Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 33 Gž-3074/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlaste Mrzljak, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Marije Zrilić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. F. iz R.¹, OIB:… zastupana po punomoćniku V. A., odvjetniku u R., protiv tuženika 1. L. D. Š. iz R.², OIB:… zastupana po punomoćnici K. T., odvjetnici u C., 2. N. F.¹ iz P., OIB:… i 3. N. F.² iz R.¹, OIB:…, radi utvrđenja postojanja stvarne služnosti, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-1252/2019. od 24. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 6. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-1252/2019. od 24. svibnja 2022.

Obrazloženje

1. Presudom citiranom u izreci odlučeno je:

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„I Utvrđuje se da u korist svakodobnog vlasnika nekretnine označene kao k.č.br. 780 u naravi zgrada u K., ukupne površine 12 čhv, upisane u zk.ul. 1784, k.o. C., kao povlasnog dobra,postoji pravo služnosti puta označenog slovima D-E-F-G-H- I-J-K-L-D na skici lica mjesta –dopuni stalnog sudskog vještaka iz područja geodezije J. J. iz ožujka 2022., koja skica je sastavni dio ove presude, a na teret nekretnina označenih kao k.č.br. 781 u naravi kuća br. 151 i dvorište u K., površine 20 čhv i k.č.br. 782 u naravi dvorište K. u K., površine 17 čhv, obje upisane u zk. ul. 1620, k.o. C., kao poslužnog dobra.

II Tuženici L. D. Š., OIB:…, R.² te N. F.¹, OIB:…, P. i N. F.², OIB:…, R.¹, dužni su trpjeti da se temeljem ove presude upiše pravo služnosti puta označenog slovima D-E-F-G-H-I-J-K-L-D na skici lica mjesta–dopuni stalnog sudskog vještaka iz područja geodezije J. J. iz ožujka 2022., koja skica je sastavni dio ove presude, na nekretninama označenim kao k.č.br. 781 u naravi kuća br. 151 i dvorište u K., površine 20 čhv i k.č.br. 782 u naravi dvorište K. u K., površine 17 čhv, obje upisane u zk. ul. 1620, k.o. C., kao poslužnog dobra, a u korist svakodobnog vlasnika nekretnine označene kao k.č.br. 780 u naravi zgrada u K., ukupne površine 12 čhv, upisane u zk.ul. 1784, k.o. C., kao povlasnog dobra.“

II Nalaže se tužiteljici da 1. tuženoj L. D. Š. nadoknadi trošak ovog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna ( dvijetisućepetsto kuna ) u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude i odluke o troškovima postupka tužiteljica je podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev, a tužiteljici dosuditi troškove postupka, odnosno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženici nisu odgovorili na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Drugostupanjski je sud ispitao pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 365. ZPP, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona, u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP, te utvrdio da iste nisu počinjene.

6. Nije ostvarena niti bitna povreda ZPP iz čl. 354. st. 2. t. 11., budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, kako će nastavno biti obrazloženo.

