Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: 17 Gž Ovr-457/21-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, a na prijedlog sudske savjetnice Dore Prpić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja 1.I. H. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Z., 2.A. P. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik J. T., odvjetnik u Z. i 3.S. P. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik J. T., odvjetnik u Z., protiv ovršenika 1.M. F. iz Z., OIB: ... i 2.I. M.-F. iz Z., oboje zastupani po punomoćnici M. L., odvjetnici u D., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj 29 Ovr- 2648/2015-135 od 10. svibnja 2021., 7. listopada 2022.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovršenika 1.M. F. i 2.I. M.-F. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj 29 Ovr-2648/2015-135 od 10. svibnja 2021.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe od 12. travnja 2021. kao neosnovan.
2. Protiv tog rješenja žalbu podnose ovršenici zbog bitne povrede odredaba ovršnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističu da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da ovršenici nisu ispunili zakonske uvjete za odgodu ovrhe iz članka 65. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13. i 93/14.; dalje u tekstu: OZ), odnosno da nisu dokazali postojanje nenadoknadive ili teško nadoknadive štete budući da su podnijeli prijedlog za ponavljanje postupka iz kojeg proističe ovršna isprava, a s obzirom da će prodaja nekretnine biti dovršena prije nego li nadležni sud donese odluku o navedenom prijedlogu. Ističu da je prvostupanjski sud dužan paziti na dostojanstvo ovršenika te da u donošenju pobijanog rješenja prvostupanjski sud nije dao uvjerljive i logične razloge. Ovršenici navode da nikad nisu dopustili dobrovoljno zasnivanje založnog prava za potraživanje koje je predmetnom ovog ovršnog postupka. Konačno, ističu da prvostupanjski sud nije razmotrio njihov prigovor prava na dom istaknut u prijedlogu za odgodom ovrhe. Predlažu da se pobijano rješenje ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Ovrhovoditelji I. H. i S. P. u odgovorima na žalbu osporavaju navode ovršenika te predlažu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pozivajući se na bitnu povredu odredaba postupka, ovršenici u žalbi ne obrazlažu u čemu bi se ostvario taj žalbeni razlog, a pazeći po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14.; dalje u tekstu: ZPP) na postojanje bitnih povreda odredaba ovršnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. u svezi sa člankom 381. ZPP-a, a koji se primjenjuje na temelju članka 21. stavka 1. OZ-a, ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od tih povreda.
6. Prilikom donošenja pobijanog rješenja prvostupanjski sud utvrđuje da su ovršenici prijedlog za odgodu ovrhe podnijeli zbog toga što su u predmetu Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1611/99 u kojem je donesena presuda na temelju koje je određena ovrha podnijeli prijedlog za ponavljanje postupka i jer su ovršenici USKOK-u u Osijeku podnijeli kaznenu prijavu protiv L. D. i J. J., a koje su bile svjedokinje u navedenom predmetu, kao i protiv odvjetnika Z. M., te da su se ovrhovoditelji I. H. i A. P. usprotivili odgodi ovrhe.
7. Na temelju utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je stava da prijedlog za odgodu ovrhe nije osnovan iz razloga što, iako je s obzirom na podneseni prijedlog za ponavljanje postupka u predmetu poslovni broj P-1611/99 ispunjena jedna od dvije kumulativne pretpostavke za odgodu ovrhe propisane člankom 65. stavkom 1. OZ-a, ovršenici nisu učinili vjerojatnim nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete koja bi nastala provedbom ovrhe, niti su učinili vjerojatnim da je odgoda ovrhe potrebna radi sprečavanja nasilja.
8. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo prilikom donošenja pobijanog rješenja. Naime, prema odredbi članka 65. stavka 1. točke 2. OZ-a jedan od razloga za odgodu ovrhe, uz ispunjenje opće pretpostavke iz stavka 1. istog članka, je činjenica da je podnesen prijedlog za ponavljanje postupka u kojemu je donesena odluka na temelju koje je određena ovrha, a koji razlog je u ovom konkretnom slučaju ispunjen. Međutim, ispunjenjem jednog od razloga za odgodu ovrhe iz članka 65. stavka 1. točke 1.-10. OZ-a nije dovoljan za određivanje odgode ovrhe budući da je ispunjenje jednog od navedenih razloga samo jedna od pretpostavki propisana navedenim člankom. Druga pretpostavka koja mora biti ispunjena kako bi sud na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgodio ovrhu je da ovršenik mora učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.
9. Nije osnovan žalbeni navod ovršenika da se nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta ogleda u činjenici da će ovrha biti provedena, odnosno da će nekretnina biti prodana prije nego li nadležni sud donese odluku o prijedlogu za ponavljanje postupka u kojem je donesena ovršna isprava na temelju koje je određena predmetna ovrha. Naime, nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta koju ovršenik mora učiniti vjerojatnom kad predlaže odgodu ovrhe ne može biti šteta koja bi po samom tijeku ovršnog postupka nastala, već se mora raditi o vjerojatnosti štete u većem opsegu, a ovršenici navedeno nisu učinili vjerojatnim jer smatraju da bi njihovom prijedlogu trebalo udovoljiti zbog same mogućnosti da nekretnina bude prodana, iako je prodaja nekretnine redovan tijek stvari u postupku prisilnog ostvarenja tražbine ovrhovoditelja na nekretnini ovršenika. Jasno je da je provedba ovrhe za ovršenike uvijek tegobna te da tijekom postupka ovrhe valja paziti na dostojanstvo ovršenika sukladno članku 6. OZ-a, međutim isti postupak je nužan kako bi se mogla ostvariti tražbina ovrhovoditelja, budući da istu ovršenici ne ostvaruju dobrovoljno, pa stoga žalbeni navodi kojima se ovršenici pozivaju na dužnost suda da pazi na njihovo dostojanstvo nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.
10. Uzimajući u obzir sve navedene činjenice ovaj sud ocjenjuje da je prodaja nekretnine u ovršnom postupku doista tegobna za ovršenike, međutim predstavlja onu redovnu štetu koju oni trpe u tom postupku, pa nisu ispunjene pretpostavke osnovom kojih bi valjalo udovoljiti prijedlogu ovršenika. Navedeno, da bez obzira na činjenicu da ovršenici u vlasništvu nemaju drugih nekretnina. Naime, provođenjem ovrhe u konkretnom slučaju ne bi bilo povrijeđeno pravo na dom, jer odredba članka 8. stavka 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ Međunarodni ugovori 18/97., 6/99. i 8/99.- pročišćeni tekst, 14/2. i 1/06.) dopušta miješanje u ostvarivanje prava na poštivanje doma, ako je to miješanje u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprečavanja nereda i zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili zaštite prava i slobode drugih. Polazeći od toga da rješenje o ovrsi ima za temelj zaštitu prava drugoga tj. prava ovrhovoditelja na namirenje njegove tražbine, proizlazi da nije ostvarena povreda prava njihova doma.
11. U odnosu na navode ovršenika da je nekretnina koja je predmet ovrhe njihova jedina nekretnina u kojoj stanuju bitno je istaknuti da takvi žalbeni navodi nisu od utjecaja na ishod ovog žalbenog postupka jer ne predstavljaju razlog za odgodu ovrhe. Iz istog razloga, žalbeni navodi ovršenika kojima ističu da nisu dopustili dobrovoljno zasnivanje založnog prava za potraživanje koje je predmetom ovog ovršnog postupka, nisu od odlučnog značaja.
12. Slijedom navedenog, pozivom na odredbu članka 380. stavka 1. točke 2. ZPP-a u svezi sa člankom 21. stavkom 1. OZ-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Rijeci 7. listopada 2022.
Sutkinja
Ingrid Bučković
