Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj 15 Gž Zk-354/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat člana vijeća i suca izvjestitelja i Jasminke Pavković člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Đ. Đ. G. d.d. S. B., OIB: …, zastupanoga po punomoćnici J. L., odvjetnici u S. B., protiv tuženika Grada S. B., S. B., OIB: …, zastupanoga po punomoćnici I. Đ. V., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu I. Đ. V. i K. B. u S. B., radi ispravljanja zemljišnoknjižnog upisa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-72/2021-16 od 17. ožujka 2020., 7. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P- 72/2021-16 od 17. ožujka 2020. i sudi:

1. Utvrđuje se da je pogrešan upis uknjižbe prava vlasništva tuženika Grada S. B. u 1/1 dijela na:

- 85. etaži 1/86 nekretnine označene kao kč. br. 2776 stambena zgrada br. 2 u Naselju S. II sa 1419 m2, upisane u zk. ul. 12194 poduložak 85 k.o. S. B. i - 86. etaži 1/86 nekretnine označene kao kč. br. 2776 stambena zgrada br. 2 u Naselju S. II sa 1419 m2, upisane u zk. ul. 12194 poduložak 86 k.o. S. B., proveden na temelju raspravnog zapisnika broj 11041 sastavljenog u postupku obnove zemljišne knjige za k.o. B., koji je proveden pod brojem R1-27/86.

2. Nalaže se Zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Slavonskom Brodu brisanje zemljišno-knjižnog stanja na:

- 85. etaži 1/86 nekretnine označene kao kč. br. 2776 stambena zgrada br. 2 u Naselju S. II sa 1419 m2, upisane u zk. ul. 12194 poduložak 85 k.o. S. B. i - 86. etaži 1/86 nekretnine označene kao kč. br. 2776 stambena zgrada br. 2 u Naselju S. II sa 1419 m2, upisane u zk. ul. 12194 poduložak 86 k.o. S. B., nastalog na osnovi raspravnog zapisnika 11041, a provedenog pod br. Z-5549/07, tako da se na tim nekretninama briše pravo vlasništva tuženika Grada S. B. OIB: … u 1/1 dijela te istovremeni upis tužitelja Đ. Đ. G. d.d. S. B., OIB: …, kao vlasnika tih nekretnina u 1/1 dijela.

II. Nalaže se tuženiku Gradu S. B. da tužitelju Đ. Đ. G. d.d. S. B. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 43.562,50 kn / 5.781.84 EUR[1] , u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Gradu S. B. da tužitelju Đ. Đ. G. d.d. S. B. trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 7.812,50 kn / 1.036,90 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva da se utvrdi da je pogrešan upis uknjižbe prava vlasništva tuženika Grada

S. B. u 1/1 dijela na:

- 85. etaži 1/86 nekretnine označene kao kč. br. 2776 stambena zgrada br. 2 u Naselju S. II sa 1419 m2, upisane u zk. ul. 12194 poduložak 85 k.o. S. B. i

- 86. etaži 1/86 nekretnine označene kao kč. br. 2776 stambena zgrada br. 2 u Naselju S. II sa 1419 m2, upisane u zk. ul. 12194 poduložak 86 k.o. S. B., proveden na temelju raspravnog zapisnika broj 11041 sastavljenog u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. B. koji je proveden pod brojem R1-27/86 (točka I/1 izreke) i da će pogrešan upis naveden u točki I izreke zemljišno-knjižni odjel Općinskog suda u Slavonskom Brodu ispraviti po pravomoćnosti navedene presude te se nalaže Zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Slavonskom Brodu brisanje zemljišno- knjižnog stanja na 85. etaži 1/86 nekretnine označene kao kč. br. 2776 stambena zgrada br. 2 u Naselju S. II sa 1419 m2 upisane u zk. ul. 12194 poduložak 85 k.o. S. B. i 86. etaži 1/86 nekretnine označene kao kč. br. 2776 stambena zgrada br. 2 u Naselju S. II sa 1419 m2 upisane u zk. ul. 12194 poduložak 86 k.o. S. B., nastalog na osnovi raspravnog zapisnika 11041, provedenog pod br. Z-5549/07 tako da se na tim nekretninama briše pravo vlasništva tuženika Grada S. B. OIB: … u 1/1 dijela i istovremeni upis tužitelja Đ. Đ. G. d.d. S. B., OIB: … kao vlasnika tih nekretnina u 1/1 dijela (točka I/2 izreke).