7. U svojoj tužbi, tužiteljica navodi kako je vlasnica nekretnine k.č.br. 780 iz z.k.ul. 1784 k.o. C., a tuženi da su suvlasnici nekretnina k.č.br. 781 i 782 iz z.k.ul. 782 k.o. C.. Tužiteljica dalje navodi u tužbi da nekretninu tužiteljice i tuženika dijeli jugoistočno zid kuće tužiteljice, da se nekretnine nalaze na području koje je poznato kao V., jer se tamo nalaze podzemne vode, i kad padne velika količina kiše, da nastaju vrtuci jer voda ne može otjecati. Kako bi se spriječilo nastajanje tih vrutaka odnosno kako bi voda imala gdje otjecati, 1 metar u širini zida po cijeloj dužni međašnog zida između nekretnina tužiteljice i tuženika da se nalazi zemljano tlo, na kojem je otvor za vodu koji istu odvodi u upojni bunar ispod te zemlje. Upravo to područje na međi da je kritično područje gdje otječe velika količina vode i gdje je velika koncentracija vlage, te se nikako ne smije isto zabetonirati ili na drugi način zapuniti jer bi se time spriječilo otjecanje vode u zemlju. Tužiteljica nadalje navodi kako je potrebno čistiti njen jugoistočni zid od utjecaja vlage, te mahovine i plijesni, te da bi pristupila svojem jugoistočnom zidu nekretnine, da mora proći kroz metalna vrata koja predstavljaju ulaz u nekretnine tuženika i preko njihovih nekretnina i to uz jugoistočnu pa uz sjeverozapadnu među tuženikovih nekretnina pristupiti predmetnom zidu. Opisanim putem tužiteljica da prolazi već 30 godina, a sve kako bi održavala svoju nekretninu. Slijedom iznijetog, tužiteljica predlaže da sud prihvati njen tužbeni zahtjev, kojeg je konačno postavila podneskom od 21. travnja 2022. Tužiteljica potražuje trošak parničnog postupka.

8. U svojem odgovoru na tužbu 1. tužena L. D. Š. je istu u cijelosti osporila. Navela je da je tužiteljica od smrti svoje majke koja je preminula prije 37 godina, zajedno sa tuženom, a ranije s njenim pravnim prednicima, u suposjedu nekretnina oznake k.č.br. 781 i 782 k.o. C., te da je cijelo vrijeme imala ključeve od kuće i od metalnih vrata koja predstavljaju ulaz u okućnicu te kuće. 1. tužena je navela da je tužiteljica ključeve nekretnine za koju tvrdi da je poslužna imala 37 godina kao zakonski nasljednik svoje majke. Navela je da tužiteljica desetljećima na svojoj nekretnini nije izvodila nikakve radove niti sa nekretnine tuženika na nekretninu tužiteljice dolaze štetne imisije. Tužena potražuje trošak parničnog postupka.

9. U svojem odgovoru na tužbu 2. i 3. tuženi N. F.¹ i N. F.² su priznali činjenične navode tužiteljice. Naveli su da tužiteljici priznaju pravo služnosti puta i prolaza na njihovom dijelu nekretnine.

10. Iz iskaza tužiteljice sud je utvrdio, da je objekt na čestici 780 imao rekonstrukciju i nadogradnju 1982., da je znala da će imati problema sa vlaženjem jer je donji dio nekretnine kameni, da već krajem 90-tih godina na jugoistočni zid njene nekretnine prodire vlaga pa da su u vezi toga morali poduzimati radnje, posjekli su čempres, a zatim i šljivu, a rasli su u donjem zemljanom dijelu u dvorištu tuženika. Navela je kako se ovaj dio zove "vrutak" radi podzemnih voda, iz toga razloga zemljana površina u dvorištu tuženika ne može se betonirati jer bi se vlaga širila, da su se u njenom objektu i dalje pojavljivale fleke, imali su stalne popravke pa su stručnjaci rekli da treba napraviti upojni bunar, a on je i napravljen. Iskazala je da je izvođenju upojnog bunara prisustvovao je E. A., a majstori su to izveli, taj upojni bunar nalazi se uz jugoistočni zid njenoj objekta, a na kraju zemljanog dijela, dovršen je 2012. i radio ga je majstor K. sa svojom firmom. Iskazala je da je mislila da će imati mira od vlaženja ali se vlaženje i dalje ponavljalo, od 2016. u zemljanom dijelu odnosno s jedne i druge strane dvorišta tuženika, rasla je vinogojka, a 2018. da su vadili korijene te agresivne biljke. Navela je da su se na jugoistočnom zidu njenog objekta izvodili radovi te su krpali fuge, a 1.7.2019. išlo se na impregnaciju jugoistočnog zida mojeg objekta, radovi da su izvođeni po njenom nalogu i njenom trošku. Iskazala je da su radnici da bi izvodili radove pristupali kroz željezna vrata u dvorište tuženika, a ključeve od istih vrata 2010. dala joj je sestrična Lj. D. koja je tada bila vlasnica. Iskazala je da je prije to dvorište u polovici od njene majke, a u drugoj polovici od I. I. udate K. koja je majka Lj. D., odnosno bile su suvlasnice i kuće, a svaki puta kada su se izvodili radovi o tome da se konzultirala sa V. i Lj. D..

