Poslovni broj: Usž-2564/22-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja J. G., F., protiv tuženika Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, P., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Općine F., F., radi komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi tužitelja, sada na adresi: Z., protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 12 UsI-543/2021-9 od 17. ožujka 2022., na sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 12 UsI-543/2021-9 od 17. ožujka 2022.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, klasa: UP/II-363-03/21-02/19, urbroj: 2163/1-18-09/2-21-04 od 1. travnja 2021. i rješenja Jedinstvenog upravnog odjela Općine F., klasa: UP/I-363-03/15-02/27, urbroj: 2167/07-01/12-21-25 od 13. siječnja 2021. Navedenim rješenjem tuženika, u točki 1. izreke, odbija se žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 13. siječnja 2021., kojim je tužitelj utvrđen obveznikom plaćanja komunalnog doprinosa za ozakonjenu nezakonito izgrađenu zahtjevnu zgradu stambeno-poslovne namjene, izgrađenu na k.č.br. 879 k.o. F., u iznosu od 36.433,04 kn, sve na način i pod uvjetima iz tog rješenja. Točkom 2. izreke rješenja tuženika, odobrava se odgoda plaćanja komunalnog doprinosa u roku od godine dana od dana izvršnosti rješenja o komunalnom doprinosu.
2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu zbog nepotpuno i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne primjene pravila postupka. U žalbenim razlozima, u bitnom, ističe da iz osporenih rješenja nije razvidno koliki je bio obujam zgrade po građevinskoj dozvoli, odnosno navedene činjenice nisu vidljive pa je teško utvrditi u tom smislu ispravnost rješenja. Dodaje da u obračun dograđenog dijela ne bi trebala ulaziti nadstrešnica u prizemlju objekta od ulične strane, jer ne ispunjava uvjete za terasu. Ističe da je prilikom podnošenja žalbe prvostupanjskom tijelu zatražio odgodu plaćanja komunalnog doprinosa do poboljšanja ekonomsko-financijskih prilika, te se tom prilikom nije pozvao na zakonom propisanu mogućnost odgode plaćanja komunalnog doprinosa od jedne godine, nego je zatražio odgodu plaćanja za vrijeme dok ne bude platežno sposoban. Stoga smatra da o navedenom nije trebao odlučivati tuženik, nego prvostupanjsko tijelo odnosno Općina F., kojoj duguje komunalni doprinos, a koja je mogla odlučiti da mu se odobri odgoda plaćanja i duža od godine dana od dana izvršnosti rješenja. Budući da, dakle, nije tražio odgodu plaćanja komunalnog doprinosa temeljem članka 22. stavka 5. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19. – dalje u tekstu: ZPNIZ), to je tuženik pogrešno odlučio o odgodi plaćanja komunalnog doprinosa na godinu dana. Posljedično, smatra netočnom tvrdnju prvostupanjskog suda da odlučivanje o njegovoj molbi za odgodu plaćanja komunalnog doprinosa nije bilo njemu na štetu, jer mu je time uskraćena mogućnost da ishodi od svog vjerovnika (Općine F.) mogućnost odgode plaćanja komunalnog doprinosa i duže od godinu dana. Upire na točku 3. izreke prvostupanjskog rješenja, kojom je obveza plaćanja komunalnog doprinosa utvrđena u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti rješenja, te zaključuje kako trenutno nema sredstva za isplatu komunalnog doprinosa pa mu je u interesu da rješenje o plaćanju istog postane što kasnije pravomoćno. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže ovom Sudu poništiti osporenu presudu.
