REPUBLIKA HRVATSKA

61P-2943/2019

OPĆINSKI SUD U SPLITU STALNA SLUŽBA U SINJU

Sinj, Petrovac 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, SS u Sinju, po sucu tog suda Jagodi Matić, u pravnoj stvari tužiteljice V.F. iz K. G., P. S. br. , O.:,zastupane po punomoćnicima D .V. I S.L., dvjetnicima u ZOU D.V. S. L. S.H , protiv tuženika I. J. iz K. G. , O.:, zastupanog po punomoćnici S.G ., odvjetnici u K.G., radi isplate, nakon glavne javne rasprave održane i zaključene dana 29. lipnja 2022. godine u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i tužiteljice, dana 6. listopada 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I.

Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici iznos od 17.815,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja zajedno sa zakonskom zateznom

kamatom koja na navedeni iznos teče od 09. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi određenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo

tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II.

Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici parnični trošak u visini od 71.875,00 kuna.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi koju je podnijela protiv tuženika I.J. i R. A. d.o.o. S. navodi da je sa tuženikom pod 1) I. J. sklopila

Predugovor o kupoprodaji za kupnju stana po kupoprodajnoj cijeni od 43.893,00 EUR-a, da bi dana 9. kolovoza 2007. godine sa istim tuženikom sklopila Ugovor o prodaji tog stana po kupoprodajnoj cijeni od 45.650 EUR-a. Budući je tuženiku pod 1) I. J. prilikom sklapanja predugovora isplatila iznose od 7.930,00 EUR-a i 17.070,00 EUR-a, zatim 9. kolovoza iznose od 745,00 EUR-a i 37.720,00 EUR-a, odnosno sveukupno iznos od 63.465,00 EUR-a, što bi za 17.815,00 EUR-a bilo više od iznosa kupoprodajne cijene utvrđene u Ugovoru o kupoprodaji, stoga postavljeni tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tuženik pod 1) I. J. usprotivio se tužbenom zahtjevu i naveo da je tužiteljica o kupnji predmetnog stana pregovarala sa drugotuženikom R. A. d.o.o., koji je jedini bio ovlašten za prodaju predmetnih stanova.

Nadalje, da je kupoprodajna cijena iznosila 1.250,00 EUR-a po m2, što je tužiteljici bilo poznato, ali pošto je ista bila obveznik plaćanja poreza na promet nekretnina da je u Ugovoru o kupoprodaji označena kupoprodajna cijena od 900,00 EUR-a po m2. Tužiteljica da je znala po kojoj cijeni je dogovorena kupoprodaja stana i isplatila je stvarno dogovorenu kupoprodajnu cijenu.

3. Tijekom postupka određen je prekid postupka u odnosu na drugo tuženika R. A. d.o.o. S. budući je isti prestao postojati.

4. Sud je u dokazne svrhe pregledao Predugovor o kupoprodaji, Ugovor o kupoprodaji, potvrde, saslušao svjedoke A.V. i S. B. te tužiteljicu u svojstvu parnične stranke.

5. Pregledom Predugovora o kupoprodaji utvrđeno je da je sklopljen dana 02. ožujka 2007.godine između tuženika I. J.

kao  prodavatelja  i  tužiteljice kao kupca, da se u članku 2. Ugovora navodi da cijena iznosi 900,00 EUR/m2, a u čl. 3. kupoprodajna cijena od 43.893,00 EUR-a.

6. Iz potvrde od 02. ožujka 2007. godine proizlazi da tuženik I. J.

istom potvrđuje da je od tužiteljice primio iznos od 17.070,00 EUR na ime uplate dijela kupoprodajne cijene za stan, dok iz potvrde od 09. kolovoza 2007. godine proizlazi da istom tuženik I. J. potvrđuje da je od tužiteljice primio iznos od 745,00 EUR-a na ime uplate preostalog dijela utvrđene kupoprodajne cijene stana, te se u istoj navodi i cijena od 1.250,00 EUR-a m2., time da obje potvrde nisu potpisane od strane istoga, već se kao potpisnik pojavljuje direktorica posrednika R. A. d.o.o.

7. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji proizlazi da je sklopljen dana 09. kolovoza 2007. godine između tuženika I. J. kao prodavatelja i tužiteljice kao kupca, da je predmet kupoprodaje predmetni stan i da kupoprodajna cijena iznosi ukupno 45.650,00 EUR-a. U istom ugovoru u čl. 3. navodi se da kupac isplaćuje prodavatelju danom sklapanja ovog konačnog ugovora dio utvrđene kupoprodajne cijene u iznosu od 37.720,00 EUR-a.

8. U predmetnom postupku donesena je presuda broj P-4864/18 od 27. prosinca 2018. godine, koja je po uloženoj žalbi tuženika, rješenjem ŽS u Splitu broj Gž-548/2019-2 od 15. svibnja 2019. godine

ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje.

9. U nastavku postupka izveden je dokaz dopunskim saslušanjem svjedoka A. V. i svjedokinje S. V., te tužiteljice i tuženika.

10. U provedenom dokaznom postupku utvrđeno je da je tužiteljica isplatila tuženiku I. J. na ime kupoprodajne cijene predmetnog stana ukupan

iznos od 63.465,00 EUR-a, koja isplata je izvršena posredniku prije sklapanja Ugovora o kupoprodaji, te da su dana 09. kolovoza 2007. godine sklopili Ugovor o kupoprodaji stana po cijeni od 45.650,00 EUR-a, ne navodeći cijenu stana po m2.

11. Sporno je među strankama da li je tuženik u obvezi isplate utuženog iznosa, odnosno da li je među istima postignut sporazum o sniženju cijene stana, a ako jeste kada i na koji način.

