REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 82/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog J. Ć. zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15-ispravak, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Zagrebu od 29. siječnja 2021. broj K-73/2018. i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 23. rujna 2021. broj I Kž- 125/2021, u sjednici održanoj 6. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Zahtjev osuđenog J. Ć. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Županijskog suda u Zagrebu broj K- 73/2018 od 29. siječnja 2021., preinačena presudom Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske broj I Kž-125/2021 od 23. rujna 2021., osuđen je J. Ć. zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 1. i 2. KZ/11 na kaznu zatvora od dvije godine te mu je primijenjena djelomična uvjetna osuda tako da se dio te kazne od jedne godine ima izvršiti dok se preostali dio kazne u trajanju od jedne godine neće izvršiti ako osuđenik u vremenu provjeravanja od četiri godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Osuđenik je po svojoj braniteljici G. G., odvjetnici iz Z., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ''smatrajući da su ispunjeni zakonski uvjeti iz čl. 515. i čl. 517. stavak 1. točka 2. Zakona o kaznenom postupku'' s prijedlogom da se pravomoćna presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podredno da se ukine presuda suda drugog stupnja i predmet vrati tome sudu.

III Kr 82/2022-3

3. Temeljem čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08), Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je odgovorilo na zahtjev osuđenika s prijedlogom da se isti kao neosnovan odbije. Odgovor je dostavljen na znanje osuđeniku i njegovoj braniteljici.

4. Zahtjev nije osnovan.

5. Iako se uvodno ističe osnov pobijanja iz čl. 517. st. 1. toč. 2. ZKP/08, iz obrazloženja zahtjeva nije razvidno o kojoj bi se procesnoj povredi točno radilo, osim što se izrijekom navodi povreda zakona iz čl. 469. toč. 1. ZKP/08 koja je, međutim, obuhvaćena zakonskim osnovom iz čl. 517. st. 1. toč. 1. ZKP/08.

6. Zahtjevom se reproduciraju i ocjenjuju dokazi izvedeni pred sudom prvog stupnja i tvrdi da ''nije dokazano u čemu se sastoji protupravnost u postupanju optuženika…ugovori nisu bili fiktivni već su zaključeni voljom stranaka…optuženik nije raspolagao uplaćenim novcem protivno njihovoj namjeni…optuženik nije povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa…posrednička provizija ostala je na računu društva, a što dokazuje i činjenica da se i danas na računu društva nalazi 115.000,00 kn…'' Time je, smatra podnositelj, povrijeđen zakon na štetu osuđenika i to u pitanju je li djelo za koje se osuđenik progoni kazneno djelo tj. ''sud je pojedine zakonske odredbe kaznenog djela iz čl. 246. KZ/11 pogrešno protumačio''.

6.1. Izloženim navodima zahtjeva, kojima se, u suštini, ponavljaju argumenti izloženi u žalbi protiv prvostupanjske presude, podnositelj problematizira činjenično stanje utvrđeno u pravomoćnoj presudi. Međutim, ovaj se izvanredni pravni lijek ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnoga stanja, kako jasno proizlazi iz taksativno navedenih razloga u čl. 517. st. 1. ZKP/08. Ovim navodima zahtjeva se, u stvari, želi ishoditi preocjena izvedenih dokaza i preispitivanje pravilnosti utvrđenih činjenica u trećem stupnju, a mimo zakonom dopuštenih uvjeta.

6.2. Povreda zakona iz čl. 469. toč. 1. ZKP/08 procjenjuje se prema činjeničnom opisu kaznenog djela iz izreke prvostupanjske presude, a ne prema činjeničnom stanju kakvo je, prema stajalištu podnositelja, sud trebao utvrditi. Budući da činjenični opis kaznenog djela iz izreke prvostupanjske presude sadrži jasnu naznaku svih elemenata bića kaznenog djela iz čl. 246. st. 1. i 2. KZ/11, to u zahtjevu istaknuta povreda kaznenog zakona nije ostvarena.

7. Također, podnositelj smatra da mu je povrijeđeno pravo na obranu jer su sudovi neosnovano odbili provesti novo financijsko vještačenje, kao i ispitati svjedoka V. M., bankara za male poduzetnike u banci.

7.1 Međutim, sudovi nisu dužni provoditi sve dokaze koje stranke predlože, već samo one koje smatraju važnima za utvrđivanje odlučnih činjenica. Istovremeno, dužnost je suda dati razumno obrazloženje zbog čega pojedine dokaze odbija provesti, a tu su dužnost, u konkretnom slučaju, sudovi i poštovali. Odbijanje prijedloga za provođenje novog financijskog vještačenja najprije je obrazloženo na raspravnom zapisniku od

III Kr 82/2022-3

29. siječnja 2021., a potom su za to dani razlozi i u prvostupanjskoj te u drugostupanjskoj presudi (toč. 16. te presude). Što se tiče ispitivanja svjedoka V. M., treba reći da taj dokazni prijedlog uopće nije stavljen na raspravi od 29. siječnja 2021. koja je počela iznova, dapače, obrana je izričito izjavila da, osim provođenja novog financijskog vještačenja, drugih dokaznih prijedloga nema. Stoga se o tom dokaznom prijedlogu sudovi i nisu bili dužni u presudi očitovati. Pri tome, uvidom u spis utvrđeno je da su na okolnost poslovanja banke u postupku već bili ispitani svjedoci D. J. i Š. I., čime su relevantne činjenice dostatno razjašnjene.

7.2 Zbog izloženog, ovdje se ne radi o eventualnoj povredi prava obrane na raspravi, već se zahtjevom, ponovno, problematizira utvrđeno činjenično stanje, sada s osnova njegove nepotpunosti, što također ne može biti osnovom podnošenja ovog izvanrednog pravnog lijeka.

8. Kako je, slijedom izloženog, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude pretežito podnesen iz razloga temeljem kojim se po zakonu ne može podnijeti, a dijelom nije osnovan, trebalo je, temeljem čl. 519. u vezi čl. 512. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 i 88/22 odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 6. listopada 202

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan v.r.