Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž R-39/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Antuna Dominka kao predsjednika vijeća, Vladimira Šestaka kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te mr. sc. Alena Goluba kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice P. K. iz Z., OIB: …, koju zastupa

punomoćnica A. S. P., odvjetnica u Z., protiv

tuženika K. b. c. Z., OIB: …, kojeg

zastupa punomoćnica M. P., dipl. iur., zaposlenica tuženika, radi isplate,

odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-8269/2020-22 od 12. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 6. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se u točkama I. i IV. izreke presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-8269/2020-22 od 12. svibnja 2022.

Obrazloženje

1. U izreci citiranom presudom odlučeno je tako da izreka u cijelosti glasi:

„I. Nalaže se tuženiku, K. b. c. Z., OIB:…, da tužiteljici P. K. iz Z., OIB …, isplati razlike manje isplaćenih plaća u ukupnom iznosu od 19.535,25

kuna bruto zajedno sa zateznom kamatom tekućim i to:

- na iznos od 286,82 kuna od dana 16.11.2015.godine, - na

iznos od 130,74 kuna od dana 16.12.2015.godine, - na iznos

od 299,70 kuna od dana 16.01.2016.godine, - na iznos od

171,84 kuna od dana 16.02.2016.godine, - na iznos od 257,06 kuna od dana 16.03.2016.godine,

