Poslovni broj: 32 UsI-1646/2020-28

Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužitelja D. I. iz S., OIB…, kojeg zastupa M. J. J., odvjetnik u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, OIB…, Direkcije, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe I. d.o.o., OIB…, radi priznavanja ozljede na radu, 6. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtijeva poništavanje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, klasa: UP/II-502- 03/20-01/130, ur. broj: 338-01-06-05-20-02 od 27. travnja 2020. i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda O., Područna služba V., klasa: UP/I-502-03/19-02/240, ur. broj: 338-10-02-19-03 od 20. siječnja 2020., te priznavanje ozljede na radu i priznavanja prava iz zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

II

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika klasa: UP/II-502-03/20-01/130, ur. broj: 338- 01-06-05-20-02 od 27. travnja 2020. odbijena je žalba tužitelja podnesena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda O., Područna služba V., klasa: UP/I-502-03/19-02/240, ur. broj: 338-10-02-19-03 od 20. siječnja 2020. kojim tužitelju ozljeda pretrpljena 18. listopada 2019. dijagnoze šifre prema MKB-u: S22.0, S32.0 i S42.1 nije priznata ozljedom na radu te mu u vezi s navedenim dijagnozama nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora osporava zakonitost rješenja tuženika u bitnom smatrajući da je pogrešno utvrđeno da je on sam skrivio nastanak ozljede i da prilikom obaranja stabala nije postupao u skladu s pravilima struke. Istaknuo je da je postupao u skladu s pravilima struke, u krajnjoj nuždi s ciljem da otkloni nastanak štete, odnosno da je postupio na najpravilniji način na koji je mogao, budući da mu poslodavac nije osigurao potrebna sredstva za rad. Smatra da je poslodavac odgovoran za njegovo ozljeđivanje, jer je trojici sjekača osigurao samo klinove i jednu sjekiru, nije mu dao upute, nije osigurao sigurnosnu traku i dostupnost traktora na navedeni dan (praznik). Tužitelj osporava utvrđenja u zapisniku o inspekcijskom nadzoru te zahtijeva poništavanje rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja te priznavanje prava.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev, pri čemu je ostao kod argumenata iznesenih u drugostupanjskom rješenju.

4. Poslodavac tužitelja, ovdje zainteresirana osoba, nije dostavio odgovor na tužbu, niti je aktivno sudjelovao u sporu.

5. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21., dalje ZUS).

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanih rješenja, sud je pročitao isprave u spisu i spis tuženika, saslušao je tužitelja osobno i svjedoka V. P. te je proveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za šumarstvo i drvnu industriju K. I..

7. Sud nije proveo dokaz očevidom, jer je odluku mogao donijeti na temelju provedenih dokaza te jer je stalni sudski vještak K. I. naveo da se odlučne činjenice više ne bi mogle utvrditi očevidom radi proteka tri godine od događaja, te da bi se iste mogle utvrditi samo kada bi se oborena stabla još nalazila na licu mjesta. Sud nije proveo dokaz novim vještačenjem po drugom vještaku šumarske struke, jer je ocijenio da je nalaz i mišljenje vještaka K. I. u cijelosti izrađen u skladu s pravilima struke te da može biti valjana podloga za donošenje odluke.

8. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

9. Odredbom članka 35. Pravilnika o zaštiti na radu u šumarstvu (Narodne novine br. 10/1986, 59/1996, 71/2014, dalje Pravilnik) propisano je da je zabranjeno istovremeno podsijecanje i podrezivanje više stabala kao i obaranje jednog stabla pomoću drugog.

Odredbom članka 30. Pravilnika propisano je da se za obaranje stabla u pravilu upotrebljavaju klinovi.

10. Prema odredbi članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj: 80/13., 137/13., 98/19., dalje ZOZO) ozljedom na radu smatra se: 1 ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju.

Odredbom članka 67. ZOZO propisano je da se ozljedom na radu, u smislu ovoga Zakona, ne smatra ozljeda do koje je došlo zbog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti.

