Poslovni broj Gž-1413/2022-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Filki Pejković, u pravnoj stvari tužitelja J. G. iz P., OIB: …, zastupan po punomoćniku T. T., odvjetnici iz P., protiv tuženika 1. S. S. iz P., OIB: …, 2. D. S. iz P., OIB: …, zastupani po punomoćniku V. M., odvjetnici iz P., radi smetanja posjeda, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Puli - Pola pod poslovnim broj Psp-55/2019 od 29. srpnja 2022., 6. listopada 2022.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli - Pola, pod poslovnim broj Psp-55/2019-39 od 29. srpnja 2022., u točkama I. i II. izreke.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio zaštitu posjeda na k.č.br. … zgr. k.o. P. i dijelom na kč.br. … k.o. P. u naravi spremište od čina smetanja posjeda od strane tuženih koji su provalili u pomoćni objekt – spremište 20. kolovoza 2019. i da se naloži tuženima uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da postave lanac s lokotom na vrata spremišta na način da tužitelj može ponovno koristiti stare ključeve za otključavanje ulaznih vrata. U točki II. izreke naloženo je tužitelju da tuženima nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.750,00 kn.
2. Protiv citiranog rješenja žalbu podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje ZPP) predlažući da se pobijano rješenje preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev tužitelja ili da se rješenje ukine i predmet vrati na ponovan postupak, te da se tužitelju nadoknade i troškovi žalbenog postupka, navodeći da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje jer da iz dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj bio isključivi posljednji posjednik predmetnog objekta, da sud nije uzeo u obzir utvrđenja iz prethodnog postupka koji se vodio radi smetanja posjeda pod poslovnim brojem Psp-36/2019 u kojem je svjedok Z. F. iskazivao da je tužitelj posjednik predmetnog spornog objekta te da je u tom postupku sklopljena nagodba od 25. rujna 2019. te su tuženi predali u posjed tužitelju dio nekretnine označene kao k.č.br. … upisane u z.k. ul. broj … k.o. P., Navodi da sud prvog stupnja nije u obrazloženju dao razloge u odnosu na relevantne činjenice iz navedenog postupka te da je stoga pogrešno utvrdio da su stranke u suposjedu predmetnog objekta i da su se tuženi zakonito poslužili institutom samopomoći.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nakon provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja utvrđuje da su u objektu nakon intervencije policije u prostoru ostale stvari koje pripadaju tuženima, a to su skije i kotači. Sud prvog stupnja navodi da je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka Z. F. koji je potvrdio navode tužitelja da su stranke suposjednici predmetnog objekta, da i tuženi drže svoje stvari u predmetnom objektu i da mu je poznato da je tužitelj na objektu postavio na vrata lokot. Iskaze ostalih svjedoka sud prvog stupnja nije prihvatio navodeći da svjedoci M. I. i J. D. imaju saznanja samo iz razgovora sa tužiteljem, a ne iz osobnog neposrednog opažanja, da su svjedoci A. i V. F. kao i A. G. blisko povezani sa tužiteljem i da su iskazivali na način da pogoduju uspjehu tužitelja u ovom postupku. Iskaz svjedoka A. M. sud prvog stupnja ne prihvaća navodeći da isti nema saznanja o odnosima stranaka prije srpnja i kolovoza 2019., a u odnosu na ostale činjenice da je njegov iskaz irelevantan. Slijedom obrazloženog sud prvog stupnja zaključuje da iz dokaznog postupka ne proizlazi da je tužitelj posljednji mirni posjednik objekta, već da su stranke suposjednici objekta i da postavljanje lokota od strane tužitelja 19. kolovoza 2019. predstavljao bi čin smetanja suposjeda spornog prostora, da su protiv tog čina smetanja suposjeda tuženici poslužili institutom samopomoći iz čl. 27. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje ZV) i uspostavili ranije suposjedovno stanje jer su uklonili lanac s lokotom na ulaznim vratima objekta. Stoga sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
6. Žalbeni navodi tužitelja o utvrđenjima i iskazima svjedoka iz prethodnog postupka koji se vodio pod poslovnim brojem Psp-52/18 nisu doveli u sumnju utvrđenje suda prvog stupnja jer se je prethodni postupak vodio za drugi objekt kako to proizlazi iz skice lica mjesta koja se nalazi na listu 106. predmeta pod poslovnim brojem Psp-36/19 i skice lica mjesta u ovom postupku koji se nalazi na listu 48. spisa gdje je predmet spora označen plavom površinom i točkama A, B, C, D. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da je sud prvog stupnja pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer je činjenično stanje pravilno utvrđeno, jer je utvrđeno iskazom saslušanog svjedoka Z. F. koji nije zainteresiran za ishod ovog postupka i koji je potvrdio iskaz tuženih da su stranke u suposjedu predmetnog objekta jer da su u tom objektu držali svoje stvari, da je navedena činjenica potvrđena i iz činjenica navedenih u izvješću policije da su uklonjene iz objekta stvari za koje je tužitelj tvrdio da su unesene u objekt nakon rezanja lanca dok su ostavili druge stvari koje pripadaju tuženima kao što su skije i kotači, pa da je time na nedvojbeni način ocjenom svih navedenih svjedoka utvrđeno da su stranke suposjednici predmetnog objekta. Pravilno se sud prvog stupnja poziva na odredbu čl. 27. st. 1. ZV o dopuštenoj samopomoći tuženih jer tuženi kao suposjednici imaju pravo na zaštitu suposjeda koju su izvršili u rokovima predviđenim u čl. 21. st. 3. ZV te su postavljeni lanac koji je predstavljao smetanje suposjeda tužene uklonili i tako uspostavili ranije suposjedovno stanje. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja u kojima navodi sadržaj iskaza svjedoka Z. F. da je on istakao da je u posjedu prijepora tužitelj jer iz sadržaja iskaza proizlazi da je on znao da i tuženi u tom objektu drže neke svoje stvari, dakle, da su suposjednici zajedno sa tužiteljem.
7. Dopuštena samopomoć tuženih je bila nužna i ispunjene su pretpostavke iz čl. 27. st. 1. ZV-a.
8. Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.
9. Odluka o troškovima donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st.
1. u vezi čl. 155. ZPP-a.
10. Slijedom obrazloženog žalbu tužitelja kao neosnovanu je trebalo odbiti i rješenje suda prvog stupnja u točki I. i II. izreke potvrditi pa je stoga primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno kao u točki I izreke ovog rješenja.
11. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer nije uspio u žalbenom postupku pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke ovog rješenja.
U Rijeci 6. listopada 2022.
Sutkinja
Filka Pejković
