Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-572/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Antuna Dominka kao predsjednika vijeća, Vladimira Šestaka kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te mr. sc. Alena Goluba kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. R., R., OIB:..., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva K. i p. j.t.d., odvjetnici u R., protiv tuženika D. D. iz R., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik V. Z., odvjetnik u R., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj: P-4363/2019-24 od 11. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 6. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj: P-4363/2019-24 od 11. siječnja 2022.

II. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbe odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U izreci citiranom presudom odlučeno je tako da izreka u cijelosti glasi:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 14.423,40 kn sa zateznom kamatom:

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.12.2014. do isplate,

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.01.2015. do isplate,

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.02.2015. do isplate,

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.03.2015. do isplate,

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.04.2015. do isplate,

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.05.2015. do isplate,

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.06.2015. do isplate,

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.07.2015. do isplate,

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.08.2015. do isplate,

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.09.2015. do isplate,

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.10.2015. do isplate,

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.11.2015. do isplate,

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.12.2015. do isplate,

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.01.2016. do isplate,

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.02.2016. do isplate,

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.03.2016. do isplate,

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.04.2016. do isplate,

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.05.2016. do isplate,

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.06.2016. do isplate,

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.07.2016. do isplate,

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.08.2016. do isplate,

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.09.2016. do isplate,

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.10.2016. do isplate,

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.11.2016. do isplate,

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.12.2016. do isplate,

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.01.2017. do isplate,

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.02.2017. do isplate,

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.03.2017. do isplate,

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.04.2017. do isplate,

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.05.2017. do isplate,

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.06.2017. do isplate,

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.07.2017. do isplate,

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.08.2017. do isplate,

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.09.2017. do isplate,

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.10.2017. do isplate,

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.11.2017. do isplate,

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.12.2017. do isplate,

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.01.2018. do isplate,

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.02.2018. do isplate,

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.03.2018. do isplate,

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.04.2018. do isplate,

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.05.2018. do isplate,

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.06.2018. do isplate,

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.07.2018. do isplate,

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.08.2018. do isplate,

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.09.2018. do isplate,

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.10.2018. do isplate,

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.11.2018. do isplate,

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.12.2018. do isplate,

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.01.2019. do isplate,

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.02.2019. do isplate,

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.03.2019. do isplate,

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.04.2019. do isplate,

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.05.2019. do isplate,

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.06.2019. do isplate,

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.07.2019. do isplate,

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.08.2019. do isplate,

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.09.2019. do isplate,

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.10.2019. do isplate,

-na iznos od 240,39 kuna od dana 15.11.2019. do isplate,

po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05,41/08,125/11,78/15 i 29/18, dalje ZOO) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana."

II. Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 8.750,00 kn, u roku od 15 dana.“

2. Protiv te presude žalbu podnosi tužitelj po punomoćniku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda preinači i u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev, a tuženika obveže da mu nadoknadi troškove parničnog postupka ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a tuženika obveže da mu nadoknadi troškove žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 14.423,40 kn na ime naknade za korištenje bez valjane pravne osnove nekretnine u vlasništvu tužitelja – garaže u R., ... za razdoblje studeni 2014. – listopad 2019.

6. Žalitelj izričito upire na postojanje bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP), no u žalbi pobliže ne obrazlaže u čemu nalazi postojanje te procesne povrede. Do navedene povrede dolazi kada stranci nezakonitim postupanjem suda, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom. Međutim, iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj uredno pozivan na ročišta, da mu je omogućeno iznošenje činjenica i predlaganje dokaza, te očitovanje na navode i prijedloge tuženika, pa kraj takvog stanja stvari tužitelju postupanjem suda nije uskraćena mogućnost sudjelovanja u postupku i raspravljanja pred sudom. Uslijed toga nije počinjena bitna procesna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a na koju on neosnovano ukazuje.

6.1. Nije u pravu žalitelj niti kada ukazuje da je pobijana presuda u proturječju sa ispravama na koje se poziva, tj. sa zapisnikom od 10. lipnja 2019. i zapisnikom o saslušanju svjedokinje N. A. u spisu P-4348/19, jer utvrđenje suda prvog stupnja zasnovano, među inim, i na sadržaju tih isprava nije u opreci s njihovim sadržajem na kojem se zasniva, pa stoga presuda nije zahvaćena niti bitnom procesnom povredom iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tužitelj također neosnovano ukazuje.

6.2. Naposljetku, neosnovana je i žalbena tvrdnja o nepravilnoj primjeni odredbe čl. 269. st. 2. ZPP-a kojom žalitelj aludira na postojanje bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 1. ZPP-a. Naime, žalitelj tvrdi da se nepravilna primjena odredbe čl. 269. st. 2. ZPP-a sastoji u tomu što je sud prvog stupnja propustio ocijeniti od kakvog je značaja tuženikovo ponašanje tijekom postupka, tj. njegovo uporno odbijanje pristupanja sudu radi saslušanja. Takva je tvrdnja bez ikakva uporišta u stanju spisa iz kojeg proizlazi kako prvostupanjski sud tijekom postupka nije niti odredio izvođenje dokaza saslušanjem tuženika, pa posljedično tomu niti pozvao tuženika na glavnu raspravu radi saslušanja. Dakle, tuženik suprotno navodima žalbe nije odbio pristupiti sudu radi saslušanja, niti je uskratio iskaz, pa kraj takvog stanja stvari nije niti bilo mjesta primjeni odredbe čl. 269. st. 2. ZPP-a. Slijedom prethodno navedenih razloga nije počinjena niti bitna procesna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP-a na koju tuženik aludira navodima žalbe.

