Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-627/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Antuna Dominka, kao predsjednika vijeća, suca mr. sc. Alena Goluba, kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te suca Vladimira Šestaka, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. I. O…. iz Z., P. 22, zastupane po punomoćniku Z. H., odvjetniku u Z., protiv I-tuženika R. B. O… iz Z., J. 17, zastupanog po punomoćniku Š. Č., odvjetniku u Z. i I.-tuženika Z. I. O…. iz Z., K. 40, zastupanog po punomoćniku D. S., odvjetniku u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude O. građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-667/2021-14 od 23. veljače 2022., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 6. listopada 2022.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I.Odbija se žalba tužiteljice J. I. kao neosnovana te se potvrđuje presuda O. građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-667/2021-14 od 23. veljače 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke presude te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-667/2021-14 od 23. veljače 2022.

II.Odbija se žalba 1. tuženika R. B. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-667/2021-14 od 23. veljače 2022. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke presude te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-667/2021-14 od 23. veljače 2022.

III. Odbacuje se žalba 1. tuženika R. B. kao nedopuštena protiv točke II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-667/2021-14 od 23. veljače 2022.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice J. I. radi naknade troškova podnošenja žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom i rješenjem presuđeno je i riješeno je tako da izreka u cijelosti glasi:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Proglašava se nedopuštenom ovrha na nekretnini u izvanknjižnom vlasništvu tužiteljice I. J. iz Z., P. 22, OIB:…. – 5. Suvlasnički dio: 153/484 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5) nekretnine upisane kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Zagreb, ZK uložak …, k.o…., G. S., kat.čest. , S. Z. B.. 22, P. S. …M2 I DVORIŠTE SA 574 M2 površine 811 m2, neodvojivo povezan s: četverosobni stan na katu, oznake S2 površine: 135,87 m2 koji se sastoji od hodnika, WC-a, sobe, garderobe, kupaone, kuhinje, blagavaone, boravka, predprostora, kupaone, dvije sobe (u etažnom elaboratu označeno plavom bojom), pripadajućeg spremišta u podrumu površine 3,15 m2 (u etažnom elaboratu označeno plavom bojom), pripadajuće terase površine 26,40 m2 (u etažnom elaboratu označeno plavom bojom) i pripadajućeg vrta oznake V2 površine 36,80 m2 (u etažnom elaboratu označeno brojem 5), a koja se provodi temeljem presude Općinskog suda u Novom Zagrebu posl.br. Pr-88/15 od 18.10.2017. god., ispravljene Rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu posl.br. Pr-88/15 od 13.11.2017. god. te djelomično potvrđene i djelomično preinačene presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-307/18 od 03.05.2018. god.

2. Nalaže se I. tuženiku R. B. iz Z., J. 17, OIB:… i II. tuženiku Z. I. iz Z., K. 40, OIB:… solidarno platiti tužiteljici I. J. iz Z., P. 22.

OIB:…, troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja je jednaka uvećanju prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.“ kao neosnovan.

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi I-tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.046,87 kuna u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev I-tuženika za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.

Utvrđuje se da vrijednost predmeta spora iznosi 10.000,00 kuna."

2.Protiv prethodno naznačene prvostupanjske presude i to pod točkom I. i II. izreke te prvostupanjskog rješenja, pravovremeno je žalbu podnijela tužiteljica zbog "svih žalbenih razloga", a osobito zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, u kojoj predlaže da se pobijana prvostupanjska presuda preinači tako da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka tužiteljici, a podredno da se pobijana prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak te ujedno zahtijeva naknadu troškova podnošenja žalbe.

3. Protiv prethodno naznačene prvostupanjske presude i to pod točkom II. i III. izreke te prvostupanjskog rješenja, pravovremeno je žalbu podnio 1. tuženik. R. B. ne navodeći određene žalbene razloge, u kojoj predlaže da se vrijednost predmeta spora odredi u iznosu od najmanje 250.000,01 kuna i prema toj vrijednosti predmeta spora preinači pobijana odluka o naknadi troškova parničnog postupka.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužiteljice nije osnovana.