- na iznos od 386,36 kuna od dana 16.04.2016.godine,

- na iznos od 247,50 kuna od dana 16.05.2016.godine,

- na iznos od 320,57 kuna od dana 16.06.2016.godine,

- na iznos od 441,68 kuna od dana 16.07.2016.godine,

- na iznos od 48,61 kuna od dana 16.08.2016.godine,

- na iznos od 233,48 kuna od dana 16.09.2016.godine,

- na iznos od 198,25 kuna od dana 16.10.2016.godine,

- na iznos od 291,71 kuna od dana 16.11.2016.godine,

- na iznos od 250,72 kuna od dana 16.12.2016.godine,

- na iznos od 211,86 kuna od dana 16.01.2017.godine,

- na iznos od 311,35 kuna od dana 16.02.2017.godine,

- na iznos od 339,98 kuna od dana 16.03.2017.godine,

- na iznos od 239,77 kuna od dana 16.04.2017.godine,

- na iznos od 370,85 kuna od dana 16.05.2017.godine,

- na iznos od 148,82 kuna od dana 16.06.2017.godine,

- na iznos od 331,13 kuna od dana 16.07.2017.godine,

- na iznos od 63,38 kuna od dana 16.08.2017.godine,

- na iznos od 143,97 kuna od dana 16.09.2017.godine,

- na iznos od 211,72 kuna od dana 16.10.2017.godine,

- na iznos od 198,68 kuna od dana 16.11.2017.godine,

- na iznos od 415,44 kuna od dana 16.12.2017.godine,

- na iznos od 294,83 kuna od dana 16.01.2018.godine,

- na iznos od 256,80 kuna od dana 16.02.2018.godine,

- na iznos od 432,22 kuna od dana 16.03.2018.godine,

- na iznos od 316,09 kuna od dana 16.04.2018.godine,

- na iznos od 359,60 kuna od dana 16.05.2018.godine,

- na iznos od 477,57 kuna od dana 16.06.2018.godine,

- na iznos od 455,37 kuna od dana 16.07.2018.godine,

- na iznos od 279,97 kuna od dana 16.08.2018.godine,

- na iznos od 280,66 kuna od dana 16.09.2018.godine,

- na iznos od 576,29 kuna od dana 16.10.2018.godine,

- na iznos od 309,27 kuna od dana 16.11.2018.godine,

- na iznos od 358,34 kuna od dana 16.12.2018.godine,

- na iznos od 418,18 kuna od dana 16.01.2019.godine,

- na iznos od 385,08 kuna od dana 16.02.2019.godine,

- na iznos od 472,85 kuna od dana 16.03.2019.godine,

- na iznos od 489,48 kuna od dana 16.04.2019.godine,

- na iznos od 331,68 kuna od dana 16.05.2019.godine,

- na iznos od 634,57 kuna od dana 16.06.2019.godine,

- na iznos od 612,68 kuna od dana 16.07.2019.godine,

- na iznos od 339,62 kuna od dana 16.08.2019.godine,

- na iznos od 499,43 kuna od dana 16.09.2019.godine,

- na iznos od 657,70 kuna od dana 16.10.2019.godine

- na iznos od 709,59 kuna od dana 16.11.2019.godine

- na iznos od 612,46 kuna od dana 16.12.2019.godine,

- na iznos od 697,20 kuna od dana 16.01.2020.godine,

- na iznos od 398,05 kuna od dana 16.02.2020.godine,

- na iznos od 666,60 kuna od dana 16.03.2020.godine,

- na iznos od 453,99 kuna od dana 16.04.2020.godine,

- na iznos od 207,09 kuna od dana 16.05.2020.godine,

do isplate prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO (izmjena i dopuna Zakona o obveznim odnosima iz NN 78/15) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 154,00 kn, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao neosnovan.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatom zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu iz točke I. izreke.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnične troškove u iznosu od 8.562,50 kn, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 12. svibnja 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.“

2. Protiv te presude u odnosu na točku I. i IV. izreke žalbu podnosi tuženik po punomoćnici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda preinači i u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, a tužiteljicu obveže na naknadu troškova postupka, odnosno da se presuda u osporenom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice – zaposlenice tuženika na radnom mjestu medicinske sestre za isplatom dodatka na plaću po osnovi posebnih uvjeta rada i po osnovi iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi za svaki sat rada, kao i za isplatom razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i za vrijeme privremene nesposobnosti za rad utvrđene na bazi prosjeka prethodno isplaćenih plaća, za razdoblje rujan 2015. – travanj 2020. u bruto iznosu od 19.689,25 kn.

6. Suprotno uopćenim i neobrazloženim navodima žalbe izreka presude je posve razumljiva i neproturječna, jer iz njezina sadržaja jasno proizlazi obveza tuženika i visina njegove obveze, a ne postoji niti proturječje između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, pa se stoga pravilnost pobijane presude može ispitati. Zbog toga ona nije zahvaćena bitnom procesnom povredom iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju neosnovano izričito upire žalitelj, ali niti nekom drugom bitnom procesnom povredom na koju žalba ne ukazuje, a na čije se postojanje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

7. Iz činjenična utvrđenja iznijeta u obrazloženju pobijane presude proizlazi da je tužiteljica u tužbom obuhvaćenom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinska sestra-tehničar (Odjel za invazivnu i intervencijsku kardiologiju) i da joj tuženik u tom razdoblju za radne sate ostvarene u prekovremenom radu (radu duljem od redovnog radnog vremena) nije isplatio pripadajuće dodatke na plaću za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u skladu s odredbama kolektivnih ugovora koji su bili na snazi u tužbom obuhvaćenom razdoblju i to u skladu s odredbom čl. 57. st. 1. i 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i Dodatka I. tom Ugovoru („Narodne novine“, broj 143/13., 96./15., dalje: KU/13) i čl. 55. st. 1. i 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i Dodataka I., II. i III. tom Ugovoru („Narodne novine“, broj 28/18.,35/19., 78/19., 92/19., 56/20., dalje: KU/18), odnosno čl. 59.a KU/13 (čl. 5. Dodatka I. KU/13 – „Narodne novine“, broj 96/15., na snazi od 1. listopada 2015.), čl. 58. KU/18 i čl. 24. Dodatka II. KU/18 („Narodne novine“, broj 92/19.), te da neisplatom pripadajućih dodataka tuženik nije tužiteljici ispravno obračunao i isplatio niti naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad jer je kao prosjek plaće za obračun naknade uzimao tako umanjenu plaću.

