Poslovni broj: 32 UsI-157/2021-22

Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužitelja I. B. iz Z., OIB…., kojeg zastupa M. J. J., odvjetnik u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, OIB…., Direkcije, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Zagrebački električni tramvaj d.o.o., Z., OIB…., radi priznavanja ozljede na radu, 6. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtijeva poništavanje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, klasa: UP/II-502- 03/20-01/900, ur. broj: 338-01-06-05-20-03 od 10. prosinca 2020. i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Z., klasa: UP/I- 502-03/20-02/2446, ur. broj: 338-21-02-02-20-05 od 6. listopada 2020., te priznavanje ozljede na radu i priznavanja prava iz zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

II

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika klasa: UP/II-502-03/20-01/900, ur. broj: 338- 01-06-05-20-03 od 10. prosinca 2020. odbijena je žalba tužitelja podnesena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Z., klasa:

UP/I-502-03/20-02/2446, ur. broj: 338-21-02-02-20-05 od 6. listopada 2020., kojim tužitelju ozljeda pretrpljena 25. lipnja 2020. dijagnoze šifre prema MKB-u: S40 (površinska ozljeda ramena i nadlaktice), R55 (sinkopa i kolaps) i S00.8 (površinska ozljeda glave) nisu priznate ozljedom na radu te mu u vezi s navedenim dijagnozama nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora osporava zakonitost rješenja tuženika i u bitnom smatrajući da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno te da navedene dijagnoze predstavljaju ozljedu na radu. Zahtijeva poništavanje rješenja tuženika, prvostupanjskog rješenja i priznavanje prava.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev, pri čemu je ostao kod argumenata iznesenih u drugostupanjskom rješenju.

4. Poslodavac tužitelja, ovdje zainteresirana osoba, je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev.

5. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21., dalje ZUS).

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanih rješenja, sud je pročitao isprave u spisu i spis tuženika te je na prijedlog tužitelja proveo dokaz saslušanjem tužitelja osobno i medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku specijalistu sudske medicine M. B.. Tužitelj je tijekom spora odustao od dokaznih prijedloga da se provede dokaz očevidom i vještačenjem po vještaku specijalistu medicine rada.

7. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

8. Iz obrazloženja rješenja tuženika, prvostupanjskog rješenja te iz spisa tuženika proizlazi da tužitelju dijagnoze oznaka MKB-u: S40, R55 i S00.8 nisu priznate ozljedom na radu, jer je tijekom upravnog postupka provedenim vještačenjima u oba stupnja (nalazi i mišljenja vještaka od 25. rujna 2020. i 2. prosinca 2020.) utvrđeno da se navedene ozljede ne mogu dovesti u izravnu uzročno posljedičnu vezu kao ozljeda na radu s događajem od 25. lipnja 2020., jer je tužitelj prilikom predmetnog događaja doživio sinkopu. Obrazloženo je da se ozljeda nastala uslijed poremećaja zdravstvenog stanja ne smatra ozljedom na radu.

9. Tužitelj je u svom iskazu danom na ročištu 28. rujna 2022. naveo da je predmetnog dana s radom započeo oko 4,15 sati, a da se ozljeda desila u 6,09 sati. Neposredno prije pada je na okretištu izašao iz autobusa da 5 minuta prošeće, a pad se desio prilikom ulaska u autobus. Iskazao je da ne može opisati pad jer se istog ne sjeća.

10. S obzirom na to da je tužitelj osporio medicinske činjenice utvrđene tijekom upravnog postupka, sud je proveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku specijalistu sudske medicine M. B..

11. Stalni sudski vještak M. B. je u pisanom nalazu i mišljenju naveo da u konkretnom slučaju nije moguće utvrditi mehanizam pada i nastanka ozljede tužitelja, jer su iste ozljede mogle nastati kako padom tužitelja u kabiti, tako i padom na tlo. Istaknuo je da je iz medicinske dokumentacije tužitelja razvidno da je tužitelj nakon ozljeđivanja liječniku izjavio da mu je pozlilo, da mu se zacrnilo pred očima te da je nakratko izgubio svijest, uslijed čega je pao.

Vještak je utvrdio da je uzrok pada tužitelja sinkopa – kratkotrajni poremećaj stanja svijesti, odnosno stanje kratkotrajnog gubitka svijesti zbog kratkotrajnog smanjenja protoka krvi kroz mozak koji je najšešće prouzročen naglim padom sistemskog krvnog tlaka. Kratkog je trajanja (mjereno u sekundama) te spontano prolazi. Zbog kratkotrajnog gubitka svijesti dolazi i do gubitka tonusa mišića te i posljedično tome do mogućeg pada. Budući da kod tužitelja nisu utvrđene bolesti ili druga stanja koja bi dovela do drugih vrsta sinkope, vještak utvrđuje da je kod tužitelja nastupila vazovagalna sinkopa koju su mogli prouzročiti razni čimbenici: dugo stajanje, sjedenje, sjedenje pa naglo ustajanje, strah, stres, glad, dehidracija, fizička iscrpljenost, loša fizička kondicija, neugodni ili intenzivni mirisi, duža izloženost vrućini i slično.

