REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 10 Us I-1021/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja D. D. iz B., I. u. 28, zastupanog po opunomoćenicima, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. M. i B. M. u R., A. M. 5, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi utvrđivanja zloupotrebe prava, 7. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II415-03/16-01/56, URBROJ: 513-04-20-4 od 18. lipnja 2020. i rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Istra, Hrvatsko primorje, Gorski kotar i Lika, KLASA: UP/I-415-07/16-01/32, URBROJ: 513-07-28-01/16-2 od 25. srpnja 2016.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovoga spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Istra, Hrvatsko primorje, Gorski kotar i Lika, KLASA: UP/I-415-07/16-01/32, URBROJ: 513-07- 2801/16-2 od 25. srpnja 2016., kojim je utvrđeno da je tužitelj odgovoran, zbog zlouporabe prava, kao porezni jamac za neplaćene porezne obveze trgovačkog društva P. D. A. d. o. o., sa sjedištem u B., Tr. J. B. T. 9, koje na dan 13. svibnja 2016. ukupno iznose 527.872,00 kn.

2. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede pravila postupka, te navodi da je pobijanim rješenjem utvrđeno da su obveze društva P. D. A. d. o. o., na dan 12. svibnja 2016. ukupno iznosile 527.872,00 kn iz čega da razvidno proizlazi činjenica da su iznosi dugovani temeljem Ugovora o kratkoročnoj pozajmici iz 2012. u narednim godinama vraćani društvu P. D. A. d. o. o. Navodi kako su se tokom gospodarske krize nakon 2009., mnogi mikro-poduzetnici morali suočiti s nedostatnim vlastitim kapitalom, te su poteškoće u likvidnosti rješavali na različite načine, kao i da je društvo P. D. A. d. o. o. bilo u dugotrajnoj blokadi. Dalje navodi da je došlo do pogrešne primjene Općeg poreznog zakona i citira članke istog, kao i članke Zakona o općem upravnom postupku i predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

3. Podneskom od 28. kolovoza 2020. tužitelj dostavlja potvrdu Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, KLASA: UP/I-415-02/13-01/362, URBROJ: 513-07-18/20-22 od 27. kolovoza 2020. o stanju duga na dan 27. kolovoza 2020.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako ista nije osnovana iz svih razloga navedenih u obrazloženju rješenja i predložio da se ista odbije.

5. U sporu je provedena rasprava na ročištu održanom 26. listopada 2020. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama, u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, u nastavku teksta: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

6. Opunomoćenik tužitelja ustrajao je kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, kao i podneska od 28. kolovoza 2020., te ističe kako niti sama porezna uprava ne zna koliki je dug tužitelja, obzirom na potvrdu kojom su utvrdili da dug iznosi 60.000,00 kuna.

7. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika, te u onu koja prileži spisu predmeta ovoga upravnog spora. Iz spisa predmeta ovog spora proizlazi da je ovosudnom presudom poslovni broj: 10 Us I-1028/2020-12 od 2. studenog 2020. poništeno tuženikovo rješenje, KLASA: UP/II-415-03/16-01/56, URBROJ: 513-04-20-4 od 18. lipnja 2020. i rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Istra, Hrvatsko primorje, Gorski kotar i Lika, KLASA: UP/I-415-07/16-01/32, URBROJ: 513- 07-28-01/16-2 od 25. srpnja 2016., iz razloga što je nastupila relativna zastara prava na utvrđivanje porezne obveze.

8. Drugostupanjskom presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (dalje: VUS) poslovni broj: Usž-… od 18. ožujka 2021. odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda ovog suda. Protiv drugostupanjske presude VUS-a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske (dalje: DORH) podnijelo je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava Vrhovnom sudu Republike Hrvatske (dalje: VSRH).

9. Postupajući po zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude DORH-a, VSRH je rješenjem poslovni broj: U-zpz … od 8. lipnja 2022. usvojio zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude, ukinuo drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te je predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, zbog pogrešnog pravnog pristupa i zaključka o nastupanju zastare, odnosno navodi da u konkretnom slučaju nije nastupila niti relativna niti apsolutna zastara prava na utvrđivanje poreza na promet nekretnina. Slijedom navedenog rješenja VSRH, predmetni upravni spor poslovnog broja: 10 Us I-1028/2018 pred ovim Sudom nastavio se voditi pod novim poslovnim brojem 10 Us

10. Slijedom navedenog, činjenice odlučne za rješavanje ovog spora nisu sporne, Sud nije našao potrebnim ponovno provoditi raspravu i izvoditi nove dokaze, to je, na temelju odredbe članka 36. točka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21, u nastavku teksta: ZUS), ZUS-a, te odredbe članka 8. ZUS-a, prema kojoj je Sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješen bez održavanja rasprave.

11. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

12. Odredbom članka 26.a Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15, 44/16, dalje: OPZ) propisana je odgovornost osoba koje vode poslove društva i povezanih osoba, na način da je određeno da članovi uprave i izvršni direktori društva kapitala odgovaraju kao porezni jamci ako pri vođenju poslova društva zloupotrebljavaju svoje ovlasti što ima za posljedicu nemogućnost ispunjenja obveza iz porezno-dužničkog odnosa i oštećenje poreznog tijela (stavak 1.). Radnjama kojima se oštećuje porezno tijelo kao vjerovnik u porezno-dužničkom odnosu osobito se smatraju: preusmjeravanje novčanih tokova na druge pravne ili fizičke osobe radi izbjegavanja plaćanja poreznih obveza, korištenje društva radi postizanja ciljeva koje ne bi sam mogao postići, a koji su zabranjeni; umanjenje ili otuđenje imovine društva ako je isto za posljedicu imalo nemogućnost plaćanja obveza iz porezno-dužničkog odnosa (stavak 2.).

13. Odredbom članka 26.b. OPZ-a propisana je odgovornost članova trgovačkog društva, te je određeno da članovi društva s ograničenom odgovornošću ne odgovaraju za obveze društva izuzev kada je to određeno zakonom (stavak 2.). Onaj tko zloupotrebljava okolnost da kao član trgovačkoga društva ne odgovara za obveze društva ne može se pozvati na to da po zakonu ne odgovara za te obveze (stavak 3.). Smatra se da je ispunjena pretpostavka za odgovornost člana društva iz stavka 3. ovoga članka osobito:1. ako koristi društvo za to da bi postigao cilj koji mu je inače zabranjen, 2. ako koristi društvo da bi oštetio vjerovnike, 3. ako protivno zakonu upravlja imovinom društva kao da je to njegova imovina, te 4. ako u svoju korist ili u korist neke druge osobe umanji imovinu društva, iako je znao ili morao znati da ono neće moći podmiriti svoje obveze (stavak 4.).

14. Osobe iz članka 26.a, 26.b i 26.c, te osobe iz članka 40.a, 40.b i 41. OPZ-a čija je odgovornost utvrđena rješenjem iz članka 158.f stavak 6. tog Zakona, za nemogućnost plaćanja obveze iz porezno-dužničkog odnosa odgovaraju kao porezni jamci (članak 26.d OPZ-a).

15. Odredbom članka 158.a. OPZ-a, propisano je da je postupak utvrđivanja zlouporabe prava iz porezno-dužničkog odnosa dio poreznog postupka koji porezno tijelo po službenoj dužnosti pokreće i provodi nad osobama koje u skladu s člankom 26.d ovoga Zakona odgovaraju kao porezni jamci radi provjere i utvrđivanja činjenica koje ukazuju na postupanje koje ima obilježje zlouporabe prava, a koje za posljedicu ima nemogućnost podmirenja obveza iz porezno-dužničkog odnosa (stavak 1.). Postupak utvrđivanja zlouporabe prava iz porezno dužničkog odnosa osoba koje u skladu sa člankom 26.d ovoga Zakona odgovaraju kao porezni jamci provodi se jedino u slučaju nemogućnosti naplate poreznog duga od poreznog obveznika primjenom svih mjera prisilne naplate (stavak 2.).

16. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je tužitelj jedini osnivač i član uprave poreznog dužnika P. D. A. d. o. o., te da je došlo do zlouporabe prava tijekom 2012. na način da je društvo P. D. A. d. o. o. davalo kratkoročne pozajmice tužitelju u ukupnom iznosu od 1.410.549,45 kn, a za koje pozajmice nije dokazano da su vraćene društvu P. D. A. d. o. o.. Na taj način je tužitelj kao direktor društva donosio i provodio poslovne odluke, koje postupanje je imalo za posljedicu nemogućnost podmirenja poreznih obveza društva P. D. A. d. o. o.

17. Obzirom da se porezni dug nije mogao naplatiti primjenom mjera prisilne naplate (str. 3. prvostupanjskog rješenja), nad društvom P. D. A. d. o. o., tužitelj je kao porezni jamac odgovoran za neispunjenje obveza istog društva na način da je opisanim radnjama zloupotrijebio svoje ovlasti kao član uprave društva, što je za posljedicu imalo nemogućnost ispunjenja obveze iz porezno-dužničkog odnosa i oštećenje poreznog tijela kao vjerovnika.

18. Prigovor tužitelja o neusklađenosti poreznog duga iz pobijanog rješenja i potvrde porezne uprave od 27. kolovoza 2020., u potpunosti je neosnovan jer je stanje duga poreznog dužnika P. D. A. d. o. o. iz spomenute potvrde, prikazano na dan 27. kolovoza 2020., a ne na dan 13. svibnja 2016. iz ovdje pobijanog prvostupanjskog rješenja. Moguće je da se dug i smanjio u te četiri godine, ali to ne utječe na zakonitost ovdje osporavanog poreznog rješenja.

19. Slijedom navedenog, s obzirom da je utvrđeno da je pobijano rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela na zakonu osnovano, a svi prigovori tužitelja neosnovani, a navedeni nedostaci u postupanju tuženika nisu utjecali na rješavanje predmeta postupka, to je tužbeni zahtjev na temelju članka 57. stavak 2. ZUS-a valjalo odbiti kao neosnovan, te riješiti kao u izreci ove presude.

20. Točka II. izreke presude temelji se na odredbama članka 79. ZUS-a, slijedom čega je valjalo odbiti zahtjev za naknadu troškova ovog spora, jer u konkretnom slučaju svaka strana podmiruje svoje troškove spora.

U Rijeci 7. listopada 2022.

Sutkinja

Danica Vučinić, dipl. iur. v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).