Republika Hrvatska

Poslovni broj 3 Gž Ovr-233/2022-2

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Goranu Škugoru, u pravnoj stvari ovrhovoditelja M. Š., OIB: …, D. M., kojeg zastupa punomoćnik K. R., odvjetnik u O., protiv ovršenika K.-V. d.d., OIB: …, D. M., kojeg zastupa punomoćnik K. Č., odvjetnik u Z., radi ovrhe radi vraćanja zaposlenika na rad, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-1516/2022-2 od 20. travnja 2022. i žalbi ovršenika protiv rješenja istog suda poslovni broj Ovr-1516/2022-9 od 24. lipnja 2022., dana 7. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba ovršenika K.-V. d.d., ukida se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-1516/2022-2 od 20. travnja 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

II. Uvažava se žalba ovršenika K.-V. d.d. i ukida se rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-1516/2022-9 od 24. lipnja 2022.

III. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-1516/2022-2 od 20. travnja 2022. je na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Osijeku broj Pr- 124/2020-29 od 05. studenog 2021., određena ovrha radi vraćanja radnika na rad tako što je ovršeniku naloženo da u roku od osam dana od dana zaprimanja tog rješenja, vrati ovrhovoditelja na rad, na njegovo ranije radno mjesto – voditelja odjela operative i zamjenika direktora (točka I. izreke), određeno je da će sud izreći ovršeniku novčanu kaznu u iznosu od 30.000,00 kuna, ako ovršenik ne ispuni svoju obvezu iz točke I. izreke tog rješenja (točka II. izreke), određeno je da će sud, ako ovršenik ne ispuni svoju obvezu u roku iz točke I. tog rješenja, na prijedlog ovrhovoditelja, rješenjem ovršeniku izreći zapriječenu novčanu kaznu. U tom slučaju, sud će ovršeniku odrediti novi rok za ispunjenje obveze i zaprijetiti novom novčanom kaznom u većem iznosu nego što je bila ona kojom mu je prije zaprijetio, ako ni u tom roku ne ispuni obvezu (točka III. izreke), određeno je da će sud izreći novčanu kaznu u iznosu od 5.000,00 kuna i odgovornim osobama u pravnoj osobi ovršenika, ako utvrdi da su te osobe činom ili propustom prouzročile kažnjivo djelo pravne osobe (točka IV. izreke) i naloženo je ovršeniku da ovrhovoditelju naknadi troškove ovog ovršnog postupka u iznosu od 1.000,00 kuna, sa zateznom kamatom tekućom od 20. travnja 2022. do isplate.

2. Rješenjem poslovni broj Ovr-1516/2022-9 od 24. lipnja 2022. odbijen je prijedlog ovršenika zaprimljen 11. svibnja 2022. za odgodu ovrhe određene rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-1516/2022-2 od 20. travnja 2022., kao neosnovan.

3. Protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-1516/2022-2 od 20. travnja 2022. žali se ovršenik navodeći da je nakon donošenja ovršne isprave, odlukom od 22. travnja 2022. otkazao ugovor o radu ovrhovoditelju čime je njegova tražbina u cijelosti prestala. Ističe da sud pri određivanju novčane kazne u iznosu od 30.000,00 kuna nije obrazložio visinu takve novčane kazne. Predlaže ukinuti pobijano rješenje odnosno uputiti ovršenika na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Traži trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 800,00 kuna.

4. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj navodi da je žalba u cijelosti neosnovana. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi rješenje o ovrsi.

5. Protiv rješenja poslovni broj Ovr-1516/2022-9 od 24. lipnja 2022. žali se također ovršenik zbog bitne povrede odredaba ovršnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže usvojiti žalbu i preinačiti pobijano rješenje te odgoditi ovrhu, a podredno ukinuti pobijano rješenje. Traži trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 600,00 kuna.

6. Žalbe su osnovane.

U odnosu na rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-1516/2022-2 od 20. travnja 2022.

7. Donoseći pobijano rješenje o ovrsi sud prvog stupnja počinio je bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZPP) u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20

– dalje u tekstu: OZ) jer pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama uslijed kojeg nedostatka se ne može ispitati.

