Poslovni broj: 9 P-139/2021-19

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku OIB: 29399232217, po sucu ovog suda Martini Miočević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: 1. F. N., OIB: …, 2. F. L., OIB: …, 3. F. M., OIB: …, svi iz V., zastupani po punomoćnicima - odvjetnicima iz OD M. i R. j.t.d., Š., protiv tuženika: 1. Š. G., OIB: …, V. i 2. Š. Z., OIB: …, V., oboje zastupani po punomoćnici E. K., odvjetnici u Š., radi prestanka uznemiravanja, nakon javno održane glavne rasprave dana 23. kolovoza 2022. godine u prisutnosti punomoćnica stranaka, a objavljene dana 07. listopada 2022. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

I. Tuženicima Š. G., OIB: …, V. i Š. Z., OIB: …, V., nalaže se da prestanu uznemiravati tužitelje F. N., OIB: …, iz V., F. L., OIB: … iz V. i F. M., OIB: …, iz V., u ostvarivanju vlasničkih prava glede dijela nekretnine označene kao kat.čest.br. 1105, k.o. V., i to dijela na Geodetskom snimku postojećeg stanja, izrađenom od strane ovlaštenog inženjera D. K. 14. prosinca 2020., označen kao A-B-C-D-A , površine 42 m2, na način da prestane koristiti predmetni dio nekretnine za prolaz kao i da se ubuduće suzdrže od svakog takvog ili sličnog uznemiravanja.

II. Nalaže se tužiteljima da tuženicima nadoknade parnični trošak iznosu od 4.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate u visini uvećane prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena pa do isplate.

Obrazloženje

1.Tužitelji su dana 13. siječnja 2021. godine podnijeli tužbu protiv tuženika radi prestanka uznemiravanja, pri tom navodeći da su suvlasnici nekretnina, označenih kao k.č.br. 1105, površine 1904 m2 i k.č.br. 1937 zgr, površine 30 m2, k.o. V., svaki za 1/3 dijela. Tuženici da su suvlasnici nekretnina označenih kao k.č.br. 1061/1, 1106/2, 1106/3, 1106/4, 1106/5 i 1106/6, ukupne površine 2259 m2, k.o. V., svaki za ½ dijela.

1.1. Tuženici do svojih nekretnina da imaju put označen kao kat.čest. br. 7187/1, k.o. V., ali su isti, kako bi proširili taj postojeći put, zašli na nekretninu tuženika označenu kao 1105, k.o. V., i to u dijelu, na Geodetskom snimku postojećeg stanja, izrađenom od strane ovlaštenog inženjera D. K. 14. prosinca 2020., označenom kao A-B-C-D-A , površine 42 m2.

Tuženici su sasvim samovoljno i bez pristanka tužitelja, na navedenom dijelu nekretnine u vlasništvu tužitelja uklonili lanac i metalnu ogradu kojom su tužitelji ogradili svoju nekretninu, sasjekli borove koji su se nalazili na tom dijelu nekretnine, i isti poravnali u put, koji sada koriste zajedno sa postojećim putom oznake kat. čest. broj 7187/1, k.o. V., za prolaz do svojih nekretnina, iako im je postojeći put bio sasvim dostatan, sve prema navodima iz tužbe.

