REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 14 Pž-3683/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Maja Bilandžić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, OIB 02958272670, Zagreb, Margaretska 3, protiv: 1. tuženika HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, OIB 38922958547, Zagreb, Martićeva 73, kojeg zastupa punomoćnica Petra Glavinić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui, Zagreb, i 2. tuženika ADNANA FIKETA, OIB 78440154604, Zagreb, Hrvatskog proljeća 40, kojeg zastupa punomoćnica Angela Kranjčević, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate iznosa, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv dijela presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1345/2017 od 2. lipnja 2022., 6. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1345/2017 od 2. lipnja 2022. u dijelu točke I. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev prema prvotuženiku za isplatu iznosa od 20.210,28 kn (dvadesettisućadvjestodeset kuna i dvadesetosam lipa) / 2.682,37 EUR (dvijetisućešestoosamdesetdva eura i tridesetsedam centi) s pripadajućim zateznim kamatama i u točki II. izreke presude.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1345/2017 od 2. lipnja 2022. u dijelu točke I. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev prema drugotuženiku za isplatu iznosa od 20.210,28 kn (dvadesettisuća- dvjestodeset kuna i dvadesetosam lipa) / 2.682,37 EUR (dvijetisućešestoosamdeset- dva eura i tridesetsedam centi) te u točki III. izreke kojom je naloženo tužitelju naknaditi drugotuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 7.187,50 kn (sedamtisućastoosamdesetsedam kuna i pedeset lipa) / 953,95 EUR (devetsto- pedesettri eura i devedesetpet centi) s pripadajućim zateznim kamatama i sudi:

1. Nalaže se drugotuženiku isplatiti tužitelju iznos od 20.210,28 kn (dvadesettisućadvjestodeset kuna i dvadesetosam lipa) / 2.682,37 EUR (dvije- tisućešestoosamdesetdva eura i tridesetsedam centi) sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 705,26 kn (sedamstopet kuna i dvadesetšest lipa) / 93,60 EUR (devedesettri eura i šezdeset centa) od 21. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 100,81 kn (sto kuna i osamdesetjedna lipa) / 13,38 EUR (trinaest eura i tridesetosam centi) od 23. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 80,50 kn (osamdeset kuna i pedeset lipa) / 10,68 EUR (deset eura i šezdesetosam centi) od 24. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 1.870,66 kn (tisućuosamstosedamdeset kuna i šezdesetšest lipa) / 248,28 EUR (dvjestočetrdesetosam eura i dvadesetosam centi) od 26. veljače 2009. do isplate

- na iznos od 40,83 kn (četrdeset kuna i osamdesettri lipe) / 5,42 EUR (pet eura i četrdesetdva centa) od 12. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 2.160,00 kn (dvijetisućestošezdeset kuna) / 286,68 EUR (dvjestoosamdesetšest eura i šezdesetosam centi) od 20. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 81,66 kn (osamdesetjedna kuna i šezdesetšest lipa) / 10,84 EUR (deset eura i osamdesetčetiri centa) od 26. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 103,48 kn (stotri kune i četrdesetosam lipa) / 13,73 EUR (trinaest eura i sedamdesettri centa) od 27. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 40,20 kn (četrdeset kuna i dvadeset lipa) / 5,34 EUR (pet eura i tridesetčetiri centa) od 1. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 1.039,17 kn (tisućutridesetdevet kuna i sedamnaest lipa) / 137,92 EUR (stotridesetsedam eura i devedesetdva centa) kn od 24. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 40,83 kn (četrdeset kuna i osamdesettri lipe) / 5,42 EUR (pet eura i četrdesetdva centa) od 27. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 40,83 kn (četrdeset kuna i osamdesettri lipe) / 5,42 EUR (pet eura i četrdesetdva centa) od 4. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 74,55 kn (sedamdesetčetiri kune i pedesetpet lipa) / 9,89 EUR (devet eura i osamdesetdevet centi) od 26. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 662,38 kn (šestošezdesetdvije kune i tridesetosam lipa) / 87,91 EUR (osamdesetsedam eura i devedesetjedan cent) od 29. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 240,92 kn (dvjestočetrdeset kuna i devedesetdvije lipe) / 31,98 EUR (tridesetjedan eura i devedesetosam centi) od 24. studenog 2009. do isplate,

- na iznos od 12.228,96 kn (dvanaesttisućadvjestodvadesetosam kuna i devedesetšest lipa) / 1.623,06 EUR (tisućušestodvadesettri eura i šest centi) od 31. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 691,24 kn (šestodevedesetjedna kuna i dvadesetčetiri lipe) / 91,74 EUR (devedesetjedan eur i sedamdesetčetiri centa) od 26. siječnja 2010. do isplate obračunatim po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od osam dana.

2. Odbija se drugotuženikov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 7.187,50 kn (sedamtisućastoosamdesetsedam kuna i pedeset lipa) / 953,95 EUR (devetstopedesettri eura i devedesetpet centi).