11. Iz iskaza 1. tuženice sud je utvrdio, da joj ništa nije poznato od iskaza tužiteljice, niti je upoznata sa tim upojnim bunarom, njena mama ima 84 godine, živi u C. u ulici … i ona se slabo sjeća. Iskazala je da je suvlasnica predmetne kuće i dvorišta u polovini od 2016. odnosno nakon smrti njenoj oca majka je to prepisala na nju, u toj kući da su stanovali do 1969. kada su se preselili u ulicu …. Tada da su koristili cijelu kuću bez obzira što je njena baka I. K. bila suvlasnica u ½ dijela. Navela je da je u drugoj polovini dijela bila suvlasnica njena sestra A. F. majka tužiteljice. A. F. majka tužiteljice da je preminula 1981., njena baka preminula je 1979., a zakonski nasljednici A. F., bili su tužiteljica i njen brat A., a iza A. F. ostavina je provedena te 2018.

12. Iz iskaza svjedoka S. M. utvrđeno je, da je sa tužiteljicom čistio biljke, a to je bilo 2018., možda i godinu prije i to u dva – tri navrata, te biljke rasle su uz zid tužiteljice, tamo je malo zemlje, a biljke su bile dosta agresivne. Iskazao je da mu se tužiteljica žalila da će joj biljke oštetiti kanalizacijsku cijev, te da je čak bio našao radnika da pomogne, da bi pristupili do tih biljki morali su pristupiti kroz to dvorište, prethodno kroz prolaz, a radi se o dvorištu kojeg je bivša suvlasnica bila i tužiteljica. Naveo je da su vlasnici te kuće i dvorišta sada L. D. te šogorica tužiteljice i njen sin N..

13. Iz iskaza svjedokinje F. M. utvrđeno je da je u dvorištu tuženika bila prvi i zadnji put prije jedno 5 – 6 godina, sa tužiteljicom da je išla u dvorište tuženika, tužiteljica je imala ključ, i tamo su čistili biljke, odnosno to je radila tužiteljica, da joj je donesla svoje škare, jer je govorila da joj njezine ne režu, da se radilo se o biljkama koje su rasle uz zid, a radi se o zidu tužiteljice.

14. Iz iskaza svjedokinje N. B. proizlazi da je dvorište tuženika betonirano prema dolje, a jedan dio uz kuću tužiteljice je šljunak, u dnu su dvije palme, odnosno bile su, više ih nema, a između raste zelenje sa bobicama. Raste jer dolazi voda i ima dosta vlage. Iskazala je da L. na živi na R.², N. je bolestan i tu ne dolazi, pa tužiteljica čisti te biljke, prije se u to dvorište moglo slobodno ući, a sada je zatvoreno i susjed M. uđe preko zida, uđe u dvorište i čisti dvorište. Iskazala je da mu to kaže tužiteljica jer se skuplja vlaga, kanalizacija tužiteljice ide kroz to dvorište do gradske kanalizacije. Navela je da su željezna vrata na ulazu u dvorište zaključana, i susjedi ispod imali su problema sa vlaženjem, a išli su po ključ kod L. majke Lj..

15. Odredbom članka 223. stavak 13. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 81/2015-pročišćeni tekst, 94/17 – dalje: ZVDSP) propisano je da ovlaštenik prava služnosti ima pravo zahtijevati od vlasnika poslužne stvari da prizna i trpi njegovo pravo služnosti kao teret na poslužnoj stvari, te da trpi izvršavanje ovlaštenikova prava na njoj, odnosno da propušta činiti na njoj ono što je zbog ovlaštenikova prava dužan propuštati; isto ima pravo zahtijevati i od svake duge osobe koja svojim činima niječe njegovo pravo služnosti ili ga samovlasno onemogućuje ili uznemirava u izvršavanju toga prava.