2.Tuženici u svom odgovoru na tužbu osporavaju u cijelosti navode iz tužbe, pri tom pojašnjavajući kako tuženi da bi došli na svoje nekretnine katastarske oznake k.č.br. 1061/1, 1106/2, 1106/3, 1106/4, 1106/5 i 1106/6 sve k.o. V. koriste put koji tužitelji navode u tužbi oznake čest.zem. 7187/1 k.o. V., ali ne gornji dio puta, odnosno dio koji vodi na nekretnine tuženika sa sjeverne (gornje) strane, već dio puta koji vodi na nekretnine tuženika sa južne (donje) strane. Tužitelji u svom tužbenom zahtjevu traže prestanak uznemiravanja od strane tuženika za dio nekretnine oznake čest.zem. 1105 k.o. V. Nekretnina te oznake u odnosu na nekretnine u vlasništvu tuženika nalazi se sa sjeverne strane, odnosno sa strane puta koji tuženi ni ne koriste, pa nije točno ni logično da bi tuženi krčili dio puta koji ne koriste. Nastavno taj dio puta sa gornje sjeverne strane je neprohodan, zarastao, nepristupačan te tuženi ne vide smisao proširivanja dijela puta koji ne koriste, odnosno koji se ni ne može koristiti. Nadalje, tuženici navode kako su za vrijeme dolazaka na svoje nekretnine zbog krčenja i čišćenja istih za vrijeme zimskih mjeseci 2018., 2019. i 2020. godine svoj automobil ostavljali na terenu obitelji G. čest.zem. 1108/7 k.o. V., koji su u to vrijeme gradili kuću. Također put koji vodi od nekretnine u vlasništvu obitelji G. do nekretnina u vlasništvu tuženih, istima prilazi s južne donje strane. Po dolasku tuženika ad. 2 u siječnju 2021. godine na teren, isti zatiče armaturne šipke označene crvenom bojom, iz čega se zaključuje kako je netko vršio mjerenje bez znanja tuženika koji su međaši, što je suprotno pozitivnim pravnim propisima. Prilikom čišćenja terena da nije bilo nikakvog lanca ili ograde, da su tek po primitku tužbe saznali tko su vlasnici susjedne nekretnine, a da se do spornih nekretnina može doći tek kada su očistili zemljište od raslinja.

3. Radi utvrđenja odlučnih činjenica, sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu i to: Presliku izvatka iz zemljišne knjige Z.U. 5984 i 4924 (l.s. 4), geodetski snimak postojećeg stanja izrađen od D. K., dipl.ing.geod. od dana 14. prosinca 2020. godine (l.s.5), presliku fotografija (l.s. 6, 7, 18 i 19).

3.1. Sud je u ovoj pravnoj stvari izveo uviđaj na licu mjesta dana 11. travnja 2022. godine uz sudjelovanje vještaka mjernika K. Š., dipl.ing.geod., a kojom prilikom su na licu mjesta saslušani svjedoci D. M., T. S. i N. K. (l.s. 25 do 29 spisa).

3.2. Sud je izvršio uvid u skicu mjesta očevida datiranu s 22. travnja 2022. godine (l.s. 35), uz fotografije mjesta spora (l.s. 36 do 40).

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja usmjeren na nalog tuženicima da prestanu zanemarivati tužitelje u ostvarivanju svojih vlasničkih prava glede dijela nekretnine označene kao kat.čest.br. 1105, k.o. V., i to dijela na Geodetskom snimku postojećeg stanja, izrađenom od strane ovlaštenog inženjera D. K. 14. prosinca 2020., označen kao A-B-C-D-A površine 42 m2, na način da prestane koristiti predmetni dio nekretnine za prolaz kao i da se ubuduće suzdrže od svakog takvog ili sličnog uznemiravanja.

6. Tuženici ne osporavaju tužiteljima vlasništvo nekretnine oznake kat.čest. 1105 k.o. V., međutim osporavaju uznemiravanje na način da koriste u tužbi označeni predmetni dio nekretnine za prolaz, kao i činjenicu prethodnog uklanjanja lanca i metalne ograde te sječu borova.

7. Temeljem navoda stranaka i provedenog dokaznog postupka te ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku„Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP) sud je utvrdio i zaključio kako u nastavku slijedi.

8. U postupku je nesporno da su tužitelji vlasnici nekretnine oznake čest.zem. 1105 k.o. V., svaki za 1/3 dijela. Također je nesporno da su tuženici suvlasnici nekretnina označnih kao k.č.br. 1061/1, 1106/2, 1106/3, 1106/4, 1106/5 i 1106/6, svaki za ½ dijela. Vlasništvo navedenih nekretnina proizlaze iz priloženih zemljišnoknjižnih izvadaka, a isto tako parnične stranke navedene činjenice ne čine spornim.

9. Ono što je sporno i što je predmet utvrđenja u ovom postupku jesu li tuženici smetali-uznemiravali tužitelje u vršenju njihovih vlasničkih ovlaštenja, na način da koriste kao prolaz dio na Geodetskom snimku postojećeg stanja, izrađenom od strane ovlaštenog inženjera D. K. 14. prosinca 2020., označen kao A-B-C-D-A površine 42 m2 i pri tom u historijatu tužbe ističući da su tuženici na navedenom dijelu nekretnine u vlasništvu tužitelja uklonili lanac i metalnu ogradu kojom su tužitelji ogradili svoju nekretninu, sasjekli borove koji su se nalazili na tom dijelu nekretnine i isti poravnali u put te ga sada koriste sa postojećim putom oznake kat.čest. 7187/1 k.o. V. za prolaz do svojih nekretnina.