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1345/2017 od 2. lipnja 2022. odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev kojim je tuženicima naloženo isplatiti tužitelju iznos od 20.210,28 kn sa zateznim kamatama (točka I. izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi prvotuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.525,00 kn (točka II. izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi drugotuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 7.187,50 kn sa zateznim kamatama koje teku od 2. lipnja 2022. do isplate (točka III. izreke). Odbijen je drugotuženikov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.562,50 kn, kao neosnovan (točka IV. izreke).

2. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski je sud utvrdio da je vozilo drugotuženika u trenutku štetnog događaja bilo osigurano kod Euroherc osiguranja d.d., Zagreb. Naime, iako je štetni događaj nastao 28. studenog 2008., a polica osiguranja za drugotuženika je istekla 18. studenog 2008., sukladno odredbi čl. 8. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05; dalje: ZOOP), vozilo drugotuženika je bilo osigurano još 30 dana nakon isteka Ugovora o osiguranju (do 18. prosinca 2008. – tzv. počekni rok), pa je prvostupanjski sud zaključio da tuženici nisu pasivno legitimirani u ovom sporu, te je odbio tužbeni zahtjev.

3. Protiv točaka I., II. i III. izreke presude tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka s prijedlogom da ovaj sud presudu u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. U obrazloženju žalbe navodi da je drugotuženik kao ugovaratelj osiguranja, sukladno odredbi čl. 8. st. 7. ZOOP-a, a budući se osigurani slučaj (štetni događaj) dogodio u počeknom roku, bio obvezan platiti premiju osiguranja za cijelu sljedeću godinu, što drugotuženik nije učinio. Navodi da bi zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti prigovora promašene pasivne legitimacije bio ispravan da su odredbe čl. 8. st. 6. i 7. ZOOP-a, bile kumulativno ispunjene, što u konkretnom predmetu nije slučaj. Stoga smatra da u trenutku štetnog događaja vozilo drugotuženika nije bilo osigurano, jer se štetni događaj dogodio 28. studenog 2008. odnosno 10 dana nakon isteka osiguranja. Nadalje, žalitelj navodi da drugotuženikova pasivna legitimacija proizlazi i iz odredbe čl. 1069. Zakona o obveznim odnosima, pa ima pravo potraživati naknadu štete bilo od osiguratelja bilo od vlasnika vozila, jer oni imaju položaj solidarnih dužnika.

4. Tuženici nisu odgovorili na tužiteljevu žalbu.

5. Tužiteljeva žalba je djelomično osnovana.

6. Ispitavši presudu u pobijanom dijelu na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjska odluka u dijelu nepravilna i nezakonita budući da je prvostupanjski sud u dijelu učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a te je pogrešno primijenio materijalno pravo.

7. U predmetnom slučaju riječ je o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP), a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a). Predmetnu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Nije sporno da je 28. studenog 2008. tužiteljeva osiguranica, Nada Budimir, zadobila tjelesne ozljede koje su joj priznate kao ozljede na radu, u prometnoj nezgodi koju je prouzročio drugotuženik Adnan Fiket, upravljajući motornim vozilom registarskih oznaka ZG 858-TD.

9. Nije sporno ni da je vozilo drugotuženika bilo osigurano kod osiguravajućeg društva Euroherc d.d. Zagreb za razdoblje od 18. studenog 2007. do 18. studenog 2008.

10. Sporno je da li su u konkretnom predmetu pasivno legitimirani prvotuženik (Hrvatski ured za osiguranje) kao ured koji naknađuje štete nastale uporabom neosiguranih motornih vozila ili štete koju je prouzročilo nepoznato vozilo, sukladno odredbi čl. 44. st. 5. ZOOP-a, i drugotuženik, kao vlasnik motornog vozila; te ako jesu, jesu li u obvezi naknaditi tužitelju iznos od 20.218,28 kn, koji iznos predstavlja štetu za tužitelja koju je pretrpio isplatom troškova liječenja zdravstvenim ustanovama i naknadom plaće za vrijeme bolovanja svoje osiguranice.

11. Ovaj sud prihvaća tužiteljeve žalbene navode o tome da drugotuženik kao vlasnik vozila odgovara za štetu pa je u odnosu na drugotuženika prvostupanjsku presudu valjalo preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev, dok je u odnosu na prvotuženika valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu kojom je tužbeni zahtjev odbijen.

12. Naime, odredbom čl. 8. st. 6. ZOOP-a propisano je da se kod ugovora o osiguranju sklopljenog na jednu ili više godina, prava i obveze iz ugovora o osiguranju produžuju nakon isteka ugovora o osiguranju za najviše 30 dana (počekni rok), ako društvu za osiguranje najmanje tri dana prije isteka trajanja osiguranja nije uručena izjava ugovaratelja osiguranja da ne pristaje na produženje ugovora o osiguranju. Vozilo drugotuženika je, sukladno citiranoj odredbi čl. 8. st. 6. ZOOP-a, bilo osigurano još tijekom mjeseca studenog do 18. prosinca 2008., odnosno 30 dana nakon isteka Ugovora.

