Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 22 Gž-3276/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Dariji Horvat, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja zavod, Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M. P., dipl. iur., zaposlenica tužitelja, protiv tuženika E. T. iz S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik T. K., odvjetnik iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1295/22-5 od 2. rujna 2022., dana 6. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1295/22-5 od 2. rujna 2022. u toč. I, II i III izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u cijelosti.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.765,75 kuna uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće na navedeni iznos počevši od 29. lipnja 2014. do isplate kao i da mu nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 712,00 kuna (toč. I), naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 20.048,25 kuna/2.660,86 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 02. rujna 2022. godine do isplate (toč. II), te je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 7.096,87 kn sa pripadajućom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate, kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u cijelosti (toč. III).
2. Protiv navedene presude u toč. I, II, i III izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u cijelosti, žalbu je podnio tužitelj zbog zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 toč. 1 i 3 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/09, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, dalje: ZPP) s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je ustanovio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koju temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.
5. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP-a, na koju ukazuje tužitelj, jer pobijana presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, nije proturječna i istu je moguće ispitati.
6. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete u iznosu od 6.765,75 kn koji iznos predstavlja razmjerni dio mirovine osiguranika tužitelja koji je iznos tužitelj isplatio svom osiguraniku u razdoblju od 18. rujna 2012. do 31. prosinca 2013.
7. U konkretnom parničnom predmetu radi se o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna, prema odredbi članka 458. stavak 1. ZPP-a. Presudu u sporu male vrijednosti nije dopušteno pobijati žalbom zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a (relativno bitne povrede) i zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8. Među strankama je nesporan nastanak štetnog događaja-ozljede na radu-dana 21. veljače 2008. g. te su stranke tijekom postupka stranke učinile nespornim i visinu potraživanja tužitelja. Među strankama je sporna uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i utvrđenog invaliditeta i profesionalne nesposobnosti za rad koja je utvrđena V. V., tada radniku u graditeljskom obrtu “K. G.“ te osnova potraživanja tužitelja prema tuženiku.
9. Vrhovni sud Republike Hrvatske povodom prijedloga tuženika za dopuštenje revizije dopustio je reviziju tuženika rješenjem broj Revd-2505/2020 od 25.11.2020. g., te je rješenjem VSRH broj Rev-450/2021. g. od 22.02.2022. g. prihvaćena revizija tuženika i ukinute presude suda prvog stupnja broj Pn-1491/15-54 od 19.01.2018. g. i drugostupanjskog suda broj Gž-1896/2018-3 od 10.03.2020.
10. Točan je navod žalitelja da sud kome je predmet vraćen na ponovno suđenje nije vezan u tom predmetu pravnim shvaćanjem na kojem se temelji rješenje revizijskog suda kojim je ukinuta pobijana drugostupanjska, odnosno kojim su ukinute drugostupanjska i prvostupanjska presuda (čl. 70 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku/22 kojim je brisan čl. 394a ZPP)