6. Žalba 1. tuženika djelomično nije osnovana, a djelomično nije dopuštena.

Na žalbu tužiteljice:

7. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu pod točkom I. i II. izreke kao i pobijano prvostupanjsko rješenje, u smislu članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, („Narodne novine“, broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP), u vezi članka 381. ZPP-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj drugostupanjski sud smatra kako prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena niti jedna od prethodno naznačenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, te da je materijalno pravo prilikom donošenja pobijane presude pravilno primijenjeno.

8. Tužiteljica u podnesenoj žalbi osnovano ukazuje kako je prvostupanjski sud na ročištu za glavnu raspravu održanom 4. veljače 2022. zakazao ročište za objavu i uručenje presude za dan 4. ožujka 2022., ali je rješenjem od 15. veljače 2022., odgodio ročište za objavu i uručenje presude i zakazao za dan 23. veljače 2022., dok je punomoćnik tužiteljice rješenje prvostupanjskog suda od 15. veljače 2022., preuzeo iz pretinca elektroničke komunikacije sa sudom tek 3. ožujka 2022., a prvostupanjski sud tužiteljici nije dostavio pobijanu presudu putem pretinca elektroničke komunikacije sa sudom pa stoga smatra kako je tako postupanje prvostupanjskog suda protivno odredbi članka 335. ZPP-a, te da je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a.

9. Međutim, suprotno žalbenim navodima iz žalbe tužiteljice, bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a postoji samo ako sud tijekom postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ZPP-a, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude, a što konkretno nije slučaj, pa niti u pogledu mogućnosti izjavljivanja žalbe jer je tužiteljica protiv pobijane presude pravovremeno izjavila žalbu.

10. Osim toga, nisu osnovani žalbeni razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, jer suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, niti je izreka presude nerazumljiva, niti proturječi sama sebi ili razlozima presude, te sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pri čemu je prvostupanjski sud u razlozima pobijane presude jasno naznačio da ukoliko je tužiteljica zaista svojim novčanim sredstvima, koja ne predstavljaju bračnu stečevinu, plaćala rate stambenog kredita, te da je vjerovnik prema ugovoru o kreditu H. A.-A.- B. d.d., (pravni prednik A. bank d.d.), prisilno naplaćivao dospjele rate stambenog kredita, a ujedno je na ime otplate toga kredita uplatila iznos od 65.000,00 E.-a u kunskoj protuvrijednosti dobiven prodajom svoje nekretnine prema kupoprodajnom ugovoru od 16. prosinca 2013., takva okolnost ne rezultira time da je predmetna ovrha koju je pokrenuo I. tuženik kao ovrhovoditelj na predmetnoj nekretnini i to na 1/2 suvlasničkog dijela II. tuženika nedopuštena, već ima obveznopravne učinke pa stoga tužiteljica svoje imovinskopravne odnose s II. tuženikom u vezi otplate kredita za kupnju nekretnine koja je predmet ovrhe, može riješiti obveznopravnim zahtjevom prema II. tuženiku.

11. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio odlučne činjenice i o tome izložio jasne i neproturječne razloge u pobijanoj presudi i to da su tužiteljica i II. tuženik kao kupci kupili svaki u ½ dijela od trgovačkog društva T. d.o.o. kao prodavatelja predmetnu nekretninu, odnosno stan u stambenoj zgradi br. 22 P., kč.br. …, upisanog u zk.ul.br. …k.o. G. S., u naravi 5 etaža 153/484, četverosobni stan na katu oznake S2 površine 135,87 m2 uz pripadajuće spremište u podrumu površine 3,15 m2, pripadajuće terase površine 26,40 m2 i pripadajućeg vrta površine 36,80 m2, s time da je ujedno prodavatelj kupcima izdao tabularnu izjavu, jer su kupci u cijelosti isplatili ugovorenu kupoprodajnu cijenu (stranica 13-14 i 35-36 spisa). Naime, u zemljišnoj knjizi zk.ul.br. …. k.o. G. S., kč.br…. (stranica 29-32 prvostupanjskog spisa) kao vlasnik nekretnina uknjiženo je trgovačko društvo T. d.o.o., a temeljem predmetnog ugovora o kupoprodaji od 03. ožujka 2009., rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Z-58440/10 predbilježeno je pravo vlasništva u korist tužiteljice u ½ dijela i u korist II-tuženika u ½ dijela.