13. Svrha počeknog roka je da se „zaboravljivom osiguraniku“ omogući osigurateljsko pokriće i nakon isteka ugovora o osiguranju, kroz određeno vrijeme. To vrijeme čekanja Zakon je limitirao na najviše 30 dana. Nastup počeknog roka vlasnik vozila (ugovaratelj osiguranja) može spriječiti tako što će najmanje tri dana prije isteka ugovora o osiguranju predati pismenu izjavu osiguratelju da ne pristaje na produženje ugovora o osiguranju (koju izjavu u konkretnom slučaju drugotuženik nije dao).

14. Počekni rok se u stvari ugovara kako bi se omogućilo ugovarateljima osiguranja da uredno zaključe novi ugovor, da se isključi šteta (neosigurano vozilo) zbog eventualnog kraćeg zaborava na činjenicu da je ugovor istekao.

15. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je drugotuženik u vrijeme nastanka štetnog događaja (28. studenog 2008.) bio u počeknom roku za koje razdoblje mu je vrijedilo pokriće iz prethodnog ugovora zaključenog s društvom Euroherc d.d. zbog čega prvotuženik nije dužan naknaditi štetu tužitelju. Međutim, nepravilno je prvostupanjski sud ocijenio da drugotuženik nije pasivno legitimiran u predmetnom postupku. To stoga što je predmet spora regresno potraživanje s osnove plaćenih troškova liječenja i bolovanja za tužiteljevu osiguranicu pa tužitelj ima status treće osobe te ima pravo u ovom postupku zahtijevati podmirenje učinjenog plaćanja (isplata s pravom na subrogaciju) bilo od vlasnika vozila odgovornog za prometnu nezgodu, bilo od osiguratelja, jer oni imaju položaj solidarnih dužnika.

16. Nadalje, i odredbom čl. 119. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 85/06, 105/06, 118/06, 77/07, 111/07, 35/08, 85/08 i 150/08) propisano je da je Zavod obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od osobe koja je prouzročila bolest, ozljedu ili smrt osigurane osobe.

17. U odnosu na drugotuženika pravilno i tužitelj u žalbi navodi kako njegova pasivna legitimacija proizlazi iz odredbe čl. 1069. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) kojom je propisano da za štetu koju pretrpe treće osobe u vezi s pogonom motornog vozila odgovara njegov vlasnik.

18. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je u postupku donošenja pobijane presude u dijelu počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a tužitelj u svojoj žalbi opravdano ukazuje. Bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a uvijek postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi nejasni ili proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. U donesenoj prvostupanjskoj presudi nisu navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama odnosno razlozi su nejasni ili proturječni.

19. Nadalje, prvostupanjski je sud pogrešno primijenio i materijalno pravo. Naime, pravilno se prvostupanjski sud pozvao na odredbu čl. 8. st. 6. ZOOP-a, s obrazloženjem da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni citirane odredbe čl. 8. st. 7. ZOOP-a. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud zaključio da je, primjenom navedene odredbe čl. 8. st. 6. ZOOP-a, za štetu odgovoran isključivo osiguratelj drugotuženika, a sve, kako je već navedeno, jer se prometna nezgoda dogodila u počeknom roku.

20. Stoga i tužiteljev žalbeni navod da se odredbe čl. 8. st. 6. i 7. ZOOP-a kumulativno primjenjuju nije osnovan, jer u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni citirane odredbe čl. 8. st. 7. ZOOP-a, nego upravo odredbe st. 6. tog članka ZOOP-a. U konkretnom slučaju bi bila primjenjiva odredba čl. 8. st. 7. ZOOP-a da je drugotuženik nakon isteka police 18. studenog 2008. osigurao svoje vozilo. Naime, ako se nezgoda dogodi u početnom roku, osiguratelj je dužan platiti štetu oštećenome, a ugovaratelj osiguranja - vlasnik vozila dužan je platiti premiju za cijelu sljedeću godinu. Tek u tom slučaju, početak novog ugovora o osiguranju bio bi dan isteka prethodnog osiguranja.

21. Iz tih je razloga i odluka o trošku preinačena i drugotuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 7.187,50 kn odbijen kao neosnovan.

22. Slijedom svega navedenog, ovaj je sud sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a u dijelu točke I. izreke prvostupanjsku presudu potvrdio (točka I. izreke ove presude), dok je u preostalom dijelu, koristeći ovlaštenja iz odredbe čl. 373.a ZPP-a, preinačio prvostupanjsku presudu (točka II. izreke ove presude).

Zagreb, 6. listopada 2022.

Sudac

Maja Bilandžić,

v.r.