REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ČAKOVCU
Broj: 7 P-157/21-41
Čakovec, Ruđera Boškovića 18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Valentini Varga Gombar, u pravnoj stvari tužitelja R. P., OIB …,
Č. zastupanog po punomoćniku B. B., odvjetnik iz Č., protiv tuženika P. B. Z. - DIONIČKO DRUŠTVO, OIB …, Z. zastupanog po punomoćniku Odvjetničko društvo L. i p., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene, glavne i javne rasprave dana 21. rujna 2022.god. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja S. L., odvjetničke vježbenice i punomoćnice tuženika S. T., odvjetnice, dana 07. listopada 2022.god., objavio je i
p r e s u d i o je :
I. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba iz Ugovora o kreditu br. … od 09.01.2007. godine solemniziranog po javnom bilježniku J. V. S. dana 09.01.2007. godine, poslovni broj … u dijelu odredbe čl. 4. koji glasi: „… po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana …“
II. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba iz Ugovora o kreditu br. … od 09.01.2007. godine solemniziranog po javnom bilježniku J. V. S. dana 09.01.2007. godine, poslovni broj … u dijelu odredbe čl. 6.2 koji glasi: „… plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora …“
III. Nalaže se tuženiku, P. b. Z. d.d., Z., OIB: … da tužitelju P. R., Č., OIB … u roku od 15 dana isplati iznos od 19.938,28 kuna (devetnaest-tisućadevetstotridesetiosam kuna i dvadesetiosam lipa ) / 2.646,26 EUR-a (dvije-tisućešestočetrdesetišest eura i dvadesetišest centi ), zajedno sa zateznim kamatama, od 28. veljače 2007. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. srpnja 2015. određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 01. kolovoza 2015. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju utvrđuje Hrvatska narodna banka, tekućim na iznos od:
–
iznos 31,66
kuna /4,20 EUR od 31. svibanj 2010.
–
iznos 159,76
kuna /21,20 EUR od 30. lipanj 2010.
–
iznos 1.759,76 kuna /233,56 EUR od 31. srpanj 2010.
–
iznos 279,76
kuna /37,13 EUR od 31. kolovoz 2010.
–
iznos 259,76
kuna /34,48 EUR od 30. rujan 2010.
–
iznos 1.244,04 kuna/165,11EUR od 31. siječanj 2011.
–
iznos 349,76
kuna /46,42 EUR od 28. veljača 2011.
–
iznos 624,52
kuna /82,89 EUR od 30. travanj 2011.
–
iznos 399,76
kuna /53, 06 EUR od 31. svibanj 2011.
–
iznos 434,76
kuna /57,70 EUR od 30. lipanj 2011.
–
iznos 519,76
kuna /68,98 EUR od 31. srpanj 2011.
–
iznos 574,76
kuna /76,28 EUR od 31. kolovoz 2011.
–
iznos 439,76
kuna /58,36 EUR od 30. rujan 2011.
–
iznos 414,76
kuna /55,05 EUR od 31. listopad 2011.
–
iznos 419,76
kuna /55,71 EUR od 30. studeni 2011.
–
iznos 449,76
kuna /59,69 EUR od 31. prosinac 2011.
–
iznos 484,76
kuna /64,34 EUR od 31. siječanj 2012.
–
iznos 479,76
kuna /63,67 EUR od 29. veljača 2012.
–
iznos 474,76
kuna /63,01 EUR od 31. ožujak 2012.
–
iznos 479,76
kuna /63,67 EUR od 30. travanj 2012.
–
iznos 489,76
kuna /65,00 EUR od 31. svibanj 2012.
–
iznos 479,76
kuna /63,67 EUR od 30. lipanj 2012.
–
iznos 469,76
kuna /62,35 EUR od 31. srpanj 2012.
–
iznos 469,76
kuna /62,35 EUR od 31. kolovoz 2012.
–
iznos 449,76
kuna /59,70 EUR od 30. rujan 2012.
–
iznos 499,76
kuna /66,33 EUR od 31. listopad 2012.
–
iznos 499,76
kuna /66,33 EUR od 30. studeni 2012.
–
iznos 474,90
kuna /63,03 EUR od 31. prosinac 2012.
–
iznos 499,76
kuna /66,33 EUR od 31. siječanj 2013.
–
iznos 364,76
kuna /48,41 EUR od 28. veljača 2013.
–
iznos 359,76
kuna /47,75 EUR od 31. ožujak 2013.
–
iznos 544,97
kuna /72,33 EUR od 30. travanj 2013.
–
iznos 429,76
kuna /57,03 EUR od 31. svibanj 2013.
–
iznos 426,39
kuna /56,60 EUR od 30. lipanj 2013.
–
iznos 429,76
kuna /57,04 EUR od 31. srpanj 2013.
–
iznos 447,06
kuna /59,33 EUR od 31. kolovoz 2013.
–
iznos 479,76
kuna /63,68 EUR od 30. rujan 2013.
–
iznos 459,76
kuna /61,02 EUR od 31. listopad 2013.
–
iznos 462,75
kuna /61,41 EUR od 30. studeni 2013.
–
iznos 499,76
kuna /66,32 EUR od 31. prosinac 2013.
–
iznos 419,67
kuna /55,70 EUR od 31. siječanj 2014.
IV. Nalaže se tuženiku P. b. Z. d.d., Z., OIB: …, da tužitelju P. R., Č., OIB … u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 17.910,50 kuna (sedamnaesttisućadevetstoideset kuna ) / 2.377,13 EUR (dvijetisuće-tristosedamdesetisedam eura i trinaest centi ), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 5,75% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotnih poena.