12. Osim toga, prvostupanjski sud je iz preslike rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj R1 Ob-1960/17 od 03. studenog 2017. pravilno utvrdio da je brak tužiteljice i II-tuženika zaključen dana 24. listopada 1992. razveden, dok je iz preslike Bračnog ugovora od 06. studenog 2017. godine, na kojem je ovjeren potpis tužiteljice kod javnog bilježnika pod brojem OV-3062/19 od 25. srpnja 2019., kao i potpis II- tuženika pod brojem OV-7184/19 od 26. srpnja 2019., pravilno utvrđeno da su tužiteljica i II. tuženik kao bivši bračni drugovi uredili svoje imovinskopravne odnose na način da je tužiteljici pripao u vlasništvo predmetni stan, zbog čega je II. tuženik dao tužiteljici tabularnu izjavu kojom je ovlastio tužiteljicu da bez svakog daljnjeg pitanja i odobrenja izvrši uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama u svoju korist u cijelosti.

13. Prvostupanjski sud je pri tome imao u vidu da je presudom zbog ogluhe prvostupanjskog suda poslovni broj P-628/21 od 18. lipnja 2021., koja je pravomoćna i ovršna dana 16. srpnja 2021., utvrđeno je da je tužiteljica vlasnica predmetne nekretnine odnosno stana u cijelosti, te da iz preslike solemniziranog ugovora o kreditu broj 067-53007979 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 18. ožujka 2009. proizlazi da su II. tuženik kao korisnik kredita i tužiteljica kao sudužnik sklopili stambeni kredit u iznosu od 300.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti, kojim sredstvima je kupljena predmetna nekretnina.

14. Prema razlozima pobijane presude, iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za zk.ul.br. … k.o. G. S., proizlazi da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Z- 50367/18, zaprimljen prijedlog za zabilježbu 24. rujna 2018. te je zabilježena ovrha koja se temeljem rješenja o ovrsi prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-5908/18 od 17. rujna 2018. vodi na predmetnoj nekretnini, odnosno stanu i to na 1/2 predbilježenog prava vlasništva II. tuženika, koja zabilježba ovrhe je u prvenstvenom redu zabilježenom pod brojem Z44644/18, zaprimljenom 20. kolovoza 2018.

15. Prvostupanjski sud je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje kako je prethodno u bitnome navedeno, pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 40. stavka 1. i stavka 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19 i 47/20), kojom odredbom je propisano da se bračnim ugovorom mogu urediti imovinskopravni odnosi na postojećoj ili budućoj imovini, a prema trećim osobama uglavci o upravljanju ili raspolaganju imovinom imaju pravni učinak ako su upisani u zemljišne knjige, odnosno u javne upisnike kod kojih je upis nužan za stjecanje prava ili se stvar ne može upotrebljavati bez takvoga upisa.

16. Pri tome, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da odredbe Bračnog ugovora imaju pravni učinak prema trećima samo ako su upisane u zemljišne knjige, ali da tužiteljica temeljem sklopljenog Bračnog ugovora niti nije podnijela prijedlog za uknjižbu prava vlasništva, a niti je činjenica postojanja Bračnog ugovora zabilježena u zemljišnim knjigama, prvostupanjski sud pravilno smatra kako odredbe naznačenog Bračnog ugovora nemaju pravne učinke prema trećima pa tako niti prema I. tuženiku, pri čemu se pravilno poziva i na odredbu članka 84. stavka 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 – dalje; OZ) kojom je propisano da nakon zabilježbe ovrhe nije dopušten upis promjene prava vlasništva niti kojeg drugoga stvarnog prava utemeljen na raspoložbi ovršenika, bez obzira na to kad je ta raspoložba učinjena, jer prema odredbi članka 84. stavka 2. OZ-a zabilježbom ovrhe ovrhovoditelj stječe pravo da svoju tražbinu namiri iz nekretnine (pravo na namirenje) i u slučaju da treća osoba kasnije stekne vlasništvo te nekretnine, odnosno sukladno odredbi članka 84. stavka 4. OZ-a promjena vlasnika nekretnine tijekom ovršnog postupka ne sprečava da se taj postupak nastavi protiv novog vlasnika kao ovršenika, a sve radnje poduzete prije toga ostaju na snazi i novi vlasnik ne može u postupku poduzimati one radnje koje ne bi mogao poduzeti prijašnji vlasnik da do promjene vlasništva nije došlo.