Vlasnik poslužne stvari ne smije činiti ništa što bi onemogućilo ili bitno otežalo izvršavanje služnosti; ali nije dužan išta sam činiti, ako nije drukčije određeno. Da bi ovlaštenik prava služnosti mogao u postupku pred sudom ostvariti takvo svoje pravo, mora, prema čl. 234. ZV, dokazati svoje pravo služnosti i tuženikov čin onemogućavanja ili uznemiravanja izvršavanja toga prava, a isto pravo na zaštitu, prema čl. 235. ZV, ima i onaj koji dokaže pravni temelj i istiniti način svoga stjecanja posjeda te služnosti (predmnjevani ovlaštenik služnosti).

16. Sud prvog stupnja je tužbeni zahtjev tužiteljice odbio, pozivom na čl. 388. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br.: 91/96, 73/00, 114/2001, 79/06, 114/2006, 146/2008, 38/2008 i 153/2009) prema kojem se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

17. Tužiteljica u svojoj tužbi tvrdi da je preko nekretnina tuženika prolazila više od 30 godina na način kako su prolazili i njeni preci i prijašnji vlasnici tužiteljičine nekretnine, a sve kako bi održavala svoju nekretninu i čim više umanjila utjecaj vlage na istu i spriječila nastanak štete na svojoj nekretnini. U smislu odredbe čl.201. ZPP tuženi u ovom postupku, kao upisani suvlasnici nekretnine 781 i 782 k.o. C. su jedinstveni suparničari u ovom postupku, jer se ovaj spor može u odnosu na sve tužene riješiti samo na jednak način. Iako su tuženi N. F.¹ i N. F.² u svojem odgovoru na tužbu priznali činjenične navode tužbe te izjavili da tužiteljici priznaju pravo služnosti, tužena L. D. Š. je osporila tužbeni zahtjev tužiteljice, a ta se parnična radnja proteže i na N. F.¹ i N. F.² koji nisu osporili tužbeni zahtjev tužiteljice.

18. Odredbom čl. 49. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 6/80), bilo je propisano da je stvarna služnost pravo vlasnika jedne nekretnine (povlasno dobro), da za potrebe te nekretnine obavlja određene radnje na nekretnini drugog vlasnika (povlasno dobro), ili da zahtjeva od vlasnika poslužnog doba da se suzdržava od obavljanja određenih radnji koje bi inače imao pravo obavljati na svojoj nekretnini. Odredbom čl. 54. ZOVO bilo je propisano da se stvarna služnost stječe dosjelošću kada je vlasnik povlasnog dobra faktično ostvarivao služnost za vrijeme od 20 godina, a vlasnik poslužnog dobra se tome nije protivio. Nadalje, čl. 186. ZV propisuje da je stvarna služnost stvarno pravo svagdašnjega vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina), čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti. Na temelju ovih odredbi ZOVO i ZV sud je tužbeni zahtjev tužiteljice odbio, budući ista nije mogla posjedovati niti izvršavati bilo kakvu služnost na nekretnini koju je naslijedila od svoje majke, odnosno nije se služila tuđom nekretninom. Naime, tužiteljica je naslijedila svoju majku, pokojnu F. A., što je utvrđeno rješenjem o nasljeđivanju posl.br. O-1859/18 od 2.srpnja 2018., a njena majka preminula je 26. listopada 1981. Iz navedenog rješenja o nasljeđivanju proizlazi da su kao ostavinska imovina utvrđene nekretnine k.č.br. 781 i 782 k.o. C., da se tužiteljica prihvatila nasljedstva koje ju je pripadalo iza njene majke, ali da je svoj dio ustupila N. F.¹ i N. F.². Dakle, od 1981. do 2018. tužiteljica je bila u zajedničkom vlasništvu predmetnih nekretnina sa ostalim nasljednicima svoje majke, koja je pak bila suvlasnica predmetnih nekretnina u ½ dijela, dok rješenjem nisu utvrđeni suvlasnički nasljednici. Slijedom iznijetog, a upravo tako tvrdi i tužena L. D. Š., tužiteljica je posjed nekretnina oznake k.č.br. 781 i 782 k.o. C. vršila kao zakonska nasljednica svoje majke A. F., a ne kao posjednica prava služnosti puta preko navedenih nekretnina.