Obrazloženje:
1.
Tužitelj P. R. (dalje tužitelj ) je podnio tužbu protiv tuženika dana 17. travnja 2021.god., u kojoj navodi da su tužitelj i tuženik P. b. Z. d.d. kao banka sklopili Ugovor o kreditu broj … dana 09. siječnja 2007.god. koji je solemniziran kod javnog bilježnika. Temeljem tog ugovora se banka obvezala tužitelju staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti 18.715,34 CHF (švicarskih franaka), uz kamatu od 5,10 % godišnje, a koja kamata je promjeniva sukladno odluci banke o kamatnim stopama. U tužbi se nadalje navodi da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 sud utvrdio da je tuženik P. b. Z. d.d. u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, a u svezi valutne klauzule, a u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008. na način da je kamatu po kreditima mijenjao jednostranom odlukom. Tužitelj se poziva na ništetnost odredbe čl. 4. i čl. 6.2. Ugovora o kreditu, te na odredbe Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Nadalje tužitelj navodi da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik kao banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a u kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektvinih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete, izmjene ugovora i sl., a sukladno čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku. Tužitelj smatra da je tuženik na temelju ništetnih odredbi ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi od tužitelja naplatio i primio određene iznose, koje je tuženik stekao bez osnove i treba ih vratiti tužitelju. Stoga predlaže da sud utvrdi da su ništetne pojedine odredbe sklopljenog ugovora o kreditu, kao i da obveže tuženika na isplatu iznosa koji iznos je banci previše uplatio i to u iznosu od ukupno 26.401,42 kuna u pojedinačnim mjesečnim iznosima, sve uz zakonsku zateznu kamatu i troškove postupka.
2.
Tuženik je u odgovoru na tužbu navodi prvo istaknuo prigovor mjesne nena-dležnosti ovoga suda. Zatim navodi da ne osporava činjenicu sklapanja ugovora o kreditu, niti njegovog sadržaja, no osporava da bi valutna klauzula bila ništetna kao i odredba o primjenjivosti kamatne stope iz ugovora o kreditu. Smatra da sud nije vezan za utvrđenja iz spomenutih presuda Visokog trgovačkog suda RH. Ističe da se navedene presude ne mogu primijeniti na autokredite. Smatra da su odredbe ugovora u kojima je sadržana valutna klauzula jasne, lako razumljive i lako uočljive. Osporava i to da tužitelju ne bi bile pružene informacije o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu sa valutnom klauzulom u CHF-u. Naime, tuženik da je prije i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu poduzeo sve mjere koje su bile u njegovoj mogućnosti kako bi informirao potrošače o rizicima sklapanja ugovora o kreditu u valutnoj klauzuli švicarski franak, te je pažljivo educirao sve svoje zaposlenike o načinu ugovaranja kredita u CHF valuti, te dao upute o prodaji navedenih proizvoda. Također da je i zaposlenik tuženika koji je sudjelovao na obradi kredita, tužitelju priopćio moguće rizike ugovaranja kredita sa CHF valutnom klauzulom, a sve u smislu da postoji mogućnost da tečaj CHF-a u budućnosti raste. Tuženik je klijente redovno obavješćivao i odgovarao na njihova pitanja. Ne osporava da je došlo do drastičnog rasta tečaja CHF-a, te ni tuženik nije mogao predvidjeti kretanje tečaja, tim više što je švicarski franak dugo godina bio stabilna valuta s malim oscilacijama u kretanju. Ističe i to da je nakon sklapanja ugovora o kreditu, a zbog neočekivanog rasta tečaja CHF-a, poduzeo niz mjera kako bi pomogao potrošačima da što lakše otplate kredit, a što potvrđuje činjenicu da tuženik u svom poslovanju djeluje savjesno. U odnosu na odredbu o promjenjivosti kamatne stope, smatra da, potrebno je da se kumulativno ispune uvjeti radi utvrđenja ništetnosti članka ugovora, a to su da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je odredba nejasna ili teško razumljiva, te da je suprotna načelu savjesnosti i poštenja. Po mišljenju tuženika odredba o promjenjivosti kamatne stope je jasna, lako uočljiva i lako razumljiva. Stavlja prigovor zastare utuženih iznosa jer je u trenutku podnošenja tužbe nastupila zastara potraživanja, a ne mogu se primijeniti odredbe o prekidu zastare. Stoga tuženik predlaže da su u cijelosti odbije tužbeni zahtjev i obveže tužitelja na nakandu troškova tuženiku. 3.
Parnične
stranke su tijekom postupka ostale kod svojih navoda, te su dodatno obrazlagale svoja stajališta.
4.
Sud je rješenjem od 04. veljače 2022.god., protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba, odbio ostale dokazne prijedloge tuženika ( saslušanje dva svjedoka ) jer smatra da isto nije potrebno za donošenje odluke u ovom postupku, a s obzirom na dokumentaciju u spisu i postojeću sudsku praksu. Tu se još ističe da tuženik nakon navedenog rješenja nije dostavio u spis dodatno obrazloženje na koje okolnosti bi se ti svjedoci salušavali, niti pak je dostavio njihova točna imena i prezimena.
5.
Nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja tužitelj je specificirao svoj tužbeni zahtjev u dijelu u kojem potražuje od tuženika isplatu, u podnesku zaprimljenom dana 20. lipnja 2022.god., pa stoga sada tužitelj od tuženika potražuje ukupan iznos od 19.938,28 kuna, po pojedinačnim mjesečnim iznosima, sve pobliže navedeno uizreci ove presude, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kako je ista naznačena u izreci.