3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Zainteresirana osoba, u odgovoru na žalbu, osporava žalbene navode u cijelosti, jer je u prvostupanjskom rješenju (str. 4 i 5) jasno iskazan obujam postojećeg stanja zgrade za koju je izdana građevinska dozvola, a sve prema podacima sadržanim u Arhitektonskoj snimci izvedenog stanja, broj 157/12 od svibnja 2013., koja je sastavni dio rješenja o izvedenom stanju, klasa: UP/I-361- 03/14-01/56474 od 28. srpnja 2015. (pravomoćno 18. rujna 2015.). Vezano na žalbene navode da u obračun dograđenog dijela ne treba ulaziti nadstrešnica u prizemlju objekta, zainteresirana osoba ponavlja da je način obračuna obujma propisan Pravilnikom o načinu utvrđivanja obujma građevine za obračun komunalnog doprinosa ("Narodne novine", broj 136/06., 135/10., 14/11. i 55/12.), kojim se u članku 2. određuje da se obujam građevine za obračun komunalnog doprinosa utvrđuje u mᶟ (prostornim metrima) kao stvarna zapremina odnosno zbroj zapremina pojedinih dijelova građevine koji su zatvoreni, tj. omeđeni s vanjske strane, uvećano za zapreminu dijelova te građevine koji nisu zatvoreni, ali su natkriveni i omeđeni prema van, a čija zapremina se izračunava na način određen ovim Pravilnikom, dok se člankom 4. određuje da se kod utvrđivanja obujma građevine za obračun komunalnog doprinosa, uz zapreminu zatvorenog dijela neke građevine, uračunavaju i loggie, natkrivene terase odnosno natkriveni dijelovi terasa, trijemovi, natkriveni prolazi i drugi dijelove te građevine koji nisu zatvoreni, ali su natkriveni i omeđeni prema van. Iz citiranih podzakonskih odredaba proizlazi da se zapremina nadstrešnice uzima u obzir prilikom utvrđivanja obujma za obračun komunalnog doprinosa jer se radi o dijelu građevine koji nije zatvoren, ali je natkriven i omeđen prema vani, i to kao umnožak širine i dužine nadstrešnice i visine do jedan metar, a kako je to obračunato i iskazano u Arhitektonskoj snimci (Iskaz površina i obračunske veličine zgrade izvedenog stanja – prizemlje). Na kraju, dodaje da odredba o odgodi plaćanja komunalnog doprinosa, sadržana u rješenju tuženika, nije na štetu tužitelja, jer je isto u skladu s člankom 22. stavkom 5. ZPNIZ-a. Slijedom svega navedenog, zainteresirana osoba predlaže ovom Sudu žalbu tužitelja odbiti.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
6. Naime, Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. ZUS-a iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama koji su u upravnom sporu pravilno i u potpunosti utvrđeni, a iz kojih proizlazi da su podaci za obračun komunalnog doprinosa utvrđeni temeljem pravomoćnog rješenja o izvedenom stanju od 28. srpnja 2015. i Arhitektonske snimke koja je njegov sastavni dio.
7. Slijedom izloženog, neosnovano tužitelj i u žalbi inzistira na prigovoru da je rješenjem o komunalnom doprinosu trebalo umanjiti obračunati iznos imajući u vidu legalne dijelove građevine (izgrađene temeljem građevinske dozvole), jer je to u konkretnom slučaju i učinjeno, kako to proizlazi iz točke 5. izreke prvostupanjskog rješenja i, tom rješenju priloženog, obračuna komunalnog doprinosa od 13. siječnja 2021., a prema kojem ukupni obujam izvedenog stanja iznosi 1.262,01 mᶟ, dok je obračun izvršen samo za razliku obujma od 352,01 mᶟ, dakle, samo za ozakonjeni dio građevine. Pritom se tužitelju napominje da je prvostupanjsko tijelo, kod obračuna komunalnog doprinosa, vezano podacima iz Arhitektonske snimke pa tako i onima iskazanim u odnosu na obujam nadstrešnice, na koju okolnost osnovano ukazuje i prvostupanjski sud u obrazloženju osporene presude, kao i zainteresirana osoba u odgovoru na žalbu.
8. Sud ne nalazi pravno odlučnim ni prigovor tužitelja vezan za odgodu izvršenja rješenja o komunalnom doprinosu. Naime, nije sporno, jer to upravo proizlazi iz sadržaja njegove žalbe protiv prvostupanjskog rješenja, da je tužitelj zatražio odgodu plaćanja komunalnog doprinosa, a koja je dopuštena na način propisan odredbom članka 22. stavka 5. ZPNIZ-a, primjenom koje je ovdje i odlučeno.
9. Citiranom zakonskom odredbom, naime, propisano je da se rješenjem o utvrđivanju komunalnog doprinosa odobrava odgoda plaćanja doprinosa, odnosno odgoda početka njegova plaćanja u slučaju obročne otplate, za godinu dana od dana izvršnosti rješenja, ako to zatraži podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnik zgrade.
10. Prema tomu, iz navedene zakonske odredbe jasno proizlazi da se rok od godine dana za odgodu plaćanja komunalnog doprinosa računa uvijek od izvršnosti rješenja o komunalnom doprinosu, neovisno o tomu tko je odlučio o odgodi (prvostupanjsko ili drugostupanjsko tijelo), radi čega, i po ocjeni ovoga Suda, time što je o odgodi odlučio tuženik nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, što je već pravilno obrazloženo i u osporenoj presudi.
11. Kako, dakle, tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
12. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 7. listopada 2022.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović, v.r.
