Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj 6 Gž-246/2022-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Gorana Škugora predsjednika vijeća, Verice Kos sutkinje izvjestiteljice i Nikole Ramušćaka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. R., OIB: … iz O., zastupan po punomoćniku M. M., odvjetniku iz O., protiv tuženika Z. b. d.d., OIB: … iz Z., zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva P. & P. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-170/2019-31 od 22. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 6. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-170/2019-31 od 22. prosinca 2021. u pobijanom dijelu pod točkama I/, II/ i III/ izreke te se u tome dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka će se odlučiti konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

''I/ Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj: … sklopljenog između tužitelja T. R., OIB: …, iz O., i tuženika Z. b. d.d. Z., OIB: … sklopljenog dana 20. 6. 2007., a solemniziranog dana 27. 6. 2007. pod brojem OV-18666/07 kod Javnog bilježnika L. P. iz O., te iste ne proizvode nikakve pravne učinke i to: čl. 1. st. 2. u dijelu koji glasi: "uz valutnu klauzulu", čl. 2. st. 1. u dijelu koji glasi: "od 101.192,12 CHF (slovima: stojednatisućastodevedesetdva i 12/199 CHF)", čl. 2. st. 2. u dijelu koji glasi: "je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenljiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Z. b. d.d. i na dan sklapanja ovog Ugovora", čl. 7. st. 1. u dijelu koji glasi: "u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja za CHF.", čl. 7. st. 2. u cijelosti koji glasi: "Za slučaj izmjene promjenljive redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta/rate iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/rate.", čl. 7. st. 3. u cijelosti koji glasi: "O izmijenjenom iznosu anuiteta/rate Kreditor će obavijestiti Korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja Kreditora."

II/ Nalaže se tuženiku Z. b. d.d. Z., OIB: … isplatiti tužitelju T. R., OIB: …, iz O., sljedeće iznose zajedno sa zateznim kamatama koje su u razdoblju od 1. 1. 2007. pa do 31. 12. 2007. iznosile 15% godišnje, u razdoblju od 1. 1. 2008. pa do 30. 6. 2011. iznosile 14% godišnje, u razdoblju od 1. 7. 2011. pa do 31. 7. 2015. iznosile 12%, u razdoblju od 1. 8. 2015. pa do 31. 12. 2015. iznosile 8,14%, u razdoblju od 1. 1. 2016. pa do 30. 6. 2016. iznosile 8,05%, a od 1. 7. 2016. zatezne kamate po stopi koja se računa uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% tekućim od dospijeća pojedinog iznosa pa do isplate i to:

iznos 9,45 HRK dospio 1.9.2007.

iznos 272,06 HRK dospio 1.11.2007.

iznos 274,42HRK dospio 1.12.2007.

iznos 274,56 HRK dospio 1.1.2008.

iznos 278,96 HRK dospio 1.2.2008.

iznos 530,47 HRK dospio 1.3.2008.

iznos 537,43 HRK dospio 1.4.2008.

iznos 521,52 HRK dospio 1.5.2008.

iznos 516,03 HRK dospio 1.6.2008.

iznos 522,81 HRK dospio 1.7.2008.

iznos 511,25 HRK dospio 1.8.2008.

iznos 512,64 HRK dospio 1.9.2008.

iznos 519,96 HRK dospio 1.10.2008.

iznos 652,40 HRK dospio 1.11.2008.

iznos 531,22 HRK dospio 1.12.2008.

iznos 672,57 HRK dospio 1.1.2009.

iznos 700,15 HRK dospio 1.2.2009.

iznos 714,06 HRK dospio 1.3.2009.

iznos 681,04 HRK dospio 1.4.2009.

iznos 676,26 HRK dospio 1.5.2009.

iznos 624,47 HRK dospio 1.6.2009.

iznos 578,94 HRK dospio 1.7.2009.

iznos 745,01 HRK dospio 1.8.2009.

iznos 768,72 HRK dospio 1.9.2009.

iznos 748,59 HRK dospio 1.10.2009.

iznos 742,51 HRK dospio 1.11.2009.

iznos 774,02 HRK dospio 1.12.2009.

iznos 816,68 HRK dospio 1.1.2010.

iznos 861,58 HRK dospio 1.2.2010.

iznos 849,81 HRK dospio 1.3.2010.

iznos 925,43 HRK dospio 1.4.2010.

iznos 895,94 HRK dospio 1.5.2010.

iznos 871,75 HRK dospio 1.6.2010.

iznos 1.081,42 HRK dospio 1.7.2010.

iznos 1.023,70 HRK dospio 1.8.2010.

iznos 1.212,73 HRK dospio 1.9.2010.

iznos 1.118,29 HRK dospio 1.10.2010.

iznos 1.047,28 HRK dospio 1.11.2010.

iznos 1.091,85 HRK dospio 1.12.2010.

iznos 1.219,30 HRK dospio 1.1.2011.

iznos 1.126,89 HRK dospio 1.2.2011.

iznos 1.140,44 HRK dospio 1.3.2011.

iznos 1.074,08 HRK dospio 1.4.2011.