6.
Tuženik je i nadalje ostao kod svojih navoda, te se usprotivio i ovako postavljenom tužbenom zahtjevu. 7.
Tužitelj je
dakle specificiranim tužbenim zahtjevom u dijelu koji se odnosi na isplatu isti smanjio u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev i to nakon što je u ovom parničnom postupku provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje, a u pogledu istog nisu nastali nikakvi posebni niti dodatni troškovi jer su svi dokazi koji su provedeni ionako bili provedeni, te bi sva ročišta ionako trebalo provesti.
8.
Zatim je
tužitelju podnesku zaprimljenom dana 12. rujna 2022.god. u specificiranom tužbenom zahtjevu još sve iznose naveo i u valuti EUR sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj.
9.
Nakon
provedenog postupka dokazivanja, sud je na ročištu održanom dana 21. rujna 2022.god. proveo dokaze uvidom u dokumentaciju, te je zaključio glavnu raspravu, a odluka se donosi na temelju postavljenog specificiranog tužbenog zahtjeva tužitelja, kako je gore obrazloženo. 10.
U postupku dokazivanja sud je izvršio uvid u prijevremenu otplatu kredita (list 7 spisa), obavijest o konačnoj otplati kredita (list 9 spisa), otplatnu tablicu (list 10 i 11 spisa), solemnizaciju i ugovor o kreditu (list 12-22 spisa), naloge – uplate (list 23-30 spisa), nalaz i mišljenje vještakinje N. J. zaprimljen 16. prosinca 2021. (list 71-82 spisa), očitovanje vještakinje N. J. od 13. siječnja 2022. (list 103 i 104 spisa), očitovanje vještakinje N. J. od 21. travnja 2022. (list 122 spisa), dopunu nalaza vještakinje J. zaprimljeno 03. lipnja 2022. (list 123-129 spisa), te je saslušao tužitelja P. R., kao stranku u svrhu dokazivanja.
11.
Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 –pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19) kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je specificirani tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.
12.
U čl. 2 st. 1
Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
13.
U čl. 221.a.
Zakona o parničnom postupku određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
14.
Nije sporno
da su tužitelj P. R. kao korisnik kredita i tuženik, kao banka sklopili Ugovor o kreditu broj … dana 09.01.2007.god. po kojemu je banka odobrila korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 18.715,34 CHF (švicarskih franaka ) u svrhu kupnje osobnog vozila marke P. i to na rok od 84 mjeseca, uz kamatnu stopu od 5,10 %, promjenjivom u skladu s Odlukom banke, s time da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti kako je navedeno u čl. 6.2. Ugovora. Uz Ugovor o kreditu tuženik je tužitelju dao i Otplatni plan. Ugovor o kreditu je solemniziran po javnom bilježniku. Kredit je isplaćen tužitelju, a za kupnju automobil marke P. Banka je novčana sredstva prenijela izravno auto- kući. Izvršen je fiducijarni prijenos vlasništva na kupljenom vozilu u korist banke. 15.
Kredit je
otplaćen u cijelosti tijekom 2014.god. i to prijevremenom otplatom po ovdje tužitelju. 16.
Nije sporno
da je u čl. 2. Ugovora određeno da kamatna stopa iznosi 5,10 % godišnje i da je promjenjiva, sukladno Odlukama banke.
17.
Sporno je da li
je nastupila zastara potraživanja tužitelja. Sporno je da li se radi o tzv. kolektivnoj tužbi. 18.
Temeljem čl. 186. st. 3. Zakona o parničnom postupku je između ostalog određeno da sud nije vezan za pravnu osnovu tužbe, pa će ovaj sud dalje obrazložiti s kojeg osnova eventualno tužitelj ima pravo na isplatu i kojeg iznosa.
19.
U presudi
Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 kao pravni osnov navodi naknadu štete, a tu mogućnost predviđa i čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku (odredbe koje se odnose na tzv. kolektivnu tužbu ).
20.
Prema
odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. Zakona o parničnom postupku, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Samo u ovakvim parnicama, riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, naravno u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni, kao što je u konkretnom slučaju.
21.
Ovaj sud je u
ovom parničnom postupku, s obzirom na navode iznesene u tužbi i s obzirom da se tužitelj poziva na pravna utvrđenje iz gore naznačenih presuda, sukladno čl. 502.c Zakona o parničnom postupku vezan pravnim stajalištima i utvrđenjima naznačenim u presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a koje odluke se dalje obrazlažu.
22.
Naime,
kolektivna presuda u slučaju Potrošač odnosi se na sve potrošačke kredite bilo da su stambeni krediti, nenamjenski krediti, auto krediti ili krediti za zatvaranje drugih kredita i bez obzira da li su krediti još uvijek u otplati ili su već otplaćeni.
23.
Tužitelj u svojoj tužbi od tuženika traži utvrđenje ništetnosti pojedine ugovorne odredbe (koja se odnosi na promjenjivu kamatu i na valutnu klauzulu), te isplatu, smatrajući da je tužitelju postupanjem tuženika (banke ) šteta nastala, a pozivajući se na presudu Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13, te odredbu čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku ( odredbe o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava tzv. kolektivna tužba).
24.
