Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-636/2021-2

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Davorke Hudoletnjak, kao predsjednice vijeća, Smiljke Premužić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te sutkinje Sonje Celovec Trivanović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. J. iz L., B. 26, OIB: …, zastupane po punomoćnici L. V., odvjetnici iz M., protiv tužene R. H., OIB:…, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, uz sudjelovanje umješača na strani tužene H. š. d.o.o., O.:…, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama broj P-104/2020-21 od 31. prosinca 2020., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 6. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama broj P-104/2020-21 od 31. prosinca 2020.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom presuđeno je tako da izreka u cijelosti glasi:

" 1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužiteljica A. J. stekla pravo vlasništva u 1/1 vlasničkog dijela na nekretninama označenim kao kč.br…. u naravi šuma u B. površine 221 čhv i kč.br… u naravi O. u B. površine 400 čhv, obje upisane u zk.ul. 807, k.o. L., kod Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Delnice.

Tužena R. H. je dužna trpjeti da se osnovom ove presude u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Delnice, uknjiži pravo vlasništva tužiteljice A. J. u 1/1 vlasničkog dijela na nekretninama označenim kao kč.br… u naravi šuma u B. površine 221 čhv i kč.br. … u naravi O. u B. površine 400 čhv, upisanima u zk.ul. 807, k.o…. L., kod Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Delnice, uz istodobno brisanje prava vlasništva Republike Hrvatske.

Nalaže se tuženoj R. H. naknaditi tužiteljici A. J. troškove ovog parničnog postupka, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sve u roku od 15 dana“.

2. Nalaže se tužiteljici naknaditi parnični trošak tuženoj u iznosu od 4.000,00 kn (četiritisućekuna), u roku od 15 dana."

2. Protiv ove presude žali se tužiteljica, navodeći da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, a podredno pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Tužena, niti umješač na strani tužene nisu podnijeli odgovor na žalbu tužiteljice.

4. Žalba nije osnovana.

5. Žaliteljica ne navodi, niti obrazlaže koje je to bitne povrede parničnog postupka počinio prvostupanjski sud, a ovaj sud ispitujući pobijanu presudu sukladno članku 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19 – dalje: ZPP) ne nalazi postojanje bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom sukladno članku 8. ZPP-a utvrdio sve odlučne i sporne činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, pa je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, tako da nije ostvaren niti žalbeni razlog iz članka 355. ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je stekla pravo vlasništva na česticama … šuma u B. sa 221 čhv i čkbr. … oranica u B. sa 400 čhv upisane u zk.ul. br. ... k.o. L..

8. Tužiteljica u tužbi tvrdi da se predmetne nekretnine nalaze u samostalnom, zakonitom, poštenom i mirnom posjedu njene obitelji i njihovih pravnih prednika već duže od 50 godina, da je njezin pokojni suprug V. J., odnosno njegovi roditelji bili stvarni izvanknjižni vlasnici predmetnih nekretnina, zbog čega je njezin suprug još 70-ih godina vodio parnični postupka, pa da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Delnicama broj P-99/78-3 od 30. ožujka 1978. i utvrđen vlasnikom, a na temelju instituta dosjelosti, a u tom momentu da je bio kao zemljišnoknjižni vlasnik upisan R. J., no nije uspio izvršiti prijenos vlasništva na sebe temeljem navedene presude, jer se je na temelju ugovora o kupoprodaji uknjižilo Š. g. D. O. Š. F., a nakon toga i tužena temeljem odredbe članka 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Tužena je osporila tužbeni zahtjev i navode tužiteljice da bi bila ona i njezini prednici u poštenom posjedu predmetnih nekretnina, ističući pored toga i da je upravo vlasnica i posjednica predmetnih nekretnina V. T. prodala predmetne nekretnine Š. gospodarstvu D., a koje vlasništvo je 2009. preneseno na R. H., pa da je dakle, predmetna prodaja izvršena prije no što je ishođena presuda Općinskog suda u Delnicama na koje se tužiteljica poziva.

9. Tužiteljica je tijekom postupka odustala od svog dokaznog prijedloga da se pribavi cjelokupni spis u kojem je donesena presuda broj P-99/78 od 30. ožujka 1978. godine, no, iz presude koju je tužiteljica priložila u spis (list 13-14 spisa), vidljivo je da je tužitelj u tom predmetu V. J., suprug tužiteljice u ovom parničnom predmetu, naveo u tužbi da nekretnine posjeduje preko 20 godina, a prije njega njegovi prednici, dok saslušan kao stranka je naveo da su prije njega te nekretnine uživali njegovi roditelji. Iz te presude je vidljivo da je tuženik J. R., a za kojeg je nesporno i proizlazi iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka bio upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik spornih čestica i to još od 1921. godine, u vrijeme donošenja presude bio nepoznatog boravišta, te je bio zastupan po staratelju J. M., koji je pak izjavio da za tuženika J. R. nikad nije čuo i da ne zna što bi bilo s njim, a da su utužene nekretnine kuća i zemljište i da ih uživa tužitelj. P. tom treba napomenuti da je navedenom presudom osim ovih spornih čestica obuhvaćen i čitav niz drugih čestica, među kojima se nalazi i kuća, a osim J. R. tužena je i S. K..

