Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 33 Gž-2352/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlaste Mrzljak, kao predsjednika vijeća, Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Marije Zrilić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B., B., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik u Z., protiv 1. tuženika J. M., B., OIB:… i 2. tužene Lj. M., B., OIB:…, oboje zastupani po punomoćniku R. H., odvjetniku u Z.¹, radi prestanka uznemiravanja i sprječavanja štetnih misija, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj P-69/2018-59 od 7. lipnja 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 6. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj P-69/2018-59 od 7. lipnja 2022. u pobijanoj točki I. i III. izreke.

II Tuženicima se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom citiranom u izreci odlučeno je:

„I. Odbija se tužitelj s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"1. Nalaže se tuženicima J. M., B., OIB:… i Lj. M., B., OIB:… da prestanu bespravno uznemiravati tužitelja u ostvarivanju njegovih vlasničkih prava na nekretnini kčbr. 10/21, upisanoj u zk. ul. br. 2688 k.o. B., te im se ujedno nalaže uspostava prijašnjeg stanja na navedenoj nekretnini na način da radi sprječavanja slijevanja oborinskih voda sa svoje nekretnine oznake kčbr. 10/22, upisane u zk. ul. br. 2883 k.o. B. na nekretninu tužitelja kčbr. 10/21, upisanu u zk. ul. br. 2688 k.o. B., iskopaju kanal dubine 0,5 m i širine 0,5 m uz cijeli zapadni rub nekretnine zk. oznake 10/22 k.o. B., sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženicima J. M., B., OIB:… i Lj. M., B., OIB:… da se suzdržavaju od svakog uznemiravanja prava vlasništva tužitelja na kčbr. 10/21, upisanoj u zk. ul. br. 2688 k.o. B., kao i da poduzmu radnje koje će otkloniti uzroke istjecanja kanalizacijskih otpadnih voda i širenja neugodnih mirisa s njihove nekretnine kčbr. 10/60 upisane u zk. ul. br. 2883 k.o. B. na nekretninu tužitelja kčbr. 10/21, upisanu u zk. ul. br. 2688 k.o. B., sve u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženicima naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka uz zakonsku zateznu kamatu po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita, odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana."

II. Utvrđuje se da je povučen dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Nalaže se tuženicima J. M., B., OIB:… i Lj. M., B., OIB:… da se suzdržavaju od uznemiravanja bukom i vibracijama prava vlasništva tužitelja na kčbr. 10/21, upisanoj u zk. ul. br. 2688 k.o. B., kao i da poduzmu radnje koje će otkloniti uzroke dopiranja buke i vibracija od radnih strojeva s njihovih nekretnina zk. oznaka 10/22 i 10/60 obje upisane u zk. ul. br. 2883 i 10/23 upisane u zk. ul. br. 3810 sve k.o. B. na nekretninu tužitelja kčbr. 10/21 upisanu u zk. ul. br. 2688 k.o. B., sve u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tužitelju M. B., B., da tuženicima J. M., B. i Lj. M., B. naknadi parnični trošak u iznosu od 16.500,00 kn uz zakonsku zateznu kamatu po stopi određenoj primjenom čl.29. st.2 ZOO-a uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekuću od 07. lipnja 2022., pa do isplate, sve u roku 15 dana.“

2. Protiv navedene presude i odluke o troškovima postupka tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP), kojom istu pobija u točki I. i III. izreke. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, odnosno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženici u odgovoru na žalbu predlažu odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, a tužitelju naložiti da tuženicima naknadi trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužitelj svoj zahtjev temelji na odredbi članka 110. stavak 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09 – dalje: ZVDSP) prema kojoj se nitko ne smije služiti nekretninom na način da zbog toga na tuđu nekretninu dospiju dim, neugodni mirisi, čađa, otpadne vode, potresi, buka i sl, ako su prekomjernu s obzirom na namjenu kakva je primjerena toj nekretnini s obzirom na mjesto i vrijeme, ili izazivaju znatniju štetu, ili su nedopušteni na temelju odredaba posebnoga zakona, te su vlasnici nekretnine koje su izložene prekomjernim posrednim imisijama ovlašteni od vlasnika nekretnine s koje one potječu zahtijevati da otkloni uzroke tih imisija i naknadi nanijetu štetu, kao i da ubuduće propušta činiti na svojoj nekretnini ono što je uzrokom prekomjernih imisija, dok ne poduzme sve mjere da se iste onemoguće. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja kojim on zahtijeva da ga tuženici prestanu bespravno uznemiravati u ostvarivanju njegovih vlasničkih prava na nekretninama opisanim u tužbi i to na način da se tuženicima naloži uspostava prijašnjeg stanja na način da radi sprječavanja slijevanja oborinskih voda sa nekretnine tuženika oznake kčbr. 10/22 na nekretninu tužitelja kčbr. 10/21 iskopaju kanal dubine 0,5 m i širine 0,5 m uz cijeli zapadni rub nekretnine oznake 10/22 k.o. B., kao i da se tuženici suzdržavaju od svakog uznemiravanja prava vlasništva tužitelja na kčbr. 10/21 kao i da poduzmu radnje koje će otkloniti uzroke istjecanja kanalizacijskih otpadnih voda i širenja neugodnog mirisa sa njihove nekretnine kčbr. 10/60 na nekretninu tužitelja