Prema čl. 146. Zakona o zaštiti potrošača objavljenog u Narodnim novinama RH broj 41/14 i 110/15 je određeno da će se postupci pokrenuti do dana stupanja na snagu ovog Zakona dovršiti prema odredbama ranijih Zakona o zaštiti potrošača, dakle postupci pokrenuti nakon stupanja na snagu toga Zakona o zaštiti potrošača (u konkretnom slučaju i ova tužba ) voditi i dovršiti po odredbama aktualnog Zakona o zaštiti potrošača.
25.
Stoga je primjenjuje i odredba čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača objavljenog u Narodnim novinama RH broj 41/14 i 110/15 koja propisuje obvezujuću snagu sudske odluke za ostale sudove ako je odluka suda donesena u postupku kolektivnih interesa potrošača u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja joj je uzrokovana postupanjem tuženika. 26.
Naime,
kolektivna presuda u slučaju Potrošač odnosi se na sve potrošačke kredite bilo da su stambeni krediti, nenamjenski krediti, auto krediti ili krediti za zatvaranje drugih kredita i bez obzira da li su krediti još uvijek u otplati ili su već otplaćeni.
27.
Presudom
Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012, od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. godine i presudom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. godine, u dijelu vezanom za ugovaranje valutne klauzule uz koju je vezana glavnica švicarski franak, utvrđeno je između ostalog da je tuženik P. b. Z. d.d., konkretno u razdoblju od 01. studenog 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koja povreda traje i dalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju-Ugovorima o kreditima, na način da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora tužena kao trgovac i korisnik i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i Ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a sve na štetu potrošača, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovonih strana, pa je time tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine RH broj 96/03) u razdoblju od 01.11.2004. godine do 6. kolovoza 2007. godine i to čl. 81., čl. 82. i čl. 90. a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008.god. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine RH 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev-249/14-2 je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog Ugovora koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik a nakon što je odredbom čl. 11. a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine RH broj 75/09 i 112/12) i formalno propisano sve što treba sadržavati Ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. 28.
Presudom
istog suda broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba, između ostalih tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.
29.
Vrhovni sud Republike Hrvatske je u tijeku ovog parničnog postupka, donio Odluku broj Rev-2221/18 od 3.9.2019.god. kojom je u cijelosti potvrdio drugo-stupanjsku presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17, a kojom je utvrđena i ništetnost ugovornih odredaba o promjenjivosti kamatne stope odlukom tuženika i ugovornih odredaba kojima glavnica vezana uz valutu CHF (švicarski franak).
30.
Zatim je
Ustavni sud RH svojom odlukom broj U-III-4150/2019 od 03. veljače 2021.god odbio ustavnu tužbu, između ostalog i ovdje tuženika PBZ d.d. u pogledu i kamate koja se mijenja odlukom banke i u pogledu valute švicarski franak čime je potvrđeno utvrđenje nepoštenosti i nišetnosti odredbi o valuti švicarski franak i kamati koja se mijenja odlukom banke, ovdje tuženika. 31.
Nadalje, i
Presudom Europskog suda pravde broj C-26/13 od 30. travnja 2014.god. je određeno da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da "ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva ", već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora.
32.
Prigovor
zastare, koji je istaknuo tuženik, sud smatra neosnovanim, budući da se primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima od pet godina, a zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. 33.
Visoki
trgovački sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci između ostaloga odlučio i u dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014.god., a što je potvrđeno i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev- 2245/17, to se ima smatrati da tužitelju pravo na isplatu teče od navedenog datuma. Zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak 04. travnja 2012.god., a ponovno je počela teći 14. lipnja 2014.god., a u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe pred Trgovačkim sudom u Zagrebu 4. travnja 2012.god., tužitelj je još uvijek otplaćivao sporni kredit, te je za njega zastara prekinuta, podnošenjem ove kolektivne tužbe, te je ista počela ponovno teći po pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 (od 1. lipnja 2018.god.). 34.
Odluka
Vrhovnog suda broj Rev-2245/2017 potvrđena je Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2922/2018. od dana 20. veljače 2020.god. 35.
Građanski
odjel Vrhovnog suda Republika Hrvatske je dana 30. siječnja 2020.god. donio pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Doneseno je i pravno shvaćanje VSRH dana 01. ožujka 2022.god. u kojem se ističe da ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača.
36.
Odredbom čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje u tekstu ZOO) propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a odredbom čl. 225. ZOO-a propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Dakle, podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača došlo je do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a, zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Dakle, u odnosu na valutnu klauzulu do prekida zastare došlo je podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača Trgovačkom sudu u Zagrebu, u predmetu P-1401/12, dok je nastupanjem pravomoćnosti te presude u odnosu na valutnu klauzulu (14. lipnja 2018.god.) zastara počela teći iznova.
37.
Valja istači da
je u konkretnom slučaju tužitelj tražio i utvrđenje ništetnosti i isplatu s osnova stečenog bez osnove (i za promjenjivu kamatnu stopu i za valutnu klauzulu ), a sukladno Zakonu o obveznim odnosima zahtjevi za utvrđenje ništetnosti ne zastarjevaju, dok s osnova isplate zbog stečenog bez osnove isti tužbeni zahtjev zastarjeva unutar rokova određenih Zakonom o obveznim odnosima, uz primjenu odredaba toga Zakona koje se odnose na prekid zastare.
38.
Kako je tužba
u ovom predmetu podnesena 17. travnja 2021.god., to od 14. lipnja 2018.god. do tada nije istekao petogodišnji zastarni rok, prema navedenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenog u odluci poslovni broj: Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.god. 39.
Dakle, tužba
tužitelja je podnesena unutar zastarnog roka od pet godina budući da je ovaj postupak pokrenut dana podnošenjem tužbe ovome sudu, te ovaj sud o istoj treba odlučiti.
