REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Psp-64/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja M. d.o.o. za usluge, K., OIB…, kojeg

zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik u S., protiv tuženika V.

M. iz K. S., OIB … , kojeg

zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u S., radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. srpnja 2022. u nazočnosti zakonske zastupnice tužitelja M. B. i njegovog punomoćnika te tuženika i zamjenika njegovog punomoćnika V. L., odvjetničkog vježbenika, na ročištu radi objave dana 7. listopada 2022.

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se da je tuženik V. M., OIB:…, samovlasno

smetao posjed tužitelja M. d.o.o. za usluge, OIB: … na nekretnini

označenoj kao čest. zgr. br. 545/5, Z.U. 2291, K.O. K., oznake zemljišta „zgrada“, ukupne površine 100 m2, na način da je na ulazu u predmetnu nekretninu samovlasno obio i promijenio bravu.

II Nalaže se tuženiku V. M., OIB:.., uspostava

posjedovnog stanja kakvo je bilo u trenutku smetanja, na način da isti preda tužitelju nove ključeve od ulaza u nekretninu označenu kao čest. zgr. br. 545/5, Z.U. 2291, K.O. K., oznake zemljišta „zgrada“, ukupne površine 100 m2.

III Zabranjuje se tuženiku V. M., OIB: … buduće

smetanje posjeda tužitelja M. d.o.o. za usluge, OIB: … na način

opisan u točki I ovog rješenja, kao i na svaki drugi sličan način.

IV Nalaže se tuženiku V. M., u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju

M. d.o.o. za usluge, OIB: …trošak ovog parničnog postupka u iznosu

od 3.272,80 kn/434,38 eur uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja odluke pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri(3) postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 6. svibnja 2021. tužitelj je ustao protiv tuženika tužbom radi smetanja posjeda nekretnine oznake čest. zgr. 545/5, Z.U. 2291, K.O. K., u naravi zgrade u K., površine 100 m2. Navodi kako je 29. travnja 2021. tuženik samovlasno počinio smetanje posjeda označene nekretnine tako što je na njezinim ulaznim vratima obio i promijenio bravu te tako onemogućio tužitelja u posjedu.

2. U svom odgovoru od 30. srpnja 2021. tuženik se usprotivio tužbi ističući prigovor nedostatka aktivne legitimacije te promašene pasivne legitimacije, a pored svega i prigovor prekluzije. U bitnom osporava da bi tužitelj bio posljednji mirni posjednik i da bi bio ometan u tom posjedu.

3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom Ugovora o najmu kuće od 31. svibnja 2017., obavijesti o prestanku ugovora od 3. ožujka 2021., dopisa od 24. studenog 2020., potvrde PP V. od 24. svibnja 2021., očevidom održanim na licu mjesta 5. travnja 2022., saslušanjem svjedoka F. M., T. B. i

K. M. te zakonske zastupnice tužitelja M. B. i tuženika kao

parničnih stranaka.

4. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi pitanje aktivne i pasivne legitimacije stranaka, odnosno osnovanosti tužbe i je li ona podnesena u zakonskom roku.

7. Odredbom iz čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) propisano je kako su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju.

8. Odredbom iz članka 441. ZPP propisano je kako će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

9. Odredbom iz čl. 21. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06,141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje ZV) propisano je kako pravo na zaštitu posjeda ima osoba koju drugi samovlasno smeta u tom posjedu, bilo da ga uznemirava ili mu ga je oduzeo. Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja, kako to propisuje odredba iz st. 3. istog članka. Odredbom iz čl. 22. st. 1. propisano je kako je samovlasno smetani posjednik ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući utvrđenje čina smetanja njegova posjeda, naređenja uspostave ranije posjedovnog stanja, uz zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće.

10. Pregledom Ugovora o najmu kuće od 31. svibnja 2017. razvidno je kako je tuženik dao tužitelju u zakup kuću u K, položenu na čest. zgr. 545/5 K.O. K., ukupne površine 100m 2, od kojih 50m 2 pripada poslovnom prostoru. Ovaj ugovor sklopljen je na vrijeme od 5 godina, odnosno do 1. lipnja 2022. za najam kuće, dok je za najam poslovnog prostora također ugovoreno trajanje od 5

godina, odnosno od 1. studenog 2022. Zakupnik se obvezao kako neće mijenjati postojeće brave zakupljene nekretnine.