1.1. Nadalje je pobijanom presudom odbijen i alternativno postavljeni (pravilno bi bilo: eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev, kojim tužitelj zahtijeva da se utvrdi da je stekao pravo vlasništva na 85. suvlasničkom udjelu 1/86 etažno vlasništvo (E-85) i 86. suvlasničkom udjelu 1/86 etažno vlasništvo (E-86), u naravi dva stana sagrađena na kč. br. 2776 stambena zgrada broj 2 u Naselju S. II, sa 1419 m2 upisano u zk. ul. 12194 k.o. B., što da je tuženik dužan priznati i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime u zemljišnim knjigama toga suda (točka II. izreke).

1.2. Navedenom presudom tužitelju je naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 46.250,00 kn, u roku od 15 dana (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbom zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode tužitelja.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmet spora je tužba Đ. Đ. G. d.d. S. B. (osobe čiji je prigovor u zemljišnoknjižnom postupku obnove zemljišne knjige za k.o. B. odbijen) za ispravak upisa u zemljišnoj knjizi, podnesena u smislu odredbe čl. 197. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13 – dalje: ZZK).

6. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud je ispitao prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6.1. Tužitelj u žalbi ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP. Međutim, nije nađeno da bi bila počinjena navedena bitna povreda jer izreka presude nije u suprotnosti s izvedenim dokazima, presuda sadrži potrebne razloge o pravno odlučnim činjenicama, koji nisu proturječni stanju spisa i može se ispitati.

6.2. Suprotno žalbenim navodima, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi s čl. 8. ZPP jer je prvostupanjski sud utvrdio činjenice i ocijenio dokaze za koje je smatrao da su odlučni za ishod spornog odnosa među strankama.

7. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje:

- da tužitelj, na kojemu je teret dokaza, nije u smislu čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17 – dalje: ZZK), dokazao da je bio nositelj knjižnog prava kojemu je povrijeđeno knjižno pravo uknjižbom, kao ni da je njegov prednik bio nositelj knjižnog prava koje mu je spornom uknjižbom povrijeđeno te

- da okolnost što je tužitelj ishodio rješenje CERP-a klasa od … od 30. studenog 2015. nakon više od godinu dana od donošenja rješenja suda broj Rz-371/13-6 od 7. travnja 2014., ni na koji način nije mogla utjecati na odluku suda u premetu broj Rz- 371/13-6, a niti tužitelj u ovom predmetu sada može tražiti ispravak tog rješenja.

8. Međutim, takav zaključak prvostupanjskoga suda nije prihvatljiv, na što osnovano u žalbi ukazuje tužitelj. Naime, već je ranijim rješenjem ovoga suda poslovni broj Gž Zk-496/2020-2 od 7. listopada 2020. ukazano prvostupanjskome sudu da u smislu odredbe čl. 197. st. 1. ZZK, tužitelj u ovom postupku treba dokazati da je upis koji je proveden u zemljišnoj knjizi pogrešan, odnosno nevaljan i kako bi upis trebao pravilno glasiti te da se u ovom postupku provode svi dokazi nužni za potpuno i pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja koji se tiču postojanja određenog prava, odnosno, da tužitelj treba dokazati da je upravo on, a ne tuženik, predmetnu nekretninu stekao na jedan od načina propisanih zakonom i da je stoga ovlašten to svoje pravo upisati u zemljišnu knjigu te da je upravo ta činjenica odlučna za ishod spornog odnosa među strankama. Ovo stoga što je neistinita ona uknjižba koja nije u skladu sa stvarnim pravnim stanjem nekretnine. To konkretno znači da je uknjižba neistinita ako u zemljišnoj knjizi kao nositelj knjižnog prava nije upisana ona osoba koja je stvarni nositelj toga prava pa upisom toga prava u zemljišnoj knjizi, dakle, na temelju uknjižbe koja nije istinita, nije moglo doći ni do stvarnopravne promjene. Budući da u konkretnom slučaju, dakle, nije riječ o brisovnoj tužbi u smislu čl. 129. ZZK, već o tužbi iz čl. 197. ZZK, okolnost da tužitelj, kao ni njegov pravni prednik, nisu bili upisani kao nositelji knjižnog prava koje je povrijeđeno predmetnom uknjižbom, nije odlučna za ishod spornog odnosa među strankama.