10. U smislu odredbe čl. 167. ZV-a ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Spomenuta actio negatoria daje pravo vlasniku na podnošenje tužbe sa zahtjevom za prestanak uznemiravanja prava vlasništva,ako ga treća osoba bespravno uznemirava u vlasništvu nekretnine na drugi način, a ne oduzimanjem stvari. Da bi u postupku pred sudom vlasnik ostvario svoje pravo na prestanak uznemiravanja mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo odnosno da ima valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari. Iz navedene zakonske odredbe jasno proizlazi da su tužitelji dužni dokazati svoje pravo vlasništva i bespravno uznemiravanje od strane treće osobe.

10.1. Zaštitu od uznemiravanja može tražiti samo vlasnik koji je ujedno i posjednik stvari kojega treća osoba uznemirava u izvršavanju njegovih vlasničkih prava na stvar.

11. Činjenica prava vlasništva od strane tužitelja je dokazana e-izvatkom iz zemljišne knjige, a ujedno kako je to već ranije navedeno, nije sporno među strankama.

12. Na okolnost uznemiravanja od strane treće osobe, ovdje tuženika, sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka D. M., N. K. i T. S., dok je sud od saslušanja svjedoka P. S. odustao, smatrajući da bi ponovno pozivanje spomenutog svjedoka isključivo pridonijelo odugovlačenju postupka, obzirom da se po stavu ovog suda saslušanjem svjedoka M., K. i S. utvrdilo činjenično stanje.

12.1. Naprijed spomenuti svjedoci saslušani su prilikom uviđaja na licu mjesta održanog dana 11. travnja 2022. godine u prisutnosti vještaka geodetske struke K. Š., koji je identificirao mjesto spora na osnovu skice dostavljene u predmet, izrađene od D. K., dipl.ing.geod. od 14. prosinca 2020. godine i to kao dio kat.čest. 1105 k.o. V., uz utvrđenje kako predmetni dio danas na terenu nije obilježen.

12.2. Svjedok T. S. je u svom iskazu naveo kako njegov teren neposredno graniči s mjestom spora te kako jednom tjedno dolazi u polje, a ovuda i trči te kako se u narodu mjesto uviđaja zove F. zemlja, jer su ga tužitelju kupili od njegova ujaka. Pokojni F., prednik tužitelja, da je radio na terenu sve vidljive zidove, pa tako i ovaj na mjestu spora te su svi susjedi dali dio zemlje kako bi se formirao put kako bi F. došao do zemlje, s tim da oni svi zadržavaju pravo korištenja. Što se tiče navoda tužitelja vezanih uz lanac i metalnu ogradu s lancem, kojim su ogradili svoju nekretninu, svjedok navodi kako se rampa nalazi na početku zida gdje se sad ostavljaju auta, a da se radi o početku puta koji nema nikakve veze s predmetom spora. Što se tiče brava, njih da su sasjekli vozači kamiona, koji su predmetnu parcelu koristili kao okretište, a ujedno bi na parcelu ispod betonskog zida istovarali građevinski otpad na terenu u vlasništvu njegove rodice. U razdoblju prija korone (dakle prije 2020. godine) prvi put da je vodio tuženika ad. 2 Z. Š. koji je čistio svoj teren, decidirano iskazujući da nije čistio predmet spora, već svoj dio, a svoja saznanja ovaj svjedok crpi iz neposrednog uviđanja, obzirom da se poviše terena od Š. nalazi trkaća i biciklistička staza, a da ovuda on isključivo prolazi dok trči.