11. Međutim, po mišljenju ovog suda, pravilno je sud prvog stupnja u ovom postupku, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, primjenom čl. 160. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 79/07, 35/08, 121/10, 61/11, 114/11 dalje u tekstu: “ZMO“), kao i čl. 161 ZOMO koja propisuje da zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je uzrokovala invalidnost ili smrt osigurane osobe, te ako je štetu iz st. 1. ovoga članka uzrokovao zaposlenik na radu ili u svezi s radom, odgovaraju poslodavac i zaposlenik solidarno, dok za štetu iz st. 1. ovoga članka odgovara poslodavac, ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana; pravilno ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim, prethodno utvrdivši da, iako je nakon provedenog dokaznog postupka nedvojbeno utvrđeno kako je dana 21. veljače 2008. za vrijeme obavljanja redovitog rada V. V., zaposlen kod tuženika, pretrpio ozljedu na radu za koju je odgovoran tuženik uslijed neprovedenih mjera zaštite na rade, provedenim vještačenjemu ovom predmetu po dr. Lj. K. S., koja je u nalazu i mišljenju navela da prema medicinskoj dokumentaciji ne postoji uzročno posljedična veza između ozljeđivanja radnika i utvrđenog invaliditeta, a u dopunskom nalazu, otklanjajući prigovor tužitelja iskazala da iz zapisa u kartonu od 12.4.2008. do 28.12.2015. nije moguće utvrditi uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja i dijagnoza koje su utuživane, nakon koje dopune tužitelj nije stavljao daljnje primjedbe ili dokazne prijedloge (novo vještačenje), dakle, nije utvrđena uzročno-posljedična veza između ozljede na radu koju je zadobio V. V. i njegovog utvrđenog invaliditeta i profesionalne nesposobnosti za rad. Kako rješenje kojim je tužitelj, područna služba G., dana 16. listopada 2012. utvrdio da je kod istog nastupila profesionalna nesposobnost za rad i to u omjeru od 50% kao posljedica ozljede na radu a 50% zbog bolesti, ne predstavlja prethodno pitanje kojim je riješeno postojanje uzročno posljedične veze između ozljede na radu te umirovljenja V. V. u omjeru od 50% i kojim rješenjem sud nije vezan u ovom postupku u smislu čl. 12 ZPP-a, slijedom čega je sud bio ovlašten utvrđivati predmetnu činjenicu u ovom postupku te kako u ovom postupku tužitelj nije dokazao uzročno posljedičnu vezu provedenim dokazima, pravilno je sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
12. Ovaj sud prihvaća kao pravilan zaključak suda prvog stupnja da je sud načelno vezan za odluku upravnog tijela, ali ta pravomoćnost ga veže samo u granicama njegove pravomoćnosti o tome postoji li neko pravo ili pravni odnos, a isto tako ono obvezuje samo ako postoji identitet stranaka u postupku, odnosno ako je stranka, barem kao zainteresirana strana, sudjelovala u postupku, dok utvrđivanje uzroka i omjera uzroka u nastanku invalidnosti, kao odlučnu okolnost za pitanje naknade štete u smislu odredbe čl. 161 Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15 i 120/16-dalje: ZMO) u nadležnosti je parničnog suda, te u ovom parničnom postupku sud nije vezan utvrđenjima iz upravnog akta koje je donijela nadležna služba HZMO-a u smislu odredbe čl. 12. ZPP-a i stoga je bio ovlašten utvrđivati u ovom postupku postojanje ili nepostojanje uzročno- posljedične veze između štetnog događaja (ozljede na radu) i utvrđenog invaliditeta i profesionalne nesposobnosti za rad koja je utvrđena oštećeniku V. V., obzirom da je iz cjelokupnog stanja spisa razvidno utvrđenje da tuženik kao zainteresirana strana nije sudjelovala u postupku.
13. Kako je, dakle, utvrđivanje uzroka i omjera uzroka u nastanku invalidnosti, kao odlučnih okolnosti za pitanje naknade štete u smislu odredbi čl. 161. ZMO u nadležnosti parničnog suda, pa, protivno žalbenim navodima, stranka koja nije sudjelovala u upravnom postupku nije vezana utvrđenjem iz upravnog rješenja, to sud prvog stupnja pravilno zaključuje i nalazi kako tuženika uslijed nesudjelovanja u upravnom postupka ne obvezuje upravni akt u dijelu kojim je odlučeno o postojanju uzročno posljedične veze između ozljeđivanja tužitelja na radu i nastale invalidnosti te je stoga isti bio ovlašten isticati prigovor nedostatka uzročno posljedične veze između ozljede na radu te utvrđenog invaliditeta i profesionalne nesposobnosti V. V. i u konačnici o istom raspravljati u postupku pred sudom.
14. Protivno žalbenim navodima, za ponoviti je da, u situaciji da je tuženik, kao zainteresirana strana, sudjelovao u postupku donošenja upravnog rješenja, tada bi tuženika vezalo upravno rješenje i u dijelu kojim je odlučeno o postojanju uzročno posljedične veze između ozljeđivanja tužitelja na radu i nastale invalidnosti, u protivnom, kako nedvojbeno u tom postupku nije sudjelovao, navedenim utvrđenjima nije vezan.
15. Radi navedenog, a jer žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, trebalo je temeljem odredbe čl. 368 st. 1 ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.
16. Odluci o parničnom trošku žalitelj određeno ne prigovara, pa ista nije bila predmetom razmatranja ovog suda.
U Zagrebu 6. listopada 2022.
Sudac:
Darija Horvat, v.r.
