Dugonjić, u pravnoj stvari tužitelja P. b. Z. d.d., OIB: …, Z., zastupanog po punomoćnici J. M., odvjetnici u S., protiv tuženika M. S. iz O., OIB: …, zastupanog po punomoćniku T. M., odvjetnik u M., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Povrv-15/2019 od 31. ožujka 2022., dana 7. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Povrv-15/2019 od 31. ožujka 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke te u dijelu pod točkom II. izreke kojom je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 59.750,00 kn/ 7.930,18 €[1] .

II Preinačuje se rješenje Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Povrv- 15/2019 od 31. ožujka 2022. u dijelu izreke pod točkom II. u dijelu kojem je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak preko iznosa od 59.750,00 kn/7.930,18 € do iznosa od 64.750,00 kn/ 8.593,80 € (za iznos od 5.000,00 kn/ 663,61 €) i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 5.000,00 kn/ 663,61 €.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke odbačena je tužba tužitelja s tužbenim zahtjevom koji glasi da se naloži ovršeniku M. S. iz O., da temeljem mjenice „ bez protesta“ od 03.06.2008. godine, serija A, broj … i mjenice „bez protesta“ od 22.10.2008. godine, serija A, broj …, kao vjerodostojnih isprava, u roku od 3 dana, nakon dostave ovog rješenja, namiri ovrhovoditelju P. b. Z. d.d., tražbinu u ukupnom iznosu od 955.192,73 kuna uvećano za pripadajuću zakonsku kamatu (koja je eskontna stopa HNB uvećana za 5postotnih poena), a koja kamata na navedeni iznos teče od 31.10.2014. godine pa do isplate, te mu u roku od 3 dana nakon dostave ovog rješenja naknadi troškove ovog postupka u iznosu označenom u rješenju, skupa sa zateznim kamatama (koja je eskontna stopa uvećana za 8 postotnih poena) koje teku na iznos nastalih troškova od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, a na iznos predvidivih troškova od dana pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi do isplate (toč. 1.), kao i da se naloži tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak postupka (toč. 2.). Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 64.750,00 kn.

2. Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) te predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak uz naknadu troškova sastava žalbe.

3. Žalba tužitelja je djelomično osnovana u pogledu odluke o parničnom trošku.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu ukupnog iznosa od 955.192,73 kn kao imatelja mjenica „bez protest“ od 03.06.2008. godine serije A, broj … i mjenice „bez protesta“ od 22.11.2008. godine, serije A, broj …

5. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pobijano rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati budući da je sud prvog stupnja detaljno obrazložio zbog čega smatra da tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje predmetne tužbe. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11.

ZPP koji u žalbi ističe tužitelj.

6. Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

7. Iz prvostupanjskog postupka proizlazi da je tuženik kao sredstvo osiguranja temeljem Ugovora o kratkoročnom revolving kreditu s valutnom klauzulom broj ugovora/partija: … račun: … od 02.06.2008. godine, te Ugovora o kratkoročnom revolving kreditu s valutnom klauzulom broj ugovora: … račun: … od 04.06.2008. godine te Dodatka i ugovora o kratkoročnom revolving kreditu s valutnom klauzulom broj … račun i partija … od 21.10.2008. predao tužitelju bjanko akceptirane mjenice „bez protesta“ uz mjenična očitovanja ovjerena od javnog bilježnika. Isto tako, iz navedenih ugovora proizlazi da je tuženik dostavio i zadužnicu ovjerenu kod javnog bilježnika u formi i sadržaju prihvatljivim za kreditora sukladno čl. 183. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 – dalje: OZ), a što tuženik nije niti osporavao tijekom postupka.

8. Sud prvog stupnja odbacio je tužbu tužitelja smatrajući da je u konkretnom slučaju osnovan tuženikov prigovor nedostatka pravnog interesa jer tužitelj raspolaže zadužnicom kao ovršnom ispravom, pozivajući se na stav izražen u Odluci VSRH Rev 1133/2020-2 od 2. veljače 2021. iz koje proizlazi da je cilj pokretanja parničnog postupka ishođenje ovršne isprave na temelju koje bi vjerovnik mogao prisilno naplatiti svoje potraživanje, a u konkretnom slučaju vjerovnik već raspolaže takvom ispravom te se u području pravne zaštite ne postiže veća učinkovitost pravomoćnom i ovršnom presudom u odnosu na dana sredstva osiguranja, pa su točni navodi da ne postoji pravni interes tužitelja za traženje kondemnatorne pravne zaštite od suda ako već raspolaže ovršnom ispravom koja mu omogućava ostvariti identičnu pravnu korist.

9. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

10. Naime, prema odredbi čl. 183. st. 1. Ovršnog zakona, dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenog vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod pravnih osoba koje obavljaju poslove platnog prometa te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno isplaćuje vjerovniku. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate dok prema odredbi čl. 183. st. 7. OZ, isprava iz st. 1. tog članka ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamaca plataca na drugim predmetima ovrhe.

11. Zadužnica dakle, sukladno čl. 183. st. 7. OZ, ima svojstvo ovršne isprave, te kao takva može imati dvije funkcije i to funkciju pravomoćnog rješenja o ovrsi kad se tražbina ostvaruje provedbom ovrhe na novčanoj tražbini na novčanim sredstvima na računu ovršenika (čl. 183. st. 1. OZ), te funkciju općih kategorija ovršnih isprava kada se na temelju zadužnice ovrha predlaže na drugim predmetima ovrhe (čl. 183. st. 7. OZ).