8.1. Isto tako ni okolnost da je tužitelj ishodio rješenje CERP-a nakon više od godinu dana od donošenja rješenja suda broj Rz-371/13-6 od 7. travnja 2014., suprotno zaključku prvostupanjskoga suda, nije pravno odlučna za ishod spornog odnosa među strankama, već je jedino odlučno jesu li predmetne nekretnine procijenjene u vrijednost društvenog kapitala pravnog prednika tužitelja u smislu čl. 42. Zakona o privatizaciji (''Narodne novine'' broj 21/96).

9. U ovom slučaju prvostupanjski je sud, kao nesporne (točka 11. obrazloženja), utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

- da je tuženik u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina, na temelju raspravnog zapisnika broj 11041 od 12. lipnja 2007. u postupku obnove i ispravljanja zemljišnih knjiga za k.o. S. B. (R1-27/86) i povezivanja knjige položenih ugovora iz zk. ul. 12008,

- da je tužitelj rješenjem Općinskog suda broj Rz-371/13-6 /13 od 7. travnja 2014. odbijen s prigovorom u postupku obnove zemljišnih knjiga jer nije dostavio dokaz da je predmetne nekretnine unio u vrijednost procijenjenog društvenog kapitala, kao ni dokaz da je na tim nekretninama, kao društvenom vlasništvu, društveno poduzeće čiji je pravni slijednik, imalo pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja, a niti ikakav dokaz da su te nekretnine samostalne uporabne cjeline,

- da je Đ. Đ. H. ishodio Rješenje CERP-a klasa … od 30. studenog 2015., kojim je utvrđeno da je u temeljni kapital upisano 2267 stanova ukupne površine 134.267,95 m2, da u popisu stanova koji pripadaju složenom poduzeću Đ. Đ., sačinjenog od strane Đ. Đ. Poduzeća za obavljanje usluga stambene djelatnosti d.o.o. S. B., na koji se poziva i CERP u svom rješenju, upisan i stan za koji se traži ispravak upisa na str. 44 red. br. 160 i red. br. 160 na imenu R. t. i t., da je kao stanar upisan u evidenciju popisa stanova (prilog 4) rbr. 160 P. P., stan sa 79,47 m2 i rbr. 160 B. I., stan sa 41,03 m2 te da su u posjedu stanova od 1983. do danas radnici Đ. Đ., prije RO, a danas Đ. Đ. G..

10. Budući da je prvostupanjski sud utvrdio da su predmetne nekretnine procijenjene u vrijednost društvenog kapitala njegovog pravnog prednika, pogrešan je zaključak prvostupanjskoga suda da je tužbeni zahtjev neosnovan.

10.1. Naime, odredbom članka 1. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (''Narodne novine'' broj 19/91, 83/92, 94/93, 2/94 i 9/95 i 118/99 – dalje: Zakon o pretvorbi) propisano je da se tim zakonom uređuje pretvorba poduzeća s društvenim kapitalom (u daljnjem tekstu: poduzeće) u poduzeće kojemu je određen vlasnik. Odluku o pretvorbi donosi organ upravljana poduzeća te ju dostavlja Hrvatskom fondu za privatizaciju (dalje u tekstu: HFP) sukladno s čl. 10. Zakona o pretvorbi, u vezi s čl. 19. Zakona o Hrvatskom fondu za privatizaciju (''Narodne novine'' broj 84/92) s ispravama navedenim u čl. 11. Zakona o pretvorbi, između ostaloga i s podacima i dokazima o pravu korištenja nekretnina i elaboratom o procjeni vrijednosti poduzeća (čl. 11. t. 5. i 7. Zakona o pretvorbi) pa ako ocijeni da se predlaže pretvorba poduzeća u skladu s uvjetima i na način propisan tim zakonom, HFP daje suglasnost za provođenje namjeravane pretvorbe (čl. 12. st. 1. Zakona o pretvorbi), odnosno donosi rješenje kojim se utvrđuju nekretnine koje su procijenjene u vrijednost društvenog kapitala u smislu čl. 42. Zakona o privatizaciji (''Narodne novine'' broj 21/96).