17. Ovdje valja spomenuti i stajalište sudske prakse odnosno pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice 22. veljače 2018. (Su-IV-4/18-4), prema kojem predmnjevani vlasnik može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo. Osim toga, prema odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2536/2014., iznesena su pravna shvaćanja prema kojima sud je dužan cijeniti ponašanje, savjesnost i dobru vjeru obiju ugovornih stranaka, kao i osobe koja tvrdi da ima pravo koje sprječava ovrhovoditelja na provedbu ovrhe na stvari koja je predmet ovrhe, a prema izvedenim dokazima i utvrđenim činjenicama tijekom prvostupanjskog postupka, tužiteljica nije dokazala da je I. tuženik kao ovrhovoditelj bio nesavjestan, odnosno nepošten u vrijeme pokretanja ovršnog postupka, niti da je zloupotrijebio svoje pravo, a niti ne navodi ikakve činjenice koje bi na to ukazivale pa su neosnovani žalbeni razlozi iz žalbe tužiteljice koji se odnose na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

18. Prilikom donošenja pobijane presude prvostupanjski sud se poziva i na odredbe članka 122. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje ZV), koje nisu od utjecaja na ovaj parnični postupak jer se u konkretnom predmetu ne radi o stjecanju stvarnih prava na temelju pravnih poslova s povjerenjem u zemljišne knjige, već se zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi na nekretninama koja je predmet ovrhe stječe pravo na namirenje koje nije stvarno pravo pa se na pravo na namirenje stečeno zabilježbom ovrhe na primjenjuju navedene odredbe članka 122. ZV.

19. Ispitujući odluku o naknadi troškova parničnog postupka sadržanu pod točkom II. izreke pobijane presude povodom žalbe tužiteljice, ovaj drugostupanjski sud nalazi kako je odluka o naknadi troškova parničnog postupka pravilna i zakonita u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a te je I. tuženiku zastupanom po punomoćniku odvjetniku pravilno dosuđena naknada troškova parničnog postupka u iznosu od 3.046,87 kuna, čija je visina određena prema vrijednosti predmeta spora i to za sastav podneska od 13. travnja 2021. u iznosu od 750,00 kuna (Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dalje: Tarifa), trošak pristupa na ročište 12. listopada 2021. u iznosu od 187,50 kuna (Tbr. 9. točka 5.), trošak sastava podneska od 19. listopada 2021. u iznosu od 750,00 kuna (Tbr. 8. točka 1.), trošak zastupanja na ročištu 04. veljače 2022, u iznosu od 750,00 kuna (Tbr. 9. točka 1.) te troškova PDV-a po stopi od 25% u iznosu od 609,37 kuna (Tbr. 42.), kako je pobliže presuđeno pobijanom presudom.

Na žalbu I. tuženika:

20. Podnesenom žalbom I. tuženik neosnovano pobija točku III. izreke prvostupanjske presude prema kojoj je djelomično odbijen zahtjev I. tuženika radi naknade troškova parničnog postupka jer i prema ocjeni ovoga drugostupanjskog suda u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a, neosnovan zahtjev I. tuženika radi naknade troškova parničnog postupka iznad dosuđenog iznosa od 3.046,87 kuna, odnosno da nije osnovan zahtjev I. tuženika radi naknade troškova parničnog postupka za sastava podneska od 08. srpnja 2021. jer je tim podneskom punomoćnik I. tuženika u bitnom ponovio navode iz podneska od 13. travnja 2021., kojim je dao odgovor na tužbu i ujedno istaknuo određene dokazne prijedloge, koje je mogao istaknuti već u odgovoru na tužbu, a za čiji sastav je I. tuženiku dosuđena naknada troškova prema Tbr 8. toč. 1. Tarife, zatim trošak zastupanja na ročištu 13. srpnja 2021., jer je predmetno ročište odgođeno prije početka raspravljanja iz razloga što je punomoćnik I. tuženika pet dana prije održavanja tog ročišta dostavio podnesak od 08. srpnja 2021., koji do dana održavanja