12. Stoga kada bi se prihvatili navodi žalitelja, opravdano bi se postavilo pitanje svrhe parničnog postupka pokrenutog radi naplate potraživanja koje je osigurano zadužnicom. Naime, cilj pokretanja parničnog postupka jest ishođenje ovršne isprave na temelju koje bi vjerovnik mogao prisilno naplatiti svoje potraživanje, a u konkretnom slučaju vjerovnik već raspolaže tom ispravom. Štoviše, u smislu odredbe članka 183. st. 1. OZ, u konkretnom slučaju vjerovnik raspolaže ispravama koje imaju i jači pravni učinak od sudske odluke kao ovršne isprave. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 3231/2016-2 od 15. Siječnja 2020.)

13. Naime, u području pravne zaštite ne postiže se veća učinkovitost pravomoćnom i ovršnom presudom u odnosu na dano sredstvo osiguranja, pa je pravilno prvostupanjski sud zaključio da ne postoji pravni interes tužitelja za traženje kondemnatorne pravne zaštite od suda ako već raspolaže ovršnom ispravom koja mu omogućava ostvariti identičnu pravnu korist.

14. U odnosu na žalbene navode da odredba čl. 288. st. 2. ZPP propisuje dužnost prvostupanjskog suda da rješenjem odbaci tužbu na utvrđenje kada utvrdi da nedostaje pravni interes, valja reći da su točni navodi žalitelja da odredba čl. 288. st. 2. ZPP zaista propisuje dužnost suda odbaciti tužbu samo ako utvrdi da ne postoji pravni interes za podnošenje tužbe za utvrđenje, međutim i u teoriji i u praksi sudova učinak ove odredbe proširen je i na tužbe s kondemnatornim zahtjevom, što sada, prema Noveli Zakona o parničnom postupku iz 2019., izričito propisuje i odredba članka 288. stavak 2., koja je izmijenjena upravo na način da je propisana dužnost suda odbaciti tužbu zbog nepostojanja pravnog interesa za podnošenje svih vrsta tužbi, a ne samo tužbe za utvrđenje.

15. Naime, jedno od osnovnih načela parničnog postupka je i načelo ekonomičnosti koje podrazumijeva da se parnični postupak mora provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku te sa što manje troškova i onemogućavanje zlouporabe prava, slijedom čega vjerovnik koji raspolaže zadužnicom koja je izdana u svrhu osiguranja potraživanja nema mogućnost svoju tražbinu ostvarivati u parničnom postupku iz razloga što zadužnica ima svojstvo ovršne isprave i rješenja o ovrsi, a upravo tužitelj kao vjerovnik traži donošenje presude koja će imati svojstvo ovršne isprave. Kako vjerovnik ima na raspolaganju brži i jednostavniji način za ostvarenje svoje tražbine u okviru ovršnog postupka, odnosno postupka izravne naplate, to bi vođenje parničnog postupka bilo u suprotnosti sa načelom ekonomičnosti, pa vjerovnik kao tužitelj nema pravni interes za vođenje parničnog postupka (tako i u odlukama Vrhovnog suda Revt-184/2014-2 od 14. travnja 2015. i Revt-288/2015-2 od 18. listopada 2016). Naime, u slučaju kada vjerovnik već raspolaže ovršnom ispravom koja sama po sebi nema značenje pravomoćno presuđene stvari niti sudske nagodbe ali mu omogućava da ostvari onu pravnu korist koju u osnovi želi postići tražeći kondemnatornu zaštitu, onda tužitelju nedostaje pravni interes za podnošenje (kondemnatorne) tužbe.

16. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelju u konkretnom slučaju nedostaje pravni interes, s obzirom da već raspolaže ovršnom ispravom koja mu omogućava ostvariti onu pravnu korist koju u osnovi hoće ostvariti tražeći kondemnatornu zaštitu, te provođenjem ovog postupka ne bi mogao očekivati određenu (drugačiju, povoljniju) pravnu korist, slijedom čega su suprotni žalbeni navodi tužitelja neosnovani.

17. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje temeljem odredbe čl. 380. st. 2. ZPP te odlučiti kao u izreci ove odluke pod točkom I.

18. Međutim, djelomično je osnovana žalba tužitelja da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tuženiku priznao trošak sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi (koji se smatra odgovor na tužbu). Naime, sukladno odredbi čl. 4. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18., 53/2019., dalje ZSP), obveza plaćanja pristojbe, ako Zakonom nije drukčije propisano, nastaje za odgovor na tužbu po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici, slijedom čega tuženik takav trošak nije dužan snositi jer je uspio u cijelosti u postupku.

19. Stoga je odluku o troškovima postupka za iznos od 59.750,00 kn valjalo potvrditi, te primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude, a u preostalom dijelu za iznos od 5.000,00 kn preinačiti, i taj dio zahtjeva tuženika odbiti, te primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP odlučiti kao pod toč. II. izreke ove odluke.

20. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, jer je sa žalbom uspio samo u odnosu na sporedni dio (troškove postupka), sukladno čl. 154. st. 1. ZPP u svezi čl. 166. st. 1. ZPP. (toč. III. izreke).

U Zagrebu 7. listopada 2022.

Sutkinja:

Sabina Dugonjić, v.r.