8. Nije u pravu žalitelj kada u žalbi ponavlja već tijekom prvostupanjskog postupka isticane tvrdnje da tužiteljici za sate ostvarene u prekovremenom radu ne pripadaju dodaci za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te kada tomu u prilog navodi da se svi dodaci obračunavaju na osnovnu plaću ostvarenu u redovnom mjesečnom fondu radnih sati. Naime, odredbom čl. 47. KU/13 i čl. 45. KU/18 propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću (st. 1.), da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaća uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (st. 2.), te da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Odredbom čl. 51. KU/13 i čl. 49. KU/18 regulirana je isplata uvećanja na plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, za prekovremeni rad i za rad u drugoj smjeni. Iz sadržaja i smisla navedenih odredbi, ali niti iz drugih odredbi KU/13 i KU/18, ne proizlazi da tužiteljici na ostvarene prekovremene sate rada ne pripada isplata dodataka na osnovnu plaću po osnovi posebnih uvjeta rada i po osnovi iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, niti da isplata dodatka na osnovnu plaću za prekovremeni rad isključuje isplatu tužbom zahtijevanih dodataka, kao i da se utuženi dodaci međusobno isključuju, što znači da tužiteljici pripadaju i tužbom zahtijevani dodaci na osnovnu plaću za cjelokupno radno vrijeme ostvareno u mjesecu, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud. Uostalom takvo je pravno shvaćanje sukladno pravnom shvaćanju prihvaćenom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. prosinca 2019. (Su-IV-56/19-18).

9. Kako financijskim vještačenjem utvrđena visina pripadajućih dodataka za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te visina neisplaćene razlike naknade plaće tijekom godišnjeg odmora i bolovanja, nije sporna, kao niti tijek zatezne kamate, pravilno je prvostupanjski sud pozivom na u presudi citirane zakonske kao i odredbe KU/13 i KU/18 primijenio materijalno pravo kada je ocjenjujući osnovanim prigovor zastare za potraživanje za mjesec rujan 2015. djelomično prihvatio tužbeni zahtjev i obvezao tuženika za razdoblje listopad 2015. -travanj 2020. na isplatu bruto iznosa od 19.535,25 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na novčane iznose pobliže navedene u točki I. izreke pobijane presude.

10. Nije u pravu tuženik niti kada navodima žalbe dovodi u sumnju pravilnost odluke o troškovima parničnog postupka. Naime, neosnovana je žalbena tvrdnja da je tužiteljici neosnovano priznat trošak zastupanja po odvjetniku i to za sastav podneska kojim se tužiteljica očituje na tuženikov odgovor na tužbu. Netočno je da tužiteljica u tom podnesku samo ponavlja navode iznijete u tužbi, jer iz njegova sadržaja jasno proizlazi kako ona iznosi argumente kojima se osporava osnovanost tvrdnji iznijetih u odgovoru na tužbu, među inim, i u odnosu na u odgovoru na tužbu istaknut prigovor zastare potraživanja. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 155. st. 1. ZPP- a kada je trošak sastava tog podneska ocijenio potrebnim za vođenje postupka, a pritom pravilno primijenio i odredbu Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., dalje: Tarifa) kada je kraj vrijednosti predmeta spora tužiteljici taj trošak priznao u zatraženom iznosu od 1.000,00 kn.

10.1. Neosnovana je i žalbena tvrdnja da je tužiteljici pogrešno priznat trošak za sastav obrazložena podneska kojim određeno postavlja tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka u iznosu 1.000,00 kn. Naime, radi se o podnesku od 21. ožujka 2022. (list 98) iz kategorije ostalih podnesaka za sastav kojeg je tužiteljici kraj vrijednosti predmeta spora primjenom odredbe Tbr. 8. toč. 3. Tarife pravilno odmjeren trošak u iznosu 250,00 kn, kako to uostalom proizlazi iz obrazloženja pobijane presude (odlomak 31.).

11. Prema tome, prvostupanjski je sud pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 5. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP-a i Tbr. 8. Tarife obvezao tuženika nadoknaditi tužiteljici parnične troškove u ukupnom iznosu od 8.562,50 kn, pa je suprotno navodima žalbe i u tom dijelu pravilno primijenjeno materijalno pravo.

12. Zbog svega prethodno navedenoga valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u osporenim točkama I. i IV. izreke.

13. U ne pobijanim točkama II., III. i V. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

14. Iz navedenih je razloga odlučeno kao u izreci.

Bjelovar, 6. listopada 2022.

Predsjednik vijeća

Antun Dominko, v.r.