III/ Nalaže se tuženiku Z. b. d.d. Z., OIB: … naknaditi tužitelju T. R., OIB: …, iz O., prouzročene parnične troškove u iznosu od 23.758,00 zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se računa uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% tekućim od 22. prosinca 2021. pa do isplate.

IV/ S preostalim dijelom za naknadu troška tužitelj se odbija.''

2. Protiv dijela navedene presude pod točkama I/, II/ i III/ izreke žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda preinači te odbije tužbene zahtjeve, uz obvezu naknade troškova postupka tuženiku, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje. Za sastav žalbe i sudsku pristojbu na žalbu zahtijeva naknadu od 6.562,50 kn. Navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer nije obrazložio razloge ništetnosti, što dovodi do nerazumljivosti u poglede deklaratornih, ali i kondemnatornog dijela presude, da je nerazumljivo obrazloženje glede tuženikovog prigovora zastare, da sud nije utvrdio da li su ispunjene pretpostavke za primjenu utvrđenja iz kolektivne parnice, jer nije utvrđeno da li tužitelj ima svojstvo potrošača te da tužitelj nije dokazao da je on plaćao sve obveze iz ugovora o kreditu, jer da ih je plaćala treća osoba, pa da tužitelj nema pravo tražiti isplatu iznosa koje nije platio, o čemu da presuda nema razloga. Nadalje navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 109. i čl. 201. ZPP, jer da tužbom nisu obuhvaćene sve ugovorne strane, da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 190. ZPP i iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP, jer da je tužitelj preinačio tužbu nakon zaključenja prethodnog postupka, a iako se tuženik preinaci protivio, sud o preinaci nije odlučio rješenjem, pa da je sud prekoračio tužbeni zahtjev, jer je tužitelju dosudio isplatu, a da nije dopustio preinaku. Također navodi da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a s tim u vezi i pogrešno primijenjeno materijalno pravo te ističe da bi, ako se radi o stjecanju bez osnove, što tuženik osporava, zatezna kamata na iznose navodnih mjesečnih pretplata trebala teći od prvog narednog dana nakon plaćanja, a da dane plaćanja dokazuje promet po kreditu, što da ukazuje da izračun vještaka nije matematički ispravan, kojem da je tuženik prigovorio.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te zahtjev za isplatu iznosa s osnove ništetnosti odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu broj … kojeg su 20. lipnja 2007. zaključili tužitelj i tuženik.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud je našao da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP koju ističe tuženik. Naime, presuda u pobijanom dijelu nema razloga o svim činjenicama odlučnim za predmet spora, na koje ukazuje žalitelj, zbog čega se ne može ispitati.

6. Sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja polazeći od utvrđenja da su stranke zaključile predmetni ugovor o kreditu s ugovorenom promjenljivom kamatnom stopom, vezanu uz određenu valutnu klauzulu, da se izmjena kamatne stope bez posebnog zaključivanja aneksa ugovoru smatra sastavnim dijelom ugovora, da je čl. 2. utvrđeno da je visina kamatne stope 4,50 % godišnje, s time da je kamatna stopa promjenljiva, da takva kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, što da je suprotno načelima obveznog prava, jer da je korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj, zbog čega da je ugovor u tome dijelu ništetan, pa da je tuženik dužan tužitelju isplatiti iznos od 230.624,84 kn, koji predstavlja razliku između iznosa redovnih kamata obračunatih po osnovnom ugovoru o nenamjenskom kreditu i iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim Odlukama banke te razliku između obračuna rata koje je banka obračunavala sukladno važećim tečajevima na dan valute i rata obračunatih prema početno ugovorenom tečaju za CHF na dan korištenja kredita. U odluci se prvostupanjski sud poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., presudu Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13 i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kao i odredbe čl. 84 i 87. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 96/03 – dalje: ZZP), čl. 11.a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'', broj 75/09 i 112/12), čl. 1111. i 241. Zakona o obveznim odnosima ''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO), kao i čl. 502.a. st. 1. i čl. 502.c. ZPP.

7. Iz naprijed navedenog prvostupanjski sud zaključuje da odredbe ZPP i ZZP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, prema shvaćanju suda prvog stupnja, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni, jer bi s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP i ZZP.