10.2. Prema tome, HFP utvrđuje jesu ispunjene pretpostavke iz čl. 11. st. 5. ZOP, odnosno jesu li dostavljeni podaci i dokazi o pravu korištenja nekretnina te nakon toga izdaje rješenje kojim se utvrđuju nekretnine koje su procijenjene u vrijednosti društvenog kapitala u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi (čl. 42. st. 1. Zakona o privatizaciji), koje služi za upis nekretnina u zemljišne knjige (čl. 42. st. 2., u vezi s čl. 55. st. 1.b ZZK).

11.3. Prema odredbi čl. 55. st. 1.b ZZK, javne isprave na temelju kojih se može dopustiti uknjižba su odluke suda ili drugoga nadležnog tijela odnosno pred njima sklopljene nagodbe koje se prema propisima o ovrsi smatraju ovršnim ispravama ili koje se prema odredbama propisa kojim se uređuje opći upravni postupak smatraju izvršnim rješenjima prikladnim za upis prava u zemljišnu knjigu, ako sadrže točnu oznaku zemljišta ili prava na koji se odnosi upis.

11.4. Prvostupanjski je sud na temelju iskaza svjedokinje M. R., djelatnice prednika tužitelja koja je radila na pravnim poslovima, utvrdio da u vrijeme pretvorbe oko 2000 stanova koje je prednik tužitelja izgradio za potrebe svojih radnika, nisu bili upisani u zemljišnim knjigama te da nisu bili uneseni brojevi katastarskih čestica, već da su stanovi upisivani po imenu i prezimenu osobe koja je dobila pravo korištenja i adresa na kojima su se stanovi nalazili, kao i prema površini stana, da je ''nekadašnji Fond za pretvorbu'' donio dva atipična rješenja u vrijeme pretvorbe, na način da su stanovi samo popisani po imenu vlasnika, društva i kvadrature koju stan ima, da je velika količina stanova prodana, a na onima koji nisu bili prodani, da su stanari koji su do tada u njima živjeli, dobili status zaštićenih stanara.

11.5. Prvostupanjski je sud također, na temelju iskaza svjedokinje D. L., utvrdio da o stanovima koji se nalaze u zgradi broj 2 u naselju S. II ne zna ništa, osim da su I. B. i I. H. zamijenili stanove, a što se tiče prezimena P., da danas u stanu živi udovica P. P. i da otkupljuje taj stan od Đ. Đ. S..

11.6. Kako je na temelju iskaza svjedokinje M. R. prvostupanjski sud utvrdio da stanovi koji su bili procijenjeni u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe prednika tužitelja bili popisani samo po imenu vlasnika, društva i kvadrature koju stan ima, dakle, nisu bile navedene točne oznake zemljišta, onda takvo rješenje HFP iz čl. 42. st. 1. Zakona o privatizaciji, nije isprava u smislu odredbe čl. 55. st. 1.b ZZK, koju ima u vidu odredba čl. 42. st. 2. Zakona o privatizaciji, na temelju koje bi se mogao dopustiti upis u zemljišnu knjigu. Stoga je tužitelj odlučne činjenice o kojima ovisi stjecanje njegova prava vlasništva na predmetnim nekretninama, bio ovlašten i dužan dokazati u ovom postupku, sukladno s odredbom čl. 219. st. 1. ZPP.

11.7. Radi utvrđenja činjenice da su upravo predmetni stanovi procijenjeni u vrijednosti društvenog kapitala u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi, tužitelj je predložio izvođenje dokaza vještačenjem te je, na temelju nalaza i mišljenja M. T., mag. ing. geodezije, prvostupanjski sud utvrdio:

- da u trenutku provođenja zemljišnoknjižnog ispravnog postupka tužitelj nije bio upisan u knjigu položenih ugovora jer stanovi nisu bili u otkupu,

- da su predmetni stanovi uneseni u temeljni kapital u postupku pretvorbe društvenih poduzeća 3. prosinca 1992. (Prilog 2),

- da su predmetni stanovi navedeni u pregledu stanova koji pripadaju Složenom poduzeću Đ. Đ., na koji se poziva i CERP u svom rješenju te upisani pod rednim brojevima 160 te

- da su kao stanari upisani radnici tužitelja, P. P. (na stanu površine 79,47 m2) i I. B. (stanu površine 41,03 m2) te

- da su navedene osobe u posjedu predmetnih stanova od 1983. godine.

