Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 47 Gž-1395/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Renati Đaković Vranković, u pravnoj stvari tužitelja Z. G. Š. d.o.o. Š., OIB: …, kojeg po zakonu zastupa direktor N. Lj., Š., OIB: …, a ovog punomoćnica V. M., dipl.iur., djelatnica tužitelja, protiv tuženika M. Š., Š., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica O. G., odvjetnica u Odvjetničkom društvu V. i partneri, j.t.d., Š., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv dijela presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Povrv- 352/2018 od 1. ožujka 2021., 7. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja Z. g. Š. d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Povrv-352/2018 od 1. ožujka 2021. u pobijanom dijelu i to u točki I. izreke i u dijelu točke II. izreke kojim je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 625,00 kn.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. V. iz Š., pod poslovnim brojem Ovrv-2609/2018 od 5. prosinca 2018., u dijelu kojim je tuženiku M. Š. naloženo platiti tužitelju Z. G. Š. d.o.o. Š. iznos od 152,38 kn sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 10. prosinca 2017. pa do isplate, kao i u dijelu u kojem je tuženiku M. Š. naloženo platiti tužitelju Z. G. Š. d.o.o. Š. u roku od 8 dana trošak ovršnog postupka u iznosu od 162,50 kn (nastali trošak) i 104,00 kn (predvidivi trošak) sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja rješenja o ovrsi (5. prosinca 2018.) pa do isplate, pa se tužbeni zahtjev odbija.
II. Nalaže se tužitelju Z. G. Š. d.o.o. Š. platiti tuženiku M. Š. troškove postupka u iznosu od 625,00 kn u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu njegov zahtjev za naknadom troška postupka odbija kao neosnovan.“
2. Protiv ove presude žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih razloga, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
2.1. Iz sadržaja žalbe proizlazi da tužitelj osporava prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem nije uspio s tužbenim zahtjevom i kojim je naloženo tužitelju naknaditi troškove postupka, pa je ovaj sud, sukladno čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) uzeo da tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u dijelu i to u točki I. izreke i u dijelu točke II. izreke kojim je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 625,00 kn.
3. Žalba tužitelja je neosnovana.
4. S obzirom na to da se u ovom sporu tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu u iznosu od 152,38 kn, sukladno odredbi čl. 458. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) u konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti.
5. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.
2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
6. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
7. Predmet spora je zahtjev za isplatu cijene za spremnik za komunalni otpad.
8. Polazeći od nespornih činjenica među strankama, da je tužitelj tuženiku osigurao spremnik za otpad i za to mu ispostavio račun 9. studenoga 2017. u visini od 152,38 kn, prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 30. st. 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“, broj: 94/2013, 73/2017, 14/2019, 98/2019
– dalje: ZOGO) te odredbe čl. 6. st. 1. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom („Narodne novine“, broj: 50/17 – dalje: Uredba), zaključio da je tužitelj kao davatelj usluge dužan tuženiku kao korisniku usluge osigurati spremnik za primopredaju otpada u okviru pružanja te usluge i da ne smije spremnik posebno naplaćivati, zbog čega je sukladno čl. 451. st. 3. ZPP odlučio kao u točki I. izreke. U točki II. izreke prvostupanjski sud je odlučio o troškovima parničnog postupka.
9. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u okviru razloga navedenih u žalbi, kao i po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvoga stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.
10. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 30. st. 1. ZOGO prema kojoj javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada, te iz odredbe čl. 6. st. 1. Uredbe prema kojoj je davatelj javne usluge i davatelj usluge povezane s javnom uslugom dužan osigurati korisniku usluge spremnik za primopredaju miješanog komunalnog otpada, biorazgradivog komunalnog otpada i reciklabilnog komunalnog otpada, jer je prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada javna usluga, a sve iz razloga jer je davatelj usluge (tužitelj) prikupljanja i prijevoza otpada dužan u okviru pružanja te usluge osigurati spremnik za primopredaju otpada. Pri tome valja dodati da spremnik za komunalni otpad predstavlja opremu za prikupljanje otpada, a prema odredbi čl. 33. st. 4. ZOGO davatelj usluge je dužan u cijenu javne usluge iz članka 30. stavka 1. ovoga Zakona uključiti sljedeće troškove: troškove nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškove prijevoza otpada, troškove obrade otpada i druge troškove propisane uredbom iz članka 29. stavka 10. ovoga Zakona.
10.1. S obzirom na to da je ZOGO određeno na koji način se plaćaju troškovi nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, to po ocjeni ovog suda od stupanja na snagu ZOGO, 23. srpnja 2013., korisnik javne usluge prikupljanja otpada ne plaća posebno spremnik već se cijena spremnika koju je pružatelj usluge dužan osigurati korisniku, uračunava u cijenu pružene usluge. Iz navedenih razloga pravilno je prvostupanjski sud odlučio kao u točki I. izreke.
11. Slijedom naprijed navedenog, žalbenim navodima kojima tužitelj ukazuje na primjenu odredbe čl. 187. st. 1. i 2. ZOGO i primjenu odredbi Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 49/11, 84/11, 90/11 i 144/12) nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.
12. Odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke prvostupanjske presude je pravilna i zakonita jer je prvostupanjski sud o troškovima postupka odlučio pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP, a tužitelj u žalbi ne navodi nikakve konkretne razloge zbog kojih bi odluka o troškovima postupka bila pogrešna i nezakonita.
13. Stoga je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 7. listopada 2022.
Sutkinja:
Renata Đaković Vranković, v.r.