6. Vlasništvo predmetnih nekretnina među strankama nije sporno.

7. Kako bi se utvrdilo da li postoje imisije koje su prekomjerne, sud je proveo očevid s mjerničkim i građevinskim vještakom te je neposrednim opažanjem utvrđeno da je predmet spora po cijeloj dužini međe između nekretnina stranaka. Nekretnina tužitelja u naravi je kuća, u produžetku koje se nalaze vrt i voćnjak. Nekretnina tuženika u naravi je asfaltirano dvorište i gospodarske zgrade. Nekretnina tuženika viša je u odnosu na nekretninu tužitelja, a sama konfiguracija tla na kojima se nalaze nekretnine stranaka je takva da se ista uspinje, odnosno ide od nižeg prema višem, te su u nastavku nekretnine koje se nalaze iza nekretnina tuženika također više u odnosu na nekretninu tuženika. Nekretnina tužitelja započinje uz rub javnog puta, odnosno ceste i ona je najniža. Između stranaka dva su mjesta spora. Mjesto broj 1, odnosno spor koji se odnosi na točku 1. tužbenog zahtjeva u naravi predstavlja voćnjak tužitelja koji je ograđen žičanom ogradom, dok je nekretnina tuženika u naravi gospodarska zgrada. Ta gospodarska zgrada tuženika je po konfiguraciji terena na nešto višem položaju, te tužitelj tvrdi da se oborinske vode sa terena tuženika slijevaju u voćnjak tužitelja, budući da između tih dviju nekretnina nema iskopanog kanala u koji bi se slijevale oborinske vode, te tužitelj tvrdi da je tuženik nasipavanjem izdigao visinu svojeg terena. Neposrednim opažanjem sud utvrđuje da na tom dijelu između nekretnina stranaka nema ukopanog kanala, već te dvije nekretnine dijeli žičana ograda na betonskom parapetu koji par centimetara izvire iz zemlje, a prostor od ograde prema nekretnini tuženika obrastao je travom. S druge strane voćnjaka tužitelja nalazi se potok. U momentu očevida tlo voćnjaka je mekanije i to po čitavoj površini voćnjaka a ne samo uz među sa tuženikom, međutim mlake vode u voćnjaku nisu vidljive.

8. Utvrđeno je da na gospodarskoj zgradi tuženika postoje žljebovi u kojima je vidljivo da u njima raste trava, odnosno očito isti nisu u funkciji. U momentu očevida ne osjeti se nikakav miris ili smrad. Drugo mjesto spora odnosno dio koji se odnosi na točku 2. tužbenog zahtjeva odnosi se na ukopane kanalizacijske cijevi koje idu po nekretnini tuženika, iste su ukopane u kanal, a iznad tog kanala je betonski parapet tužitelja na koji se nastavlja kuća tužitelja, a sa desne strane je betonska škarpa tuženika. U momentu očevida cijevi u spornom kanalu nisu vidljive, budući da je kanal zabetoniran. Veličina cijevi vidi se na početku kanala, a na zahtjev građevinskog vještaka otvara se šaht, koji se označava na skici očevida, te se u istom vidi da voda kroz isti protječe i u šahtu se ne osjeti nikakav miris niti smrad, a niti se miris osjeti po cijeloj dužini kanala. Utvrđuje se da tužitelj sa svoje kuće ima usmjerene žljebove koji se izlijevaju u sporni kanal. Tužitelj je u podrum svoje kuće vlastoručno izradio uređaj za drenažu vode kojim uređajem isti ispumpava vodu koja mu se je navodno sakupljala u podrumu, a taj je uređaj izradio prije 20 godina. U momentu očevida u podrumu tužitelja nije vidljiva vlaga niti voda.