11.8. Tuženik je prihvatio navedeni nalaz i mišljenje u pogledu identifikacije predmetnih nekretnina. Međutim, što se tiče unosa nekretnine u postupku procjene u vrijednost društvenog kapitala i iskazani kapital društva na dan procjene temeljnog kapitala u postupku pretvorbe, naveo je da tu činjenicu mora dokazati tužitelj, a ocijeniti sud, a ne vještak, posebno ne vještak geodetske struke. Vjerodostojnost dokumentacije dostavljene uz navedeni nalaz i mišljenje, kao i isprava koje prileže predmetnom spisu, tuženik tijekom postupka i ne dovodi u pitanje.

12. Tijekom postupka prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je pod rbr. 160. upisan P. P., na adresi …, zgrada 2, na stanu neto površine 79,47 m2, na 1. katu,

- da je pod rbr. 160. upisan I. B., na adresi … zgrada 2, na stanu površine 41,03 m2, na 4. katu. Navedene činjenice proizlaze iz pregleda stanova koji pripadaju Složenom poduzeću Đ. Đ. od 3. prosinca 1992. (str. 221 spisa), koju tuženik ne osporava.

12.1. Iz ugovora o korištenju stana od 17. prosinca 1984. (list 46-48 i str. 222-225 spisa) isto tako proizlazi da je Osnovna samoupravna interesna zajednica stanovanja SOUR Đ. Đ., na temelju rješenja RO Snabdijevanje materijalnom od 23. ožujka 1983., s I. H., nositeljem stanarskog prava na jednosobnom stanu u naselju S. II, zgrada 2, IV. kat, ulaz V, broj 13, ukupne površine 39,95 m2, sklopila predmetni ugovor o korištenju navedenog stana, a iz zapisnika o primopredaji od 23. svibnja 1992. da je primopredaja između I. H. i B. I. izvršena te da je predmet primopredaje jednosobni stan na 4. katu koji se nalazi u ulici … II broj 2/5, a ne kč. br. 2/5, kako pogrešno utvrđuje prvostupanjski sud). Naprotiv, navedeni podaci sukladni su s podacima iz ugovora o korištenju stana, u kojem se navodi da je riječ o zgradi 2 i ulazu broj 5 (V).

12.2. Predmetnom spisu prileži i zapisnik o bodovanju stana, koji se nalazi u zgradi … u S. B., ulaz V, stan broj 13, kat IV., davatelja stana na korištenje RO Snabdijevanje materijalnom i I. H., kao nositelja stanarskog prava, od 30. siječnja 1988., kojim je utvrđena ukupna korisna površina predmetnog stana u površini od 41,03 m2, kojim je ispravljena ranije navedena površina tog stana od 39,95 m2, kako je navedeno u ugovoru o korištenju stana od 17. prosinca 1984., tako da ista iznosi 41,03 m2.

12.3. Iz potvrda Sudskog registra Trgovačkog suda u Osijeku Stalna služba u Slavonskom Brodu od 22. ožujka 2017., 14. studenoga i 29. rujna 2016., 8. studenoga 2012. i 19. rujna 2016. (list 112-116 spisa) proizlazi, a među strankama također nije bilo sporno, da je tužitelj pravni sljednik ranijeg društvenog poduzeća SOUR Đ. Đ. S. B., RO Snabdijevanje materijalom.

13. Prema odredbi čl. 390.a ZVDSP, trgovačko društvo kao pravni sljednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenoga vlasništva, vlasnik je nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile:

- društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća i

- koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva i

- čija je vrijednost procijenjena u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva.