11. Pregledom tužiteljevog dopisa od 24. studenog 2020. razvidno je kako je tužitelj 2. studenog 2020. vratio ključeve poslovnog prostora, radi čega ugovor o najmu kuće smatra raskinutim u odnosu na taj dio nekretnine te predlaže zaključenje dodatka ovom pravnom poslu kako bi se regulirao nastavak korištenja stambenog dijela objekta.

12. Pregledom obavijesti o prestanku ugovora od 3. ožujka 2021. razvidno je kako je tuženik obavijestio protivnu stranku o prestanku ugovora o najmu jer do 1. studenog 2021. nije uplaćen drugi dio ugovorene najamnine u iznosu od 5.000 eura.

13. Pregledom potvrde PP V. od 24. svibnja 2021. razvidno je kako je 4. svibnja 2021. T. B. prijavio provalu i promjenu cilindra brave ulaznih vrata kuće tuženika u K., koju je 29. travnja 2021. bez

njegovog znanja i suglasnosti počinio vlasnik kuće V. M..

14. Na okolnost utvrđenja izgleda i stanja nekretnine koja je predmet ovog spora, dana 5. travnja 2022. proveden je očevid na licu mjesta, a tužitelj je kao spornu nekretninu pokazao stan položen u zgradi u centru grada K., do kojeg se pristupa kroz ulazna vrata s ulice i to između

kućnih brojeva 10 i 12. Ovaj troetažni stambeni prostor u cijelosti je uređen, namješten i opremljen, a sastoji se od hodnika, kuhinje s blagovaonicom, lođom i terasom u prizemlju, dok su na preostala dva kata po jedna spavaća soba s kupaonicom. Označene etaže međusobno su povezane unutarnjim stubištem, a soba

na prvom katu ima i balkon. Ovom prilikom utvrđeno je kako se ispod etaže prizemlja nalazi poslovni prostor do kojeg se pristupa sa suprotne strane, odnosno s … a u pitanju je prazna prostorija s tri sanitarna čvora.

15. Na okolnost utvrđenja odlučnih činjenica pravodobnosti tužbe, procesne legitimacije stranaka te posljednjeg mirnog posjeda predmetne nekretnine, ali i njegovog smetanja, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka F. M.,

T. B. i K. M. te zakonske zastupnice tužitelja M. B.

i tuženika kao parničnih stranaka, koji u bitnom iskazuju na istovjetan način. Naime, zakonska zastupnica tužitelja i svjedok B. spominju kako je tužitelj po sklapanju ugovora o najmu stupio u posjed nespornog poslovnog prostora radi ugostiteljske djelatnosti, dok su sporni stan koristili kao vlasnici tužitelja. Svjedok tvrdi kako je u stanu posljednji put bio 1. travnja 2021., kako ga je za vrijeme boravka u S. i to oko 1. svibnja 2021., nepoznati čovjek preko telefona obavijestio o promjeni brave stana, nakon čega je radi izbjegavanja problema i u dogovoru sa tuženikovim ocem K. M., preuzeo od svjedoka M. ključ nove brave i u daljnjih 5-6

dana iselio stvari iz stana u nazočnosti djelatnika PP V. te na kraju ključ vratio M.. Svjedok M. navodi kako godinama brine o nekretnini tuženika i kako je obitelj B. koristila predmetni stan za stanovanje. Dodaje kako je tuženik u travnju 2021. stigao u K. s ocem radi izmjene postojeće brave i kako su mu ostavili ključ nove te potvrđuje kako je taj ključ prema prethodnom dogovoru stranaka predao B. koji mu ga je vratio nakon što je stan ispraznio od stvari. Svjedok

M. potvrđuje izneseno u pogledu sklapanja ugovora o najmu i stupanju tužitelja u posjed cjelokupne zgrade te dodaje kako je u svibnju 2021. s tuženikom, drugim sinom i prijateljem otišao u K. i u njihovoj nazočnosti osobno zamijenio postojeću bravu na vratima novom, a ključ predao M. uz nalog da ga preda

T. B. radi ispražnjenja stvari. Tuženik se u iskazu pridružio navodima svjedoka M. i jasno dao do znanja kako je bio suglasan s njegovom odlukom o zamjeni brave, ali je osporio da je tom prilikom bio u K., uz obrazloženje kako se kod očevog iskazivanja očito radilo o nesporazumu.