40.
Prema praksi
Europskog suda nije odlučno to što je potrošački ugovor prestao, jer korisnici kredita zadržavaju svojstvo potrošača iako je ugovor prestao, zbog čega tužitelj ima pravo zahtijevati utvrđenje predmetnih odredbi Ugovora ništetnim, jer ništetnost ima ex tunc učinak, dakle od sklapanja ugovora, a što za posljedicu ima restituciju.
41.
Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju, saslušao je tužitelja kao stranku u svrhu dokazivanja, te je proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje.
42.
Bitno je istači
da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/18 utvrdio da nije potrebno provoditi dokaze na okolnost ništetnosti ugovorne odredbe koja ništetnost je već utvrđena u kolektivnom sporu i sud u individualnoj parnici je vezan tim utvrđenjem. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2233/2019 odbijena je ustavna tužba da bi presudom Vrhovnog suda RH bila povrijeđena ustavna prava podnositelja tj. banke.
43. Tužitelj P. R. je u iskazu izjavio da je 09. siječnja 2007. zaključio ugovor o kreditu s P. b. Z. a tada je njegova adresa prebivališta bila N. Kredit mu je bio potreban za kupnju auta te se osobno u više banaka raspitivao za kredit te se odlučio za PBZ jer mu je tu bio kredit najpovoljniji iz razloga jer je bila najmanja kamata i najmanja rata kredita. Kada je došao u banku oni su mu iznijeli uvjete tog kredita kojeg su imali, njemu je taj kredit bio najpovoljniji i odlučio se uzeti isti kredit. U banci su mu ponudili samo taj kredit u valuti CHF. Auto je kupovao u auto kući G. Č. i to novi P. Uzeo je kredit u visini 18.715,34 CHF na rok od 7 godina, a prvotne rate su mu iznosile od 1.200,00 kuna mjesečno. Kada je bio kod javnog bilježnika na potpisivanju skupa su čitali uvjete te mu je javni bilježnik rekao da mora u banci deponirati knjižicu vozila na 7 godina i da ako ne bude redovno plaćao kredit da će mu onda banka uzeti auto. Kredit je plaćao na način da je svaki mjesec zadnji u mjesecu išao na šalter banke i plaćao rate. Nakon otprilike godine i pol mjesečne rate su se počele povisivati te je najviše plaćao mjesečno 1.800,00 ili 1.900,00 kuna. Na šalteru je pitao zašto se povećavaju kamate i rate na što su mu rekli da je to njihovo poslovanje i da mu ne mogu pomoći. Sve rate je plaćao redovito te je taj kredit isplatio u cijelosti u siječnju 2014. Po zanimanju je strojobravar. Ponude kredita su bile u valuti EUR-o i valuti kune ali su bile nepovoljne jer su kamate bile visoke tako da mu je ovaj krediti u CHF bio najpovoljniji. Ugovor o kreditu ga je čekao napisan u banci nije mogao mijenjati neke odredbe ugovora. Ugovor je čitao u banci to što je pisalo u pogledu kamate i rate mu je bilo jasno pa je isti potpisao. Bankar mu nije objašnjavao mogućnost rasta kamata ili što znači promjena tečaja za njega. Ne bi uzeo takav kredit da je znao da će toliko rasti rate. Kada je došao plaćati ratu kredita onda su mu obračunali ratu prema tom tečaju CHF te je ratu onda platio u toj protuvrijednosti u kunama. Bio je na potpisivanju kod javnog bilježnika a ne zna koja je razlika između solemnizacije i ovjere potpisa. Nije ništa pitao javnog bilježnika, niti mu je što bilo nejasno. Nitko mu nije rekao da će tečaj valute ostati nepromijenjen za cijelo vrijeme otplate kredita. Banka mu je slala obavijestio o promjeni kamatne stope, a u istima je pisalo samo da je donesena odluka o promjeni kamatne stope s određenim datumom, a nije naveden nikakav razlog zbog čega je to promijenjeno, to je bila sam obavijest. 44.
Tužitelj je u
svom iskazu ostao kod navoda iznesenih tijekom postupka. Iskaz tužitelja sud smatra vjerodostojnim jer je iskren, logičan i životno uvjerljiv. 45.
Među
parničnim strankama je sporno da li su ništetne odredbe predmetnog ugovora kojima je ugovorena redovna kamatna stopa, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama tuženika i kojima je ugovorena valuta CHF ( švicarski franak) uz koju je vezana glavnica (valutna klauzula).
46.
Analizirajući
iskaz tužitelja valja reći da sud iz istog utvrđuje da predmetni ugovor o kreditu predstavlja tipski ugovor te da tužitelj nije bio u dovoljnoj mjeri informiran o tome što utječe na promjenu ugovorene (promjenjive) redovne kamatne stope, kao i o tome da švicarski franak predstavlja valutu utočišta, odnosno da tuženik tužitelja prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije informirao o egzaktnim parametrima i metodi izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a ugovornom odredbom predmetnog ugovora o kreditu je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, kao i da tuženik s tužiteljem nije pojedinačno pregovarao o ugovornoj odredbi kojom je ugovorena valutna klauzula kojom je vezana glavnica uz švicarski franak, niti ga je u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima vezanim za tu valutnu klauzulu.
47.
Sud smatra
da se prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, tužitelja moralo u cijelosti informirati o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, glede ugovaranja valute CHF uz koju je vezana glavnica. 48.
Prema članku
84. Zakona o zaštiti potrošača nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, iz čega proizlazi da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive.