7. Neosnovano žalitelj iznošenjem svoje ocjene izvedenih dokaza prigovara i pravilnosti utvrđenih činjenica, prije svega utvrđenju kako tuženik nije u posjedu tužiteljeve garaže još od 18. travnja 2013. kada mu je prema zapisniku o primopredaji poslovnih prostorija od 18. travnja 2013. (list 24-27) predajom ključeva garaže istu predao u posjed. Naime, takvo utvrđenje potkrijepljeno je u postupku izvedenim dokazima, tj. sadržajem zapisnika korištenju poslovnih prostorija od 10. lipnja 2019. (list 35), koji je suprotno tvrdnji žalitelja potpisan samo po djelatnicima gradske uprave i saslušanim svjedocima u ovom postupku J. P. i R. G., no ne i po na licu mjesta nazočnoj tuženikovoj punici N. A., a iz kojeg proizlazi da garažu koristi susjedni stanar ... i to kao pomoćnu prostoriju od koje posjeduje ključ ulaznih vrata, te da je pristup i podatke omogućila upravo N. A. koja je stanar susjednog stana u ..., inače u vlasništvu tuženika.

7.1. Dakle, iz sadržaja tog zapisnika proizlazi da N. A. ima ključ vrata koja dijele stan u kojem stanuje i predmetnu garažu i da je ona kroz stan u kojem stanuje i omogućila pristup u garažu 10. lipnja 2019. djelatnicima gradske uprave, a vjerodostojnost tog zapisnika potvrdila je i u iskazu danom u predmetu P-4348/2019. Iz tog zapisnika uopće ne proizlazi da je N. A. izjavila kako garažu koristi tuženik, a ona to ne tvrdi niti u svom iskazu danom u postupku u predmetu P-4348/2019, pa je suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja zaključak o tomu da tuženik ne koristi predmetnu garažu pravilno zasnovao na toj ispravi i njezinom iskazu, a s druge strane nije prihvatio oprečnu tvrdnju svjedoka J. P. da mu je N. A. rekla da tuženik koristi garažu i da je takvu njezinu tvrdnju on unio u zapisnik od 10. lipnja 2019.

8. U situaciji kada iz izvedenih dokaza proizlazi da je tuženik ključeve ulaznih vrata garaže predao ovlaštenoj osobi tužitelja još 18. travnja 2013., da je pri kontroli korištenja garaže utvrđeno da ključem vrata koja dijele stan u ... i predmetnu garažu raspolaže N. A., koja prema iskazu danom u predmetu P-4348/2019 nema ključ ulaznih (garažnih) vrata garaže s dvorišta, da nije utvrđeno čije su stvari koje su svjedoci J. P. i R. G. zatekli u garaži 10. lipnja 2019. pri kontroli njezina korištenja, tada se posve pravilnim ukazuje zaključak prvostupanjskog suda kako tužitelj nije dokazao da se tuženik nalazi u posjedu tužiteljeve garaže, i to kako neposrednom, tako i posrednom posjedu za postojanje kojeg suprotno stajalištu žalitelja nije dostatna samo okolnost što je vlasnik stana u kojem stanuje njegova punica N. A., pa polazeći od toga prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., dalje: ZOO) odbija tužbeni zahtjev.

9. No, zahtjev tužitelja za isplatom naknade u utuženom razdoblju neosnovan je sve da se tuženik i nalazi u posjedu tužiteljeve garaže. To iz razloga što je u pravnoj ocjeni spora valjalo primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14. – dalje: ZVDSP). Naime, prema pravnom shvaćanju prihvaćenom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. listopada 2009. i 1. ožujka 2021. (Su-IV-188/09-7 i Su-IV-16/2021-5) plaćanje postignute koristi upotrebom tuđe stvari u situaciji očuvana identiteta korištene stvari, a što je ovdje posrijedi, prosuđuje se primjenom odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZVDSP-a, te je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno utvrditi pravni položaj posjednika, a pritom nije nužno da se tužbenim zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u posjed, ako je vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari. Prema tom pravnom shvaćanju pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe, ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.

10. Prema odredbama čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZVDSP-a samo je nepošteni posjednik dužan vlasniku stvari naknaditi sve koristi koje je imao za svoga posjedovanja.

11. Iz priložene preslike dijela spisa prvostupanjskog suda poslovni broj: P- 4348/2019 proizlazi da je tužitelj protiv tuženika 10. prosinca 2019. podnio tužbu radi predaje u posjed predmetne garaže, te da iz sadržaja tužbe ne proizlazi da je tuženika prije podnošenja tužbe pozvao na predaju u posjed garaže. To znači da je tuženik sve da je i bio u posjedu garaže do primitka tužbe u toj parnici imao položaj poštena posjednika, pa posljedično tomu niti uz primjenu odredbi čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZVDSP-a ne postoji pravna osnova koja tužitelja ovlašćuje da od tuženika zahtijeva isplatu naknade za tužbom obuhvaćeno razdoblje.

12. Prema tome, i uz primjenu odredbi čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZVDSP-a, koje je u pravnoj ocjeni spora valjalo primijeniti, trebalo je jednako odlučiti.

13. Pravilnost odluke o troškovima postupka iz točke II. izreke tuženik navodima iznijetim u žalbi ne dovodi u sumnju, a po službenoj dužnosti se kraj vremena pokretanja ovoga postupka ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima postupka i njihovoj visini (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

14. Zbog svega prethodno navedenoga valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

15. Kraj neosnovanosti žalbe odbijen je i zahtjev žalitelja za naknadom troškova nastalih uslijed njena podnošenja (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a).

16. Iz navedenih je razloga odlučeno kao u izreci.

Bjelovar, 6. listopada 2022.

Predsjednik vijeća

Antun Dominko, v.r.