Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 17 Gž Ovr-1440/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice T. M. iz V. M., OIB: …, zastupane po punomoćniku J. M., odvjetniku u Z., protiv ovršenika C.-p. u. d.o.o. u likvidaciji, Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku S. A., odvjetniku u Z., radi ovrhe vraćanjem zaposlenika na rad, odlučujući o žalbi ovrhovoditeljice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3411/21-37 od 6. lipnja 2022., dana 7. listopada 2022.
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba ovrhovoditeljice, ukida se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3411/21-37 od 6. lipnja 2022., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je da je ovrha dovršena.
2. Protiv rješenja žali se ovrhovoditeljica iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13 - dalje: OZ), te predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
3. Žalba je osnovana.
4. Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku utvrdio da je proveo sve zakonom predviđene radnje. Također, sud prvog stupnja je utvrdio da je dopisom od 3. svibnja 2022. pozvao ovrhovoditeljicu da obavijesti sud da li je ovršenik postupio sukladno ovršnoj ispravi, te da ovrhovoditeljica nije obavijestila o eventualnom nepostupanju ovršenika u smislu vraćanja ovrhovoditeljice na rad. Obzirom da sud nakon donošenja rješenja o ovrsi može eventualno izreći novčanu kaznu u slučaju nepostupanja po rješenju o ovrsi, sud prvog stupnja smatrao je da je ovršni postupak dovršen, te je navedeno, primjenom odredbe čl. 72. st. 2. OZ utvrdio pobijanim rješenjem.
5. Međutim, utvrđenja suda prvog stupnja su pogrešna. Naime, sud prvog stupnja u pobijanom rješenju navodi da su u ovršnom postupku provedene sve zakonom predviđene radnje. Međutim, sud prvog stupnja ne navodi koje je to sve predviđene radnje proveo tako da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Uslijed navedenog, pobijano rješenje se ne može ispitati čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1. OZ.
6. U tom smislu potrebno je i navesti, a što je sudu prvog stupnja ovaj žalbeni sud već ukazao ranijih ukidnom rješenjem posl broj Gž Ovr-1815/2021-2 od 21. listopada 2021. da se ovrha vraćanjem zaposlenika na rad, sukladno čl. 269. st. 1. i 2. OZ, provodi izricanjem novčanih kazni. Sud prvog stupnja, iako je ovrhovoditeljica podneskom od 7. srpnja 2014. (list 37 spisa) predložila izricanje novčanih kazni koje su zapriječene rješenjem o ovrsi, ovršeniku, a niti odgovornoj osobi ovršenika novčane kazne nije izrekao, a niti je u pobijanom rješenju navodi, iz kojih razloga to nije učinio, pa je doista nejasno koje je to sve zakonom predviđene radnje sud prvog stupnja proveo. Pritom je ovrhovoditeljica podnescima od 8. travnja 2014. (list 36 spisa), 10. ožujka 2016. (list 40 spisa) i 1. listopada 2018. (list 42 spisa), te već navedenim podneskom od 7. srpnja 2014. (list 37 spisa) u četiri navrata izvješćivala sud da ovršenik nije postupio po rješenju o ovrsi i vratio je na rad.
7. Sud prvog stupnja u pobijanom rješenju ukazuje i da ovrhovoditeljica nije postupila po dopisu od 3. svibnja 2022. kojim ju je pozvao da ga izvijesti da li je ovršenik postupio po ovršnoj ispravi i vratio ju na rad, pa kako se novčana kazna može izreći u slučaju nepostupanja po rješenju o ovrsi, sud prvog stupnja smatra da je ovršni postupak dovršen. Iz navedenog dijela obrazloženja pobijanog rješenja može se zaključiti, iako to sud prvog stupnja jasno ne navodi, da sud prvog stupnja očito smatra da je po rješenju o ovrsi postupljeno. Međutim, sud prvog stupnja gubi iz vida da se ovrha radi vraćanja zaposlenika na rad, sukladno čl. 269. st. 2. OZ, provodi, i novčane kazne izriču, prema odredbama koje reguliraju ostvarenje radnje koju može obaviti samo ovršenik. To znači da je sukladno čl. 262. st. 5. u svezi s čl. 269. st. 2. OZ, teret dokaza da je ovršenik ispunio svoju obvezu iz rješenja o ovrsi u roku tj. u ovom konkretno slučaju da je ovrhovoditeljicu vratio na rad, na ovršeniku, a ne na ovrhovoditeljici. Dakle, sukladno čl. 262. st. 5. OZ, ovršenik, a ne ovrhovoditeljica, je dužan obavijestiti sud da je postupio po rješenju o ovrsi i ovrhovoditeljicu vratio na rad, te priložiti nesumnjive dokaze o tome. Stoga nije bilo osnove da sud prvog stupnja poziva ovrhovoditeljicu da se očituje da li je ovršenik postupio po rješenju o ovrsi.
8. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1. OZ, uvažiti žalbu ovrhovoditeljice, pobijano rješenje ukinuti, te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
9. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će, imajući u vidu pravna shvaćanja ovog suda, ponovno razmotriti postoji li zakonska osnova za utvrđenjem dovršetka ovrhe iz čl. 73. OZ, te će, ako ista ne postoji, nastaviti ovršni postupak postupajući po odredbama čl. 269. i čl. 262. OZ.
10. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 7. listopada 2022.
Sudac:
Robert Jambor, v.r.