11. Odredbom članka 68. stavka 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine br. 71/2014, 118/2014, 154/2014, 94/2018, 96/2018, dalje ZZR) propisano je da je radnik obvezan i odgovoran obavljati poslove s dužnom pažnjom te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika, koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu.

Odredbom članka 68. stavka 2. ZZR propisano je da se smatra da radnik radi s dužnom pažnjom kada poslove obavlja u skladu sa znanjima i vještinama koje je stekao tijekom osposobljavanja za rad na siguran način te kada radi po uputama poslodavca, odnosno njegovog ovlaštenika, tako da: prije početka rada pregleda mjesto rada te o uočenim nedostacima izvijesti poslodavca ili njegovog ovlaštenika, pravilno koristi sredstva rada, odmah obavijesti poslodavca o svakoj situaciji koju smatra značajnim i izravnim rizikom za sigurnost i zdravlje, o nepostojanju ili nedostatku uputa za takvu situaciju, kao i o bilo kojem uočenom nedostatku u organiziranju i provedbi zaštite na radu, posao obavlja u skladu s pravilima zaštite na radu, pravilima struke te pisanim uputama poslodavca.

Odredbama članka 69. stavaka 3., 4. i 5. ZZR propisano je da radnik mora odmah izvijestiti poslodavca o svakoj činjenici za koju smatra da predstavlja neposredni rizik za sigurnost i zdravlje, kao i o svakom drugom nedostatku u sustavu zaštite na radu. Radnik ima pravo odbiti raditi i napustiti mjesto rada ako mu izravno prijeti rizik za život i zdravlje, sve dok poslodavac ne poduzme korektivne mjere te zbog takvog postupanja ne smije trpjeti štetne posljedice. Poslodavac ne smije zahtijevati od radnika da ostane na mjestu rada dok na tom mjestu postoji izravan i ozbiljan rizik za život i zdravlje radnika.

12. Iz obrazloženja rješenja tuženika, prvostupanjskog rješenja te iz spisa tuženika proizlazi da je tužitelj zadobio ozljede 8. listopada 2019. kada je kao šumarski radnik u šumi obavljao sječu stabala. Tužitelj je ozlijeđen prilikom rušenja stabla motornom pilom kada se na njega srušilo prethodno zarezano susjedno drvo. Utvrđeno je da je tužitelj obavljao posao obaranja stabala u suprotnosti s odredbom članka 35. Pravilnika, jer je tužitelj poslove na obaranju stabla izvodio na način da je istovremeno podsijecao i podrezivao više stabala radi obaranja jednog stabla pomoću drugog te da prilikom obaranja stabla nije koristio klinove. Dakle, tužitelju dijagnoze oznaka MKB-u: S22.0, S32.0 i S42.1 nisu priznate ozljedom na radu, jer je utvrđeno da je do ozljede došlo zbog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja radnika na radnom mjestu i nepoštivanja pravila zaštite na radu.

13. Iz Zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 5. prosinca 2019. utvrđeno je da je tužitelj obavljao posao obaranja stabala u suprotnosti s odredbom članka 35. Pravilnika, dok nisu utvrđeni propusti poslodavca koje ističe tužitelj (da nije osigurao dostatan broj sjekira, zaštitnih traka, traktor).

14. Tužitelj je u svom iskazu danom na ročištu održanom 13. listopada 2021. naveo da je točno da je obarao stablo protivno odredbi članka 35. Pravilnika, ali da je u tom trenutku takvo rušenje bilo jedina moguća opcija, jer odsječeno stablo ne smije ostati neoboreno radi prevencije eventualne štete (u okolnostima redovnog radnog dana bio bi pozvan traktor, kojeg nije bilo, jer je predmetnog dana bio praznik). Tom prilikom nije koristio klinove, jer se radilo o šupljem stablu kod kojeg klinovi ne bi bili od značajne koristi.