49.
Prema članku 295. Zakona o obveznim odnosima, opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove.
50.
S obzirom na
navedeno, jasno je da se o odredbama Općih uvjeta poslovanja koji su sadržani u samom ugovoru, po prirodi stvari i ne može pojedinačno pregovarati.
51.
Prema članku
59. Zakona o zaštiti potrošača, ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstvo pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.
52.
Prema članku
26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, ako su kamate ugovorene, ali nije određena njihova stopa, između osoba od kojih barem jedna nije trgovac, vrijedi kamatna stopa u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata, a između trgovaca polovina stope zakonskih zateznih kamata određene sukladno stavku 1. ovoga članka.
53.
Prema članku 272. Zakona o obveznim odnosima činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavila trećoj osobi da je odredi, ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan. 54.
Predmetni
ugovor ne sadrže referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope dok s druge strane tuženik nije dokazao da bi to bilo sadržano u Općim uvjetima tuženika.
55.
Po ocjeni
ovoga suda ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci tuženika nije razumljiva, ovo, uz već navedeno da predmetni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, slijedi i iz činjenice da predmetni ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, već je samo općenito, paušalno i neprecizno.
56.
Naime, očito je, da je promjena kamatne stope isključivo vezana uz jednostranu odluku tuženika bez sudjelovanja druge strane, odnosno tužitelja, bez pregovora o toj promjeni kao i bez određivanja koliko će tih promjena do kraja otplate kredita odnosno trajanja ugovora biti, kada će te promjene prestati, iz kojeg razloga itd., i da jasno definirana odnosno određena odrediva kamatna stopa, odnosno promjena iste, nisu precizirane ni u aktima tuženika na koje se tuženik poziva. Iz takvog ponašanja tuženika kao i iz odgovora na tužbu, proizlazi da je tuženik prilikom mijenjanja kamatnih stopa i prilikom promjene tečaja, postupao zbog promjene tržišnih uvjeta, ali uvijek jednostrano, bez pregovora s drugom stranom, dok je tuženik tužitelja, tek obavještavao da je došlo do promjene anuiteta zbog promjene kamatna stope i tečaja CHF, ne nudeći tužitelju, bilo kakvu drugu mogućnost, što je utvrđeno i na temelju iskaza tužitelja. 57.
Točno je da je temeljem čl. 22. Zakona o obveznim odnosima dopušteno ugovarati valutnu klauzulu tj. isplatu vezanu uz tečaj strane valute, međutim u konkretnom ugovoru u kreditu je banka na prethodnom svom obrascu ugovora, na koji tužitelj kao korisnik kredita nije mogao staviti nikakve primjedbe, potpuno samovoljno odredila način isplata mjesečnih rata, te u osporenim člancima ugovora zaista nije jasno navedeno i naznačeno kolika je obveza korisnika kredita (tužitelja ). Međutim, treba primijeniti i citirane odredbe Zakona o zaštiti potrošača. 58.
Tuženik nije
dokazao da je tužitelja upoznao s valutnim rizikom i rizikom promjene kamatne stope, budući da u ugovoru nije navedeno koji su to rizici i učinci koji mogu proizaći iz promjene kamatne stope i promjene tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovora a nije niti dokazao da je tužitelja u samom ugovoru, a i prilikom odobravanja kredita, upozorio na sve poznate specifičnosti kredita s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom CHF u ponudi, budući da niti iz ugovora, a niti iz iskaza tužitelja tako što proizlazi.
59.
Navedena
odredba predmetnog ugovora, koja promjenu ugovorene kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopa za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti, jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.
60.
Tužitelju je
trebalo ponuditi - objasniti, razloge promjene kamatne stope, pojedinačno o tome razgovarati i na taj način omogućiti tužitelju kao klijentu - potrošaču, da pristane na takve odredbe ( koje jasno definiraju uvjete i razloge zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati) i iskoristiti neke od navedenih solucija, odnosno prigovoriti povećanju stope redovne kamate ili zatražiti okončanje ugovorenog odnosa.
61.
Naprotiv,
tuženik je primjenom navedene ugovorne odredbe, izbjegao utjecaj druge ugovorne strane, tužitelja, na cijenu, što je suprotno članku 247. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a bitni sastojci su predmet i cijena (kamate također predstavlja cijenu).
62.
Isto tako
tuženik je bio dužan tužitelja kao potrošača u cijelosti informirati o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF i o svim potrebnim parametrima, bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a što tuženik očito učinio nije, a što uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da tužitelj ne može predvidjeti visinu svoje obveze. 63.
Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao sa rizikom ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom, tj. da je tuženik kao kreditor objasnio taj rizik i da je tužitelj bio upoznat i svjestan činjenice da povećanje tečaja valute koja je određena valutnom klauzulom vodi ka povećanju glavnice duga, pripadajućih kamata i u konačnici povećanju anuiteta, koja odredba je nerazumljiva i nedorečena.
64.
Takve jednostrano određene ugovorne odredbe protivne su i načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. Zakona o obveznim odnosima jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg tužitelj ima obvezu vratiti banci i cijena.
65.
Slijedom
navedenoga utvrđena je nepoštenost, a time i ništetnost navedenih odredbi ugovora koji ugovor je sastavljen od strane tuženika bez pojedinačnog pregovaranja sa tužiteljem, te je odlučeno kao u toč. I. izreke presude.
66.