8. Iz spisa proizlazi da je tijekom cijelog postupka tuženik tužitelju osporavao status potrošača te tvrdio da tužitelj nije podmirivao obveze iz ugovora o kreditu, već da je plaćanja vršila treća osoba, a te prigovore iznosi i u žalbi. O navedenim prigovorima prvostupanjska presuda nema nikakvih razloga, iako je za primjenu propisa kojima je uređena zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi odlučna činjenica da li tužitelj ima svojstvom potrošača, odnosno da li je predmetni ugovor potrošački ugovor. Naime, o tom utvrđenju ovisi hoće li se predmetni odnos između parničnih stranaka prosuđivati prema Zakonu o zaštiti potrošača, kao glavnom pravnom izvoru zaštite potrošača od nepoštenih ugovornih odredaba, ili prema odredbama ZOO, budući da je Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, prenesena u naš pravni sustav ne samo kroz odredbe Zakona o zaštiti potrošača, već djelomično i kroz odredbe ZOO u čl. 295. i 296.

9. Odredbom čl. 3. t. 1. ZZP, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora bilo je propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Ovdje je za naglasiti kako su nacionalni sudovi država članica Europske unije, dužni tumačiti nacionalno zakonodavstvo u skladu s pravom Europske unije, pa time i sudskom praksom Suda Europske unije koja je obvezujuća za sve nacionalne sudove država članica, a koja pojam ''potrošač'' definira kao svaku fizičku osobu koja u ugovorima obuhvaćenima Direktivom 93/13/EEZ, nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije, dok "prodavatelj robe ili pružatelj usluge" znači svaka fizička ili pravna osoba koja u ugovorima obuhvaćenima Direktivom 93/13/EEZ nastupa u okviru svojeg obrta, poduzeća i profesije, bez obzira na to je li u javnom ili privatnom vlasništvu.

10. Prema tome, za prosudbu svojstva potrošača mjerodavan je kriterij svrhe u koju je fizička osoba sklopila konkretan ugovor (objektivan kriterij). Pri tome je sud dužan po službenoj dužnosti, imajući u vidu sve dokaze, osobito odredbe ugovora, utvrditi je li riječ o ugovoru koji je fizička osoba sklopila u privatne svrhe ili u svrhu obavljanja njezine profesionalne djelatnosti. Svojstvo potrošača procjenjuje se s obzirom na trenutak sklapanja ugovora, što znači da eventualne naknadne promjene vezano uz svrhu ugovora, ne utječu na procjenu svojstva potrošača.

11. O tome da li tužitelj ima svojstvo potrošača prvostupanjska presuda nema razloga, kao što nema razloga ni o prigovoru tuženika da tužitelj nije vršio otplatu kredita. Posljedično tome, za sada, nije na pouzdan način utvrđeno treba li se predmetni odnos između parničnih stranaka prosuđivati prema odredbama Zakona o zaštiti potrošača ili prema odredbama ZOO, o čemu pak ovisi i ocjena osnovanosti iznesenog prigovora zastare, kao i eventualna odluka o vraćanju stečenog bez osnove. Presuda nema razloga ni glede prigovora tuženika da je podneskom od 26. ožujka 2021. preinačio tužbu, čemu se tuženik protivio, a s time u vezi ni glede prigovora zastare, kao ni glede prigovora da tužbom nisu obuhvaćeni svi sudionici pravnog posla, a ni glede tijeka zatezne kamate na dosuđene pojedinačne iznose.

12. Valjalo je stoga na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP ukinuti presudu suda prvog stupnja, a posljedično tome ukinuti i odluku o parničnom trošku (točka I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja) i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

13. U ponovljenom postupku će sud prvog stupnja otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovim rješenjem. To znači da će prvenstveno raspraviti da li tužitelj ima svojstvo potrošača, imajući u vidu naprijed navedene kriterije za ocjenu svojstva potrošača (uvažavajući odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/1519/2021 od 15. srpnja 2021. prema kojoj je svojstvo potrošača dužan dokazati tužitelj), o čemu će sud dati jasne, neproturječne i relevantne razloge, nakon čega će, ovisno o tom utvrđenju, odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja primjenom mjerodavnih propisa. U svojoj odluci sud će dati jasne i valjane razloge i o svim drugim prigovorima tuženika istaknutim u žalbi, na koje je ukazano ovom odlukom (o prigovoru da tužbom nisu obuhvaćeni svi sudionici pravnog posla, da je tužitelj preinačio tužbu, a tuženik se preinaci protivio, da tužitelj nije osobno podmirivao obveze iz ugovora o kreditu, o prigovoru zastare, s obzirom da se isplata zahtijeva iz dvije osnove – ništetnost odredi o promjenljivoj kamatnoj stopi i ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, o prigovoru da odluka nema razloga o zateznoj kamati). Sud će donijeti i novu odluku o troškovima parničnog postupka.

14. Odluka pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

15. U nepobijanom dijelu pod točkom IV/ izreke prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 6. listopada 2022.

Predsjednik vijeća

Goran Škugor, v.r.