15. Svjedok V. P., koji je osobno nazočio događaju, u svom je iskazu danom na ročištu održanom 13. listopada 2021. naveo da je do ozljeđivanja tužitelja došlo jer je tužitelj obarao stablo na nepravilan način i bez klinova koje je morao koristiti. Naveo je da su predmetnog dana on i tužitelj zajedno s kombijem išli na teren te da je u kombiju bila jedna sjekira koju nisu uzeli sa sobom. Naveo je da bi i on postupio kao tužitelj u predmetnoj situaciji, jer je takvo obaranje stabala bilo nužno radi preveniranja štete za okolna stabla.

16. Na temelju svega navedenog razvidno je da između stranaka nije bilo sporno da je tužitelj obarao stablo protivno izričitoj zabrani propisanoj odredbom članka 35.

Pravilnika te bez korištenja klinova.

17. Između stranaka je sporno da li je obaranje stabla protivno odredbi članka 35. Pravilnika bilo opravdano zbog krajnje nužde (otklanjanja evetualne štete), a time i u skladu s Pravilnikom te zakonito. Nadalje je sporno da li je za ozljedu odgovoran poslodavac, jer, prema navodima tužitelja, nije osigurao sredstva za rad. Posljedično navedenom, sporno je da li u tom slučaju ozljeda koja je time prouzročena predstavlja ozljedu na radu.

18. Stalni sudski vještak za šumarstvo i drvnu industriju K. I. je u pisanom nalazu i mišljenju od 5. svibnja 2022. naveo da je tužitelj u svom radu prilikom predmetnog događaja počinio slijedeće propuste: neispravno je izradio zasjek na stablu koje je prvotno planirao oboriti; nije koristio klinove prilikom obaranja tog stabla (iako se radi o tehnici koja značajno povećava mogućnost kontrole smjera i trenutka pada stabla i koja je u predmetnoj situaciji predstavljala ispravan odabir, čak i kod stabala sa šupljinom); ostavio je neoboreno prvo stablo i krenuo je s obaranjem drugog stabla, a potom i trećeg stabla, s namjerom da na taj način obori prvo stablo, za što ni u kojem slučaju ne postoji opravdanje te navedeno nije nužno i opravdano.

19. U usmenom nalazu i mišljenju danom na ročištu 28. rujna 2022. vještak je u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja te se očitovao na primjedbe tužitelja, u bitnom na način da je naveo da je tužitelj prema pravilima struke morao koristiti klinove te da klinovi imaju svrhu i kod šupljih stabala, a posebice kod stabala velikog obujma. Naveo je da se odlučne činjenice više ne bi mogle utvrditi očevidom radi proteka tri godine od događaja, te da bi iste bilo moguće utvrditi samo kada bi se oborena stabla još nalazila na licu mjesta. Naveo je da se stablo koje je prepiljeno ali nije oboreno moglo oboriti na više načina, između ostalog i specijalnim uređajima i šumskim traktorom, kao i da se takva stabla mogu ostaviti bez nadzora, ali da se moraju vidljivo obilježiti trakom ili sprejom. Zaključno, naveo je da je takvo stablo moguće i dopušteno ostaviti bez nadzora isključivo u nuždi na jako kratko vrijeme i to samo kako bi se osigurala sredstva za njegovo obaranje, dok se takvo stablo nikako nije smjelo obarati drugim stablom.

20. Tužitelj je ostao kod prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, smatrajući isto neživotnim i nelogičnim te je predložio novo vještačenje po drugom vještaku šumarske struke, koji dokazni prijedlog je sud odbio.

21. Prema ocjeni ovog suda nalaz i mišljenje sudskog vještaka K. I. sačinjen je neovisno i nepristrano, sukladno pravilima struke, valjano je obrazložen te sadrži sve odlučne činjenice za donošenje zakonite odluke, te je isti izrađen na temelju isprava koje prileži sudskom spisu, slijedom čega je sud svoju odluku utemeljio na ovom dokazu.