Stoga sada
valja utvrditi razliku obračunatih kamata, te razliku s osnova promjene tečaja i da li je tuženik dužan tu razliku isplatiti tužitelju, a s obzirom na to da je tužitelj u prijedlogu za vještačenje zatražio oboje.
67.
Kako je dio
koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope ništetan jer je nerazumljiv, to tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog Ugovora, odnosno dijela konkretnog Ugovora o kreditu primio, i to je po mišljenju suda sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine RH broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 ) - stjecanje bez osnove - u kojem članku Zakona je određeno u st. 1. da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
68. Rješenjem od 27. listopada 2021.god. sud je odredio provođenje dokaza provođenje dokaza knjigovodstvenofinancijskim vještačenjem na okolnost izračuna razlike između iznosa koji je tužitelj platio na ime ugovorene, a promjenjive kamatne stope i iznosa koji bi tužitelj platio tuženiku da je kamatna stopa ostala u visini koja je bila u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu i na okolnost razlike između iznosa koji je tužitelj platio tuženiku na ime rasta tečaja valute CHF u odnosu na HRK i iznosa koji bi tužitelj platio tuženiku da do toga rasta nije došlo u odnosu na trenutak korištenja kredita - dakle da je tijekom cijele otplate tečaj CHF prema HRK ostao jednak onome kakav je bio na dan isplate kredita, sve do konačne otplate kredita. Vještačenje je povjereno stalnom sudskom vještaku N. J. iz Č. 69.
Vještak N. J.
je u izradi svog nalaza koristila dokumentaciju o predmetnom ugovoru u kreditu koja je dostavljena u spis tijekom prethodnog postupka.
70.
Stalni sudski vještak N. J. je dostavila svoj nalaz i mišljenje dana 16. prosinca 2021.god. u kojem navodi da je tužitelj tuženoj zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja kredita i zbog promjene kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu koja je vrijedila na dan sklapanja Ugovora o kreditu (5,10% godišnje) u razdoblju od 28.02.2007. do 31.01.2014. godine više platio 26.401,42 kuna. Razlika od 26.401,42 kuna je prikazana u posebnoj tablici. Analitički mjesečni prikaz preplate anuiteta kredita sa datumima uplata prikazan je u pojedinačnim iznosima.
71.
Tužitelj nije imao primjedbe na nalaz vještaka.
72.
Tuženik nije imao promjedbe na matematički izračun, osim u dijelu gdje navodi da se tečaj mijenjao i da je tužitelj sklapanjem ugovora na isto pristao, samo na način određivanja vještačenja, kao i pravna pitanja.
73. Vještak se očitovao dana 03. siječnja 2022.god., te navodi kako je Metodologija izračuna korištena u Nalazu u skladu s nalogom za vještačenje koji je postavljen od strane suda, a na ostale prigovore pravne naravi se ne može očitovati.
74. Zatim je tužitelj na ročištu održanom dana 10. ožujka 2022.god. predložio dopunu vještačenja na način da vještak odvoji iznose koji su preplaćeni s osnova kamata i iznose koji su preplaćeni s osnova tečaja.
75. Vještakinja je zbog provođenja ovakve dopune vještačenja zatražila od tuženika dostavu dodatne dokumnetacije, a na što je ovlaštena sukladno rješenju suda o određivanju vještačenja.
76. Nakon toga je vještakinja J. dana 03. lipnja 2022.god. dostavila dopunu svog nalaza i mišljenja u kojem navodi da Zaključku nalaza od 15.12.2021. godine dodaje točka 2)u pojedinačnoj tablici. Zatim navodi da je tužitelj tuženoj zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja kredita i zbog promjene kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu koja je vrijedila na dan sklapanja Ugovora o kreditu (5,10% godišnje) u razdoblju od 28.02.2007. do 31.01.2014. godine više platio 26.401,42 kuna. Od 26.401,42 kuna iznos od 6.463,14 kuna odnosi se na promjenu kamatne stope, a iznos od 19.938,28 kuna na promjenu tečaja CHF. Razlika od 19.938,28 kuna (samo promjena tečaja) iskazana u pojedinačnim mjesečnim iznosima.
77.
Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka N. J. jer je dan stručno i objektivno, u skladu sa zadacima koje je odredio sud u rješenju o određivanju vještačenja, te je u svojem nalazu vještak dao sve odgovore na postavljena pitanja.
78.
Primjedbe
tuženika na nalaz i mišljenje vještaka se u suštini odnose na pravno pitanje, a što je sve već naprijed obrazloženo tj. zbog čega su navodi tuženika neosnovani, o čemu je već odlučeno u pravomoćnim sudskim odlukama.
79.
Tužitelj je
nakon dopune tog nalaza i mišljenja tužbeni zahtjev specificirao na način da traži da sud utvrdi ništetnost ugovornih odredbi u kojima je ugovorena promjenjiva kamata i ništetnost odredbi u kojima je ugovoena valutna klauzula, dok u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu potražuje samo ukupan iznos od 19.938,28 kuna u pojedinačnim mjesečnim iznosima, a koji se odnosi samo na pretplatu s osnova promjene tečaja CHF, dakle ne traži i iznos koji je banci preplatio s s osnova promjene kamatne stope. I u specificiranom tužbenom zahtjevu zaprimljenom 12. rujna 2022.god., gdje je iznose naveo osim u kunama i u eurima, tužitelj također potražuje isplatu samo iznosa od ukupno 19.938,28 kuna / 2.646,26 EUR. 80.
Sukladno čl.