ročišta niti nije mogao biti dostavljen suprotnim stranama, zbog čega je prvostupanjski sud pravilno odbio zahtjev I. tuženika radi naknade zatraženog troška zastupanja na naznačenom ročištu, zatim za sastav podneska od 22. prosinca 2021. jer tim podneskom punomoćnik I. tuženika ponavljajući u bitnom ranije iznesene navode, kao i dokazne prijedloge, ujedno dostavio presliku očitovanja A. bank d.d. iz predmeta prvostupanjskog suda poslovni broj O-5908/18, 13. travnja 2021., a koje očitovanje je mogao dostaviti uz odgovor na tužbu, kako proizlazi iz razloga pobijane presude.

21. Stoga je žalbu I. tuženika protiv točke III. izreke pobijane presude valjalo odbiti kao neosnovanu, jer nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu prethodno citirane odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, u vezi članka 381. ZPP-a, i u navedenom dijelu potvrditi pobijanu presudu pod točkom III. izreke presude.

22. Žalba I. tuženika protiv točke II. izreke pobijane presude nije dopuštena u smislu članka 358. stavak 1. ZPP-a, jer je u navedenom dijelu I. tuženik uspio u sporu budući je prema točki II. izreke presude I. tuženiku dosuđena naknada troškova parničnog postupka u iznosu od 3.046,87 kuna pa I. tuženik nema pravni interes podnositi žalbu protiv točke II. izreke presude. Stoga je ne temelju članka 380. stavak 1. točka 1. ZPP-a, u vezi članka 358. stavka 1. ZPP-a, valjalo odbaciti žalbu I. tuženika protiv točke II. izreke pobijane presude kao nedopuštenu.

23. Žalba tužiteljice i žalba I. tuženika protiv pobijanog rješenje kojim je utvrđena vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.000,00 kuna nisu osnovane. Naime, tužiteljica je u tužbi naznačila vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.000,00 kuna, čemu je I. tuženik prigovarao kao suviše nisko naznačenoj vrijednosti predmeta spora. Prvostupanjski sud je postupajući prema odredbi članka 40. stavka 3. ZPP-a, brzo i na prikladan način provjerio točnost naznačene vrijednosti te raspravnim rješenjem s ročišta od 4. veljače 2022., prije zaključenja prethodnog postupka, protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.000,00 kuna jer se tužbenim zahtjevom zahtijeva proglašenje ovrhe, pritom se pravilno pozivajući od odredbu članka 19. Zakona o sudskim pristojbama prema kojoj je propisana vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.000,00 kuna u ovakvim postupcima.

24. Iz izloženih razloga, na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu te potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu pod točkom I. i II. izreke dok je na temelju članka 380. stavak 1. točka 2. ZPP-a, valjalo odbiti žalbu I. tuženika protiv točke III. izreke pobijane presude i potvrditi pobijanu presudu pod točkom III. izreke, a ujedno odbiti žalbe tužiteljice i I. tuženika protiv pobijanog rješenja te potvrditi pobijano rješenje, a na temelju članka 380. stavka 1. točke 1. ZPP-a, odbaciti žalbu I. tuženika protiv točke II. pobijane presude, koja s smatra žalbom protiv rješenja te je iz izloženih razloga presuđeno i riješeno kao u izreci.

25. Ujedno je na temelju članka 166. stavka 1. ZPP-a odbijen zahtjev tužiteljice radi naknade troškova podnošenja žalbe jer je žalba tužiteljice odbijena kao neosnovana.

26. Iz izloženih razloga, presuđeno i riješeno je kao u izreci.

Bjelovar, 6. listopada 2022.

Predsjednik vijeća

Antun Dominko