22. Vezano za odgovornost poslodavca ističe se da u spisu ne postoje dokazi na temelju kojih bi bilo moguće utvrditi da poslodavac nije radnicima osigurao sredstva za rad (zaštitnu traku, sprej za označavanje i traktor). Vezano za navode tužitelja o nedostatnom broju sjekira ističe se da je poslodavac osigurao jednu sjekiru na tri sjekača, no da su tužitelj i V. P., koji su predmetnog dana zajedno s kombijem išli na teren, sjekiru ostavili u vozilu.

No prema stavu ovog suda, iako tužitelj osporava navode iz zapisnika, ove činjenice u konkretnom slučaju nisu miti odlučne za utvrđivanje odgovornosti, odnosno skrivljenog ponašanja tužitelja. Naime, vezano za odgovornost tužitelja, čak i u slučaju kada bi (zapisnikom o inspekcijskom nadzoru ili na koji drugi način) bilo utvrđeno da poslodavac nije osigurao sjekiru, zaštitnu traku, sprej za označavanje i traktor, u tom su slučaju radnici, a time i tužitelj, bili dužni postupiti u skladu s odredbama članaka 68. i 69. ZZR-a, odnosno prije obavljanja rada obavijestiti poslodavca o eventualno nedostatnim sredstvima za rad, sve u cilju kako bi se rad odvijao na siguran način te su bili dužni ne započinjati s radom dok sredstva ne budu osigurana. Sve navedeno nije učinjeno, iz čega proizlazi da je tužitelj sam doprinio i dopustio obavljanje rada protivno odredbama ZZR-a.

23. Konačno, u konkretnom slučaju utvrđeno je da postupanje tužitelja protivno odredbi članka 35. Pravilnika ne može biti opravdano krajnjom nuždom. Ponašanje u krajnjoj nuždi je ponašanje osobe s ciljem da se od sebe ili drugoga otkloni istodobna (neskrivljena) opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti. Prema stavu ovog suda, tužitelj je bio dužan prije obavljanja rada postupiti u skladu s odredbama članaka 68. i 69. ZZR-a i obavjestiti poslodavca o potrebi za traktorom i zaštitnim trakama, ukoliko je ista postojala, čime bi prevenirao opasnost, što nije učinio. Nadalje, opasnost se mogla otkloniti korištenjem klinova i sjekire, koja je ostavljena u vozilu. Konačno, prevencija eventualne štete od bitno je manje važnosti od postupanja u skladu s odredbama ZZR-a s ciljem zaštite sigurnosti zdravlja radnika.

24. Na temelju svega navedenog sud utvrđuje da tužitelju dijagnoze oznaka MKB- u: S22.0, S32.0 i S42.1 pravilno nisu priznate ozljedom na radu, jer je utvrđeno da je do ozljede došlo zbog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja radnika na radnom mjestu i nepoštivanja pravila zaštite na radu.

25. Budući da su neovisnim sudskim vještačenjem potvrđene činjenice utvrđene tijekom upravnog postupka da je tužitelj postupao protivno odredbi članka 35. Pravilnika i članka 68. i 69. ZZR-a, sud utvrđuje da je pravilno utvrđeno da se predmetne dijagnoze ne mogu priznati ozljedom na radu. Sud je utvrdio da su javnopravna tijela prilikom donošenja osporavanih rješenja poštivala zakonske odredbe, da su rješenja donesena na osnovi potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu postupovnopravnih i materijalnopravnih zakonskih odredbi. Također tuženik je pravilno odbio žalbu tužitelja podnesenu protiv prvostupanjskog rješenja te osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, radi čega je valjalo tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan na temelju odredbe članka 57. st. 1. ZUS-a.

26. S obzirom na to da je sud tužbeni zahtjev tužitelja utvrdio neosnovanim, tužitelj nema pravo na naknadu troškova postupka na temelju odredbe čl. 79. ZUS-s.

U Zagrebu, 6. listopada 2022.

Sudac:

Janja Topol, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. i članak 70. ZUS-a).