12. Po ocjeni ovog suda tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

13. Naime, u potvrdama od 2. ožujka 2007. godine i 9. kolovoza 2007. godine navodi se cijena stana od 1.250,00 EUR po m2, time da te potvrde nisu potpisane od strane tuženika, već od strane posrednika, dok se u Ugovoru o kupoprodaji koji je potpisan od strane tuženika ne navodi cijena stana po m2, već se u članku 3. navodi da je ukupna kupoprodajna cijena 45.650,00 EUR- a, time da je Ugovor o kupoprodaji sklopljen nakon izvršenih isplata, te je cijena navedena u istom manja od ukupno plaćenog iznosa kupoprodajne cijene.

14. Svjedokinja S. V. navela je da je tuženik bio osoba koja je određivala cijenu stanova i da je ona nastupala isključivo kao posrednik, pa bi utoliko bila relevantna cijena navedena u Ugovoru o kupoprodaji, koji Ugovor je potpisao tuženik, time da razlog kojeg je tuženik navodio za navođenje niže cijene u predugovoru i ugovoru, a to je obveza plaćanja poreza na promet nekretnina sudu nije prihvatljiv, budući je tužiteljica oslobođena obveze plaćanja poreza kao vlasnik prve nekretnine, što je i potkrijepljeno potvrdom nadležne Porezne uprave.

15. Nadalje, u prilog tvrdnjama tužiteljice o dogovornom smanjenju kupoprodajne cijene govori i iskaz svjedoka A. V. koji je cijelo vrijeme bio involviran u proces kupoprodaje i potvrdio da je novac plaćen S. B. Š. kao posrednici, a da su tužiteljica i tuženik naknadno

postigli dogovor o smanjenju kupoprodajne cijene i to nakon što je izvršena isplata posrednici.

16. U prilog navedenom govori i činjenica da su se i drugi stanovi prodavali po cijenama koje nisu bitno odudarale od cijene iz predmetnog predugovora, a dijelom i iskaz svjedokinje S. B. Š., a radi se o osobi posrednice

koja je vodila pregovore oko kupnje stana i kojoj je isplaćena kupoprodajna cijena, dakle osobi koja je u cijelosti bila uključena u proces kupoprodaje stana, koja je u svom prvom iskazu navela da je "J. pokušao slučaj zataškati ponudom tužiteljici za gradnjom garažnog mjesta".

17. Postavlja se pitanje zbog čega bi tuženik tužiteljici dodatno nudio gradnju garaže-garažnog mjesta ako su oni postigli konačan dogovor o kupoprodajnoj cijeni stana u visini od 1.250,00 Eur-a/m2, ako je ta cijena plaćena i ako se obveza gradnje garaže ne navodi u ugovoru, niti ga bilo što obvezuje na gradnju iste.

18. Naime, jedino logično objašnjenje je da se tuženik suglasio sa tužiteljicom o korekciji, smanjenju cijene i da je tražio modus kako to izvesti, između ostalog nudeći tužiteljici da će izgraditi garažno mjesto, sa čime se tužiteljica nije suglasila, pa tako u konačnici niti je izgradio dodatnu garažu, niti je tužiteljici vratio više plaćeni iznos.

19. Dakle, materijalni dokaz koji prileži spisu, a to je Ugovor o kupoprodaji u kojem je jasno naveden predmet kupoprodaje i kupoprodajna cijena, te iskazi tužiteljice i svjedoka A. V., kao dijelom i S.

B.

Š.

upućuju na postojanje naknadnog dogovora između stranaka u smislu sniženja kupoprodajne cijene, pa budući se tužiteljica i tuženik nisu dogovorili oko gradnje garažnog mjesta, niti je tuženik tužiteljici vratio više plaćeni iznos kupoprodajne cijene, dok tuženikovi navodi o razlogu za navođenjem manjeg iznosa u predmetnim ugovorima ničim nisu potkrijepljeni, naprotiv demantirani su od strane tužiteljice, to je tužbeni zahtjev tužiteljice prihvaćen u cijelosti, obzirom da zatraženi iznos predstavlja razliku između ugovorene i isplaćene kupoprodajne cijene.

20. Što se tiče tijeka kamata, iste tužiteljici pripadaju od dana zaključenja Ugovora o kupoprodaji kako je i zatražila, budući od tada teče obveza tuženika na povrat dijela kupoprodajne cijene, koji dio nije obuhvaćen navedenim Ugovorom.

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („NN“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) time da je tužiteljici priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to trošak sastava odgovora na žalbu 250 bodova, trošak zastupanja na ročištima od 3. veljače 2015. g., 18. ožujka 2015.g., 21. listopada 2015.g., 23. listopada 2015. g., 15. ožujka 2017.g., 3. listopada 2017.g., 20. studenoga 2018.g., 4. prosinca 2018.g., 1. listopada 2019.g. i 26. studenoga 2019.g. po 250 bodova, ročištu od 3. veljače 2020.g. 125 bodova, ročištu od 3. ožujka 2020. g. 250 bodova,

ročištima od 9. lipnja 2020.g, 21. listopada 2020.g, 26. studenoga 2020.g, 26. siječnja 2021.g., 23. ožujka 2021.g., 28. travnja 2021.g., 6. srpnja 2021.g., 31. kolovoza 2021.g. i 27. siječnja 2022. g. po 125 bodova, ročištima od 14. travnja 2022.g. i 29. lipnja 2022. g. po 250 bodova, plus sastav četiri obrazložena podneska po 250 bodova, dakle ukupno 5.750 bodova, odnosno 57.500,00 kuna, plus PDV 14.375,00 kuna, pa ukupan trošak tužiteljice iznosi 71.875,00 kuna.

U Sinju, dana 6. listopada 2022. godine

SUDAC

Jagoda Matić,v.r.

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, za Županijski sud.