9. Mjernička vještakinja T. A. u svom nalazu od 15. listopada 2019. identificirala je predmetne nekretnine, te je izradila skicu očevida na kojoj je obilježila sporna mjesta. Identifikacijom nekretnina utvrđeno je da je kčbr. 10/21 k.o. B. kuća, gospodarska zgrada, garaža, dvorište i oranica ukupne površine 1324 m2, upisana u zk. ul. br. 2688 k.o. B. u vlasništvu B. M., B., kčbr. 10/22 k.o. B., industrijska hala i pašnjak površine 1500 m2 i kčbr. 10/60 k.o. B., gospodarska zgrada i pašnjak površine 978 m2, upisana u zk. ul. br. 2883 k.o. B., u suvlasništvu M. Lj. r. M., B. i M. J., B., svakog u 1/2 dijela. Kčbr. 10/23 k.o. B., kuća, dvorište i pašnjak površine 1683 m2, upisano u zk. ul. br. 3810 k.o. B., u suvlasništvu M. Lj., r. M., B. i M. J., B., svakog u 1/2 dijela.

10. Iz nalaza i mišljenja građevinske vještakinje L. L.-K. utvrđeno je da postoje dva sporna mjesta, te je u očitovanju vještaka iznijet stav, prema onome što je bilo navedeno u izvještajima o pokušajima provedbe ispitivanja na vodonepropusnost, kako je uzduž izvedenog ukopanog cjevovoda odvodnje u nekom neutvrđenom trenutku (za vrijeme ili nakon izvedenih radova), došlo do deformacija, na neutvrđenom točnom mjestu (po dužini ili na spojevima između betonskih cijevi), te kako u sklopu tog internog sustava odvodnje otpadnih voda unutar izvedenih betonskih cijevi postoje mehaničke prepreke koje do trenutka izrade Nalaza i mišljenja nisu otklonjene, te je istjecanje otpadnih voda evidentirano kao nekontrolirano i u nepoznatom smjeru. U vezi sa tako utvrđenim, a u sklopu očitovanja na izvedeni interni sustav odvodnje oborinskih i otpadnih voda, vještak navodi bez podataka, koji bi bili pribavljeni iz ispitivanja na vodonepropusnost, nije moguće utvrditi sve relevantne podatke potrebne za cjelovito očitovanje na izvedeni interni sustav odvodnje oborinskih i otpadnih voda.

11. Vještakinja L. L.-K. iskazala je da ne može odgovoriti da li bi kanal dubine 0,5 m i širine 0,5 m uz cijeli zapadni rub nekretnine oznake 10/22 k.o. B. spriječio slijevanje oborinskih voda sa nekretnine tuženika na nekretninu tužitelja, budući da je to hipotetsko pitanje, ovisi o ukupnoj dužini tog kanala, padu i nagibu tog kanala i takve stvari se proračunavaju.

12. Odvodnja vode krovova je riješena jer je vještakinja utvrdila da je novoizvedeno stanje u skladu sa predloženim u njenom nalazu i mišljenju. Očevidom 8. svibnja 2019. utvrđeno je postojanje zaravnjenog terena, taj pad nije veliki, tako da na ostatku tog terena ne bi trebalo biti slijevanja oborinske vode na teren tužitelja.

13. Radi toga prvostupanjski sud zaključuje, da tužitelj tijekom postupka nije dokazao postojanje prekomjernosti imisija. Naime sud provedenim očevidom, kao niti iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka, nije utvrđeno postojanje prekomjernog istjecanja kanalizacijskih otpadnih voda i širenje neugodnih mirisa. Na očevidu nije čak uočeno nikakvo istjecanje kanalizacijskih otpadnih voda niti nikakvi neugodni mirisi. Činjenica da se vještakinja nije mogla očitovati o tome da li je interni sustav odvodnje tuženika izrađen u skladu s pravilima struke, kao i utvrđenje da sustav odvodnje oborinskih voda nije u momentu očevida bio izrađen u skladu s pravilima struke, nisu u konkretnom predmetu odlučne, budući čl. 110. ZV propisuje zaštitu samo za prekomjerne imisije. Dakle, pretpostavka za prihvaćanje tužbenog zahtjeva na zabranu daljnji prekomjernih štetnih imisija - istjecanja kanalizacijskih otpadnih voda i širenje neugodnih mirisa i poduzimanja radnji za otklanjanje uzroka takvih imisija - je utvrđenje postojanja prekomjernih štetnih imisija u smislu odredbe čl. 110. st. 1. ZV, a ta prekomjernost u konkretnom predmetu ničim nije utvrđena.

14. Propis iz čl. 110 st. 1 i 4 ZV-a ne regulira kao štetnu imisiju otjecanje oborinskih voda, ali samo kada do toga otjecanja dolazi slučajno ili po prirodnim silama, pa se niti iste ne sankcioniraju tim zakonskim propisom. Međutim, u konkretnom slučaju tužitelj tereti tuženika za odašiljanje oborinskih voda uređajem (zatrpanim kanalom) sa njegove nekretnine.

