Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-567/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Mihi Mratoviću, u pravnoj stvari ovrhovoditelja I. K. d.o.o., OIB …, M. S., protiv ovršenika M. K. iz P., zastupanog po punomoćniku D. J., odvjetniku u Z., radi naplate novčane tražbine, odlučujući o ovršenikovoj žalbi protiv rješenja Općinskog suda u Zadru od 4. kolovoza 2022. pod poslovnim brojem Ovr-697/20, 7. listopada 2022.

r i j e š i o  j e

Odbija se ovršenikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru od 4. kolovoza 2022. pod poslovnim brojem Ovr-697/20.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je ovršenikov prijedlog za odgodu ovrhe povodom zahtjeva od 23. listopada 2020. za izravnu naplatu ovrhovoditeljeve tražbine na temelju ovršne odluke kao neosnovana.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja pravovremeno se žali ovršenik osporavajući rješenje u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22), a koja odredba se primjenjuje na temelju odredbe članka 21. Ovršnog zakona (dalje: OZ – „Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20) s prijedlogom da se rješenje preinači i proglasi nedopuštenom izvan sudska ovrha koja se vodi kod Fine na temelju zahtjeva podnesenoga agenciji 17. lipnja 2020.

3. Žalba nije osnovana.

4. Odredbom članka 65. stavak 1. OZ-a propisano je kako na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječili nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ako su pored toga i ostvareni i razlozi propisani točkama 1. do 10. citirane odredbe članak 65. stavak 1. OZ-a.

5. Prvostupanjski sud je zaključio kako nisu ostvarene pretpostavke iz odredbe članka 65. OZ-a, a koja se primjenjuje na odgovarajući način sukladno odredbi članka 210. stavak 2. OZ-a jer ovršenik ničim nije dokazao odnosno učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe istom nastala nenadoknadiva šteta ili teško nadoknadiva šteta odnosno da bi odgodom se ovrhe spriječilo nasilje.

6. Zaključak prvostupanjskog suda kao pravilan prihvaća i ovaj sud, jer zaista iz ovršenikovog prijedloga, pa praktično niti iz sadržaja žalbe ne proizlazi da bi bila učinjenim vjerojatnim nenadoknadive ili teško nadoknadiva šteta, odnosno da je učinjeno vjerojatnom kako bi bilo potrebno spriječiti nasilje, a ovršenikov glavni žalbeni navod praktično jest to da je prvostupanjski sud mogao postupiti odmah po odredbi članka 55. stavak 2. OZ-a, a po kojoj odredbi ako rješenjem o žalbi iz stavka 1. članka 55. ovisi o utvrđenju spornih činjenica čije postojanje ovršenik dokaže javno ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su one opće poznate da se njihovo postojanje može utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, sud će o osnovanosti žalbe odlučiti u ovršnom postupku. Ako žalbu prihvati postupit će u skladu s odredbom članka 54. stavak 3. OZ-a , a ako je ne prihvati uputit će ovršenika u parnicu.

7. Odredba članak 55. iako u biti nije niti predviđena da se supsidijarno primjenjuje u smislu odredbe članka 210. OZ-a, već se samo primjenjuju odredbe članka 50. i 53. ipak regulira postupanje povodom žalbe nakon proteka roka u smislu odredbe članka 53. OZ-a, te stoga ovaj sud smatra kako se inače ta odredba može primijeniti u konkretnom slučaju.

8. Međutim za primjenu te odredbe konkretno nisu ostvarene pretpostavke.

9. Naime, odredbu članka 55. stavak 2. OZ-a inače valja tumačiti restriktivno, jer ovršni sud, kao sud koji isključivo provodi ovrhu i koji postupa u ovršnom postupku koji je izvanparnični postupak "suigeneris" u pravilu ne raspravljao činjenicama, niti u pravilu daje materijalno pravno tumačenje određene pravne situacije, odnosno pravnog odnosa između stranaka.

10. u ovom konkretnom slučaju zaista opstoji jedna "rogobatna" izreka u ovršnoj ispravi, a kojom je utvrđena solidarna odgovornost ovršenika za dugovanje utvrđeno pravomoćnom i ovršnom presudom Trgovačkog suda u Zadru od 30. prosinca 2010. pod poslovnim brojem 3P-494/10 i presudom Visokog trgovačkog suda od 4. lipnja 2013 pod poslovnim brojem 74Pž-4044/11 kojom je naloženo G. K. vlasnici u o M. iz P. da ovrhovoditelju namiri tražbinu od 278.324,18 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, te troškove postupka od 44.231,60 kuna s pripadajućim kamatama. Ujedno ovršna isprava i sadrži odluku posebnu o troškovima postupka.

11. Ovršenik smatra kako u biti ovršna isprava sama za sebe dokazuje da je ostvaren žalbeni razlog, no to ovršni sud nema ovlasti procijeniti utvrditi u smislu odredbe članka 55. stavak 2. OZ-a, pa je ispravno prvostupanjski sud postupio, jer inače ovršenik nije ničim učinio vjerojatnim da bi provedbe ovrhe istom nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, odnosno da bi se odgodom ovrhe spriječilo nasilje.

12. Slijedom navedenog, kako ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u svezi odredbe članka 381. ZPP-a, a sve na temelju odredbe članka 21. OZ-a, te kako je pravilno primijenjeno materijalno pravo, to je valjalo na temelju odredbe članaka 380. točka 2. ZPP-a, u svezi odredbe članka 21. OZ-a odbiti ovršenikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda.

U Splitu, 7. listopada 2022.

Sudac:

Miho Mratović, v. r.