8. Ovrha radi vraćanja zaposlenika na rad propisana je odredbama čl. 267. do 270. OZ-a. Odredbom čl. 269. st. 1. OZ-a je propisano da se ovrha na temelju ovršne isprave kojom je ovršeniku naloženo da ovrhovoditelja vrati na rad odnosno u službu provodi izricanjem novčanih kazni prema odredbama čl. 16. st. 2., 3., 4., 9., 11., 12. i 15. OZ-a dok se novčane kazne izriču prema odredbama OZ-a o ovrsi radi ostvarenja radnje koju može obaviti samo ovršenik.

9. Odredbom čl. 262. st. 4. OZ-a (koja regulira ovrhu radi ostvarenja obveze na radnju koju može obaviti samo ovršenik) propisano je da će pri odmjeravanju visine novčane kazne u propisanim granicama, sud voditi računa o značenju radnje koju je ovršenik bio dužan obaviti te o drugim okolnostima slučaja.

10. Nadalje, odredbom čl. 16. st. 1. OZ-a je propisano da, kad je tim zakonom novčana kazna predviđena kao sredstvo ovrhe ili osiguranja, ta se kazna može izreći pravnim osobama u iznosu od 10.000,00 kuna do 100.000,00 kuna.

11. Ovrhovoditelj je u prijedlogu za ovrhu predložio, a prvostupanjski sud takav prijedlog usvojio donošenjem rješenja o ovrsi, da se ovršeniku izrekne novčana kazna u iznosu od 30.000,00 kuna, ako ovršenik ne ispuni svoju obvezu iz točke I. izreke tog rješenja. Međutim, prilikom odmjeravanja visine novčane kazne kojom je zaprijetio ovršeniku, sud nije naveo razloge prijetnje novčanom kaznom u navedenom iznosu, u odnosu prema mogućnostima i prihodima kažnjene osobe, na što osnovano u žalbi ukazuje ovršenik. Dakle, sud je trebao obrazložiti visinu izrečene i zapriječene novčane kazne, vodeći pritom računa o ekonomskim mogućnostima osobe kojoj izriče, odnosno kojoj prijeti novčanom kaznom, a kako je to propisano odredbom čl. 262. st. 4. OZ-a. Sve navedeno se odnosi i na točku IV. izreke pobijanog rješenja o ovrsi kojom je određeno izricanje novčane kazne u iznosu od 5.000,00 kuna odgovornim osobama u pravnoj osobi ovršenika ako se utvrdi da su te osobe činom ili propustom prouzročile kažnjivo djelo pravne osobe.

12. S obzirom na citiranu odredbu čl. 269. st. 1. OZ-a koja propisuje način provedbe ovrhe radi vraćanja zaposlenika na rad odnosno da se takva ovrha provodi izricanjem novčanih kazni prema ovršeniku, a da sud nije obrazložio visinu izrečene i zapriječene novčane kazne, razvidno je da u obrazloženju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te se pobijano rješenje o ovrsi ne može ispitati. Na takav način je počinjena gore navedena bitna povreda odredaba postupka te je stoga valjalo na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a uvažiti žalbu ovršenika kao osnovanu, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

13. U ponovnom postupku sud će ispraviti nedostatke na koje je ukazano ovim rješenjem te uzimajući u obzir sve navedeno donijeti novu i na zakonu zasnovanu odluku.

U odnosu na rješenje poslovni broj Ovr-1516/2022-9 od 24. lipnja 2022.

14. S obzirom na to da je u konkretnom slučaju ovaj drugostupanjski sud ukinuo pobijano rješenje o ovrsi i predmet vratio na ponovni postupak, u ovoj fazi postupka ne egzistira ovrha čiju odgodu je odbio prvostupanjski sud.

15. Dakle, u konkretnoj situaciji pobijano rješenje kojim je odbijena odgoda ovrhe – je postalo bespredmetno.

16. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP-a, u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, uvažiti žalbu ovršenika, ukinuti rješenje kojim je odbijena odgoda ovrhe (točka II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja), a bez vraćanja predmeta prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a (točka III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

U Velikoj Gorici 7. listopada 2022.

Sudac

Goran Škugor, v.r.