12.3.Svjedok D. M. je u svom iskazu naveo kako je pomagao tuženiku ad. 2 čistiti njegov teren 2017. godine, dok 2000./2021. godinu ovdje nije dolazio. Ne zna gdje se nalazi zemlja od tužitelja, niti iste poznaje, nije mu poznato postojanje lanca i metalne ograde, jer nije tu dolazio, a u odnosu na borove da vidi da ima sasječenog drveća, ali tko je i kada sjekao da ne zna. Kada bi se dolazilo na tuženikovu zemlju pristupalo bi se s donje strane, gdje bi se ostavilo auto na asfaltiranom dijelu.

12.4.Svjedok N. K. navodi kako je radio 28 mjeseci na kući S., neposredni ispod predmeta spora, na postavljanju kamena te potvrđuje kako je viđao tuženika ad. 2 i njegovu majku kako krče i čiste teren. On da nikad nije dolazio na predmet spora, ali je viđao iste kako na svom terenu krče borove, dok u odnosu na mjesto spora, ne zna tko je iskrčio borove.

13. Sud je dužan potpuno istinito utvrditi sporne činjenice o kojima zavisi osnovanost zahtjeva u okviru predloženih dokaznih prijedloga samih stranaka (čl. 7. i 219. ZPP-a).

13.1. Iz iskaza saslušanih svjedoka, kojima sud u potpunosti poklanja vjeru, budući isti nisu u srodstvu sa strankama u ovom postupku, a u svim bitnim dijelovima su iskazivali identično navodima iz odgovora na tužbu, to sud nije imao razloga sumnjati u vjerodostojnost njihovih iskaza već je iste ocijenio istinitim i s tim su svezi utvrdio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, da bi tuženici koristili u tužbi označeni predmetni dio nekretnine za prolaz, a prethodno uklanjali boriće, lanac i metalnu ogradu, o čemu niti jedan od saslušanih svjedoka nisu imali saznanja. Sud smatra dokazanim da su tuženici radove čišćenja terena izvodili na svojoj nekretnini u okviru vršenja svojih vlasničkih ovlaštenja, pri tom ne dirajući vlasnička prava tužitelja, to sud nije smatrao potrebnim izvoditi dokaz saslušanjem parničnih stranaka. Teret dokaza navoda iz tužbe je na tužiteljima. Tužitelji nisu dokazali da bi ih tuženici neosnovano uznemiravali činom smetanja-svojatanjem prava prolaza, a prethodno zadirući u nekretninu tužitelja rušenjem borova, uklanjanjem lanca i ograde.

13.2.Saslušanje stranaka je, u pravilu, supsidijarno dokazno sredstvo, samim time manje pouzdano dokazno sredstvo, koje se može primijeniti kada za utvrđivanje određenih činjenica ne postoje drugi dokazi odnosno kada se unatoč izvedenim drugim dokazima ustanovi da je to potrebno za utvrđivanje važnih činjenica. Stranke svakako jesu najupućenije u spor koji je među njima nastao, ali svaka od njih teži rešenju spora na određeni način. Sud smatra da je privedenim dokazima činjenično stanje utvrđeno a predmet spora raspravljen u dovoljnoj mjeri za donošenje meritorne odluke, da bi izvođenje ostalih predloženih dokaza isključivo doprinijelo odugovlačenju ovog postupka te povrijedilo načelo ekonomičnosti postupka sadržano u odredbi čl. 10. st. 1. ZPP prema kojem je sud dužan postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, i sa što manje troškova te onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku te načelo koncentracije postupka i jedinstva glavne rasprave (čl. 298. i čl. 311. stavak 2. ZPP) koje zahtijeva da se predmet spora svestrano raspravi, ali da se zbog toga postupak ne odugovlači, tako da se rasprava po mogućnosti dovrši što prije.

14. Na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a tuženicima pripada naknada parničnog troška u iznosu od 4.000,00 kn, a koji se sastoji od troška zastupanja po punomoćnici iz reda odvjetnika i to za sastav odgovora na tužbu od 17. veljače 2021. godine, pristupa na ročišta održana 02. ožujka 2021., 11. travnja 2022. (uviđaj) i 23. kolovoza 2022. godine, za svaku radnju po 100 bodova odnosno 1.000,00 kn sve sukladno Tbr. 7., 8. i 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 91/04, 37/05 i 148/09 i 142/12).

15. Temeljem svega iznijetoga odlučeno je kao u izreci.

Šibeniku, 07. listopada 2022.

Sudac

Martina Miočević Šušnjić, v.r.