14. Budući da je u provedenom postupku prvostupanjski sud, na temelju rješenja CERP-a od 30. studenoga 2015., utvrdio da je u temeljni kapital upisano 2267 stanova ukupne površine 134.267,95 m2, a na temelju nalaza i mišljenja vještaka da su u kapitalu društva iskazani upravo i stanovi koji su predmet ovoga spora, kako to proizlazi i iz naprijed navedenih isprava i to pregleda stanova koji pripadaju Složenom poduzeću Đ. Đ. od 3. prosinca 1992., ugovora o korištenju stana od 17. prosinca 1984. i zapisnika o bodovanju stana od 30. siječnja 1988., onda je tužitelj u ovom postupku, sukladno s odredbom čl. 179. st. 1. ZZK, dokazao da su predmetne nekretnine bile društveno vlasništvo i da je njegov pravni prednik, kao društveno poduzeće, na istima imao pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja, iako to pravo nije bilo upisano u zemljišne knjige te da je njihova vrijednost procijenjena u kapital društva i po nadležnom tijelu iskazana u kapitalu društva, ali da je pritom stambeni fond koji je prednik tužitelja unio u vrijednost društvenog kapitala iskazan bez pojedinačne specifikacije i opisa stanova koji čine predmetni stambeni fond pa kako su navedene nekretnine mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva te da su stoga ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na nekretninama koje su predmet ovoga spora, a posljedično tome i da je neistinita uknjižba provedena za korist ovdje tuženika jer je upravo tužitelj predmetnu nekretninu stekao na način propisan odredbom čl. 390.a ZVDSP.

15. S obzirom na navedeno, ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava pa je na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP, pobijanu presudu valjalo preinačiti i odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

16. Budući da je preinačena prvostupanjska presuda na način da je prihvaćen (primarni) tužbeni zahtjev, ovaj sud nije ovlašten odlučivati o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu (točka II. izreke prvostupanjske presude). Ovo stoga što institut eventualne kumulacije omogućuje tužitelju određivanje redoslijeda raspravljanja pa kada sud prihvati prvi zahtjev, kao što je to ovdje slučaj, raspravljanje o slijedećem postaje bespredmetno.

17. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je preinačiti i odluku o parničnom trošku. S obzirom na vrijednost predmeta spora od 500.000,00 kn i vrijednost boda od 10 kn (tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 – dalje: Tarifa), tužitelju je za sastavljanje tužbe dosuđen iznos od 5.000,00 kn (tbr. 7/1 Tarife), kao i za zastupanje na raspravama 7. lipnja 2018., 11. veljače 2020. i 2. ožujka 2022. (tbr. 9/1 Tarife). Za zastupanje na ročištima 15. lipnja 2015., 16. veljače 2018., 24. travnja 2018. i 24. ožujka 2021. tužitelju pripadaju iznosi od po 2.500,00 kn (tbr. 9/2 Tarife) jer se na istima nije raspravljalo o glavnoj stvari niti su se izvodili dokazi. Za zastupanje na ročištu 17. ožujka 2022. tužitelju pripada iznos od 500,00 kn (tbr. 9/3 Tarife), za sastavljanje podneska od 3. rujna 2021., iznos od 500,00 kn (tbr. 8/3 Tarife) jer nije riječ o obrazloženom podnesku kojega ima u vidu odredba tbr. 8/1 Tarife, a za uvid u zemljišne knjige iznos od 250,00 kn (tbr. 32. Tarife) ili ukupno 31.250,00 kn.

17.1. Za sastavljanje žalbe od 19. ožujka 2020. tužitelju pripada iznos od 6.250,00 kn (tbr. 10/1 Tarife), odnosno 7.812,50 kn nakon uvećanja za 22% poreza na dodanu vrijednost (tbr. 42. Tarife), tako da ukupan trošak zastupanja tužitelja iznosi 39.062,50 kn. Tužitelju nije dosuđen trošak pristojbe za presudu u iznosu od 5.000,00 kn i pristojbe za žalbu u iznosu od 10.000,00 kn jer iz stanja spisa ne proizlazi da mu je taj trošak nastao.

17.2. S troškovima vještačenja predujmljenim u iznosu od 4.500,00 kn, sveukupan trošak kojega je tuženik obvezan naknaditi tužitelju iznosi 43.562,50 kn (točka II. izreke).

18. Budući da je uspio u žalbenom postupku, tužitelju je, na temelju odredbe čl. 166. st. 2., u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP, dosuđen trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 7.812,50 kn (tbr. 10/1 i tbr. 42. Tarife) te je odlučeno kao u točki III. izreke ove drugostupanjske presude. Tužitelju također nije dosuđen trošak pristojbe za žalbu u zatraženom iznosu od 5.000,00 kn jer mu, prema podacima u spisu, taj trošak nije ni nastao.

U Velikoj Gorici 7. listopada 2022.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak, v.r.