REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-1043/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Bruni Frankoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice A. P., OIB: …, C., zastupane po punomoćniku H. T., odvjetniku iz D. protiv tuženika: 1. M. M., OIB: …, H., K., zastupanog po punomoćniku D. A., odvjetniku iz D. i 2. K. komunalno društvo d.o.o., OIB: …,

Č.,

zastupanog po punomoćniku A. G., odvjetniku iz D., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbama tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: Psp-5/2021-36 od 6. lipnja 2021., 7. listopada 2022.

r i j e š i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: Psp-5/2021-36 od 6. lipnja 2021.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:

„I. Utvrđuje se da su tuženici: 1. M. M., OIB: …i 2. K. komunalno društvo d.o.o., OIB: …, smetali tužiteljicu A. P., OIB: …u posljednjom mirnom posjedu stana i garaže u prizemlju kuće u ulici … C., na čest. zem. 740/4 k.o. C., koji stan se sastoji od predsoblja, kupatila s WC-om, spavaće sobe, dnevne sobe s kuhinjom i terase a ukupne površine 78 m2 i garaže višenamjenskog prostora za skladištenje i utilitiya za pranje, sušenje i skladištenje opreme na način da su radnici tuženika 2. po nalogu tuženika 1. skinuli vodomjer i onemogućili predmetnom stanu i garaži opskrbu vodom putem vodnog priključka na javnu vodovodnu mrežu pa se nalaže tuženicima uspostava ranijeg posjedovnog stanja kakvo je bilo u trenutku smetanja posjeda – stavljanje vodomjera i omogućivanje predmetnom stanu i garaži opskrbu vodom putem vodnog priključka na javnu vodovodnu mrežu te da ubuduće ne čine takvo ili slično smetanje posjeda, sve u roku od 15 dana.

II. Dužni su tuženici 1. i 2., solidarno naknaditi tužiteljici troškove ovog postupka u iznosu od 4.100,00 kn, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv ovog rješenja zasebne žalbe, pravovremeno, podnose tuženici. Žalbe podnose zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava.

2.1 Tuženik M. M., u žalbi, u bitnome, ističe da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 6. i 11. ZPP, da je obrazloženje pobijanog rješenja nejasno i razlozi rješenja su proturječni, a izreka rješenja je kontradiktorna razlozima rješenja. Smatra da je u ovom postupku odlučna činjenica što tužiteljica nije poštena posjednica jer je pravomoćnom i ovršnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj: P-841/2017 od 9.siječnja 2020., tuženiku u tom postupku trgovačkom društvu A. j.d.o., između ostalog, naloženo da u roku od 15 dana preda u posjed tužitelju M. M. slobodnu od svi osoba i njegovih stvari nekretninu označenu kao k.č.br.740/4 k.o. C.. To trgovačko društvo je u suvlasništvu njegovih osnivača, ovdje tužiteljice i njenog supruga M. H. i tužiteljica je u ovom postupku posljedično tome nepoštena posjednica. Pri tome ukazuje i na ovršni postupka koji se u vezi sa ovom presudom vodio kod prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem: Ovr -338/2020, a u kojem postupku mu je 16.svibnja 2022. predmetna nekretnina i predana u posjed. Dakle, imajući na umu okolnost da je u konkretnom slučaju tuženik, kao vlasnik predmetne zgrade u kojoj se nalazi stan i garaža u kojem je stanovala tužiteljica ishodio pravomoćnu sudsku presudu prvostupanjskog suda poslovni broj: P-841/2017 od 9.siječnja 2020., kojom je navedenom trgovačkom društvu u suvlasništvu tužiteljice i njenog supruga naloženo iseljene i predaja predmetne nekretnine postupanje tuženika je u konkretnom slučaju dopušteno odlukom suda i nije samovlasno ni protupravno, pa posljedično tome tužiteljici ni ne pripada pravo na ovu posjedovnu zaštitu. Ukazuje i na odredbu čl. 20. st. 4. i odredbu čl. 165. st. 1. ZV te pravna shvaćanja Županijskog suda u Bjelovaru i Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-247/2006-2 od 6.lipnja 2006.). Osim toga, ukazuje i na činjenicu da Ugovor o najmu stana i garaže od 1.kolovoza 2017. u vrijeme sastavljanja te žalbe nije postojao i da je isti fiktivan te je sastavljen isključivo za potrebe ove parnice. Ukazuje i da u konkretnom slučaju nema mogućnosti uspostave prijašnjeg posjedovnog stanja. Posljedično tome prigovara i odluci o troškovima postupka.

Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje preinači na način da se kao neosnovan odbije zahtjev tužiteljice uz naknadu troškova postupak, odnosno da se ono ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

2.2. Tuženik 2. K. komunalno društvo d.o.o D. u žalbi, u bitnome, navodi da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 6. i 11. ZPP, da je obrazloženje pobijanog rješenja nejasno i razlozi rješenja su proturječni, a izreka rješenja je kontradiktorna razlozima rješenja. Ističe da je u konkretnom slučaju tuženik M. M. dopisom od 23.veljače 2021. od njega zatražio da se na predmetnoj nekretnini izvrši promjena pretplatnika,potrošača vode na njegovo ime, a potom i da se privremeno isključi opskrba vode za tu nekretninu, uz koji zahtjev je dostavio i pravomoćnu i ovršnu presudu prvostupanjskog suda poslovni broj: P-841/2017 od 9.siječnja 2020., kojom je, između ostalog, tuženiku iz te parnice trgovačkom društvu A. j.d.o.o. naloženo da u roku od 15 dana preda u posjed tužitelju predmetnu nekretninu, slobodnu od svih njegovih osoba i stvari. Osim toga, dostavio je i zemljišnoknjižni izvadak iz kojeg je proizlazilo pravo vlasništva M. M. na predmetnoj nekretnini, pa posljedično tome nije imao razloga sumnjati u sadržaj navedenog zahtjeva i potom po njemu postupiti. Ne spori da je u konkretnom slučaju počinio radnje za koje tužiteljica drži da predstavljaju čin smetanja posjeda, ali je isto tako nesporno da je postupajući po privremenoj mjeri izvršio povrat vodomjera i opskrbu vodom. Njegovo postupanje je dopušteno i utemeljeno na odluci suda i nije samovlasno ni protupravno. Ukazuje da je tužiteljica nepošten posjednik te ukazuje na odredbu čl. 165. st. 1. ZV te joj ne pripada pravo na posjedovnu zaštitu napose ne u odnosu na njega. Prigovara i odluci o troškovima postupka.

Žalbeni je prijedlog i ovog žalitelja da se pobijano rješenje preinači na način da se kao neosnovan odbije zahtjev tužiteljice uz naknadu troškova postupak, odnosno da se ono ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Sa žalbama tuženika postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. u svezi odredbe čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), koji se u ovom postupku ima primijeniti na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 80/22 – dalje: ZID ZPP/22).

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalbe tuženika nisu osnovane.

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome - dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. u vezi odredbe čl. 381. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.

6.1. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, obzirom na žalbene razloge žalitelja u dijelu u kojem ukazuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 6. u vezi odredbe čl. 381. ZPP, valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer u konkretnoj pravnoj stvari nije bilo nezakonitog postupanja suda prvog stupnja, a osobito propuštanja dostave zbog čega tuženicima ne bi bila dana mogućnost raspravljanja pred sudom, budući iz stanja spisa jasno proizlazi da su tuženici tijekom postupka raspolagali svim procesnim dispozicijama i posljedično tome raspravljali o zahtjevu tužitelja. Osim toga, u odnosu na ove žalbene navode valja istaknuti da tuženici u žalbi nisu posebno niti konkretizirali u čemu bi se sastojala ova bitna povreda parničnog postupka, pa ovaj drugostupanjski sud zaključuje da ta bitna povreda odredaba parničnog postupka nije ni ostvarena.

6.2. Osim toga, u odnosu na žalbene navode žalitelja u dijelu u kojem ukazuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredba čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio niti ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer su u pobijanom rješenju navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedenog rješenja nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njegova zakonitost i pravilnost.

6.3. Prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. u vezi odredbe čl. 381. ZPP, radi čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

7. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da su ju tuženici smetali u njenom posljednjem mirnom posjedu stana i garaže u prizemlju kuće u ulici …C., na k.č.br. 740/4 k.o. C., koji stan se sastoji od predsoblja, kupatila s WC-om, spavaće sobe, dnevne sobe s kuhinjom i terase a ukupne površine 78 m2 i garaže višenamjenskog prostora za skladištenje i utilitiya za pranje, sušenje i skladištenje opreme na način da su radnici tuženika 2. K. komunalno društvo d.o.o D. po nalogu tuženika 1. M. M. skinuli vodomjer i onemogućili predmetnom stanu i garaži opskrbu vodom putem vodnog priključka na javnu vodovodnu mrežu pa da se posljedično tome tuženici naloži da uspostavi ranije posjedovno stanje sve na način na koji je to riješeno u izreci pobijanog rješenja i da im se zabrani svako ubuduće takvo i slično smetanje posjeda tužiteljice.