15. Odredbom čl. 110 st. 4 ZV-a propisano je da vlasnik nekretnine nije dužan trpjeti da ga itko bez posebnog pravnog temelja uznemirava time što posebnim uređajima ili na drugi način neposredno odašilje na njegovu nekretninu dim, neugodne mirise, čađu, otpadne vode, potrese, buku i slično (neposredne imisije) pa je ovlašten zahtijevati da to uznemiravanje prestane i da mu se nadoknadi pretrpljena šteta.

16. U odnosu na oticanje oborinskih voda valja naglasiti da prema nalazu građevinskog vještaka u konkretnom slučaju oborinske vode s nekretnine tuženika dospijevaju na nekretninu tužitelja, što je jasno vidljivo jer je tlo voćnjaka mekanije, a žljebovi tuženika su obrasli travom.

17. Međutim oborinske vode, odnosno kišnica koja se slijeva s nekretnine tuženika na nekretninu tužitelja, rezultat je vremenskih uvjeta i same konfiguracije terena, budući da je nekretnina tužitelja niža u odnosu na nekretninu tuženika, pored nekretnina stranaka nalazi se potok, koji također utječe na vlažnost tla, te dvije nekretnine dijeli ograda na povišenom betonskom parapetu, koja je sprječava oticanje manjih, uobičajenijih količina oborinskih voda s nekretnine tuženika na nekretninu tužitelja, i nije utvrđeno postojanje navodnog zatrpanog kanala kao uređaja kojim se oborinske vode usmjeravaju na nekretninu tužitelja, a niti postojanje mlaka vode na nekretnini tužitelja.

18. S obzirom na navedena utvrđenja po ocjeni prvostupanjskog suda ne radi se o neposrednoj imisiji iz čl. 110. st. 4. Zakona o vlasništvu, jer nije utvrđeno da bi se radilo o doticanju oborinske vode na nekretninu tužitelja, posebnim uređajima ili na drugi način, zbog čega tužbeni zahtjev tužitelja za zaštitu od uznemiravanja štetnim imisijama-slijevanjem oborinskih voda-kišnice na njegovu nekretninu nije osnovan. 19. Neosnovano tuženik ističe postojanje bitne povrede ZPP iz čl. 354. st. 2. t. 11. budući da, u situaciji kada imisije nisu prekomjerne, nije odlučno je li sustav odvodnje otpadnih voda izrađen u skladu s pravilima struke, odnosno je li se vještakinja o tome mogla očitovati ili ne (kako to sud u obrazloženju pravilno i navodi).

20. Odredba čl. 110. ZV predviđa zaštitu vlasnika samo kad imisije s tuđe nekretnine predstavljaju prekomjerne imisije ili one koje izazivaju znatniju štetu, što u konkretnom slučaju nije dokazano.

21. Svoje tvrdnje, koje ponavlja u žalbi, da bi tuženici podigli nivo svojeg zemljišta iznad visine zemljišta tužitelja i pri tom zatrpali kanal uz zapadni rub nekretnine tuženika, tužitelj u postupku također nije dokazao jer iz utvrđenja suda, neposrednim opažanjem na očevidu, proizlazi suprotno; sud je utvrdio da se s druge strane voćnjaka tužitelja nalazi potok, te da je u trenutku očevida tlo voćnjaka mekanije i to po čitavoj površini voćnjaka a ne samo uz među sa tuženikom, međutim mlake vode u voćnjaku nisu vidljive.

22. Utvrđenja iz drugih postupaka vođenih između tuženika i oca tužitelja, nisu odlučni u ovom postupku, u kojem je sud neposredno izveo sve potrebne dokaze, pri čemu je vještakinja iskazala i da ne može odgovoriti da li bi kanal dubine 0,5 m i širine 0,5 m uz cijeli zapadni rub nekretnine oznake 10/22 k.o. B. (a na koji način tužitelj u tužbenom zahtjevu predlaže otklanjanje uzroka imisija) spriječio slijevanje oborinskih voda sa nekretnine tuženika na nekretninu tužitelja, budući da je to hipotetsko pitanje, ovisi o ukupnoj dužini tog kanala, padu i nagibu tog kanala i takve stvari se proračunavaju.

23. Odluka o parničnom trošku pravilno je donesena, na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP.

24. Pri tom su provedene radnje, za koje je tuženicima dosuđen trošak, provedene radi dokazivanja osnovanosti svih točaka tužbenog zahtjeva, kako u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev povučen (jer su tuženici izvršili dio radnji radi zaštite od uznemiravanja bukom i vibracijama i odvodnje vode s krova) tako i u onom u kojem je tužbeni zahtjev odbijen. Sud je osnovano tuženicima dosudio troškove četiri obrazložena podneska, u skladu s odredbom Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje: OT).

25. U skladu s navedenim odlučeno je, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, kao u izreci (točka I).

26. Tuženicima nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, radi čega je odlučeno kao u točki II izreke.

U Zagrebu, 6. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

Vlasta Mrzljak, v.r.