12. U usmenom nalazu i mišljenju danom na ročištu 28. rujna 2022. vještak je ostao kod pisanog nalaza i mišljenja te se očitovao na primjedbe tužitelja. Obrazložio je da je tužitelj zadobio nespecifične ozljede koje su mogle nastati kako padom tužitelja u kabini i udarcem u neku prepreku, tako i padom tužitelja na podlogu bez udarca u neki predmet. Naveo je da se sinkopa može utvrditi isključivo na temelju anamnestičkih podataka o samom tijeku događaja i provođenjem dijagnostičkih pretraga kojima se isključuju druga zdravstvena stanja ili bolesti koje bi mogle dovesti do gubitka svijesti. Istaknuo je da u medicinskoj dokumentaciji tužitelja nije bio naveden uzrok nastanka sinkope.

13. Tužitelj nakon iznošenja usmenonog nalaza i mišljenja više nije imao pitanja za vještaka niti prigovore na nalaz i mišljenje. Prema ocjeni ovog suda nalaz i mišljenje sudskog vještaka M. B. sačinjen je neovisno i nepristrano, sukladno pravilima struke, valjano je obrazložen te sadrži sve medicinski odlučne činjenice za donošenje zakonite odluke, te je isti izrađen na temelju medicinske dokumentacije tužitelja koja prileži sudskom spisu, slijedom čega je sud svoju odluku utemeljio na ovom dokazu.

14. Dakle, u konkretnom slučaju utvrđeno je, kako vještačenjima u upravnom postupku, tako i vještačenjem u ovom sporu, da je uzrok pada tužitelja sinkopa.

Utvrđeno je da kod tužitelja nisu postojale bolesti ili poremećaji koji bi prouzročili sinkopu, radi čega je utvrđeno da je kod tužitelja došlo do vazovagalne sinkope, kod koje su kao mogući uzroci navedeni razni čimbenici (dugo stajanje, sjedenje, sjedenje pa naglo ustajanje, strah, stres, glad, dehidracija, fizička iscrpljenost, loša fizička kondicija, neugodni ili intenzivni mirisi, duža izloženost vrućini i slično).

S obzirom na navedeno, nije bilo moguće dokazati da su uzrok sinkope eventualni neadekvatni uvjeti rada na radnom mjestu ili da bi vazovagalna sinkopa bila na bilo koji drugi način uzročno-posljedično povezana s obavljanjem poslova na radnom mjestu tužitelja. Posebno se ističe da tužitelj nije isticao nikakve prigovore vezane za eventualno neodgovarajuće radne uvjete, niti je isticao bilo koje druge moguće uzroke sinkope niti liječnicima (ne postoje navodi o tome u liječničkoj dokumentaciji), niti je isto naveo u svom iskazu danom pred ovim sudom. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da vazovagalna sinkopa i ozljeda tužitelja u konkretnom slučaju nije uzročno-posljedično povezana s obavljanjem poslova na radnom mjestu tužitelja.

15. Na temelju ovih utvrđenja sud ističe da za meritornu odluku u ovom predmetu nije odlučno da li je tužitelj pao prilikom ulaska u autobus, ili prilikom ulaska u kabinu vozača, ili u kabini vozača, jer je utvrđeno da su zadobivene ozljede mogle nastati na bilo koji od opisanih načina, te jer je utvrđeno da je tužitelj pretrpio vazovagalnu sinkopu čiji uzrok nije bilo moguće povezati s obavljanjem poslova tužitelja.

16. Prema odredbi članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj: 80/13., 137/13., 98/19., dalje ZOZO) ozljedom na radu smatra se: 1 ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju.

17. Budući da je vještačenjima u upravnom postupku u oba stupnja te neovisnim sudskim vještačenjem provedenim u ovom upravnom sporu utvrđeno da ne postoji uzročno-posljedična veza između ozljeđivanja tužitelja i obavljanja poslova njegovog radnog mjesta, sud utvrđuje da je pravilno utvrđeno da se predmetne dijagnoze ne mogu priznati ozljedom na radu.

Sud je utvrdio da su javnopravna tijela prilikom donošenja osporavanih rješenja poštivala zakonske odredbe, da su rješenja donesena na osnovi potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu postupovnopravnih i materijalnopravnih zakonskih odredbi.

Također tuženik je pravilno odbio žalbu tužitelja podnesenu protiv prvostupanjskog rješenja te osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, radi čega je valjalo tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan na temelju odredbe članka 57. st. 1. ZUS-a.

18. S obzirom na to da je sud tužbeni zahtjev tužitelja utvrdio neosnovanim, tužitelj nema pravo na naknadu troškova postupka na temelju odredbe čl. 79. ZUS-s.

U Zagrebu, 6. listopada 2022.

Sudac:

Janja Topol, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. i članak 70. ZUS-a).