9. U ovom postupku, obzirom na sadržaj žalbe tuženika nije sporno da su na predmetnoj nekretnini poduzete navedene radnje za koje tužiteljica drži da predstavljaju sam čin smetanja posjeda, već je, obzirom na žalbene navode tuženika, sporno pripada li tužiteljici osnovano pravo na ovu posjedovnu zaštitu utemeljenu na odredbi čl. 21. st. 1. i čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV) obzirom na tvrdnju tuženika da tužiteljica nije bila pošteni posjednik predmetne nekretnine i obzirom na njihovu tvrdnju da u konkretnom slučaju nije bilo samovlasnog smetanja posjeda jer se navedene radnje koje su poduzeli temelje na odluci suda – presudi prvostupanjskog suda poslovni broj: P-841/2017 od 9.siječnja 2020., kojom je, između ostalog, tuženiku iz te parnice trgovačkom društvu A. j.d.o.o.naloženo da u roku od 15 dana preda u posjed predmetnu nekretninu ovdje tuženiku M. M., slobodnu od svih njegovih osoba i stvari, a tužiteljica je suosnivač navedenog trgovačkog društva.

10. Prvostupanjski sud je, odlučujući o ovim spornim pitanjima i posljedično tome osnovanosti zahtjeva tužiteljice, nakon dovoljne raspravljenosti svih, za ovaj spor, pravno relevantnih činjenica utvrdio (čl. 8. ZPP), da je tužiteljica bila u posljednjem mirnom posjedu predmetne nekretnine i da joj posljedično tome pripada pravo na zahtijevanu posjedovnu zaštitu, pa je posljedično tome prvostupanjski sud kao osnovan prihvatio ovaj zahtjev tužiteljice zaključujući da su u ovom postupku ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 21. st. 1. i čl. 22. st. 1. ZV. 11. Ovakvo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava prihvaća u cijelosti i ovaj drugostupanjski sud.

12. Na temelju odredbe čl. 21. st. 1. ZV propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, dok je odredbom čl. 22. st. 1. ZV propisano da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, a odredbom stavka 2. ovog članka propisano je da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

13. Cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi i pravilna činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda (čl. 8. ZPP) da je tužiteljica bila u posljednjem mirnom posjedu predmetne nekretnine - stana i garaže u prizemlju kuće u C., u ulici …, sagrađenoj na k.č.br. 740/4 k.o. C., koji stan se sastoji od predsoblja, kupatila s WC-om, spavaće sobe, dnevne sobe s kuhinjom i terase a ukupne površine 78 m2 i garaže višenamjenskog prostora za skladištenje i utilitiya za pranje, sušenje i skladištenje opreme i da su djelatnici tuženika 2. K. komunalno društvo d.o.o D. po nalogu tuženika 1. M. M. skinuli vodomjer i onemogućili predmetnom stanu i garaži opskrbu vodom putem vodnog priključka na javnu vodovodnu mrežu, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud, pravilno primijenio materijalno pravo kada je zahtjev tužiteljice prihvatio, kao osnovan, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nisu uspjeli umanjiti ni žalitelji u svojoj žalbi.

13.1. Naime, obzirom na nespornu činjenicu da je tužiteljica bila u posljednjem mirnom posjedu predmetnog dijela nekretnine i obzirom na odredbu čl. 22. st. 2. ZV kojom je propisano da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu, to za ovaj postupak nije bitno je li u trenutku kada su tuženici počinili navedene radnje smetanja posjeda tužiteljica bila pošteni posjednik jer, kako je to i prethodno navedeno, sud pruža posjedovnu zaštitu, između ostalog, bez obzira na poštenje posjednika. Pri tome valja istaknuti i da je odredbom čl. 441. ZPP propisano da je raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničeno samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja te je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

13.2. Osim toga, suprotno žalbenim navodima žalitelja, u konkretnom slučaju tuženici prilikom počinjenja ovih radnji koje predstavljaju čin smetanja posjeda tužiteljice nisu postupali sukladno odluci suda (čl. 20. st. 4. ZV), posljedično čemu bi u ovom postupku valjalo zaključiti da nisu postupali samovlasno i da nisu počinili navedeno smetanje posjeda, jer je navedenom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj: P-841/2017 od 9. siječnja 2020., tuženiku u tom postupku - trgovačkom društvu A. j.d.o.o., između ostalog, naloženo da u roku od 15 dana preda u posjed predmetnu nekretninu ovdje tuženiku 1. M. M., slobodnu od svih njegovih osoba i stvari, a ne i tužiteljici, koja kao stranka nije ni sudjelovala u tom postupku, pa se na nju ni ne odnosi navedena presuda, bez obzira na tvrdnju tuženika da je ona jedna od suosnivača navedenog trgovačkog društva, pa je žalbe žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanima i u ovom dijelu.

14. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 1. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP pravilno odlučio i o svim troškovima postupka, a za što je ovom sudu dao dovoljno jasne i prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nisu uspjeli umanjiti niti žalitelji svojom žalbom, pa je žalbe žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanima i u ovom dijelu.

15. Stoga, kako je prvostupanjski sud na, za ovaj spor, pravilno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti one na koje su u žalbi ukazivali tuženici, valjalo je žalbe žalitelja odbiti kao neosnovane i na temelju odredbe čl. 380. st. 2. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja.

Pula - Pola, 7. listopada 2022.

S u d a c:

Bruno Franković