19. Takav zaključak proizlazi, suprotno navodima žalbe, iz dokaza izvedenih u postupku te iz samih navoda tužbe: tužiteljica navodi da je njezina majka, pok. A. F. bila suvlasnica ½ dijela nekretnina, čiji su suvlasnici sada tuženici, te je 2. srpnja 2018. doneseno rješenje o nasljeđivanju kojim su njezinim nasljednicima proglašeni tuženici ad. 2. i 3.

20. Iz rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika O. S. O. iz R.¹ posl. br. O-1859/18 od 2. srpnja 2018. (l. 8. i 9 spisa) proizlazi da ostavinsku imovinu iza pok. F. A. r. I. umrle dana … 1981. godine čini k.č. br. 781 i k.č. 782 u ½ dijela, te se njezinim nasljednicima na temelju zakona i ustupa A. F., kćeri ostaviteljice a tužiteljice u ovom postupku, proglašavaju tuženici ad. 2/. i 3/.

21. Tužiteljica je dakle od smrti majke, koja je bila suvlasnica ½ dijela nekretnine na kojoj se traži utvrđenje prva služnosti, kao njezina zakonska nasljednica bila također suvlasnica te nekretnine, sve dok 2018. godine nije istu ustupila tuženicima ad. 2/ i 3/ kao djeci pokojnog brata, koji je do tada koristio nekretninu. Ovo zato jer se smrću osobe otvara njezino nasljedstvo, neovisno o datumu kada je doneseno rješenja o nasljeđivanju.

22. Zato je pravilan zaključak suda, da je tužiteljica bila suvlasnica nekretnine, za koju tvrdi da je poslužna, te da kroz to vrijeme nije mogla na istoj izvršavati služnost jer je služnost, kako je navedeno, pravo vlasnika povlasne nekretnine, da se za potrebe te nekretnine služi nečijom (tuđom) nekretninom kao poslužnom. Kada se tužiteljica sve do 2018. godine služila vlastitom nekretninom u korist svoje druge nekretnine, isto ne može biti uračunato u rok dosjelosti za stjecanje prava stvarne služnosti u smislu čl. 54. ZOVO (niti bi primjenom čl. 228. ZV na koji se poziva, tužiteljica bila u povoljnijoj poziciji, jer je i prema tom Zakonu služnost teret na poslužnoj nekretnini, a ista se dosjelošću, na temelju čl. 229. st. 1. tog Zakona, osniva ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina). Isto proizlazi i iz čl. 238. st. 1. ZV, prema kojem stvarna služnost prestaje ako se vlasništvo povlasne i poslužne nekretnine nađu u imovini iste osobe.

23. Radi toga činjenica, da kčbr. 780 k.o. C. nije stečena nasljeđivanjem iza pok. majke, te da je tužiteljica nesmetano posjedovala sporne dijelove kčbr. 781 i 782 k.o. C., nije od utjecaja na odluku u ovom postupku s obzirom na prethodno utvrđenje, da je tužiteljica kao nasljednica po samom zakonu stekla suvlasništvo kčbr. 781 i 782 k.o. C., te je bila suvlasnica istih sve dok 2018. godine isto nije ustupila 2/ i 3/tuženicima.

24. Odluka o parničnim troškovima donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP.

25. U skladu s navedenim odlučeno je, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, kao u izreci

U Zagrebu, 6. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

Vlasta Mrzljak, v.r.