16. Slijedom iznesenog, a uzimajući u obzir i sadržaj potvrde PP V., nedvojbeno je kako je krajem travnja ili početkom 2021. izmijenjena brava na vratima spornog stana, stoga je predmetna tužba od 6. svibnja 2021. podnesena u zakonskom roku od 30 dana od dana saznanja tužitelja za čin smetanja i počinitelja,

tako da je tuženikov prigovor prekluzije neutemeljen. Također je neosnovan i prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, jer iz stanja u spisu jasno proizlazi da je M. d.o.o. kao zakupoprimac, sklopio s tuženikom ugovor o najmu kuće i nakon toga stupio u samostalan posjed ove nekretnine u cijelosti pa tako i spornog stambenog prostora, kojeg je koristila njegova zakonska zastupnica sa članovima obitelji. Ovome valja dodati kako naš pravni poredak ne pravi razliku među subjektima posjeda, tako da to mogu biti sve fizičke i sve pravne osobe, stoga je od značaja da se radi o faktičkoj vlasti na stvari koja se izvršava osobno ili posredovanjem putem punomoćnika. U ovom slučaju, tužitelj je pravna osoba i najmoprimac stana koji je faktičku vlast izvršavao preko svoje zakonske zastupnice, što znači da je i ona posjednik predmetne nekretnine i to kao njezin posredni posjednik. Što se tiče pasivne legitimacije tuženika u ovoj pravnoj stvari, za navesti je kako tužitelj ne čini spornim iskaz svjedoka M. kada opisuje kako je osobno promijenio bravu na vratima stana i kako prije toga nije bilo potrebe za nasilnim provaljivanjem, jer je bio u posjedu ključa stare brave. Međutim, tuženik u svom iskazu jasno daje do znanja kako je bio suglasan s očevom odlukom o zamjeni brave, stoga je za istaknuti kako je u posjedovnoj parnici pasivno legitimiran počinitelj smetanja, ali i onaj u čijem je interesu smetanje počinjeno, a od toga se nije ogradio. Dakle, nedvojbeno je kako je K. M. izmjenio bravu na vratima stana i kako je to uradio u interesu sina, kojem je po vlastitom kazivanju prepustio spornu nekretninu, a tuženik je za tu radnju iskazao punu suglasnost, radi čega je pasivno legitimiran u parnici, tako da se i ovaj prigovor nalazi neosnovanim i proizvoljnim. Ovome valja dodati kako prilikom izmjene brave nije bilo potrebe za nasilnim provaljivanjem, ali je od odlučnog značaja činjenica da je samovlasnim postavljanjem nove brave na vratima tužitelju oduzet posjed u potpunosti, tako da mu sudska zaštita pripada i u smislu čl. 24. ZV, sve i pod pretpostavkom da je prije smetanja bio suposjednik stvari. Konačno, na kraju valja ukazati na citiranu odredbu iz čl. 441. ZPP po kojoj je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda, stoga su pravno irelevantne okolnosti koje su prethodile spornom događaju, poput neplaćanja najamnine ili obavijesti o raskidu ugovora, radi čega ih sud nije uzeo u obzir kod donošenja odluke.

17. U skladu s ovako utvrđenim činjeničnim stanjem tužitelj je dokazao kako je prije sporne radnje bio posljednji mirni posjednik predmetnog stana i kako mu je tuženik samovlasno oduzeo taj posjed, stoga tužba ima valjano činjenično i zakonsko uporišta u citiranim odredbama ZV, radi čega je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti u cijelosti, kako je i odlučeno u točkama I-III izreke rješenja.

18. S obzirom na ishod spora, odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP, stoga je tužitelju priznat trošak jednokratne nagrade njegovom punomoćniku u iznosu od 2.000,00 kn, u skladu s Tbr. 7. toč. 2. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT), koji je valjalo uvećati za 25% PDV, trošak očevida u iznosu od 372,80 kn i trošak sudske pristojbe tužbe i ove odluke u iznosu od 400,00 kn (200,00 kn i 200,00 kn), dok se u više zatraženom dijelu u odnosu na sudsku pristojbu njegov zahtjev za naknadom sudske pristojbe drži neosnovanim. Dakle, priznat mu je ukupan trošak u iznosu od 3.272,80 kn/434,38 eur, a njegovu naknadu valjalo je naložiti tuženiku, uz zatraženu zateznu kamatu, u skladu i na način propisan odredbom iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO. Ovaj iznos novčane obveze valjalo je dvojno iskazati u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi iz čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN br. 57/22) i odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna (3.272,80 kn / 7,53450 = 434,38 eur), radi čega je odlučeno kao u točki IV izreke.

Split, 7. listopada 2022.

Sudac

Branko Malenica, v.r.

PRAVNA POUKA Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.