10. U ovom pak parničnom postupku za razliku od navoda tužbe i navoda u citiranoj presudi broj P-99/78, svi saslušani svjedoci, pa i sama tužiteljica, izričito navode da je stvarna vlasnica ovih spornih nekretnina bila upravo V. T., a koja da je to naslijedila od svog oca J. R.. D. je to tako proizlazi i iz povijesti promjena na katastarskim česticama (list 36-37 spisa), u kojem se navodi da za katastarsku općinu L., O. za katastar nekretnina D. raspolaže podacima od 1956. godine, kada je temeljem izlaganja podataka na terenu (revizija) izvršen upis posjednika prema stvarnom korištenju zemljišta i da je na navedenim nekretninama upisano početno stanje 1956. godine u posjedovnom listu 351. upravo na T. V., koja se vodi kao posjednica sve do 1978. godine kada je brisana i upisuje se posjednik Š. g. O. Š. F. u posjedovnom listu 683, a nakon toga se kao posjednik upisuje R. H.. O. da je V. T. umrla 1982. godine, to znači da je u vrijeme ishođenja spomenute presude broj P-99/78 još uvijek bila živa, a i sama tužiteljica saslušana kao stranka govori da je njezin suprug predmetne nekretnine naslijedio od V. T., a ne od svojih roditelja kako se to prezentiralo i u tužbi i u ovoj ranijoj presudi. U. je V. T. prije svoje smrti i prije donošenja navedene presude, kao vlasnica spornih čestica iste prodala Š. gospodarstvu D. O. Š. F. zaključivši s njima ugovor 25. svibnja 1977. godine, koji je 13. lipnja 1977. godine ovjeren i po javnom pravobranilaštvu potvrđujući da je ugovor pravno valjan, a na temelju tog ugovora i potvrde od 27. lipnja 1977. godine da je upravo V. T. vlasnica i izvršen upis u zemljišne knjige i prije donošenja, odnosno prije pravomoćnosti navedene presude. P. tome, budući da je V. T. predmetnu nekretninu za života otuđila, tj. prodala ista više nije bila sastavni dio njezine ostavine, pa ju tužiteljičin suprug, ukoliko i je bio njezin nasljednik, a mogao je biti samo oporučni ukoliko je njegova majka još bila živa, nije niti mogao naslijediti.

11. Neosnovano tužiteljica u žalbi navodi da je prijenos vlasništva u zemljišnim knjigama izvršen na temelju nekakve potvrde neovlaštenog tijela, jer je navedena potvrda izdana u skladu sa članom 23. Zakona o prometu zemljišta i zgrada (Službeni list broj 26/54, 19/55, 48/58, 52/58, 30/62, 53/62, 15/65, 57/65, 17/67 i Narodne novine broj 52/73, 11/74), te kojom je potvrđeno da je upravo V. T. vlasnica predmetnih nekretnina što da je utvrđeno na temelju izjave svjedoka I. M. i I. Š., jer da je u mirnom neprekinutom posjedu predmetnih nekretnina preko 40 godina, računajući i vrijeme pravnih prednika (a Š. I. je prema navodima tužiteljice sestra supruga od V. T.), te potvrde Općinskog suda u Delnicama broj R2-32/77 od 30. svibnja 1977., da se ne vodi sudski spor o vlasništvu na tom zemljištu.

12. Prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza zaključio da tužiteljica, odnosno njezin suprug kao njezin prednik nisu bili pošteni posjednici predmetne nekretnine, pa da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva na temelju dosjelosti. S druge pak strane utvrđeno je da je stvarna vlasnica V. T. još 1977 godine predmetnu nekretninu prodala Š. gospodarstvu D., kada je brisana kao posjednica, a kao posjednik upisano Š. gospodarstvo D., a poslije i R.. Predmetne nekretnine su u naravi šuma, a iz podataka u spisu i provedenih dokaza se može zaključiti da, kao što to i zaključuje prvostupanjski sud, se nisu u ovim šumama, a od strane tužiteljice ili njenog supruga rušila drva, već da se samo skupljalo ono drveće koje je bilo na tlu i lišće. U svakom slučaju ukoliko je tužiteljica, odnosno njezin suprug nekada i posjedovao ovu nekretninu dok se ona obrađivala, tj. dok je bila oranica, taj je posjed svakako prestao nakon što je vlasnica V. T. predmetnu nekretninu prodala Š. g. D., a kao što je i vidljivo iz dostavljenih podataka H. š. predmetne čestice su i uvrštene u Osnovi gospodarenja H. š. d.o.o. u G. K. –kao sastavni dio odjela 71.a. i da su u posjedu H. šuma d.o.o. Š. F., te da je pripadnost spornih čestica O. 71.a. vidljiva prema postojećim humkama na terenu i oznakama na stablima, te po izgledu sastojine.

13. Obzirom da je tužiteljica u cijelosti izgubila parnicu pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo odredbu članka 154. stavak 1. ZPP-a, u svezi sa člankom 155. ZPP-a, kada je naložio tužiteljici da tuženoj nadoknadi parnični trošak u cijelosti.

14. Kako dakle nisu ostvareni žalbeni razlozi, a niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku pobijanu presudu, sukladno članku 368. stavaka 1. ZPP-a, radi čega je presuđeno kao u izreci.

Bjelovar, 6. listopada 2022.

Predsjednica vijeća

Davorka Hudoletnjak