2. Zakona o parničnom postupku sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, pa sud nakon tog konačno specificiranog tužbenog zahtjeva donosi odluku, dakle radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi i u dijelu koji se odnosi na promjene kamate i u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu (promjena tečaja ), dok u dijelu koji se odnosi na isplatu se odlučuje samo o iznosu od ukupno 19.938,28 kuna koji se odnosi na preplatu s osnova promjene tečaja CHF.
81.
Dakle, kako je dio koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope ništetan, jer je nerazumljiv, to tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog Ugovora, odnosno dijela Ugovora u konkretnom slučaju primio, a sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima.
82.
Međutim,
kako tužitelj traži isplatu samo preplaćenih iznosa s osnova promjene tečaja, tako je sud obvezao tuženika na isplatu iznosa od ukupno 19.938,28 kuna / 2.646,26 EUR, kako je tužitelj zatražio, stoga je donesena odluka kao pod III. izreke presude.
83.
Tuženik je
dužan temeljem odredbe čl. 1111. u vezi s čl. 323. st.1. Zakona o obveznim odnosima vratiti isplaćene iznose tužitelju u utuženom iznosu s kamatom od dana stjecanja u skladu s odredbom čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima, s tijekom zakonske zatezne kamate po datumima dospijeća tijekom otplate kredita za razdoblje dospijeća od 31. svibnja 2010.god. do zaključno 31. siječnja 2014.god. nadalje do isplate i po stopi kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima s time da je sud mjesečne iznose u izreci presude naveo po datumima kako je tužitelju plaćao pojedine anuitete, a kako je vještak i obrazložio u svom nalazu tj. dopuni nalaza od 03. lipnja 2022.god. 84.
Valja istači da
se tuženik – banka ne može smatrati poštenim stjecateljem jer je upravo njegovo nepoštenje i razlog ništetnosti radi koje se i vodiovaj postupak, pa stoga i zakonske zatezne kamate na utvrđene iznose pojedinih mjesečnih iznosa teku od dospijeća pojedinog iznosa do isplate, a ne od presuđenja.
85.
Odluka o
troškovima postupka temelji se na čl. 154. stav 1. Zakona o parničnom postupku, jer je tužitelj u cijelosti uspio sa svojim sređenim tužbenim zahtjevom, a u pogledu dopune nalaza i mišljenja nisu nastali daljnji troškovi postupka.
86.
Trošak
tužitelja odnosi se na troškove zastupanja po punomoćniku -odvjetniku, a trošak je odmjeren prema vrijednosti predmeta spora (konačni tužbeni zahtjev radi isplate u ukupnom iznosu od 19.938,28 kuna), te se ističe da u pogledu smanjenja iznosa s osnova isplate u ovom postupku nisu nastali nikakvi posebni niti naknadni troškovi postupka. Sud tužitelju priznaje trošak sukladno čl. 164. Zakona o parničnom postupku kako je zatraženo u predanom troškovniku i to za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 kuna (tbr.7/1 ), sastav podneska od 08.06.2021. u iznosu od 1.000,00 kuna (tbr. 8/1 ), sastav podneska od 20.08.2021. u iznosu od 1.000,00 kuna (tbr. 8/1 ), zastupanje na ročištu 08.09.2021. u iznosu od 1.000,00 kuna (tbr.9/1), zastupanje na ročištu 21.10.2021. u iznosu od 1.000,00 kuna (tbr.9/1), sastav podneska od 09.11.2021. u iznosu od 250,00 kuna (tbr. 8/3 ), sastav podneska od 30.12.2021. u iznosu od 1.000,00 kuna (tbr. 8/1 ), zastupanje na ročištu 10.03.2022. u iznosu od 1.000,00 kuna (tbr.9/1), sastav podneska od 20.06.2022. u iznosu od 1.000,00 kuna (tbr. 8/1 ), sastav podneska od 29.07.2022. u iznosu od 250,00 kuna (tbr. 8/3 ), sastav podneska od 16.08.2022. u iznosu od 1.000,00 kuna (tbr. 8/1 ), sastav podneska od 12.09.2022. u iznosu od 250,00 kuna (tbr. 8/3 ), zastupanje na ročištu 21.09.2022. u iznosu od 1.000,00 kuna (tbr.9/1) i zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 500,00 kuna (tbr.9/3), uz pripadajući PDV, te u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine RH broj 142/2012, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22).
87.
Tužitelju je priznat i trošak koji se odnosi na plaćanje troškova financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 1.500,00 kuna. Priznat mu je i trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 549,00 kuna i na presudu u iznosu od 549,00 kuna, kako je zatraženo (prema VPS iz specificiranog tužbenog zahtjeva ), koji iznos je odmjeren temeljem Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine RH broj 118/18) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine RH broj 53/19 i 92/21).
88.
Tako ukupno
priznati trošak tužitelja iznosi 17.910,50 kuna, a na plaćanje je obvezan tuženik koji je izgubio spor.
89.
Sukladno
Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine RH 57/22, 88/22) dosuđeni iznosi su u izreci iskazani dvojno tj. u valuti HRK i u valuti EUR, prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450.
90.
Temeljem
svega gore iznijetog sud je odlučio kao u izreci.
U Čakovcu, 07. listopada 2022. godine
S U T K I N J A:
Valentina Varga Gombar
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, putem ovog suda na nadležni Županijski sud sukladno čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova ( Narodne novine RH broj 67/18 i 21/22 ), pismeno u tri istovjetna primjerka.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335 st. 9. Zakona o parničnom postupku).
O tom obavijest :
1. punomoćnik tužitelja B. B., odvjetnik iz Č.
2. punomoćnici tuženika OD L. i p. iz Z.
